VODA I NJENE VRSTE
Ima više vrsta voda: 1. Čista i čisteća, to je ona voda koja je sama po sebi čista i kojom se postiže čistoća, poznata je kao općenita voda, bez obzira da li se radi o morskoj vodi, kišnici, snijegu ili izvorskoj vodi. U ovu vrstu spada i ona voda koja je izmjenjena zbog dugog stajanja ili zbog mješanja sa nečim što je čisto, a ne može se odvojiti od vode, poput lišća ili zemlje. 2. Čista, ali ne i čisteća (njome se ne može postići čiščenje), to je voda za koju se ne može reći da je voda.Tu spada sirće, ružina voda, sokovi i druge tekućine, kao i voda koja je promjenjena nečim što se ne može odvojiti od nje (npr. sapun ili šafran). 3. Što se tiče vode u koju je upala nečist, ako je promjenila jedno od tri svojstva: boju, okus ili miris, ona nije ni čista ni čisteća. U tome se slažu svi učenjaci. Međutim, ako se ni jedno njeno svojstvo ne izmjeni, ona je čista i čisteća, s tim što Šafija uvjetuje da njena količina bude veća od pola kubnog metra. 4. Sûr je voda koja ostane u posudi nakon pijenja. Čovječiji sûr, kao i sûr nekih životinja, svejedno da li se njihovo meso jede ili ne, čist je i čisteći, osim vode koju je nalokao pas ili svinja, jer je takva voda nečista.
O NEČISTOĆAMA
Nečistoća je ono što je ružno i od čega se moramo strogo čuvati i prati svaki dio tijela ili odjeće na koji padne nečistoća.
VRSTE NEČISTOĆA
1. Mrljina - tu spada sve što ugine (bez šeriatskog klanja) osim čovjeka, ribe i skakavca. Ako životinja kojoj se krv ne pusti (kao mrav ili pčela) upadne u vodu i ugine to neće uticati na njenu čistoću, pod uvjetom da voda ne promjeni svoja svojstva. Što se tiče kosti mrljine (rog, papak, dlaka ili pero) one su čiste. Koža mrljine postaje potpuno čista štavljenjem. 2. Krv, svejedno da li se radi o krvi koja ističe, ili krvi hajza i nifasa. Krv buha i njima sličnih životinjica ne smeta. 3. Gnoj, ono što se povrati, izmet i mokraća. Mokraća muškog dijeteta koje se hrani samo majčinim mlijekom se najlakše čisti, jer dovoljno je samo saprati vodom. 4. Životinjski izmet, iako neki učenjaci kažu da izmet i mokraća životinja čije se meso jede nisu nečisti. 5. Pas i svinja su nečisti. Posudu iz koje pas nešto pojede ili popije treba oprati sedam puta i to prvi put ne pere se samo vodom nego i zemljom (sredstvima za pranje). 6. Vedijja - bijela čvrsta tekućina koja ponekad izlazi poslije napornog mokrenja. 7. Mezija - bijela sluzava tekućina koja izlazi prilikom razmišljanja o spolnom općenju ili nadražaja, kod muškarca i žene s tim što kod žene izlazi više. Što se tiče sperme ona je čista kao pljuvačka i slina iz nosa, ali ipak lijepo ju je oprati ako je u tekućem stanju, a dovoljno je potrti ako se osuši. 8. Sve vrste alkoholnih pića, kod većine uleme, mada ima uleme koja kaže da je alkohol čist.
