Mi i oni - Hutba

Hfz.mag. Muhammed Fadil Porča

Poštovani džemate, Uzvišeni Allah, dž.š., kroz događaje među ljudima čisti iskrene vjernike, i odvaja ih od nečistih i onih koji su to samo po imenu ili to nisu ni po imenu. Nesumljivo je da Allahova odredba po vjernike ne može biti loša. Kaže Uzvišeni Allah: »Neće Allah ostaviti vjernike na onome na čemu ste vi dok ne odvoji nečist od čistoga.« (Alu Imran179)

Dužnost nam je da se zapitamo,i potražimo odgovor, na pitanje šta se ovo dešava našem ummetu i prema tom odgovoru da radimo. Slušamo sa strane vijesti koje nam opet drugi nama nenaklonjeni, serviraju, tako da nemamo mogučnosti ni da znamo šta se sa muslimana radi, a u mnogo slučajeva ni da im priteknemo kako treba u pomoć.  Dužnost je se zapitati šta Allah u pogledu ovoga kaže, i kakav je islamski stav u pogledu ovih dešavanja.

Nesumnjivo da se borba između istine i neistine vodi od početka ovog svijeta i trajat će sve do Sudnjega dana, i nesumnjivo da Allah, s.w.t., objavljujući ovu vjeru sa njenim savršenim propisima i zakonima, zahtijeva od vjernika i mumina i onih koji su Mu predani da rade po njoj, kako bi bili ponosni na ovome svijetu, kako bi drugima dostavili ovu risalu i ovu Allahovu savršenu vjeru i poruku, kako bi među ljudima pravedno sudili i pravdu im donijeli, i kako bi zaštitili slabe i nemoćne. Kada je ummet ovu svoju veliku obavezu i odgovornost zapustio onda su drugi na sebe uzeli da budu ti koji će po svojim nahođenjima i mjerilima tj. po svojim interesima i prohtjevima pravdu djeliti i suditi. Na taj način oni će za sebe korist ostvarivati i druge svojim potrebama podčiniti.

Dužnost nam je da se zapitamo zašto je to tako ? A da bi smo odgovorili na to pitanje treba prvo da pogledamo kakva je to situacija nevjernika, naših neprijatelja a kakva je naša. Što se tiče Allahovih neprijatelja Uzvišeni Allah nas obavještava da su oni u osnovi oholi i da oni ne prihvataju istinu i za njih kaže: » Oni koji raspravljaju o Allahovim ajetima bez ikakvog dokaza im datog u njihovim prsima nije ništa drugo do oholost koja ih do njihovog cilja dovesti neće.« (Gafir 56)

Što znači da se oni suprotstavljaju ovoj Allahovoj vjeri iz svoje oholosti zbog toga što odbijaju istinu i druge ljude podcjenjuju. Vidimo ih kako žele ukinuti Allahove zakone i onde gdje su oni barem djelimično zastupljeni, pa dolaze sa svojim ideologijama i vjerovanjima, sa svojim ubjeđenjima, da naređuju i uslovljavaju uspostavljajući ekonomski, vojni, ekološki, propagandni, obrazovni sistem prema svojim strastima te na mnoge druge načine određuju muslimanima kako treba da se postavljaju i vladaju među sobom i šta smiju a šta ne smiju da rade. Nameću svoje zakone i sisteme, koje su oni sami uspostavili, i za koje misle da im garantuju da će postići svoj cilj da učine druge narode svojim robljem i svojim slugama koji će raditi za njihove interese. U njihovim prsima nije ništa do oholost, koja ih neće dovesti do njihovog cilja kojem streme i nastoje do njega doći.

Zar kada vam god dođe Poslanik, onaj koji vas opominje, kada vas opomene na vaša nedjela i kada vas pouči pravdi i istini, kada vam dođe sa nečim što je suprotno vašim strastima, onome što priželjkujete i nečim što je suprotno vašim prohtjevima vi se oholite i vi se još više uzdižete, pa jedne od njih u laž ugonite preko svoje štampe, preko sredstava informisanja, a druge ubijate.

