Ostavljanje onoga što nas se ne tiče

Od osobina istinskih vjernika, onih koji će uspjeti, jeste i izbjegavanje onoga što ih se ne tiče. Allah, subhanehu ve te’ala, pojasnio je na početku sure El-Mu’minun da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennet Firdevs. Rekao je: “i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 3), da bi kasnije rekao: “Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 10-11)

Ono što te se ne tiče, dragi moj brate, jeste sve ono u čemu nema koristi po tebe, od djela ili riječi: igra, zabava, zbijanje šala, sve ono što čovjek, da bi sačuvao svoju ljudskost, mora ostaviti. Ibn-Kesir, rahmetullahi ‘alejh, komentarišući riječi Uzvišenog: “i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju”, kaže: “tj. i koji sve što je ništavno, bezvrijedno izbjegavaju” , a što obuhvata i mnogoboštvo kao što pojedini kažu. Obuhvata i grijehe kao što drugi kažu i obuhvata sve u čemu nema koristi od riječi i djela.

Istaknuti učenjak Abdurrahman b. Nasir Es-Sa’di, rahmetullahi ‘alejh, komentarišući prethodno spomenute ajete iz sure El-Mu’minun kaže: “Oni (vjernici) se okreću od svakog govora u kojem nema nikakve koristi. Za takvim govorom oni nemaju nikakve potrebe i okrećući se od njega oni uzdižu svoje duše i čuvaju ih čistim. Oni, kada prolaze pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno. Pa, ako se okreću i ne upuštaju u govor koji ih se ne tiče, onda još više se okreću i ne upuštaju u zabranjen govor. Kada čovjek sačuva svoj jezik, osim od dobra, tada će sačuvati i svoju vjeru, kao što je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu’az b. Džebelu, radijallahu ‘anh: ‘Hoćeš li da te obavijestim o onome što će čuvati sve ovo?’ Mu’az je rekao: ‘Svakako Allahov poslaniče!’ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uhvatio se za jezik i rekao: ‘Čuvaj ovo!’ Dakle od plemenitih osobina istinskih vjernika jeste čuvanje jezika od svega što ih se ne tiče i svega što je zabranjeno.” (Tefsir El-Kerimi Er-Rahman, 594)

Allah, subhanehu ve te’ala, spominje ovu osobinu istinskih vjernika i na drugim mjestima Svoje plemenite knjige. Tako kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno.” (El-Furkan, 72) To znači kada čuju loš i pogrdan govor, ustegnu se i svoje duše sačuvaju od ulaska u raspravu s onima koji su izustili taj govor i njihovo dostojanstveno prolaženje pored takvih, uistinu, je izbjegavanje i okretanje od onoga što ih se ne tiče. Mukatil, rahmetullahi ‘alejh, komentarišući ove riječi Allaha, subhanehu ve te’ala, kaže: “Kada čuju od strane nevjernika psovku i pogrdu, okrenu se i ostave ih, a rečeno je i za ono što ih se ne tiče da su to svi grijesi, dok značenje riječi ‘prolaze dostojanstveno’ znače žurno bez ikakava uplitanja.” Allah, subhanehu ve te’ala, zbog ovakvih osobina koje su krasile prve vjernike, ashabe Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podario im je dostojanstvo, ponos i vođstvo na Dunjaluku, učinio ih je namjesnicima na Zemlji, učvrstio im je vjeru s kojom je On Uzvišeni zadovoljan, pomogao im je da prošire pravdu, sigurnost i blagostanje diljem svijeta, olakšao im je da postignu Njegovo zadovoljstvo, Njegov Džennet i naklonost. Prema njima su se ispunile Njegove, subhanehu ve te’ala, riječi: “Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati …” (Prijevod značenja En-Nur, 55) U velikoj smo potrebi, brate muslimanu, da slijedimo naše ispravne prethodnike u ovim svojstvima iskrenih vjernika i primjeni vjerskih propisa, kako bismo zadobili ponos i dostojanstvo na Dunjaluku, a nagradu i uspjeh na Ahiretu. Allaha molimo da nas iz Svoje plemenitosti učvrsti na tome!

