Oštroumnost i pronicljivost su osobine koje krase svakog onoga ko ih posjeduje. One su neminovne skoro kod svakog ovodunjalučkog posla s kojim se ljudi bave. To je slučaj i sa najboljim ovodunjalučkim poslom, tj. pozivanjem u Allahovu, dželle ša’nuhu, vjeru. Allah, dželle ša’nuhu, kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze (s oštroumnošću), ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.’” (Jusuf, 108) Oštroumnost i pronicljivost u da’vi obuhvataju dvije stvari, a to su znanje i vjerovanje. Pa, onaj koji posjeduje šerijatsko znanje i vjeruje u Allaha a pridržava se i slijedi sunnet najodabranijeg čovjeka, Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, taj posjeduje oštroumnost i pronicljivost u da’vi. Oni koji sastave znanje s vjerovanjem ti će biti uzdignuti na visoke stepene od Allaha, dželle ša’nuhu, Koji kaže, kako stoji u prijevodu značenja: “O vjernici, kad vam se kaže: ‘Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi’ - vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti; a kad vam se rekne: ‘Dignite se’ - vi se dignite, i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. - A Allah dobro zna ono što radite.” (El-Mudžadela, 11) Imam Kurtubi kaže da to znači da će Allah, dželle ša’nuhu, uzdignuti one koji imaju znanje nad onima koji vjeruju a nemaju znanja, međutim, samo onda ako budu radili po tom znanju. (Tefsiru-l-Kurtubi, 17/299) Isto tako oštroumnost je i domišljatost, širokovidnost, ubjeđenje (jekin), posjedovanje jasnih dokaza i tome slično. Ibn-Kesir, rahmetullahi ‘alejh, o Allahovom, dželle ša’nuhu, govoru: “Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze (s oštroumnošću), ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.’” (Prijevod značenja Jusuf, 108) kaže sljedeće: “To je pozivanje u svjedočenje da je samo Allah, dželle ša’nuhu, istinski bog Koji je Jedan i Koji nema sudruga, pozivanje k Allahu, dželle ša’nuhu, sa oštroumnošću, ubjeđenjem i sa jasnim dokazima, onako kako je to činio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i kako to treba da čini svaki onaj koji ga u tome slijedi. (Tefsir Ibn-Kesir, 2/496) Skoro da nema pitanja vezanog za pozivanje ljudi ka Allahu, dželle ša’nuhu, a da pri tome nije prijeko potrebno upotrijebiti oštroumnost. Mi ćemo ovdje spomenuti samo neke svere za koje je oštroumnost neminovna u da’vi.
Oštroumnost pri odabiru u šta se poziva
A to je pozivanje u vjeru kroz njena tri načela: Islam, iman i ihsan. Tako će se da’ija zadržati na njenim temeljima, obavezama (farzovima), granicama (zabranjenim stvarima) kako svojim govoram tako i djelima. Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, da je rekao: “Jednog dana je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sjedio među narodom kada mu priđe jedan čovjek te ga upita: ‘šta je to iman?’ Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgovori: ‘Iman je da vjeruješ u Allaha, i Njegove meleke, i u Njegove knjige, i u Njegove poslanike, da vjeruješ u proživljenje i da vjeruješ u Allahovu odredbu dobra i zla.’ Opet ga upita: ‘A šta je islam?’ Odgovori mu: ‘Islam je da obožavaš Allaha i da Mu ne pripisuješ druga, da klanjaš, da daješ zekat, da postiš ramazan i da obaviš hadž ako si u mogućnosti.’ On ga opet upita: ‘šta je to ihsan?’ Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu odgovori: ‘Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe zaista vidi.’ Zatim ga upita: ‘Kada će biti Sudnji dan? On mu odgovori: ‘Upitani ne zna ništa više od onoga koji je pitao, ali ću te obavijestiti o njegovim predznacima, kada robinja rodi sebi gospodara i kada se budu čobani deva natjecali u izgradnji, a o pet stvari samo Allah ima znanje. (Muttefekun alejh) Kada je ovaj čovjek otišao, Poslanik, salallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao da je to bio Džibril,’alejhi-s-selam, i da je došao da ih poduči vjeri. Vidimo da je Poslanik, salallahu ‘alejhi ve sellem, sve ove stvari nazvao vjerom, te isto tako primjećujemo kako je Džibril, ‘alejhi-s-selam, odabrao najbitnije stvari te o njima pitao. Dakle, svaki onaj koji poziva ka Allahu, dželle ša’nuhu, mora da bude oštrouman i pronicljiv te da zna koji su to prioriteti u koje treba da poziva.
