Uistinu, naš Uzvišeni Gospodar, Allah, subhanehu ve te’ala, kao što je Onaj Koji mnogo prašta i Koji je Samilostan, isto tako, On Uzvišeni je Onaj Koji žestoko kažnjava. Allah, ‘azze ve dželle, je rekao: „Neka znate da Allah strogo kažnjava, ali i da mnogo prašta i da je Samilostan.” (Prijevod značenja El-Maida, 98.)
Ovo svojstvo, brate muslimanu, strah od Allahove, subhanehu ve te’ala, kazne, ukoliko se nađe u čovjekovom srcu, njegovi udovi se pokrenu, rade i ostavljaju. Rade na izvršavanju Allahovih naredbi i ostavljaju sve ono što je On Uzvišeni zabranio. Allahovi poslanici nisu slani, niti su Knjige objavljivane osim zbog zaduživanja ljudi naredbama i zabranama. Zbog toga je Allah, subhanehu ve te’ala, izdvojio one pri kojima se nađe ova osobina, strah od Njegove kazne, od većine ljudi koji su malodušni, onih koji kada ih snađe zlo bivaju brižni, dok kada ih zadesi dobro, uzohole se i ne dozvoljavaju sebi pristup: „Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika …” (Prijevod značenja El-Me’aridž, 19-22.) Zatim je od osobina ovih vjernika spomenuo i strah od Njegove, subhanehu ve te’ala, kazne: „i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovali”, (Prijevod značenja El-Me’aridž, 27.), da bi na kraju spomenuo nagradu koja ih čeka, počast u Džennetu: „oni će u džennetskim baščama biti počašćeni.” (Prijevod značenja El-Me’aridž, 35.)
Strah od Allahove, subhanehu ve te’ala, kazne, vjernika podstiče na djela kojima je Uzvišeni zadovoljan, podstiče ga na ‘ibadet samo Njemu, subhanehu ve te’ala, na priznavanje i dokazivanje Njegove jednoće, s potpunom ljubavi i potpunom poniznosti, potpunom iskrenosti. Na drugoj strani, istovremeno, odvraća ga od svega što Allah Svevišnji ne voli, čime nije zadovoljan od: višeboštva, nevjerstva, razvrata i grijeha. Zbog toga On Hvaljeni kao jednu od osobina onih koji će u Džennetu iz pehara kamforom piće začinjeno piti, spominje i strah od Njegove kazne na Sudnjem danu: „Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće”. (Prijevod značenja El-Insan, 5.) Nakon toga je spomenuo od njihovih osobina i djela kojima su postigli ovu blagodat i: „Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti” (Prijevod značenja El-Insan, 10.), a zatim je spomenuo da ih je učinio sigurnim od onoga čega su se bojali i da im je dao ono što su priželjkivali: „I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati.” (Prijevod značenja El-Insan, 11.)
Na drugoj strani, Allah, subhanehu ve te’ala, je onima koji su bili sigurni od Njegove kazne, iako su činili grijehe, pa i najveće, smatrali da ih Uzvišeni i Pravedni neće kazniti, već da će ih nagraditi na drugom svijetu još boljim, takvima je Allah poslao kaznu, a da je nisu ni osjetili: „A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju - da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći, ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti - oni neće umaći! - ili da ih neće malo po malo kažnjavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv.” (Prijevod značenja En-Nahl, 45-47.) Na drugom mjestu u Svojoj Knjizi Uzvišeni Allah pojašnjava da Njegove kazne nisu sigurni osim oni koji su ionako već propali: „Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (Prijevod značenja El-E’araf, 99.)
Allah, subhanehu ve te’ala, pojašnjava da Mu se sve što je na nebesima i Zemlji pokorava, pada na sedždu, od životinja do meleka. Niko od njih se ne oholi nad ‘ibadetom Uzvišenom Allahu, već čine ono što im On naredi -sve to iz straha prema Njemu Uzvišenom: „Allahu se klanja sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i čine ono što im se naredi.” (Prijevod značenja En-Nahl, 49-50.)
Doista, ova osobina vjernika je velika osobina, zbog koje i zaslužuju počast u Džennetu. Kao što su na Dunjaluku iz straha od Njegove, subhanehu ve te’ala, kazne, žurili ka djelima kojima je On Uzvišeni zadovoljan, Uzvišeni Allah zadovoljan njima i njihovim postupcima, iz ljubavi prema njima pruža im u Džennetu Svoje velike počasti. U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Ko se bude bojao, žurit će, a ko bude žurio postići će cilj. Zar Allahova roba nije skupa?! Zar Allahova roba nije Džennet?!” (Tirmizi)
Allah, subhanehu ve te’ala, hvali bogobojazne, one koji strahuju iako čine dobra djela, u potpunosti, koji se boje da njihova djela ne budu primljena, strahuju da nešto nisu propustili iako u potpunosti svoja djela obavljaju: „Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 57.) Oni i pored svoga vjerovanja, dobročinstva, činjena dobrih djela, strahuju od Allaha, subhanehu ve te’ala, srca su im prestrašena Allahovom kaznom i prijetnjom na Sudnjem danu kada Mu se vrate, pa: „ od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, - oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 60-61.) Od ‘Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: „Allahov poslaniče! ‘I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju i čija su srca puna straha …’, je li to onaj koji čini blud, pije alkohol i krade?” Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio: „Ne, kćerko Siddikova! Već je to čovjek koji klanja, posti i udjeljuje bojeći se da mu se to ne primi.” (Ahmed i Tirmizi) El-Hasan el-Basri, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Tako mi Allaha! Bili su pokorni, trudili se u tome i bojali se da im se njihova pokornost ne primi. Vjernik je spojio između dobročinstva i straha, dok je licemjer spojio između zla i sigurnosti.”