Tumačenje pojedinih prethodnika da se izbjegavanje ono ga što ih se ne tiče odnosi na svaku ništavnost i svaku vrstu zla, od riječi ili djela, ne suprostavlja tumačenju drugih koji kažu da se pod tim misli na širk-mnogoboštvo i sve grijehe općenito, jer su mnogoboštvo i svi grijesi općenito, uistinu zlo, odnosno, osnova svakog zla.

Allah, subhanehu ve te’ala, obavještava nas o dobrim učenjacima od sljedbenika Knjige i jednoj od njihovih dobrih osobina, a ona je da su, kada bi čuli nešto što ih se ne bi ticalo, okretali od istog i ne bi se onima od kojih bi čuli isti govor suprostavljali sličnim, lošim govorom. Iz njih nisu izlazile osim lijepe riječi. Svevišnji Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: ‘Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.’” (El-Kasas, 55) Kaže se da je ovaj ajet objavljen povodom dolaska jedne skupine kršćana iz Abesinije Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nakon što im je stigla vijest o njemu. Zatekli su Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u mesdžidu. Sjeli su kod njega, razgovarali s njim i pitali ga mnoge stvari. Za to vrijeme Kurejšije su sjedile kod svojih kipova oko Ka’be i sve to posmatrali. Kada su kršćani završili sa svojim pitanjima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pozvao ih je u Allahovu, subhanehu ve te’ala, vjeru, proučio im nešto iz Kur’ana. Čuvši Allahov govor, oči su im zasuzile i počeli su plakati. Nakon toga odazvali su se Allahu, subhanehu ve te’ala, povjerovali su u Njega Uzvišenog i spoznali Njegove naredbe koje im je objavio u njima objavljivanim knjigama. Kada su htjeli da napuste Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Ebu-Džehl b. Hišam s grupom Kurejšija se ispriječio ispred njih i rekao im: “Allah vam ne dao uspjeha u vašem putovanju! Došli ste ispred svojih istomišljenika da im donesete vijesti o ovom čovjeku i vaš skup se nije smirio s njim sve dok niste napustili svoju vjeru i povjerovali u ono čemu on poziva. Ne znamo da ima gluplje karavane od vaše!” Kršćani su im odgovorili: “Mir neka je vama! Mi vas nećemo optuživati za neznanje. Nama pripada ono na čemu smo mi, a vama ono na čemu ste vi. I vas neće zadesiti od nas ništa osim dobro.”

Dragi brate muslimanu, život na ovom svijetu je kratak. Na njemu nema mjesta i vremena za igru i zabavu. Trenuci našeg života su kratki i odbrojani. Znaj da nećeš progovoriti nijednu riječ, a da ona neće biti zapisana. Budi pametan i razborit. Ne provodi svoj, ionako kratak, životni vijek u igri i zabavi, onome što ti neće biti od koristi. Uzdigni svoju dušu od ovih niskih prohtjeva. Budi čovjek visokih ambicija. Čovjek čiste duše. Stremi ka plemenitom moralu i visokim vrijednostima. To nam naređuje i naša vjera. Ne zaboravi da je Allahov, subhanehu ve te’ala, Džennet, skupocjena roba kod Njega uzvišenog i da se kao takva ne može postići igrom i zabavom, već iskrenošću i zalaganjem. Trudi se da budeš od ovakvih, možda ti se Allah, subhanehu ve te’ala, smiluje, spasi te i podari ti veliki uspjeh na Dunjaluku i Ahiretu. Allaha Svevišnjeg molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, dobrim djelima i da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje!