Oštroumnost pri izboru načina na koji će pozivati
Veoma je važno izabrati pravi način na koji će se pozivati ljudi ka Allahu, dželle ša’nuhu, to će postići samo ako bude dobro poznavao realno stanje vremena i prostora u kome se nalazi. Isto tako mora da poznaje stanje u kome se nalaze oni koje poziva, jer svaki govor nije za svakoga. Mudar je onaj da’ija koji zna gdje i šta treba reći i koji zna upotrijebiti najljepše primjere i na najprimjereniji način nešto objasniti. Allah, dželle ša’nuhu, nam je objasnio načine na koje treba da pozivamo, pa, Uzvišeni kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.” (En-Nahl, 125) Mudrost je postaviti svaku stvar na njeno mjesto. Jedna od najboljih metoda u davi je metoda buđenja želje kod osobe uz istovremeno opominjanje. Dakle, svakom čovjeku je potrebno da mu se probude njegove želje i da se obraduje, ali isto tako je potrebno i da se upozori na suprotno, tj. ako se ne bude pridržavao vjere, koje ga kazne čekaju. Na ovaj način je Uzvišeni opisao svoje poslanike, sallallahu ‘alejhim ve sellem, kako stoji u prijevodu značenja: ”Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur -, i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao -, o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar.” (En-Nisa, 163-165) Od osobina oštroumnog da’ije je da je blag i da olakšava ljudima jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Zaista ste poslani da olakšavate a ne da otežavate!” (Buharija) Dakle da’ija mora da vodi računa da olakšava ljudima tamo gdje je dozvoljeno korištenje olakšica, a nikako ne smije otežavati jer bi se većina ljudi udaljila od njega.
Oštroumnost pri spoznaji stanja onih koji se pozivaju
Svaki da’ija mora dobro da poznaje stanje onih koje poziva. Treba dobro da procijeni njihovu kulturu, njihove običaje, šta prihvataju a šta ne, šta odgovara njihovoj naravi itd. Najbolji primjer za sve ovo, nam je najodabraniji i najbolji od svih Ademovih potomaka Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Allah, dželle ša’nuhu, je obdario Svoga Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, oštroumnošću, što se najbolje vidi iz metoda njegova odgoja. Tako je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio shodno stepenu razumijevanja onih kojima se obraćao i naređivao svojim sljedbenicima da to čine, u tom smislu Alija, radijallah ‘anhu, je i rekao: “Govorite ljudima ono što razumiju. Zar želite da odbiju riječi Allaha i Njegova Poslanika?” (Buharija) Veoma je važno da se pazi na ono šta se govori običnom čovjeku, jer ako mu nešto kažeš šta njegov razum ne može da prihvati ili ne može da shvati, onda ga to može veoma lahko odvesti u nevjerstvo. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tolerisao je beduinu koji je bio grub po svojoj naravi, ono što nije tolerisao civilizovanom čovjeku. Način njegova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ophođenja sa ženama je bio drugačiji od načina ophođenja sa muškarcima, zato što je žena po svojoj prirodi osjetljivija i nježnija. One koji su tek primili Islam je drugačije tretirao od onih koji su to prije učinili. Različito se odnosio prema onome ko ima lošu namjeru u odnosu na onoga koji je imao dobru namjeru itd.
Prenosi se od Aiše, radijallahu ‘anha, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Svakog čovjeka stavite na mjesto koje zaslužuje.” (Muslim) Isto tako prenosi se od Ibn-Omera, radijallahu ‘anhuma, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ako vam dođe plemenit čovjek ugostite ga.”(Ibn-Madže) Govoreći o tome kako treba voditi računa kome se šta govori Ibn-Mesud, radijallahu ‘anhu, je rekao: “Nećeš reći nešto novo ljudima što neće shvatiti a da ih to ne odvede u smutnju.” (Muslim) Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govoreći o omladini a vodeći računa, pri tome, u kakvom se stanju omladina obično nalazi tj. da to razdoblje karakteriše povećana strast, rekao je: “O omladino, ko od vas može da se oženi neka to i učini, jer je to bolje za njegov pogled i sigurnije za njegov spolni organ, a ko ne može da se oženi neka posti jer mu je post, uistinu, štit.” (Buharija) Ovakvih primjera je zaista puno, tako kada bi navodili sve primjere kako se Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sa svakim pojedinačno ponašao na način na koji odgovara njegovom stanju, morali bi zauzeti puno više mjesta nego što je za ovaj tekst predviđeno. Nema sumnje da je poznavanje ove i ostalih osobina koje su krasile Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedan od najboljih načina da se one nađu u našoj praksi i da nam Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, usitinu postane najveći uzor u svakom koraku našeg života.
