16. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., se smije dvojici ljudi koji se međusobno bore, pa jedan drugog ubiju, a obojica uđu u Džennet. Jedan od njih se borio na Allahovom putu i poginuo, pa ušao u Džennet, a njegovom se ubici Allah smiluje, pa primi islam; zatim i sam pogine kao šehid, na Allahovom putu." (Muttefekun alejhi)
17. Ebu-Malik el-Haris el-Eš'ari, pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čistota (tjelesna i moralna) polovica je imana, zahvala Allahu (el-hamdu lillahi) puni vjerniku mjerilo njegovih dobrih djela, veličanje Allaha (subhanellahi) puni sve između nebesa i Zemlje, namaz je nur (svjetlost), sadaka je dokaz (vjere), sabur je sjaj, a Kur'an je dokaz za tebe, ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi (od kazne), ili je upropasti." (Muslim)
18. Ebu-Se'id el-Hudri, r.a., prenosi da je jedna grupa ensarija, tražila od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., milostinju, pa im je on dao, zatim su ponovo tražili, a on im opet dao što su tražili, dok im nije sve podijelio što je imao, a zatim im rekao: "Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim (bogatim). Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura." (Muttefekun alejhi)
19. Suhejb bin Sinan, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija a takvo stanje nije ni s kim drugim nego samo sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, dž.š., što mu donosi korist, a ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano se drži, pa mu i to donosi nagradu od Allaha, dž.š." (Muslim)
20. Usame, sin Zejdov, kojeg je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao i njegovog oca, izuzetno volio, pripovijeda: "Kćer Allahovog Poslanika, s.a.v.s., poručila je Alejhisselamu da joj je dijete na umoru, te da dođe kod nje. Alejhisselam ju je poselamio i poručio joj: "Zaista Allahu pripada sve što uzme i sve što podari, i kod Njega je svakoj stvari rok određen, pa neka se strpi imajući na umu da će i za to biti nagrađena." Zatim je ponovo poslala po njega, zaklinjući ga da dođe. Tada je Alejhisselam pošao, a s njime su krenuli Se'ad ibn Ubade, Mu'az ibn Džebel, Ubejj ibn Ka'b, Zejd ibn Sabit i još nekoliko ashaba, r.a. Dijete je dato Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., koji ga uze u naručje dok mu je duša hroptala i tada Poslanik zaplaka kad ga ugleda u takvom stanju. Se'ad ibn' Ubade mu na to reče: "Šta je to, o Allahov Poslaniče?" "Ovo je rahmet (samilost) koju je Allah, dž.š., usadio u srca robova Svojih." (Muttefekun alejhi)
21. Suhejb, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Živio je u davna vremena jedan kralj koji je imao vračara. Kada je vračar ostario, reče kralju: "Ja sam ostario, zato mi nađi dječaka da ga poučim sihru (vračanju)." Poslao mu je dječaka da ga poučava, ali je dječak na putu sreo jednog pobožnog učenjaka, kod koga je odsjeo i čuo od njega govor, koji ga je zadivio. Tako je to činio uvijek kada bi odlazio vračaru. Kada bi došao kod vračara, on bi ga udario, na što se on žalio učenjaku, pa mu ovaj reče: "Kada se pobojiš vračara, kaži mu da te zadržala porodica, a kada se pobojiš porodice, reci - zadržao me vračar." Tako je redovno činio dok ne srete na putu veliku životinju koja se ispriječila da ljudi ne mogu prolaziti, pa reče: "Danas ću znati je li vračar bolji ili pobožnjak." Uzeo je kamen i rekao: "Allahu moj, ako je učenjak draži Tebi od vračara, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti." On se baci na nju i ubi je, a tada ljudi prođoše. On ode kod pobožnjaka i obavijesti ga šta je učinio, pa mu pobožnjak reče: "Moj sinko, ti si danas bolji od mene. Dostigao si ono što vidim, ti ćeš zasigurno biti iskušavan, zato ako te budu mučili, nemoj me otkriti." Dječak je iscjeljivao slijepe i gubave i liječio svijet od različitih bolesti. Za njegovu nadarenost čuo je kraljev savjetnik, inače slijepac, te ode kod njega s brojnim darovima (hedijama) i reče: "Ovo što je ovdje, tebi pripada ako me izliječiš." Mladić reče: "Ja ne liječim nikoga nego Allah, pa ako povjeruješ u Uzvišenog Allaha, uputit ću Mu dovu i izliječit će te." Povjerava kraljev savjetnik u Allaha, pa ga