Oni ne pristaju na istinu.

Allah ih tako opisuje i to je njihovo stanje. Ne žele prihvatiti hak, čak ni sud koji su oni sami uspostavili i prema kome oni hoće da sude. Ne žele da oni budu ti koji nekada mogu izgubiti, makar to bio sud koji su sami uspostavili.

 

Pa šta onda za takve reći ?

Drugo njihovo svojstvo jeste da vole ovaj svijet, i da na tome putu tj. putu postizanja ovoga svijeta ne gledaju na žrtve, ne gledaju na štetu koja će proizaći iz toga, bitno je samo da oni dobiju to što žele.

Vidimo ih da tako rade.

Žene, nejaka djeca i starci, ništa za njih ne predstavljaju, ubijaju se nedužni, pale se cijeli gradovi i uništava se dobro koje se decenijama i stotinama godina gradilo i sticalo, samo da bi došli do svoga cilja kome streme, a to je ovaj svijet. Vidimo po njihovoj praksi da su najveći zločinci i zlotvori, i samim tim što za njih ne važe nikakvi principi i zakoni. Oni ne vide da pred ičiji sud mogu stati i odgovarati.

Kao treće vidimo ih da nose veliko neprijateljstvo, mržnju prema istinskim vjernicima.

Kaže Uzvišeni: » Ako vas se domognu bit će vam otvoreni neprijatelji, i pružiće prema vama svoje ruke i jezičine sa zlom namjerom, i oni priželjkuju da nevjernici postanete.« (El-Mumtehanah 2)

To su Allahovi ajeti, kaže Uzvišeni šta će se desiti ako dobiju priliku nad vama. Neće se u pogledu vas držati niti rodbinskih veza, niti bilo kakvog ugovora. To su oni koji su u zlu prešli sve granice. Kaže Uzvišeni:

 

'' I ne svete im se ni zbog čega drugog osim što vjeruju u Allaha Slavljenog, Moćnog i Hvaljenog, kome pripada vlast ne nebesima i zemlji, a Allah je svemu prisutan ništa Mu izmaći ne može.   Oni koji na kušnju stave mumine i muminke, koji ih stave na patnju, koji ih budu zlostavljali, zatim se zato ne pokaju, njima pripada džehennemski azab i kazna vatrena. A oni koji vjeruju i rade dobra djela njima pripadaju Dženneti ispod kojih rijeke teku, to je veliki uspjeh. Zaista je osveta Gospodara tvoga žestoka. On je taj koji iz ništa stvara, i ponovo oživljava, On je taj koji oprašta i koji mnogo voli. Vlasnik veličanstvenog prijestilja. Onaj koji čini šta hoće. Je li ti došla vjest o velikim vojskama, o Faraonu i Semudu. A oni koji ne vjeruju oni neprestano poriču, Allahu umaći ne mogu. To je Časni Kuran na ploči pomno čuvanoj ''. (el-Burudž 8-22)

Ove ajete Allah, s.w.t., je objavio povodom događaja koji se desio u istoriji čovječanstva. Kada je jedan od mnogobrojnih nasilnika sakupio vjernike, iskrene mumine iskopavši velike i duboke rovove, u koje je vatru naložio, naredio je svojoj vojsci da ih bacaju unutra, kako bi im se na taj način osvetio, ili ih prisilio da se odreknu svog vjerovanja. Pa šta su izgubili mumini, osim okove ovog prljavog dunjaluka. Šta su izgubili kao Allahovi, s.w.t., iskreni mumini, i oni prije i oni poslije i oni što dolaze poslije nas.

Mumin je taj koji ne gubi.