Svaki musliman treba obratiti pažnju na gore spomenuto, a posebno daija mora biti razborit i oštrouman, kako bi mogao brzo primijetiti svaku sitnicu na onome koga poziva i odabrati najbolji metod za unapređenje njegovih pozitivnih osobina i liječenje njegovih negativnih osobina. Mora biti u stanju prepoznati tajne njegove nutrine pomoću njegova izgleda i ponašanja, biti svjestan razlika među ljudima, kako bi mogao izabrati za svakoga ono što mu najviše odgovara. Molim Allaha, dželle ša’nuhu, da nas učini od onih koji će imati oštroumnost i koristiti je pri pozivanju u Njegovu vjeru. Amin!
Oštroumnost pri odabiru u šta se poziva
A to je pozivanje u vjeru kroz njena tri načela: Islam, iman i ihsan. Tako će se da’ija zadržati na njenim temeljima, obavezama (farzovima), granicama (zabranjenim stvarima) kako svojim govoram tako i djelima. Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, da je rekao: “Jednog dana je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sjedio među narodom kada mu priđe jedan čovjek te ga upita: ‘šta je to iman?’ Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgovori: ‘Iman je da vjeruješ u Allaha, i Njegove meleke, i u Njegove knjige, i u Njegove poslanike, da vjeruješ u proživljenje i da vjeruješ u Allahovu odredbu dobra i zla.’ Opet ga upita: ‘A šta je islam?’ Odgovori mu: ‘Islam je da obožavaš Allaha i da Mu ne pripisuješ druga, da klanjaš, da daješ zekat, da postiš ramazan i da obaviš hadž ako si u mogućnosti.’ On ga opet upita: ‘šta je to ihsan?’ Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu odgovori: ‘Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe zaista vidi.’ Zatim ga upita: ‘Kada će biti Sudnji dan? On mu odgovori: ‘Upitani ne zna ništa više od onoga koji je pitao, ali ću te obavijestiti o njegovim predznacima, kada robinja rodi sebi gospodara i kada se budu čobani deva natjecali u izgradnji, a o pet stvari samo Allah ima znanje. (Muttefekun alejh) Kada je ovaj čovjek otišao, Poslanik, salallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao da je to bio Džibril,’alejhi-s-selam, i da je došao da ih poduči vjeri. Vidimo da je Poslanik, salallahu ‘alejhi ve sellem, sve ove stvari nazvao vjerom, te isto tako primjećujemo kako je Džibril, ‘alejhi-s-selam, odabrao najbitnije stvari te o njima pitao. Dakle, svaki onaj koji poziva ka Allahu, dželle ša’nuhu, mora da bude oštrouman i pronicljiv te da zna koji su to prioriteti u koje treba da poziva.
Oštroumnost pri izboru načina na koji će pozivati
Veoma je važno izabrati pravi način na koji će se pozivati ljudi ka Allahu, dželle ša’nuhu, to će postići samo ako bude dobro poznavao realno stanje vremena i prostora u kome se nalazi. Isto tako mora da poznaje stanje u kome se nalaze oni koje poziva, jer svaki govor nije za svakoga. Mudar je onaj da’ija koji zna gdje i šta treba reći i koji zna upotrijebiti najljepše primjere i na najprimjereniji način nešto objasniti. Allah, dželle ša’nuhu, nam je objasnio načine na koje treba da pozivamo, pa, Uzvišeni kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.” (En-Nahl, 125) Mudrost je postaviti svaku stvar na njeno mjesto. Jedna od najboljih metoda u davi je metoda buđenja želje kod osobe uz istovremeno opominjanje. Dakle, svakom čovjeku je potrebno da mu se probude njegove želje i da se obraduje, ali isto tako je potrebno i da se upozori na suprotno, tj. ako se ne bude pridržavao vjere, koje ga kazne čekaju. Na ovaj način je Uzvišeni opisao svoje poslanike, sallallahu ‘alejhim ve sellem, kako stoji u prijevodu značenja: ”Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur -, i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao -, o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je silan i mudar.” (En-Nisa, 163-165) Od osobina oštroumnog da’ije je da je blag i da olakšava ljudima jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Zaista ste poslani da olakšavate a ne da otežavate!” (Buharija) Dakle da’ija mora da vodi računa da olakšava ljudima tamo gdje je dozvoljeno korištenje olakšica, a nikako ne smije otežavati jer bi se većina ljudi udaljila od njega.