Ostavljanje onoga što nas se ne tiče

Od osobina istinskih vjernika, onih koji će uspjeti, jeste i izbjegavanje onoga što ih se ne tiče. Allah, subhanehu ve te’ala, pojasnio je na početku sure El-Mu’minun da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennet Firdevs. Rekao je: “i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 3), da bi kasnije rekao: “Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 10-11)

Ono što te se ne tiče, dragi moj brate, jeste sve ono u čemu nema koristi po tebe, od djela ili riječi: igra, zabava, zbijanje šala, sve ono što čovjek, da bi sačuvao svoju ljudskost, mora ostaviti. Ibn-Kesir, rahmetullahi ‘alejh, komentarišući riječi Uzvišenog: “i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju”, kaže: “tj. i koji sve što je ništavno, bezvrijedno izbjegavaju” , a što obuhvata i mnogoboštvo kao što pojedini kažu. Obuhvata i grijehe kao što drugi kažu i obuhvata sve u čemu nema koristi od riječi i djela.

Istaknuti učenjak Abdurrahman b. Nasir Es-Sa’di, rahmetullahi ‘alejh, komentarišući prethodno spomenute ajete iz sure El-Mu’minun kaže: “Oni (vjernici) se okreću od svakog govora u kojem nema nikakve koristi. Za takvim govorom oni nemaju nikakve potrebe i okrećući se od njega oni uzdižu svoje duše i čuvaju ih čistim. Oni, kada prolaze pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno. Pa, ako se okreću i ne upuštaju u govor koji ih se ne tiče, onda još više se okreću i ne upuštaju u zabranjen govor. Kada čovjek sačuva svoj jezik, osim od dobra, tada će sačuvati i svoju vjeru, kao što je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu’az b. Džebelu, radijallahu ‘anh: ‘Hoćeš li da te obavijestim o onome što će čuvati sve ovo?’ Mu’az je rekao: ‘Svakako Allahov poslaniče!’ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uhvatio se za jezik i rekao: ‘Čuvaj ovo!’ Dakle od plemenitih osobina istinskih vjernika jeste čuvanje jezika od svega što ih se ne tiče i svega što je zabranjeno.” (Tefsir El-Kerimi Er-Rahman, 594)

Allah, subhanehu ve te’ala, spominje ovu osobinu istinskih vjernika i na drugim mjestima Svoje plemenite knjige. Tako kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno.” (El-Furkan, 72) To znači kada čuju loš i pogrdan govor, ustegnu se i svoje duše sačuvaju od ulaska u raspravu s onima koji su izustili taj govor i njihovo dostojanstveno prolaženje pored takvih, uistinu, je izbjegavanje i okretanje od onoga što ih se ne tiče. Mukatil, rahmetullahi ‘alejh, komentarišući ove riječi Allaha, subhanehu ve te’ala, kaže: “Kada čuju od strane nevjernika psovku i pogrdu, okrenu se i ostave ih, a rečeno je i za ono što ih se ne tiče da su to svi grijesi, dok značenje riječi ‘prolaze dostojanstveno’ znače žurno bez ikakava uplitanja.” Allah, subhanehu ve te’ala, zbog ovakvih osobina koje su krasile prve vjernike, ashabe Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podario im je dostojanstvo, ponos i vođstvo na Dunjaluku, učinio ih je namjesnicima na Zemlji, učvrstio im je vjeru s kojom je On Uzvišeni zadovoljan, pomogao im je da prošire pravdu, sigurnost i blagostanje diljem svijeta, olakšao im je da postignu Njegovo zadovoljstvo, Njegov Džennet i naklonost. Prema njima su se ispunile Njegove, subhanehu ve te’ala, riječi: “Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati …” (Prijevod značenja En-Nur, 55) U velikoj smo potrebi, brate muslimanu, da slijedimo naše ispravne prethodnike u ovim svojstvima iskrenih vjernika i primjeni vjerskih propisa, kako bismo zadobili ponos i dostojanstvo na Dunjaluku, a nagradu i uspjeh na Ahiretu. Allaha molimo da nas iz Svoje plemenitosti učvrsti na tome!

