Po svojoj prirodi ljudi imaju potrebu za uzorima. Uzimanje nekoga za uzor je stanje u kojem se čovjek nalazi kada slijedi drugog, bilo u dobru ili zlu. Uzvišeni Allah, dželle ša’nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21) Vidimo da Allah, dželle ša’nuhu, kaže da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, vjernicima divan uzor, znači ako postoji dobar uzor onda postoji i loš uzor. Uzimanje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za uzora znači slijeđenje Poslanika u svim stvarima koje se tiču vjere, bilo da su te stvari sitne ili krupne. Allah, dželle ša’nuhu, takođe kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: ”Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Posalnika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.” (El-Ahzab, 36) Ovo se odnosi na sve muslimane općenito, a da’ije posebno. Oni moraju da u svom pozivanju ljudi u islam, uzmu sebi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za uzora i da slijede njegov sunnet u da’vi. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je najveći uzor svima onima koji pozivaju u Allahovu, dželle ša’nuhu, vjeru i svim muslimanima u svakodnevnom životu. Njegov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, put je put spasa od svakog zla i uspjeh u svakom dobru. Allah, dželle ša’nuhu, je učinio Svoga Poslanika upućivačem i svjetiljkom koja sija svim ljudima širom svijeta. Uzvišeni Allah, dželle ša’nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja, kaže: „O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija.” (El-Ahzab, 45-46) U tminama neznanja trebamo se vratiti i upoznati s njegovim, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sunnetom, pa koliko ga budemo slijedili, toliko ćemo biti uspješni i ponosni.
Poslanik je uzor svim vjernicima
Allah, dželle ša’nuhu, kaže, kako stoji u prijevodu značenja: ”Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!’” (El-Kehf, 110,.) Ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, treba da bude veća od ljubavi prema sopstvenoj djeci ili od ljubavi prema roditeljima ili svim ostalim ljudima. Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Neće biti pravi vjernik onaj koji me ne bude više volio od svoje djece, svojih roditelja i svih ostalih ljudi.” (Muttefekun alejh) Ova iskrena ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zahtjeva da se on slijedi u svim stvarima vjere i da se uzme kao uzor u svakodnevnom životu. Uzvišeni kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: „Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ - a Allah prašta i samilostan je.” (Alu-‘Imran, 31) Isto tako Allah, dželle ša’nuhu, kaže, kako stoji u prijevodu značenja: „Ti ono što ti Gospodar tvoj objavljuje slijedi - drugog boga osim Njega nema - i mnogobošce izbjegavaj.” (El-En’am, 106) A zabranio je da se slijede strasti, pa obraćajući se Davudu, ‘alejhis-selamu, Uzvišeni kaže: „O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.” (Prijevod značenja Saad, 26) Dakle, stvarnost uzimanja Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za uzor je: slijeđenje Objave koja mu je spuštena i čvrsto držanje za Sunnet sa kojim je došao.
Poslanik je poslat svim narodima
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mora biti uzor, svakome onome ko poziva Allahu, dželle ša’nuhu, u akidi (vjerovanju), u ‘ibadetima, u ophođenju sa drugima i u svim sferama života. Iz svega ovoga izuzima se samo ono što je striktno vezano za Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poput dozvole ženidbe sa više od četiri žene i tome slično. Posljednja objava je specifična po tome što se obraća svim ljudima, a ne samo jednom određenom narodu, kao što je to bio slučaj sa prijašnjim objavama. Isto tako specifična je i zato što obuhvata sve sfere života. Allah, dželle ša’nuhu, govoreći o tome kako je ovo objava namijenjena svim narodima kaže: „Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna, i govore: ‘Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?’” (Prijevod značenja Seba’, 28-29) Isto tako Uzvišeni kaže, kako stoji u prijevodu značenja: „Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena.” (El-Furkan, 1) A govoreći o tome kako Kur’an obuhvata i objašnjava sve sfere ljudskog života Allah, dželle ša’nuhu, u kaže: „A šta će biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (Prijevod značenja En-Nahl, 89) Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je taj koji je prenio objavu od svoga Gospodara, kao što On Uzvišeni potvrđuje: „Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im - pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate - jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (Prijevod značenja El-Ankebut, 43-44) Šejhu-l-Islam Ibn-Tejmijje kaže: ”Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio imam ovoga ummeta. On je taj koji je bio sudija u svom ummetu, on je taj koji se borio sa njima, on je taj koji je sprovodio zakone, on je taj koji je vraćao prava obespravljenima, on je taj koji ih je predvodio u namazu. On će se slijediti u svemu ovome. Pa, onaj koji predvodi namaz ili predvodi ljude na hadždžu, on će mu u tome biti uzor. Vođa u borbi treba da vidi kako se on ponašao u borbi, pa da ga u tome slijedi. Isto tako onaj koji provodi zakone ili onaj koji sudi ili onaj koji daje fetve, treba u tome da njega slijedi. (Medžmuetu-l-Fetava, 22/323)
Poslanik kao uzor u čišćenju duše
Čišćenje duše se postiže ‘ibadetima, kako farzovima tako i sunnetima. Ono je prioritet i veoma važan detalj u da’vi i odgoju, kako sebe tako i drugih. Svaki da’ija treba o tome da vodi računa, kako bi postao u potpunosti pokoran svome Gospodaru u svim naredbama i zabranama. Ako ovo postigne i ovako očisti svoju dušu, onda će mu pozivanje drugih u Allahovu, dželle ša’nuhu, vjeru biti mnogo lakše. Allah, dželle ša’nuhu, kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: „On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi, i drugima koji im se još nisu priključili - On je Silni i Mudri.” (El-Džumu’a, 2-3) Iz spomenutog ajeta vidimo da je Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zadatak i pored ostalih bio i taj da očisti svoje ashabe (drugove) od svih loših osobina i djela. Svima nam je poznato da je upravo Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio taj koji je najviše svoga vremena provodio u ‘ibadetu i obračunu sa svojom dušom, iako mu je bilo sve oprošteno. Jedan od najvećih problema sa kojima se da’va susreće u današnjem vremenu je taj da se njome bave oni koji nisu sposobni niti spremni da se njome bave. Mnogi od njih nemaju znanja, a neki imaju ali veoma malo. Takvi ne vode računa o sebi, o sopstvenom pročišćavanju, niti o odgoju prvo samih sebe. Pozivaju u islam, a oni su ti koji su najpreči da budu pozivani zbog njihovog nepoznavanja islama i zanosa koji se temelji na emocijama i na neznanju.