Allah izliječi. Zatim je došao kod kralja i sjeo pored njega, kako je to činio i ranije, a kralj ga upita: "Ko ti povrati vid?" Reče: "Moj Gospodar." On upita: "Zar ti imaš gospodara osim mene?" Reče: "Moj i tvoj Gospodar je Allah." Potom ga je kralj uhapsio i nije prestao da ga muči dok mu nije rekao je za dječaka. Zatim su dječaka doveli, pa mu kralj reče: "Sinčiću, tvoja vještina u vračarstvu (sihru) dostigla je visok nivo. Ti liječiš slijepe i gubave i činiš još mnogo toga." Dječak reče: "Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah liječi." Vladar je i njega uhapsio i nije prestao da ga muči dok nije otkrio pobožnjaka. Doveden je pobožnjak, pa mu je rečeno: "Napusti svoju vjeru", a on odbi, pa vladar zatraži da se donese testera, zatim je stavljena na sredinu njegove glave i on je raspili dok ne padoše obje polovine. Zatim je doveden kraljev savjetnik i bi mu rečeno: "Napusti svoju vjeru", ali i on odbi; i njemu je stavljena testera na sredinu glave i raspiliše je njome dok ne spadoše obje polutke. Zatim je doveden dječak i bi mu rečeno: "Napusti svoju vjeru", ali on odbi, pa ga predade skupini svojih slugu i kralj reče: "Idite sa njim na to i to brdo i popnite se s njim navrh. Kad stignete gore, tražite da napusti svoju vjeru. Ako prihvati, u redu je, ali ako odbije, bacite ga s vrha!" Otišli su i popeli se sa njim na brdo, pa dječak reče: "Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš." Pod njima se zatrese brdo i popadaše u provaliju. On se vrati kralju, a on ga upita: "Staje bilo s tvojom družinom?" Dječak reče: "Allah me zaštitio od njih." Predao ga je drugoj grupi i rekao: "Idite sa njima i ukrcajte ga u lađu. Otplovite s njim na sred mora. Ako napusti svoju vjeru, dobro i jeste, a ako ne, bacite ga." Otplovili su s njim i on reče: "Allahu moj, zaštiti me od njih čime hoćeš." Prevrnu se lađa, pa se potopiše, a on se vrati kralju, pa ga kralj upita: "Šta se desilo sa slugama?" Reče: "Uzvišeni Allah me od njih zaštitio." Zatim se on obrati kralju: "Ti me nećeš moći ubiti dok ne uradiš što ću ti narediti." On upita: "Šta je to?" Reče: "Skupi ljude u jednu dolinu, zatim me razapni na jedno stablo, potom uzmi strijelu iz mog tobolca, pa stavi strijelu na tetivu i reci: 'U ime Allaha, Gospodara mladića', pa odapni strijelu na mene. Ako tako uradiš, moći ćeš me ubiti." Sakupio je ljude u jednu dolinu, razapeo dječaka na stablo, uzeo strijelu iz njegovog tobolca, zatim je stavi na tetivu i reče: "U ime Allaha, Gospodara mladića", i odape strijelu koja ga pogodi u sljepoočnicu. Dječak stavi ruku na svoju sljepoočnicu i umrije, a ljudi povikaše: "Vjerujemo u Gospodara dječakova." Došli su kralju i rekoše mu: "Vidiš, ono čega si se ti pribojavao, tako nam Allaha, desi se." Povjerava narod u Allaha. On naredi da se iskopaju rovovi (jarkovi) duž puta, pa su iskopani. Naloži se u njima vatra, a on reče: "Ko ne odustane od svoje vjere, bacite ga u nju." Pa učiniše tako. Kad na red dođe jedna žena sa svojim dječakom, zastade bojeći se da u vatru padne. Dječak joj reče: "Majčice, budi strpljiva, jer ti si zaista u pravu." (Muslim)
22. Enes, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naišao pored jedne žene koja plakaše nad nečijim mezarom pa joj je rekao: "Boj se Allaha i strpi se!" Na to mu ona odgovori: "Idi od mene, ti nisi pogođen mojom nesrećom." Ona nije prepoznala Allahovog Poslanika, te je, kada su joj rekli da je to bio Allahov Poslanik, s.a.v.s., otišla do vrata njegove kuće i, ne zatekavši nikoga od njegovih vratara, rekla mu, izvinjavajući se: "Nisam te prepoznala." "Pravi sabur je onaj pri prvom udarcu (jer se tada najteže strpiti)", odgovori on. (Muttefekun alejhi)
23. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., veli: 'Nema druge nagrade za Mog roba mu'mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovome svijetu (njegovo dijete), pa se on - nadajući se nagradi - strpi na tom gubitku, osim Dženneta.'" (Buhari)