Tumačenje pojedinih prethodnika da se izbjegavanje ono ga što ih se ne tiče odnosi na svaku ništavnost i svaku vrstu zla, od riječi ili djela, ne suprostavlja tumačenju drugih koji kažu da se pod tim misli na širk-mnogoboštvo i sve grijehe općenito, jer su mnogoboštvo i svi grijesi općenito, uistinu zlo, odnosno, osnova svakog zla.

Allah, subhanehu ve te’ala, obavještava nas o dobrim učenjacima od sljedbenika Knjige i jednoj od njihovih dobrih osobina, a ona je da su, kada bi čuli nešto što ih se ne bi ticalo, okretali od istog i ne bi se onima od kojih bi čuli isti govor suprostavljali sličnim, lošim govorom. Iz njih nisu izlazile osim lijepe riječi. Svevišnji Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “A kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: ‘Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.’” (El-Kasas, 55) Kaže se da je ovaj ajet objavljen povodom dolaska jedne skupine kršćana iz Abesinije Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nakon što im je stigla vijest o njemu. Zatekli su Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u mesdžidu. Sjeli su kod njega, razgovarali s njim i pitali ga mnoge stvari. Za to vrijeme Kurejšije su sjedile kod svojih kipova oko Ka’be i sve to posmatrali. Kada su kršćani završili sa svojim pitanjima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pozvao ih je u Allahovu, subhanehu ve te’ala, vjeru, proučio im nešto iz Kur’ana. Čuvši Allahov govor, oči su im zasuzile i počeli su plakati. Nakon toga odazvali su se Allahu, subhanehu ve te’ala, povjerovali su u Njega Uzvišenog i spoznali Njegove naredbe koje im je objavio u njima objavljivanim knjigama. Kada su htjeli da napuste Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Ebu-Džehl b. Hišam s grupom Kurejšija se ispriječio ispred njih i rekao im: “Allah vam ne dao uspjeha u vašem putovanju! Došli ste ispred svojih istomišljenika da im donesete vijesti o ovom čovjeku i vaš skup se nije smirio s njim sve dok niste napustili svoju vjeru i povjerovali u ono čemu on poziva. Ne znamo da ima gluplje karavane od vaše!” Kršćani su im odgovorili: “Mir neka je vama! Mi vas nećemo optuživati za neznanje. Nama pripada ono na čemu smo mi, a vama ono na čemu ste vi. I vas neće zadesiti od nas ništa osim dobro.”

Dragi brate muslimanu, život na ovom svijetu je kratak. Na njemu nema mjesta i vremena za igru i zabavu. Trenuci našeg života su kratki i odbrojani. Znaj da nećeš progovoriti nijednu riječ, a da ona neće biti zapisana. Budi pametan i razborit. Ne provodi svoj, ionako kratak, životni vijek u igri i zabavi, onome što ti neće biti od koristi. Uzdigni svoju dušu od ovih niskih prohtjeva. Budi čovjek visokih ambicija. Čovjek čiste duše. Stremi ka plemenitom moralu i visokim vrijednostima. To nam naređuje i naša vjera. Ne zaboravi da je Allahov, subhanehu ve te’ala, Džennet, skupocjena roba kod Njega uzvišenog i da se kao takva ne može postići igrom i zabavom, već iskrenošću i zalaganjem. Trudi se da budeš od ovakvih, možda ti se Allah, subhanehu ve te’ala, smiluje, spasi te i podari ti veliki uspjeh na Dunjaluku i Ahiretu. Allaha Svevišnjeg molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, dobrim djelima i da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje!

Strah od Allahove kazne

Uistinu, naš Uzvišeni Gospodar, Allah, subhanehu ve te’ala, kao što je Onaj Koji mnogo prašta i Koji je Samilostan, isto tako, On Uzvišeni je Onaj Koji žestoko kažnjava. Allah, ‘azze ve dželle, je rekao: „Neka znate da Allah strogo kažnjava, ali i da mnogo prašta i da je Samilostan.” (Prijevod značenja El-Maida, 98.)