OTKLANJANJE NEČISTOĆE
Vino postaje čisto ako se pretvori u sirće. Koža mrljina štavljenjem postaje čista. Tijelo i odjeća se čiste pranjem sve dotle dok se ne odstrani nečistoća i njen trag, ako je nečistoća vidljiva. Ne smeta da ostane trag kojeg je teško ukloniti kao što je boja krvi. Ako nečistoća na tijelu ili odjeći nije vidljiva ona se čisti jednim pranjem vodom. Ako u maslo upadne nešto poput miša, ono će se očistiti tako što će se izbaciti miš i dio masla oko njega, ako je maslo u čvrstom stanju, ali ako je u tečnom stanju, onda ga treba baciti svega. Što se tiče ogledala, sablje, noža, nokta i svega što je glatko bez hrapavosti, to se čisti brisanjem sve dok se ne odstrani trag nečistoće. Brisanje obuće od zemlju je dozvoljeno ako se time odstrani trag nečistoće, što znači da zemlja može biti sredstvo za čišćenje obuće. Ako nešto padne na odjeću ili tijelo, a ne zna se da li se radi o mokraći ili vodi, nije obavezno ispitivati da li se radi o jednom ili drugom. Nije obavezno pranje noge ako se upraši zemljom sa ulice, ili uprlja blatom sa puta. Ako se ne zna mjesto na kojem je odjeća nečista, a zna se sigurno da je dio odjeće nečist, onda je obavezno oprati svu tu odjeću.
PONAŠANJE PRILIKOM OBAVLJANJA NUŽDE I ČIŠĆENJE POSLIJE NUŽDE
Prilikom obavljanja nužde treba se pridržavati slijedećih pravila - adaba: 1. Kada se pođe u nužnik treba se obuti i ne nositi sa sobom ništa na čemu ima napisana riječ Allah ili ajeti iz Kur’ana. 2. Treba se udaljiti i skloniti od svijeta, a posebno prilikom obavljanja velike nužde. 3. Proučiti Bismillu i Euzu prije ulaska u nužnik, ili prije skidanja odjeće kada se nužda vrši na otvorenom prostoru, tako što će reći: “Bismillahi, Allahumme inni e'uzu bike minel hubusi vel habâisi.” Ovako treba da postupi i muško i žensko. 4. Treba šutjeti prilikom obavljanja nužde i ne govoriti ništa osim u slučaju da se nešto stvarno mora progovoriti. Neće se ponavljati za mujezinom, niti će se odgovarati na selam, a ako kihne onda će u sebi reći “Elhamdulillahi”. 5. Da poštuje Kiblu tako što joj se neće okretati ni sprijeda ni otraga, nego će se okrenuti tako da mu ona bude s desne ili lijeve strane, osim u slučaju kad je zaklonjen od Kible nečim u neposrednoj blizini. 6. Da potraži pogodno mjesto za obavljanje nužde sa kojeg neće na njega pasti ili doći nečistoća. 7. Da ne obavlja nuždu u životinjsku jazbinu zbog mogućnosti da u njoj bude životinja koja bi mu nanijela zlo. 8. Da ne obavlja nuždu na putevima kojima prolaze ljudi i gdje ljudi odsjedaju i pričaju. 9. Da bez nužde ne mokri stojeći, jer to odudara od dostojanstva, a postoji i mogućnost prskanja mokraćom. 10. Da ne mokri na mjestu gdje se kupa, niti u stajaću ili tekuću vodu, niti na kabur, niti u džamiji, pa makar to bilo i u kakvu posudu. 11. Da u nužnik ulazi lijevom nogom, a iz njega izlazi desnom, izgovarajući riječ “gufraneke”. (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madždže i Ibn Hiban). Poslije obavljanja velike ili male nužde obavezno je odstraniti nečistoću sa onih mjesta odakle je izašla pranjem vodom ili brisanjem kamenom. Umjesto kamena može se koristiti i drugi čvrsti predmet, pod uvjetom da je čist, da se njime može odstraniti nečistoća i da njime nije zabranjeno čišćenje nakon obavljanja nužde. 12. Da kamenje uzima desnom rukom, a da se njima briše lijevom rukom, i da se ne briše sasušenim životinjskim izmetom, (jer je to hrana džina) niti sa kostima. Poslije obavljenog brisanja ili pranja treba dobro oprati ruke sapunom ili ih obrisati trljanjem o zemlju. NAPOMENA: Poprskati vodom po vešu i stidnom mjestu radi otklanjanja vesvese (sumnje).