To je situacija nevjernika, dušmana ove vjere, ali kakva je situacija naša muslimana, pa smo sebi dozvolili da nam se radi ono što nam se radi. Da se čak hurmet Allahovih kuća ne poštuje, da se do časti vjernika ne drži. Napustili su se vrlo važni principi ove vjere. I dok se njima ne vratimo nije se nadati nikakvome dobru. Kada je velika većina ovog ummeta oslabila u svom vjerovanju zapostavila propise Allaha, s.w.t., i nepoznavajući ih nemarno se prema njima ophodila, zadesila su nas mnoga iskušenja. Muslimani su podijeljeni na principu nacionalnog i na principu koristoljublja i nekih drugi interesa.

Vidimo da mnogi sarađuju sa Allahovim neprijateljima na račun mumina da se sa njima dogovaraju i savjetuju, da ih potpomažu da ih u pomoć pozivaju i na kraju da ih pomažu čak i protiv muslimana. Uzvišeni Allah na kraju sure El-Enfal spominjući nam stanje nevjernika i da se oni međusobno potpomažu, spominje nam stanje mumina i da se i mumini međusobno potpomažu. A ako se to ne ispuni i ne ostvari kaže i ako to ne učinite i ne shvatite tako i u svoja djela ne pretočite, onda će velika smutnja na zemlji da bude. A nema veće smutnje od nevjerovanja, od kufra koji se širi i kojem se vrata otvaraju i koje se pomaže.'' I veliki nered'' (el-Enfal 73) tj. sve što proizilazi iz toga nevjerovanja od nemorala, laži i prevara, iskorištavanja, tlačenja i svega onoga što Allah, s.w.t., nije dozvolio i sa čime nije zadovoljan.

Dakle, mora se oživjeti princip prijateljovanja, istinskog voljenja i potpomaganja mumina, želiti muminu ono što želiš i sam sebi, radovati se njegovoj radosti, onome što je njemu drago, žalostiti se onome što ga je od nesreće zadesilo, hitati mu u pomoć, odklanjati od njega svaki vid neugodnosti. Resululah, s.a.v.s., ukazujući nam na ovaj veliki princip i temelj u islamu kaže u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud:

 

'' Ko ostavi muslimana na cjedilu u času kada mu može pomoći Allah će takvog ostaviti na cjedilu kada mu bude najpotrebnije, a ko pomogne muslimana u njegovoj potrebi Allah će takvom pomoći u njegovoj potrebi kada mu bude najpotrebnije''.

I drugi veliki princip koji danas vidimo isto tako da je zapušten često i zaboravljen a to je princip naređivanja dobra i odvraćanja od zla, što nije samo pozivanje u dobro već i naređivanje dobra, to je veće od pozivanja i sprečavanja svakog zla.

Kada se među muslimanima zlo proširilo, kada su oni najgori uzeli vlast, kad su vukovi postali pastiri, šta mislite šta može biti od takvog stada. Ovo danas što se među muslimanima dešava, od strane jednih, svakako u većini slučajeva onih koji se zovu muslimanima a sa islamom nemaju ništa prema drugima često i same nevjernike čudi. Zatvori su puni uleme prije svega, onih koji govore istinu i ne boje se ičijeg prijekora.

Zatvori su puni boraca na Allahovom putu, koji su išli i na najudaljenija mjesta da pomognu svoju potlačenoj braći muslimanima. Kada su se vratili svojim kućama i svojim domovima, bili su dočekani, ali ne kao heroji već kao teroristi i zločinci jer to se kod takvih vladara koji su uzeli sebi vlast nad muslimanima smatra zločinom.

Televizijske i radio stanice neprestano uljepšavaju i šire sve ono što Allah, dž.š., zabranjuje i mrzi. Ako se šta pojavi od ove vjere to može biti samo pitanje od privatnog života onoga što ne utiče na društvo.To može biti samo određenim povodima i svečanostima, kako bi se narodi zavarali i kako bi se otupila oštrica njihovog otpora prema nevjerstvu. Jednostavno kada se napustio ovaj princip vidimo da su muslimani prvi ti koji su osjetili zlo takvih vladara, jer su im dopustili da to čine.