Ovo svojstvo, brate muslimanu, strah od Allahove, subhanehu ve te’ala, kazne, ukoliko se nađe u čovjekovom srcu, njegovi udovi se pokrenu, rade i ostavljaju. Rade na izvršavanju Allahovih naredbi i ostavljaju sve ono što je On Uzvišeni zabranio. Allahovi poslanici nisu slani, niti su Knjige objavljivane osim zbog zaduživanja ljudi naredbama i zabranama. Zbog toga je Allah, subhanehu ve te’ala, izdvojio one pri kojima se nađe ova osobina, strah od Njegove kazne, od većine ljudi koji su malodušni, onih koji kada ih snađe zlo bivaju brižni, dok kada ih zadesi dobro, uzohole se i ne dozvoljavaju sebi pristup: „Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - briž‍an je, a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika …” (Prijevod značenja El-Me’aridž, 19-22.) Zatim je od osobina ovih vjernika spomenuo i strah od Njegove, subhanehu ve te’ala, kazne: „i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovali”, (Prijevod značenja El-Me’aridž, 27.), da bi na kraju spomenuo nagradu koja ih čeka, počast u Džennetu: „oni će u dž‍ennetskim baščama biti počašćeni.” (Prijevod značenja El-Me’aridž, 35.)

Strah od Allahove, subhanehu ve te’ala, kazne, vjernika podstiče na djela kojima je Uzvišeni zadovoljan, podstiče ga na ‘ibadet samo Njemu, subhanehu ve te’ala, na priznavanje i dokazivanje Njegove jednoće, s potpunom ljubavi i potpunom poniznosti, potpunom iskrenosti. Na drugoj strani, istovremeno, odvraća ga od svega što Allah Svevišnji ne voli, čime nije zadovoljan od: višeboštva, nevjerstva, razvrata i grijeha. Zbog toga On Hvaljeni kao jednu od osobina onih koji će u Džennetu iz pehara kamforom piće začinjeno piti, spominje i strah od Njegove kazne na Sudnjem danu: „Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće”. (Prijevod značenja El-Insan, 5.) Nakon toga je spomenuo od njihovih osobina i djela kojima su postigli ovu blagodat i: „Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti” (Prijevod značenja El-Insan, 10.), a zatim je spomenuo da ih je učinio sigurnim od onoga čega su se bojali i da im je dao ono što su priželjkivali: „I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i bla‍ženstvo i radost im darovati.” (Prijevod značenja El-Insan, 11.)

Na drugoj strani, Allah, subhanehu ve te’ala, je onima koji su bili sigurni od Njegove kazne, iako su činili grijehe, pa i najveće, smatrali da ih Uzvišeni i Pravedni neće kazniti, već da će ih nagraditi na drugom svijetu još boljim, takvima je Allah poslao kaznu, a da je nisu ni osjetili: „A zar su sigurni oni koji ru‍žne podmuklosti snuju - da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći, ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti - oni neće umaći! - ili da ih neće malo po malo kaž‍njavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv.” (Prijevod značenja En-Nahl, 45-47.) Na drugom mjestu u Svojoj Knjizi Uzvišeni Allah pojašnjava da Njegove kazne nisu sigurni osim oni koji su ionako već propali: „Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (Prijevod značenja El-E’araf, 99.)

Allah, subhanehu ve te’ala, pojašnjava da Mu se sve što je na nebesima i Zemlji pokorava, pada na sedždu, od životinja do meleka. Niko od njih se ne oholi nad ‘ibadetom Uzvišenom Allahu, već čine ono što im On naredi -sve to iz straha prema Njemu Uzvišenom: „Allahu se klanja sve ž‍ivo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i čine ono što im se naredi.” (Prijevod značenja En-Nahl, 49-50.)