Oštroumnost pri spoznaji stanja onih koji se pozivaju
Svaki da’ija mora dobro da poznaje stanje onih koje poziva. Treba dobro da procijeni njihovu kulturu, njihove običaje, šta prihvataju a šta ne, šta odgovara njihovoj naravi itd. Najbolji primjer za sve ovo, nam je najodabraniji i najbolji od svih Ademovih potomaka Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Allah, dželle ša’nuhu, je obdario Svoga Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, oštroumnošću, što se najbolje vidi iz metoda njegova odgoja. Tako je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio shodno stepenu razumijevanja onih kojima se obraćao i naređivao svojim sljedbenicima da to čine, u tom smislu Alija, radijallah ‘anhu, je i rekao: “Govorite ljudima ono što razumiju. Zar želite da odbiju riječi Allaha i Njegova Poslanika?” (Buharija) Veoma je važno da se pazi na ono šta se govori običnom čovjeku, jer ako mu nešto kažeš šta njegov razum ne može da prihvati ili ne može da shvati, onda ga to može veoma lahko odvesti u nevjerstvo. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tolerisao je beduinu koji je bio grub po svojoj naravi, ono što nije tolerisao civilizovanom čovjeku. Način njegova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ophođenja sa ženama je bio drugačiji od načina ophođenja sa muškarcima, zato što je žena po svojoj prirodi osjetljivija i nježnija. One koji su tek primili Islam je drugačije tretirao od onih koji su to prije učinili. Različito se odnosio prema onome ko ima lošu namjeru u odnosu na onoga koji je imao dobru namjeru itd.
Prenosi se od Aiše, radijallahu ‘anha, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Svakog čovjeka stavite na mjesto koje zaslužuje.” (Muslim) Isto tako prenosi se od Ibn-Omera, radijallahu ‘anhuma, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ako vam dođe plemenit čovjek ugostite ga.”(Ibn-Madže) Govoreći o tome kako treba voditi računa kome se šta govori Ibn-Mesud, radijallahu ‘anhu, je rekao: “Nećeš reći nešto novo ljudima što neće shvatiti a da ih to ne odvede u smutnju.” (Muslim) Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govoreći o omladini a vodeći računa, pri tome, u kakvom se stanju omladina obično nalazi tj. da to razdoblje karakteriše povećana strast, rekao je: “O omladino, ko od vas može da se oženi neka to i učini, jer je to bolje za njegov pogled i sigurnije za njegov spolni organ, a ko ne može da se oženi neka posti jer mu je post, uistinu, štit.” (Buharija) Ovakvih primjera je zaista puno, tako kada bi navodili sve primjere kako se Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sa svakim pojedinačno ponašao na način na koji odgovara njegovom stanju, morali bi zauzeti puno više mjesta nego što je za ovaj tekst predviđeno. Nema sumnje da je poznavanje ove i ostalih osobina koje su krasile Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedan od najboljih načina da se one nađu u našoj praksi i da nam Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, usitinu postane najveći uzor u svakom koraku našeg života.
Svaki musliman treba obratiti pažnju na gore spomenuto, a posebno daija mora biti razborit i oštrouman, kako bi mogao brzo primijetiti svaku sitnicu na onome koga poziva i odabrati najbolji metod za unapređenje njegovih pozitivnih osobina i liječenje njegovih negativnih osobina. Mora biti u stanju prepoznati tajne njegove nutrine pomoću njegova izgleda i ponašanja, biti svjestan razlika među ljudima, kako bi mogao izabrati za svakoga ono što mu najviše odgovara. Molim Allaha, dželle ša’nuhu, da nas učini od onih koji će imati oštroumnost i koristiti je pri pozivanju u Njegovu vjeru. Amin!