Poslanik kao uzor u lijepom moralu i ponašanju
Da’va je velika obaveza koju je preuzeo onaj koji se bavi pozivanjem. Da bi ispunio ovu obavezu, kako treba, da’ija se mora okititi lijepim ponašanjem i moralom. U ovome mu, naravno, mora kao uzor biti Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je njegov moral i njegovu ćud pohvalio Gospodar svih svjetova Koji je rekao: „ … jer ti si, zaista najljepše ćudi” (Prijevod značenja El-Kalem, 4) U njemu su se spojile sve najljepše osobine koje je ikada i jedan čovjek posjedovao. Zato svaki da’ija mora da vodi računa o svom ponašanju i moralu, kako bi ljudi prihvatili od njega to u šta ih on poziva. A upravo Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je svakome najbolji primjer za to.
Poslanik kao uzor u metodama da’ve
Metode i stilovi pozivanja ljudi su mnogobrojni. Svaki da’ija mora da zna koga poziva i kakvo je njegovo stanje u kojem se nalazi. Isto tako mora da poznaje specifičnosti vezane za mjesto i vrijeme u kojima poziva ljude u islam (o ovome ćemo pisati u narednim brojevima inšaAllah). O svim ovim metodama u da’vi može se saznati izučavanjem Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, načina pozivanja ljudi u islam i on u tome mora biti uzor svakom da’iji. Allah, dželle ša’nuhu, kaže, kako stoji u prijevodu značenja: „Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” (Jusuf 108) Dakle, on je bio taj koji je pozivao ljude sa jasnim dokazima, znanjem i oštroumnošću. Nijedan metod da’ve ne može biti uspješan osim onog metoda kojeg je prakticirao najodabraniji čovjek. Molim Allaha, dželle ša’nuhu da nas učini od onih, kojima će Poslanik biti uzor u svemu. Amin!
Poslanik je uzor svim vjernicima
Allah, dželle ša’nuhu, kaže, kako stoji u prijevodu značenja: ”Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!’” (El-Kehf, 110,.) Ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, treba da bude veća od ljubavi prema sopstvenoj djeci ili od ljubavi prema roditeljima ili svim ostalim ljudima. Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Neće biti pravi vjernik onaj koji me ne bude više volio od svoje djece, svojih roditelja i svih ostalih ljudi.” (Muttefekun alejh) Ova iskrena ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zahtjeva da se on slijedi u svim stvarima vjere i da se uzme kao uzor u svakodnevnom životu. Uzvišeni kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: „Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ - a Allah prašta i samilostan je.” (Alu-‘Imran, 31) Isto tako Allah, dželle ša’nuhu, kaže, kako stoji u prijevodu značenja: „Ti ono što ti Gospodar tvoj objavljuje slijedi - drugog boga osim Njega nema - i mnogobošce izbjegavaj.” (El-En’am, 106) A zabranio je da se slijede strasti, pa obraćajući se Davudu, ‘alejhis-selamu, Uzvišeni kaže: „O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.” (Prijevod značenja Saad, 26) Dakle, stvarnost uzimanja Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za uzor je: slijeđenje Objave koja mu je spuštena i čvrsto držanje za Sunnet sa kojim je došao.