Doista, ova osobina vjernika je velika osobina, zbog koje i zaslužuju počast u Džennetu. Kao što su na Dunjaluku iz straha od Njegove, subhanehu ve te’ala, kazne, žurili ka djelima kojima je On Uzvišeni zadovoljan, Uzvišeni Allah zadovoljan njima i njihovim postupcima, iz ljubavi prema njima pruža im u Džennetu Svoje velike počasti. U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Ko se bude bojao, žurit će, a ko bude žurio postići će cilj. Zar Allahova roba nije skupa?! Zar Allahova roba nije Džennet?!” (Tirmizi)

Allah, subhanehu ve te’ala, hvali bogobojazne, one koji strahuju iako čine dobra djela, u potpunosti, koji se boje da njihova djela ne budu primljena, strahuju da nešto nisu propustili iako u potpunosti svoja djela obavljaju: „Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 57.) Oni i pored svoga vjerovanja, dobročinstva, činjena dobrih djela, strahuju od Allaha, subhanehu ve te’ala, srca su im prestrašena Allahovom kaznom i prijetnjom na Sudnjem danu kada Mu se vrate, pa: „ od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, - oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 60-61.) Od ‘Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: „Allahov poslaniče! ‘I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju i čija su srca puna straha …’, je li to onaj koji čini blud, pije alkohol i krade?” Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio: „Ne, kćerko Siddikova! Već je to čovjek koji klanja, posti i udjeljuje bojeći se da mu se to ne primi.” (Ahmed i Tirmizi) El-Hasan el-Basri, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Tako mi Allaha! Bili su pokorni, trudili se u tome i bojali se da im se njihova pokornost ne primi. Vjernik je spojio između dobročinstva i straha, dok je licemjer spojio između zla i sigurnosti.”

El-Kadi Husejn prenosi da je njegov učitelj za vrijeme predavanja mnogo plakao. Dizao bi glavu i govorio: „Koliko li smo nemarni prema onome za što smo stvoreni!” (Sijer e’alami en-nubela, 17/407)

Ed-Dahhak b. Muzahim kada bi omrknuo, počeo bi plakati. Bio bi upitan: „Šta te je rasplakalo?” Odgovarao bi: „Ne znam šta je danas uzdignuto od mojih djela.”

Allah, subhanehu ve te’ala, naredio je vjernicima da se boje samo Njega Uzvišenog, da samo strahopoštovanje iskazuju prema Njemu Hvaljenom, pa je rekao: „I ne bojte se njih već se Mene bojte, ako ste vjernici.” (Prijevod značenja Alu-Imran, 175.) „I samo se Mene bojte!” (Prijevod značenja El-Bekara, 41.) Zbog toga je strah od Njegove kazne osnova svakog dobra. Ebu-Sulejman ed-Darani je rekao: „Osnova svakog dobra na Dunjaluku i Ahiretu je strah od Allahove, ‘azze ve dželle, kazne.” Istinu je rekao, jer onaj koji strahuje od Allaha, subhanehu ve te’ala, žurit će da učini što više dobrih djela i kloniti se loših, dok oni koji se ne boje Allaha i osjećaju se sigurnim, njihovo stanje stalno će biti promjenljivo: „i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Prijevod značenja El-Kehf, 28.)

Onaj ko se ne boji Allaha, od njega će se bojati, jer strah od Allaha, subhanehu ve te’ala, čini čovjeka svjesnim da ga Allah Svevišnji nadzire u svim njegovim stanjima. Ništa ne učini niti ostavi, a da nije svjestan Allahove prisutnosti Njegovim neograničenim znanjem. Strah od Uzvišenog ga podstiče na svaki hajr i odvraća ga od svakog zla, svake propasti i nesreće. Allaha molimo da nas, iz Svoje dobrote i milosti, opskrbi strahom od Njega, subhanehu ve te’ala!