24. Aiša, r.a., pripovijeda da je upitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za kugu (koleru), pa joj je on odgovorio da je to Allahova kazna koju On šalje na koga hoće, a da ju je učinio rahmetom za mu'mine. Zato, koji se god rob Allahov zadesi u mjestu u kome se pojavila kolera, te se strpi, nadajući se nagradi od Allaha, dž.š., zato, i ostane u njemu, vjerujući da ga neće zadesiti nego ono što mu je Allah, dž.š., već odredio, a sa time on svakako mora biti zadovoljan, imat će nagradu šehida (onoga koji je poginuo boreći se na Allahovom putu)." (Buhari)
25. Enes, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je Allah, dž.š., rekao: "Ukoliko Ja nekog od Svojih robova iskušam oduzimanjem njegovog vida, pa se strpi (i ne rekne radi toga ništa loše), to ću mu nadoknaditi Džennetom." (Buhari)
26. 'Ata ibn Ebi Rebiah, r.a, pripovijeda da mu je Ibn-Abbas, r.a., rekao: "Hoćeš li dati pokažem ženu koja će ući u Džennet?" A on mu na to odgovori: "Svakako." Ibn-Abbas reče: "Vidiš li onu crnkinju tamo; došla je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla: "Ja ponekad dobijem padavicu (epilepsiju), pa se bojim da se nesvjesno otkrijem (svoja stidna mjesta) pred svijetom, pate molim da uputiš dovu Allahu, dž.š., da me izliječi. On joj na to odgovori: "Ako hoćeš strpi se na toj bolesti, dobit ćeš Džennet, a ako hoćeš, ja ću dovu uputiti Allahu, dž.š., da ozdraviš?" "Strpit ću se", odgovori ona, "samo zamoli Allaha, dž.š., da se ne otkrivam prilikom napada", što Allahov Poslanik, s.a.v.s., i učini. (Muttefekun alejhi)
27. Abdullah ibn Mes'ud, r.a., pripovijeda: "Kao da sada gledam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako priča o jednom od Allahovih poslanika, salavatullahi 'alejhim, kako ga je njegov narod toliko pretukao da mu je potekla krv niz lice, a on je, brišući krv sa sebe, samo rekao: "Allahu dragi, Ti oprosti narodu mome, jer oni zaista ne znaju." (Muttefekun alejhi)
28. Ebu-Se'id i Ebu-Hurejre, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Muslimana (vjernika) ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah, dž.š., ne oprosti dio njegovih grijeha." (Muttefekun alejhi)
29. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kome Allah, dž.š., želi dobro, stavi ga na kušnju (belaj)." (Buhari)
30. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neka niko od vas nipošto ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako već mora, onda neka kaže: "Allahu moj, održi me na životu dokle god mi je život hairniji, a usmrti me kada mi smrt bude bolja od života." (Muttefekun alejhi)
31. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ako Allah, dž.š., želi Svome robu hajr, onda mu požuri sa njegovim kaznama na ovome svijetu. A ako Allah, dž.š., želi Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za njegove grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu." Zatim je rekao: "Zaista je veličina nagrade prema veličini iskušenja, zato Allah, dž.š.,, kada zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah bit će zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba." (Tirmizi, Buhari)
32. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nije junaštvo u hrvanju (dvobojima), nego junak je onaj koji se strpi pri svojoj srdžbi." (Muttefekun alejhi)
33. Sulejman ibn Sured, r.a., pripovijeda: "Sjedio sam s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., a dvojica ljudi su se međusobno svađali. Jedan od njih je bio sav pocrvenjeo, a vratne žile mu se napele od srdžbe. Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Zaista ja znam jednu riječ; kada bi je on izgovorio, otišlo bi od njega ono što ga je snašlo. Kada bi rekao: 'Utječem se Allahu od prokletog šejtana, popustilo bi ga ono što ga je snašlo.'' Prisutni tom čovjeku tada rekoše: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., ti rekao je da zatražiš utočište kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana.'" (Muttefekun alejhi)
34. Mu'az ibn Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko savlada svoju srdžbu i onda kada bude u stanju da je ispolji, Allah, dž.š., će ga pozvati na kijametskom danu pred cijelim svijetom da sebi izabere koju god hoće od dženetskih hurija." (Ebu-Davud i Tirmizi)
35. Ebu-Hurejre, r.a., priča da je jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: "Posavjetuj me, preporuči mi nešto!" Na to mu on reče: "Nemoj se srditi!" Čovjek nekoliko puta ponovi isto pitanje, i svaki put mu je Alejhisselam odgovorio: "Nemoj se srditi." (Buhari)
36. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Mu'mina i mu'minku ne prestaju pogađati razne nedaće iskušenja u njima samima, ili njihovoj djeci i imetku, sve dok im se ne izbrišu svi njihovi grijesi, tako da se susretnu sa Allahom, dž.š., bez ijednog grijeha." (Tirmizi)
37. Abdullah ibn Ebi-Evfa, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., za vrijeme jedne od bitaka, sačekao dok se sunce nagelo ka zapadu, zatim je ustao i rekao prisutnim: "O ljudi, nemojte priželjkivati sukob s neprijateljem, i od Allaha tražite selamet, a kada se sukobite s neprijateljem, onda budite strpljivi, i znajte da je Džennet pod sjenama sablji." Zatim je dodao: "Allahu naš, Objavitelju Knjige, Pokretaču oblaka, Pobjedniče svih četa, porazi ih (naše neprijatelje) i nama pomozi protiv njih." (Muttefekun alejhi)
38. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Iskrenost vodi dobroti, a dobrota vodi u Džennet. Zaista, čovjek iskreno govori (i radi), sve dok kod Allaha konačno ne bude upisan "siddikom" (potpuno iskrenim vjernikom). A laž zaista vodi u pokvarenost, a pokvarenost i griješenje vode u Džehennem. Čovjek koji stalno laže, kod Allaha bude upisan teškim lažljivcem." (Muttefekun alejhi)
39. Hasan, sin h. Alije, Alejhisselamov unuk, r.a., pripovijeda: "Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zapamtio sam slijedeće riječi: "Ostavi sve ono što ti je sumnjivo (nisi siguran da li je halal ili haram), a drži se onog što ti nije sumnjivo. Zaista je iskrenost sigurnost, a laž je sumnjičavost." (Tirmizi)
40. Ebu-Sabit, ili Ebu-Seid, ili Ebu el-Velid (razilaze se u njegovom nadimku), Sehl ibn Hunejf, koji bijaše učesnik Bitke na Bedru, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko iskreno od Allaha traži šehadet (da pogine kao šehid), Allah će mu podariti stepen šehida, pa makar umro i u svojoj postelji (a ne na bojnom polju)." (Muslim)
41. Ebu-Halid Hakib b. Hizam, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kupac i prodavač imaju slobodu izbora dok se ne rastanu, pa ako budu iskreni i ispolje stvarno stanje (robe), bit će im bereket u pazaru, a ako zataje i slažu, onda će im nestati bereketa u onome što su pazarili." (Muttefekun alejhi)
42. Omer ibn Hattab, r.a., pripovijeda: "Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sjede pored njega, tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom reče: 'O Muhammede, obavijesti me o islamu!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče mu: 'Islam je da posvjedočiš da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, da ješ zekat, postiš ramazan i da hodočastiš Bejtullah, ako si u mogućnosti.' On tada reče: 'Istinu si kazao.' Mi smo mu se čudili (veli Omer); pita ga, zatim mu potvrđuje. Čovjek ponovo reče: 'Obavijesti me o imanu!' Alejhisselam kaza: 'Iman je da vjeruješ Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro, bilo zlo.' Čovjek opet reče: "Istinu si kazao.' Zatim reče: 'Obavijesti me o ihsanu (savršenstvu u vjeri)!' Alejhisselam mu kaza: 'Ihsan je da robuješ Allahu kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi.' Zatim reče: 'Obavijesti me o Kijamteskom danu?' Alejhisselam odgovori: 'Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.' 'Obavijesti me o njegovim predznacima', reče čovjek. Alejhisselam reče: 'Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u gradnji visokih palača.' Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi reče: 'O Omere, znaš li koje bio onaj čovjek?' Ja mu odgovorih: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' On mi tada reče: To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.'" (Muslim)
43. Ebu-Zerr Džundub ibn Džunade i Muaz ibn Džebel, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Boj se Allaha, dž.š., gdje god se nalazio; ukoliko uradiš loše djelo, obavezno iza njega učini dobro koje će ga izbrisati, i lijepo se ponašaj prema ljudima." (Tirmizi)