Poslanik je poslat svim narodima
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mora biti uzor, svakome onome ko poziva Allahu, dželle ša’nuhu, u akidi (vjerovanju), u ‘ibadetima, u ophođenju sa drugima i u svim sferama života. Iz svega ovoga izuzima se samo ono što je striktno vezano za Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poput dozvole ženidbe sa više od četiri žene i tome slično. Posljednja objava je specifična po tome što se obraća svim ljudima, a ne samo jednom određenom narodu, kao što je to bio slučaj sa prijašnjim objavama. Isto tako specifična je i zato što obuhvata sve sfere života. Allah, dželle ša’nuhu, govoreći o tome kako je ovo objava namijenjena svim narodima kaže: „Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna, i govore: ‘Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?’” (Prijevod značenja Seba’, 28-29) Isto tako Uzvišeni kaže, kako stoji u prijevodu značenja: „Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena.” (El-Furkan, 1) A govoreći o tome kako Kur’an obuhvata i objašnjava sve sfere ljudskog života Allah, dželle ša’nuhu, u kaže: „A šta će biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.” (Prijevod značenja En-Nahl, 89) Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je taj koji je prenio objavu od svoga Gospodara, kao što On Uzvišeni potvrđuje: „Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im - pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate - jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (Prijevod značenja El-Ankebut, 43-44) Šejhu-l-Islam Ibn-Tejmijje kaže: ”Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio imam ovoga ummeta. On je taj koji je bio sudija u svom ummetu, on je taj koji se borio sa njima, on je taj koji je sprovodio zakone, on je taj koji je vraćao prava obespravljenima, on je taj koji ih je predvodio u namazu. On će se slijediti u svemu ovome. Pa, onaj koji predvodi namaz ili predvodi ljude na hadždžu, on će mu u tome biti uzor. Vođa u borbi treba da vidi kako se on ponašao u borbi, pa da ga u tome slijedi. Isto tako onaj koji provodi zakone ili onaj koji sudi ili onaj koji daje fetve, treba u tome da njega slijedi. (Medžmuetu-l-Fetava, 22/323)
Poslanik kao uzor u čišćenju duše
Čišćenje duše se postiže ‘ibadetima, kako farzovima tako i sunnetima. Ono je prioritet i veoma važan detalj u da’vi i odgoju, kako sebe tako i drugih. Svaki da’ija treba o tome da vodi računa, kako bi postao u potpunosti pokoran svome Gospodaru u svim naredbama i zabranama. Ako ovo postigne i ovako očisti svoju dušu, onda će mu pozivanje drugih u Allahovu, dželle ša’nuhu, vjeru biti mnogo lakše. Allah, dželle ša’nuhu, kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: „On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi, i drugima koji im se još nisu priključili - On je Silni i Mudri.” (El-Džumu’a, 2-3) Iz spomenutog ajeta vidimo da je Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zadatak i pored ostalih bio i taj da očisti svoje ashabe (drugove) od svih loših osobina i djela. Svima nam je poznato da je upravo Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio taj koji je najviše svoga vremena provodio u ‘ibadetu i obračunu sa svojom dušom, iako mu je bilo sve oprošteno. Jedan od najvećih problema sa kojima se da’va susreće u današnjem vremenu je taj da se njome bave oni koji nisu sposobni niti spremni da se njome bave. Mnogi od njih nemaju znanja, a neki imaju ali veoma malo. Takvi ne vode računa o sebi, o sopstvenom pročišćavanju, niti o odgoju prvo samih sebe. Pozivaju u islam, a oni su ti koji su najpreči da budu pozivani zbog njihovog nepoznavanja islama i zanosa koji se temelji na emocijama i na neznanju.
Poslanik kao uzor u lijepom moralu i ponašanju
Da’va je velika obaveza koju je preuzeo onaj koji se bavi pozivanjem. Da bi ispunio ovu obavezu, kako treba, da’ija se mora okititi lijepim ponašanjem i moralom. U ovome mu, naravno, mora kao uzor biti Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je njegov moral i njegovu ćud pohvalio Gospodar svih svjetova Koji je rekao: „ … jer ti si, zaista najljepše ćudi” (Prijevod značenja El-Kalem, 4) U njemu su se spojile sve najljepše osobine koje je ikada i jedan čovjek posjedovao. Zato svaki da’ija mora da vodi računa o svom ponašanju i moralu, kako bi ljudi prihvatili od njega to u šta ih on poziva. A upravo Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je svakome najbolji primjer za to.
Poslanik kao uzor u metodama da’ve
Metode i stilovi pozivanja ljudi su mnogobrojni. Svaki da’ija mora da zna koga poziva i kakvo je njegovo stanje u kojem se nalazi. Isto tako mora da poznaje specifičnosti vezane za mjesto i vrijeme u kojima poziva ljude u islam (o ovome ćemo pisati u narednim brojevima inšaAllah). O svim ovim metodama u da’vi može se saznati izučavanjem Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, načina pozivanja ljudi u islam i on u tome mora biti uzor svakom da’iji. Allah, dželle ša’nuhu, kaže, kako stoji u prijevodu značenja: „Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” (Jusuf 108) Dakle, on je bio taj koji je pozivao ljude sa jasnim dokazima, znanjem i oštroumnošću. Nijedan metod da’ve ne može biti uspješan osim onog metoda kojeg je prakticirao najodabraniji čovjek. Molim Allaha, dželle ša’nuhu da nas učini od onih, kojima će Poslanik biti uzor u svemu. Amin!