Strah od Allahove kazne

Uistinu, naš Uzvišeni Gospodar, Allah, subhanehu ve te’ala, kao što je Onaj Koji mnogo prašta i Koji je Samilostan, isto tako, On Uzvišeni je Onaj Koji žestoko kažnjava. Allah, ‘azze ve dželle, je rekao: „Neka znate da Allah strogo kažnjava, ali i da mnogo prašta i da je Samilostan.” (Prijevod značenja El-Maida, 98.)

Ovo svojstvo, brate muslimanu, strah od Allahove, subhanehu ve te’ala, kazne, ukoliko se nađe u čovjekovom srcu, njegovi udovi se pokrenu, rade i ostavljaju. Rade na izvršavanju Allahovih naredbi i ostavljaju sve ono što je On Uzvišeni zabranio. Allahovi poslanici nisu slani, niti su Knjige objavljivane osim zbog zaduživanja ljudi naredbama i zabranama. Zbog toga je Allah, subhanehu ve te’ala, izdvojio one pri kojima se nađe ova osobina, strah od Njegove kazne, od većine ljudi koji su malodušni, onih koji kada ih snađe zlo bivaju brižni, dok kada ih zadesi dobro, uzohole se i ne dozvoljavaju sebi pristup: „Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - briž‍an je, a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika …” (Prijevod značenja El-Me’aridž, 19-22.) Zatim je od osobina ovih vjernika spomenuo i strah od Njegove, subhanehu ve te’ala, kazne: „i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovali”, (Prijevod značenja El-Me’aridž, 27.), da bi na kraju spomenuo nagradu koja ih čeka, počast u Džennetu: „oni će u dž‍ennetskim baščama biti počašćeni.” (Prijevod značenja El-Me’aridž, 35.)

Strah od Allahove, subhanehu ve te’ala, kazne, vjernika podstiče na djela kojima je Uzvišeni zadovoljan, podstiče ga na ‘ibadet samo Njemu, subhanehu ve te’ala, na priznavanje i dokazivanje Njegove jednoće, s potpunom ljubavi i potpunom poniznosti, potpunom iskrenosti. Na drugoj strani, istovremeno, odvraća ga od svega što Allah Svevišnji ne voli, čime nije zadovoljan od: višeboštva, nevjerstva, razvrata i grijeha. Zbog toga On Hvaljeni kao jednu od osobina onih koji će u Džennetu iz pehara kamforom piće začinjeno piti, spominje i strah od Njegove kazne na Sudnjem danu: „Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće”. (Prijevod značenja El-Insan, 5.) Nakon toga je spomenuo od njihovih osobina i djela kojima su postigli ovu blagodat i: „Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti” (Prijevod značenja El-Insan, 10.), a zatim je spomenuo da ih je učinio sigurnim od onoga čega su se bojali i da im je dao ono što su priželjkivali: „I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i bla‍ženstvo i radost im darovati.” (Prijevod značenja El-Insan, 11.)

Na drugoj strani, Allah, subhanehu ve te’ala, je onima koji su bili sigurni od Njegove kazne, iako su činili grijehe, pa i najveće, smatrali da ih Uzvišeni i Pravedni neće kazniti, već da će ih nagraditi na drugom svijetu još boljim, takvima je Allah poslao kaznu, a da je nisu ni osjetili: „A zar su sigurni oni koji ru‍žne podmuklosti snuju - da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći, ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti - oni neće umaći! - ili da ih neće malo po malo kaž‍njavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv.” (Prijevod značenja En-Nahl, 45-47.) Na drugom mjestu u Svojoj Knjizi Uzvišeni Allah pojašnjava da Njegove kazne nisu sigurni osim oni koji su ionako već propali: „Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (Prijevod značenja El-E’araf, 99.)

Allah, subhanehu ve te’ala, pojašnjava da Mu se sve što je na nebesima i Zemlji pokorava, pada na sedždu, od životinja do meleka. Niko od njih se ne oholi nad ‘ibadetom Uzvišenom Allahu, već čine ono što im On naredi -sve to iz straha prema Njemu Uzvišenom: „Allahu se klanja sve ž‍ivo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i čine ono što im se naredi.” (Prijevod značenja En-Nahl, 49-50.)

