U ovom tekstu ćemo pokušati da podsjetimo kako ramazanu vratiti njegovo pravo mjesto. Ramazan nije veselje koje se proslavlja kao što nije ni mjesec natjecanja u spremanju istočnjačke ili zapadnjačke hrane, niti mjesec prejedanja. Ramazan je mjesec ibadeta, pokornosti Allahu u svakom trenutku. Ramazan je mjesec posta tj. sustezanja od svih grijeha, mjesec približavanja Allahu, subhanehu ve te’ala, svim vrstama pokornosti, jer naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: ”Ko isposti ramazan vjerujući iskreno, biće mu oprošteni dotadašnji grijesi.” Ramazan je, dakle, mjesec činjenja dobrih djela i mjesec udaljavanja od svih grijeha. To je mjesec bereketa kao što reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Došao vam je mjesec ramazan, mjesec bereketa, u kom Allah spušta Svoju milost.” Kada nam se najavi neki nama drag gost, mi u svojim kućama sve učinimo da ga što bolje dočekamo. Kada našu zemlju posjeti neka velika delegacija iz svijeta, sva sredstva informisanja se dignu na noge, svi panoi u gradovima se izlijepe slikama tih ljudi i riječima dobrodošlice.
A kako je kada dočekujemo mjesec koji je cio dobro i cio bereket. Mjesec u kome je spušten Kur’an, u kome ima jedna noć bolja od hiljadu mjeseci. Moramo zastati malo i razmisliti o svemu što se događa u našim domovima pred sami ramazan. Moramo pripremiti svoje domove za doček ovog plemenitog mjeseca, moramo pripremiti djecu za doček mjeseca Kur’ana. Učinićemo to nabavivši i čitajući knjige i slušajući kasete koje govore o ovom velikom mjesecu. Knjige koje govore o tome kako je postio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem , podučavanje djece ako im je to prvi post u životu. Treba ih opominjati i stalno im pričati o dobrotama ramazana, da je on mjesec ibadeta, a ne mjesec jela, pića, spavanja i prejedanja. Treba ih od malena učiti da ramazan nije mjesec rasipanja imetka u trgovini, kao što se to radi u nekim porodicama koje su zaboravile pravi značaj i cilj posta. Zbog toga svaki pojedinac treba da se spremi za doček ramazana, da poveća i učesti svoje ibadete, a što više smanji loše navike koje ima pri sebi.
A kako je kada dočekujemo mjesec koji je cio dobro i cio bereket. Mjesec u kome je spušten Kur’an, u kome ima jedna noć bolja od hiljadu mjeseci. Moramo zastati malo i razmisliti o svemu što se događa u našim domovima pred sami ramazan. Moramo pripremiti svoje domove za doček ovog plemenitog mjeseca, moramo pripremiti djecu za doček mjeseca Kur’ana. Učinićemo to nabavivši i čitajući knjige i slušajući kasete koje govore o ovom velikom mjesecu. Knjige koje govore o tome kako je postio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem , podučavanje djece ako im je to prvi post u životu. Treba ih opominjati i stalno im pričati o dobrotama ramazana, da je on mjesec ibadeta, a ne mjesec jela, pića, spavanja i prejedanja. Treba ih od malena učiti da ramazan nije mjesec rasipanja imetka u trgovini, kao što se to radi u nekim porodicama koje su zaboravile pravi značaj i cilj posta. Zbog toga svaki pojedinac treba da se spremi za doček ramazana, da poveća i učesti svoje ibadete, a što više smanji loše navike koje ima pri sebi.
Zar početak ramazana nije najbolja prilika da ostaviš pušenje i da svoje slobodno vrijeme iskoristiš u neki hajr, a ne da ga provedeš gledajući sapunice na TV-u. Ovo ti je najbolja prilika da se vratiš Allahu, da Mu se pokaješ za grijehe i približiš dobrim djelima. Cijela porodica treba iskoristiti ramazan za zbližavanje, druženje, zajedničke halke Kur’ana i zajedničko klanjanje nafila. Otac kao glava porodice mora biti prvi koji će činiti najviše ibadeta i podsticati ostale da to čine. On će porodicu podsticati na klanjanje namaza u džematu, na što češće učenje Kur’ana napamet i gledajući. Neka ramazan bude prilika da u muslimanskim kućama zavlada harmonija i lijep odnos među ukućanima. Neka ramazan bude mjesec ostavljanja svih ružnih običaja (psovki, bahatog ponašanja i sl.). Neka to bude mjesec udjeljivanja na Allahovom putu saosjećajući i pomažući one kojima je pomoć potrebna. To je kod Allaha bolje nego trošenje novca u kupovinu stvari koje nam možda nikad neće ni trebati.