Da o sprovođenju Allahovih zakona i ne govorimo, što je osnova i uslov uspostave jednoga društva, jedne zajednice. Kada se to desilo onda su to drugi iskoristili kao opravdanje i kažu mi idemo muslimanima da pomognemo, jer muslimani nemaju nikakvih prava, jer muslimani nemaju čak pravo ni na informacije.

Idemo da im pomognemo protiv njihovih vladara. Pod tim izgovorom okupiraju muslimanske zemlje koristeći bogatstva koja im je Allah, s.w.t., dao, rušeći pred sobom sve ono što bi moglo biti osnovom za napredak tog naroda, čineči taj narod siromašnim za dugi niz godina i ovisnim o tom okupatoru. Zar to nismo okusili i na svojoj koži i zar to ne gledamo isto na mnogim mjestima gdje su muslimani u pitanju. Pa kada se među muslimanima nije stalo u kraj takvim zulumćarima, i kad nisu pritekli jedni drugima u pomoć pa da se riješe takvih zulumćara, i kad nisu našli snage....Ostaje nam da odgovorimo na ono najvažnije pitanje a to je kakav će biti konac. Uzvišeni Allah kaže obraćajući se mušricima Mekke, koji su se bili digli protiv Resula, s.a.v.s., bili ga protjerali i borili se protiv iskrenih mumina, kada su došli na Bedr da se bore protiv Resula i iskrenih mumina gdje su poraženi.: '' Ništa vam vaše vojske koristiti neće makar mnogobrojne bile i znajte da je Allah uz mumine '' (el-Enfal 19) uz čvrste i iskrene koji su Allahov zakon prihvatili, one koji su njemu pokorni. To im kaže Uzvišeni Allah,a to je Njegov zakon i to je kraj i to je završetak.

Uzvišeni, s.w.t. će iskrene vjernike pomoći gdje god bili ali ne ma kakvi bili. Uzvišeni je obećao pomoć iskrenim muminima kada pomognu njegovu vjeru, kada stanu uz Allahove principe, kada budu poštivali ono što je uzvišeni objavio svome Resulu, s.a.v.s. Kada budu po tome radili, kada im to bude najvažnije i najpreče u njihovom životu onda dolazi Allahova pomoć i pobjeda.
Dočim ako muslimani budu tražili izlaz u ljudskim propisima i zakonima, ako budu tražili pomoć od nemuslimana, ako budu ponos vidjeli među drugima a ne među sobom ako se budu vladali kao što se vladaju drugi, i ako druge budu oponašali onda se dešava ono što se dešava. I nama muslimanima kriza se ne dešava zbog naše vjere, zato što ne znamo šta da radimo i kuda da idemo, već nam se dešava zbog toga što nećemo. Nije što neznamo, što odbijamo iako možemo, jer ovaj emanet nije natovaren na pleća pojedinca već na pleća svih nas. Pa kada ga svi ponesemo, kada ga svi i podupremo, kad svi uz njega stanemo, kada se svi za njega žrtvujemo onda će biti rezultata i uspjeha.

Dočim dok se god bude gledalo u druge muslimane kao da su to stranci, kao da se oni nas ne tiču, i kao da još nisu haberi o njihovim problemima do nas doprli i stigli. Ako budemo to gledali ne uzimajući ikakve pouke onda se u tom slučaju nije čuditi ovome što nam se dešava.

Molimo Allaha da nas učini od čvrstih i svjesnih mumina, molim Ga da oprosti meni i vama i svim vjernicima , i vi oprost tražite, zaista On mnogo prašta i milostiv je .

(14.03.2003)

Hfz.mag. Muhammed Fadil Porča