44. Ibn-Abbas, r.a., pripovijeda da je jednoga dana sjedio iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da mu je rekao: "Mladiću, ja ću te poučiti nekoliko veoma bitnih riječi: pazi na Allaha, i On će na tebe paziti, pazi na Allaha, pa ćeš Ga naći uvijek u svojoj blizini (kako te pomaže). Ako budeš od koga nešto tražio, traži samo od Allaha, a ako tražiš pomoć, onda je samo od Allaha traži. Znaj da, kada bi se cijeli svijet sakupio dati koristi nečim, neće ti koristiti nimalo više nego što ti je Allah već propisao i odredio, a isto tako kada bi se sakupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili ništa više nego što ti je Allah već bio propisao i odredio; pera (za pisanje odredbi) podignuta su, a tinta se osušila (određeno se više ne mijenja)." (Tirmizi)
45. Prenosi se da je Enes, r.a., rekao: "Vi, zaista, radite poslove koji su u vašim očima (po vašem mišljenju) manji od dlake, a mi smo ih u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., smatrali upropašćujućim (velikim) grijesima." (Buhari)
46. Ebu-Hurejre, r.a., priča da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: "Allah, dž.š., htio je da iskuša trojicu ljudi od Benu-lsraila (Izraelćana); jedan je bio gubavac, drugi bez kose, a treći slijep, pa im je poslao jednog meleka. Melek je došao gubavcu i upitao ga: 'Šta bi ti najviše želio?' 'Najviše bih želio imati lijepu boju kože, i da se oslobodim ovog zbog čega se svijet zgražava na mene', odgovori on. Melek pređe rukom preko njegova tijela, te sa njega sva guba spade, i dobi lijepu boju kože. Zatim ga melek upita: 'Kakav ti je imetak najdraži?' 'Deve ili krave' (prenosilac se ne sjeća tačno), reče on. Allah mu tada dade jednu lijepu devu, koja je u stomaku nosila mladunče, a melek mu reče: 'Allah ti dao berićeta u njoj!' Zatim je melek došao onome bez kose i upitao ga: 'Šta bi ti najviše volio?' 'Lijepu kosu, i da se oslobodim ovog zbog čega se svijet zgraža na mene', odgovorio je on. Melek ga pomilova po glavi, te mu bolest prođe i dobi lijepu kosu. Melek ga upita: 'Kakav bi imetak najviše volio?' 'Krave', odgovori on. Allah mu tada dade jednu lijepu steonu kravu, a melek mu reče: 'Allah ti dao berićeta u njoj!' Zatim melek dođe slijepcu i reče mu: 'Šta bi ti najviše želio imati?' 'Da mi Allah vrati moj vid, kako bih ljude mogao gledati', odgovori on. Melek ga pomilova po očima i Allah mu vrati vid. Zatim ga upita: 'Kakav bi imetak najviše volio?' 'Ovce', odgovori on. Allah mu dade jednu ovcu.U sve trojice se mal plodio i množio, pa je bivši gubavac imao punu dolinu deva, bivši ćelavac punu dolinu krava, a bivši slijepac punu dolinu ovaca. Zatim melek dođe gubavcu u njegovom prijašnjem liku i obliku te mu reče: 'Ja sam čovjek bijednik, i jedino mi ti, poslije Allaha, možeš pomoći, zato te molim, tako ti Onoga Koji ti je dao tako lijepu boju kože i Koji ti je dao tolike deve, da mi dadneš jednu devu, kako bih mogao nastaviti put.' On mu na to reče: 'Ja imam mnogo obaveza.' Melek mu reče: 'Kao da te ja odnekud znam, da ti nisi bio onaj gubavac što se svijet zgražavao na njegov izgled i bijedu, pa ti je Allah podario (zdravlje i bogatstvo)?!' On mu tada odgovori: 'Naprotiv, ja sam ovo naslijedio od svojih predaka.' Melek mu tada reče: 'Ako si mi slagao, neka te Allah povrati u ono stanje u kojem si bio.' Zatim je melek došao ćelavcu u njegovom prijašnjem liku i obliku, i rekao kao što rekao je gubavcu, a ovaj mu uzvratio kao i prvi. Melek mu reče: 'Ako si mi slagao, neka te Allah vrati u ono stanje u kom si bio.' Potom je došao slijepcu u njegovom prijašnjem liku i obliku, i rekao mu: 'Ja sam siromašan čovjek i na putu sam. Meni danas ne može niko poslije Allaha pomoći do ti, pate molim Onim Koji ti je podario tvoj vid da mi daš jednu ovcu, kako bih se njom pomogao na svome putu.' On mu odgovori: 'I ja sam bio slijep, pa mi je Allah, dž.š., povratio vid; uzmi koliko hoćeš, a ostavi koliko hoćeš. Tako mi Allaha, ništa ti neću danas zabraniti da uzmeš, radi Moćnog i Velikog Allaha.' Melek mu tada reče: 'Zadrži sav svoj imetak, vi ste bili samo iskušani. Allah je zadovoljan tobom, a rasrdio se na tvoja dva druga.'" (Muttefekun alejhi)
47. Šeddad ibn Evs, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha." (Tirmizi)
_______________________________________________________________________________