El-Kadi Husejn prenosi da je njegov učitelj za vrijeme predavanja mnogo plakao. Dizao bi glavu i govorio: „Koliko li smo nemarni prema onome za što smo stvoreni!” (Sijer e’alami en-nubela, 17/407)
Ed-Dahhak b. Muzahim kada bi omrknuo, počeo bi plakati. Bio bi upitan: „Šta te je rasplakalo?” Odgovarao bi: „Ne znam šta je danas uzdignuto od mojih djela.”
Allah, subhanehu ve te’ala, naredio je vjernicima da se boje samo Njega Uzvišenog, da samo strahopoštovanje iskazuju prema Njemu Hvaljenom, pa je rekao: „I ne bojte se njih već se Mene bojte, ako ste vjernici.” (Prijevod značenja Alu-Imran, 175.) „I samo se Mene bojte!” (Prijevod značenja El-Bekara, 41.) Zbog toga je strah od Njegove kazne osnova svakog dobra. Ebu-Sulejman ed-Darani je rekao: „Osnova svakog dobra na Dunjaluku i Ahiretu je strah od Allahove, ‘azze ve dželle, kazne.” Istinu je rekao, jer onaj koji strahuje od Allaha, subhanehu ve te’ala, žurit će da učini što više dobrih djela i kloniti se loših, dok oni koji se ne boje Allaha i osjećaju se sigurnim, njihovo stanje stalno će biti promjenljivo: „i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Prijevod značenja El-Kehf, 28.)
Onaj ko se ne boji Allaha, od njega će se bojati, jer strah od Allaha, subhanehu ve te’ala, čini čovjeka svjesnim da ga Allah Svevišnji nadzire u svim njegovim stanjima. Ništa ne učini niti ostavi, a da nije svjestan Allahove prisutnosti Njegovim neograničenim znanjem. Strah od Uzvišenog ga podstiče na svaki hajr i odvraća ga od svakog zla, svake propasti i nesreće. Allaha molimo da nas, iz Svoje dobrote i milosti, opskrbi strahom od Njega, subhanehu ve te’ala!
Ovo svojstvo, brate muslimanu, strah od Allahove, subhanehu ve te’ala, kazne, ukoliko se nađe u čovjekovom srcu, njegovi udovi se pokrenu, rade i ostavljaju. Rade na izvršavanju Allahovih naredbi i ostavljaju sve ono što je On Uzvišeni zabranio. Allahovi poslanici nisu slani, niti su Knjige objavljivane osim zbog zaduživanja ljudi naredbama i zabranama. Zbog toga je Allah, subhanehu ve te’ala, izdvojio one pri kojima se nađe ova osobina, strah od Njegove kazne, od većine ljudi koji su malodušni, onih koji kada ih snađe zlo bivaju brižni, dok kada ih zadesi dobro, uzohole se i ne dozvoljavaju sebi pristup: „Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika …” (Prijevod značenja El-Me’aridž, 19-22.) Zatim je od osobina ovih vjernika spomenuo i strah od Njegove, subhanehu ve te’ala, kazne: „i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovali”, (Prijevod značenja El-Me’aridž, 27.), da bi na kraju spomenuo nagradu koja ih čeka, počast u Džennetu: „oni će u džennetskim baščama biti počašćeni.” (Prijevod značenja El-Me’aridž, 35.)
Strah od Allahove, subhanehu ve te’ala, kazne, vjernika podstiče na djela kojima je Uzvišeni zadovoljan, podstiče ga na ‘ibadet samo Njemu, subhanehu ve te’ala, na priznavanje i dokazivanje Njegove jednoće, s potpunom ljubavi i potpunom poniznosti, potpunom iskrenosti. Na drugoj strani, istovremeno, odvraća ga od svega što Allah Svevišnji ne voli, čime nije zadovoljan od: višeboštva, nevjerstva, razvrata i grijeha. Zbog toga On Hvaljeni kao jednu od osobina onih koji će u Džennetu iz pehara kamforom piće začinjeno piti, spominje i strah od Njegove kazne na Sudnjem danu: „Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće”. (Prijevod značenja El-Insan, 5.) Nakon toga je spomenuo od njihovih osobina i djela kojima su postigli ovu blagodat i: „Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti” (Prijevod značenja El-Insan, 10.), a zatim je spomenuo da ih je učinio sigurnim od onoga čega su se bojali i da im je dao ono što su priželjkivali: „I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati.” (Prijevod značenja El-Insan, 11.)
