1. Prenosi se od vladara pravovjernih, Omera ibn Hattaba r.a., da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je kazao: 'Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru učinio u ime Allaha i Njegova Poslanika, njegova je hidžra hidžra Allahu i Poslaniku; a ko bude hidžru učinio zbog materijalne dobiti, ili zbog žene da bi se njom oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio.'" (Muttefekun alejhi)
2. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista, Allah ne gleda u vaša tijela, niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca i vaša djela." (Muslim)
3. Prenosi se da je Ebu-Musa el-Eš'ari rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je o čovjeku koji se bori da bi pokazao hrabrost, čovjeku koji se bori radi slave svoga plemena, čovjeku koji se bori da bi ga drugi vidjeli – ko je od njih na Allahovom putu? Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: 'Ko se bude borio zato da Allahova Riječ (Zakon) bude iznad svega taj je na Allahovom putu.'" (Muttefekun alejhi)
4. Ebu-Bekre Nufej' ibn Haris es-Sekafi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada se sukobe dva muslimana svojim sabljama, i ubica i ubijeni će u Džehennem." Tada sam ja rekao (veli Ebu-Bekr): 'Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?' Poslanik tada reče: 'Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.'" (Muttefekun alejhi)
5. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čovjekov namaz u džema'atu vredniji je od njegovog namaza u privatnoj kući, ili dućanu u kojem radi, za dvadeset i nekoliko stepeni. To je zbog toga što, kada čovjek lijepo uzme abdest i krene u džamiju, sa isključivom namjerom da klanja namaz u džematu, svakim njegovim korakom povećava mu se po jedan stepen i briše po jedna pogreška, sve dok ne uđe u džamiju, a od momenta kada u nju uđe, on je u namazu sve dok je u džamiji zbog namaza. Svakog od vas meleki blagosiljaju dok god se nalazi na mjestu na kome je klanjao, govoreći: 'Smiluj mu se, Allahu, oprosti mu i primi njegovo kajanje!' Meleki to čine sve dok čovjek na tom mjestu nekog ne uznemiri ili izgubi abdest i time uznemiri meleke.'" (Muttefekun alejhi)
6. 'Abdullah Ibn-'Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., odredio je dobra i loša djela, zatim to objasnio; pa ko bude odlučio učiniti dobro djelo, zatim ga ne učini (bude spriječen), Allah mu to djelo u cijelosti upisuje kao da ga je i učinio, a ako odluči učiniti dobro djelo, pa ga i učini, Allah mu ga upisuje deset do sedam stotina puta, pa čak i više. A ako zaželi učiniti neko loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu upisuje jedno dobro djelo, a ako zaželi učiniti neko loše djelo, pa ga i učini, Allah mu upisuje samo jedno loše djelo." (Muttefekun alejhi)
7. Prenosi se da je 'Abdullah ibn 'Umer, r.a., rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je ispričao slijedeće: 'Zaputila se trojica ljudi od prijašnjih naroda na dalek put, te ih zateče noć pored jedne pećine, u koju uđoše da bi u njoj prenoćili. Međutim, jedna stijena odroni se i potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni tada jedan drugome rekoše: 'Jedini način da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha, dž.š., da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koje smo učinili.' Jedan od njih tada reče: 'Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikad nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu, niti svoju porodicu i sluge. Jednog dana tražio sam bolju pašu svome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon što sam im namuzao mlijeka i donio, našao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim i napojim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao sa sudom u svojoj ruci i gledao kada će se sami probuditi, i tako stajao sve do zore, a djeca su oko mojih nogu plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!' Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli izaći pored nje. Drugi od njih reče: 'Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh, (kaže se u jednom drugom predanju - tako jako, kako to ljudi samo vole žene), pa sam je poželio imati, ali ona mi to ne dopusti. Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Ona na to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio, onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zaplaka i reče: 'Boj se Allaha, i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!' Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove naše nedaće u kojoj se nalazimo!' Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći. Treći od njih reče: 'Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao s posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio, tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatražio svoju plaću koja mu je ostala kod mene. Ja sam mu na to odgovorio: 'Sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!' On mi tada reče: 'Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom!' 'Ne izigravam se sa tobom', rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi, ako sam ja to isključivo radi Tebe učinio, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo!' Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni iziđoše iz pećine i odoše dalje." (Muttefekun alejhi)
8. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha, dž.š., i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno." (Buhari)
9. El-Egarr ibn Jesar el-Muzeni, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "O ljudi, obraćajte se Allahu tevbom i traženjem oprosta! Zaista, ja tevbu činim stotinu puta na dan." (Muslim)
10. Enes, ibn Malik el-Ensari, omiljeni sluga Poslanikov, pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah se više obraduje pokajanju Njegova roba, nego što bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i jela." (Muttefekun alejhi)
11. Ebu-Musa el-Eš'ari, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista, Allah, dž.š., drži Svoju ruku ispruženom tokom cijele noći, primajući pokajanja onih koji su danju griješili, a danju pruža ruku, primajući pokajanja onih koji su noću griješili, sve dok sunce ne izađe sa zapada (kao jedan od predznaka kraja ovoga svijeta)." (Muslim)
12. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko se pokaje prije nego što sunce izađe sa zapada, Allah će primiti njegovo pokajanje." (Muslim)
13. Abdullah ibn' Umer, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista, Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu duša ne stigne u njegovo grlo (do posljednjeg daha)." (Tirmizi)
14. Ebu-Se'id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Davno prije vas, bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog rahiba (isposnika). On ode do spomenutog rahiba i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, ima li za njega oprosta kod Allaha, dž.š. Na to mu rahib reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi i rahiba i napuni stotinu ubijenih. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka, kome je on otišao i ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao ima li za njega takvog tevbe? Učenjak mu na to reče: 'Svakako. Ko te sprečava da učiniš tevbu?! Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.' Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne. Meleci milosti rekoše: 'On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!' Meleki kazne rekoše: 'On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo!' Tada melecima stiže jedan drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi. Melek-sudija im reče: 'Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.' Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti." (Muttefekun alejhi)
15. Ibn-Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada bi čovjek imao punu dolinu zlata, zaželio bi da ima dvije doline, a njegova usta neće ništa napuniti do prašina, a Allah prima pokajanje od onog ko se pokaje." (Muttefekun alejhi)
_______________________________________________________________________________