Doista, ova osobina vjernika je velika osobina, zbog koje i zaslužuju počast u Džennetu. Kao što su na Dunjaluku iz straha od Njegove, subhanehu ve te’ala, kazne, žurili ka djelima kojima je On Uzvišeni zadovoljan, Uzvišeni Allah zadovoljan njima i njihovim postupcima, iz ljubavi prema njima pruža im u Džennetu Svoje velike počasti. U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Ko se bude bojao, žurit će, a ko bude žurio postići će cilj. Zar Allahova roba nije skupa?! Zar Allahova roba nije Džennet?!” (Tirmizi)

Allah, subhanehu ve te’ala, hvali bogobojazne, one koji strahuju iako čine dobra djela, u potpunosti, koji se boje da njihova djela ne budu primljena, strahuju da nešto nisu propustili iako u potpunosti svoja djela obavljaju: „Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 57.) Oni i pored svoga vjerovanja, dobročinstva, činjena dobrih djela, strahuju od Allaha, subhanehu ve te’ala, srca su im prestrašena Allahovom kaznom i prijetnjom na Sudnjem danu kada Mu se vrate, pa: „ od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, - oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 60-61.) Od ‘Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: „Allahov poslaniče! ‘I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju i čija su srca puna straha …’, je li to onaj koji čini blud, pije alkohol i krade?” Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio: „Ne, kćerko Siddikova! Već je to čovjek koji klanja, posti i udjeljuje bojeći se da mu se to ne primi.” (Ahmed i Tirmizi) El-Hasan el-Basri, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Tako mi Allaha! Bili su pokorni, trudili se u tome i bojali se da im se njihova pokornost ne primi. Vjernik je spojio između dobročinstva i straha, dok je licemjer spojio između zla i sigurnosti.”

El-Kadi Husejn prenosi da je njegov učitelj za vrijeme predavanja mnogo plakao. Dizao bi glavu i govorio: „Koliko li smo nemarni prema onome za što smo stvoreni!” (Sijer e’alami en-nubela, 17/407)

Ed-Dahhak b. Muzahim kada bi omrknuo, počeo bi plakati. Bio bi upitan: „Šta te je rasplakalo?” Odgovarao bi: „Ne znam šta je danas uzdignuto od mojih djela.”

Allah, subhanehu ve te’ala, naredio je vjernicima da se boje samo Njega Uzvišenog, da samo strahopoštovanje iskazuju prema Njemu Hvaljenom, pa je rekao: „I ne bojte se njih već se Mene bojte, ako ste vjernici.” (Prijevod značenja Alu-Imran, 175.) „I samo se Mene bojte!” (Prijevod značenja El-Bekara, 41.) Zbog toga je strah od Njegove kazne osnova svakog dobra. Ebu-Sulejman ed-Darani je rekao: „Osnova svakog dobra na Dunjaluku i Ahiretu je strah od Allahove, ‘azze ve dželle, kazne.” Istinu je rekao, jer onaj koji strahuje od Allaha, subhanehu ve te’ala, žurit će da učini što više dobrih djela i kloniti se loših, dok oni koji se ne boje Allaha i osjećaju se sigurnim, njihovo stanje stalno će biti promjenljivo: „i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Prijevod značenja El-Kehf, 28.)

Onaj ko se ne boji Allaha, od njega će se bojati, jer strah od Allaha, subhanehu ve te’ala, čini čovjeka svjesnim da ga Allah Svevišnji nadzire u svim njegovim stanjima. Ništa ne učini niti ostavi, a da nije svjestan Allahove prisutnosti Njegovim neograničenim znanjem. Strah od Uzvišenog ga podstiče na svaki hajr i odvraća ga od svakog zla, svake propasti i nesreće. Allaha molimo da nas, iz Svoje dobrote i milosti, opskrbi strahom od Njega, subhanehu ve te’ala!