Na drugoj strani, Allah, subhanehu ve te’ala, je onima koji su bili sigurni od Njegove kazne, iako su činili grijehe, pa i najveće, smatrali da ih Uzvišeni i Pravedni neće kazniti, već da će ih nagraditi na drugom svijetu još boljim, takvima je Allah poslao kaznu, a da je nisu ni osjetili: „A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju - da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći, ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti - oni neće umaći! - ili da ih neće malo po malo kažnjavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv.” (Prijevod značenja En-Nahl, 45-47.) Na drugom mjestu u Svojoj Knjizi Uzvišeni Allah pojašnjava da Njegove kazne nisu sigurni osim oni koji su ionako već propali: „Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (Prijevod značenja El-E’araf, 99.)
Allah, subhanehu ve te’ala, pojašnjava da Mu se sve što je na nebesima i Zemlji pokorava, pada na sedždu, od životinja do meleka. Niko od njih se ne oholi nad ‘ibadetom Uzvišenom Allahu, već čine ono što im On naredi -sve to iz straha prema Njemu Uzvišenom: „Allahu se klanja sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i čine ono što im se naredi.” (Prijevod značenja En-Nahl, 49-50.)
Doista, ova osobina vjernika je velika osobina, zbog koje i zaslužuju počast u Džennetu. Kao što su na Dunjaluku iz straha od Njegove, subhanehu ve te’ala, kazne, žurili ka djelima kojima je On Uzvišeni zadovoljan, Uzvišeni Allah zadovoljan njima i njihovim postupcima, iz ljubavi prema njima pruža im u Džennetu Svoje velike počasti. U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Ko se bude bojao, žurit će, a ko bude žurio postići će cilj. Zar Allahova roba nije skupa?! Zar Allahova roba nije Džennet?!” (Tirmizi)
Allah, subhanehu ve te’ala, hvali bogobojazne, one koji strahuju iako čine dobra djela, u potpunosti, koji se boje da njihova djela ne budu primljena, strahuju da nešto nisu propustili iako u potpunosti svoja djela obavljaju: „Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 57.) Oni i pored svoga vjerovanja, dobročinstva, činjena dobrih djela, strahuju od Allaha, subhanehu ve te’ala, srca su im prestrašena Allahovom kaznom i prijetnjom na Sudnjem danu kada Mu se vrate, pa: „ od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, - oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 60-61.) Od ‘Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: „Allahov poslaniče! ‘I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju i čija su srca puna straha …’, je li to onaj koji čini blud, pije alkohol i krade?” Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio: „Ne, kćerko Siddikova! Već je to čovjek koji klanja, posti i udjeljuje bojeći se da mu se to ne primi.” (Ahmed i Tirmizi) El-Hasan el-Basri, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Tako mi Allaha! Bili su pokorni, trudili se u tome i bojali se da im se njihova pokornost ne primi. Vjernik je spojio između dobročinstva i straha, dok je licemjer spojio između zla i sigurnosti.”
El-Kadi Husejn prenosi da je njegov učitelj za vrijeme predavanja mnogo plakao. Dizao bi glavu i govorio: „Koliko li smo nemarni prema onome za što smo stvoreni!” (Sijer e’alami en-nubela, 17/407)
Ed-Dahhak b. Muzahim kada bi omrknuo, počeo bi plakati. Bio bi upitan: „Šta te je rasplakalo?” Odgovarao bi: „Ne znam šta je danas uzdignuto od mojih djela.”
Allah, subhanehu ve te’ala, naredio je vjernicima da se boje samo Njega Uzvišenog, da samo strahopoštovanje iskazuju prema Njemu Hvaljenom, pa je rekao: „I ne bojte se njih već se Mene bojte, ako ste vjernici.” (Prijevod značenja Alu-Imran, 175.) „I samo se Mene bojte!” (Prijevod značenja El-Bekara, 41.) Zbog toga je strah od Njegove kazne osnova svakog dobra. Ebu-Sulejman ed-Darani je rekao: „Osnova svakog dobra na Dunjaluku i Ahiretu je strah od Allahove, ‘azze ve dželle, kazne.” Istinu je rekao, jer onaj koji strahuje od Allaha, subhanehu ve te’ala, žurit će da učini što više dobrih djela i kloniti se loših, dok oni koji se ne boje Allaha i osjećaju se sigurnim, njihovo stanje stalno će biti promjenljivo: „i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Prijevod značenja El-Kehf, 28.)
Onaj ko se ne boji Allaha, od njega će se bojati, jer strah od Allaha, subhanehu ve te’ala, čini čovjeka svjesnim da ga Allah Svevišnji nadzire u svim njegovim stanjima. Ništa ne učini niti ostavi, a da nije svjestan Allahove prisutnosti Njegovim neograničenim znanjem. Strah od Uzvišenog ga podstiče na svaki hajr i odvraća ga od svakog zla, svake propasti i nesreće. Allaha molimo da nas, iz Svoje dobrote i milosti, opskrbi strahom od Njega, subhanehu ve te’ala!