Ima više vrsta voda: 1. Čista i čisteća, to je ona voda koja je sama po sebi čista i kojom se postiže čistoća, poznata je kao općenita voda, bez obzira da li se radi o morskoj vodi, kišnici, snijegu ili izvorskoj vodi. U ovu vrstu spada i ona voda koja je izmjenjena zbog dugog stajanja ili zbog mješanja sa nečim što je čisto, a ne može se odvojiti od vode, poput lišća ili zemlje. 2. Čista, ali ne i čisteća (njome se ne može postići čiščenje), to je voda za koju se ne može reći da je voda.Tu spada sirće, ružina voda, sokovi i druge tekućine, kao i voda koja je promjenjena nečim što se ne može odvojiti od nje (npr. sapun ili šafran). 3. Što se tiče vode u koju je upala nečist, ako je promjenila jedno od tri svojstva: boju, okus ili miris, ona nije ni čista ni čisteća. U tome se slažu svi učenjaci. Međutim, ako se ni jedno njeno svojstvo ne izmjeni, ona je čista i čisteća, s tim što Šafija uvjetuje da njena količina bude veća od pola kubnog metra. 4. Sûr je voda koja ostane u posudi nakon pijenja. Čovječiji sûr, kao i sûr nekih životinja, svejedno da li se njihovo meso jede ili ne, čist je i čisteći, osim vode koju je nalokao pas ili svinja, jer je takva voda nečista.
O NEČISTOĆAMA
Nečistoća je ono što je ružno i od čega se moramo strogo čuvati i prati svaki dio tijela ili odjeće na koji padne nečistoća.
VRSTE NEČISTOĆA
1. Mrljina - tu spada sve što ugine (bez šeriatskog klanja) osim čovjeka, ribe i skakavca. Ako životinja kojoj se krv ne pusti (kao mrav ili pčela) upadne u vodu i ugine to neće uticati na njenu čistoću, pod uvjetom da voda ne promjeni svoja svojstva. Što se tiče kosti mrljine (rog, papak, dlaka ili pero) one su čiste. Koža mrljine postaje potpuno čista štavljenjem. 2. Krv, svejedno da li se radi o krvi koja ističe, ili krvi hajza i nifasa. Krv buha i njima sličnih životinjica ne smeta. 3. Gnoj, ono što se povrati, izmet i mokraća. Mokraća muškog dijeteta koje se hrani samo majčinim mlijekom se najlakše čisti, jer dovoljno je samo saprati vodom. 4. Životinjski izmet, iako neki učenjaci kažu da izmet i mokraća životinja čije se meso jede nisu nečisti. 5. Pas i svinja su nečisti. Posudu iz koje pas nešto pojede ili popije treba oprati sedam puta i to prvi put ne pere se samo vodom nego i zemljom (sredstvima za pranje). 6. Vedijja - bijela čvrsta tekućina koja ponekad izlazi poslije napornog mokrenja. 7. Mezija - bijela sluzava tekućina koja izlazi prilikom razmišljanja o spolnom općenju ili nadražaja, kod muškarca i žene s tim što kod žene izlazi više. Što se tiče sperme ona je čista kao pljuvačka i slina iz nosa, ali ipak lijepo ju je oprati ako je u tekućem stanju, a dovoljno je potrti ako se osuši. 8. Sve vrste alkoholnih pića, kod većine uleme, mada ima uleme koja kaže da je alkohol čist.
OTKLANJANJE NEČISTOĆE
Vino postaje čisto ako se pretvori u sirće. Koža mrljina štavljenjem postaje čista. Tijelo i odjeća se čiste pranjem sve dotle dok se ne odstrani nečistoća i njen trag, ako je nečistoća vidljiva. Ne smeta da ostane trag kojeg je teško ukloniti kao što je boja krvi. Ako nečistoća na tijelu ili odjeći nije vidljiva ona se čisti jednim pranjem vodom. Ako u maslo upadne nešto poput miša, ono će se očistiti tako što će se izbaciti miš i dio masla oko njega, ako je maslo u čvrstom stanju, ali ako je u tečnom stanju, onda ga treba baciti svega. Što se tiče ogledala, sablje, noža, nokta i svega što je glatko bez hrapavosti, to se čisti brisanjem sve dok se ne odstrani trag nečistoće. Brisanje obuće od zemlju je dozvoljeno ako se time odstrani trag nečistoće, što znači da zemlja može biti sredstvo za čišćenje obuće. Ako nešto padne na odjeću ili tijelo, a ne zna se da li se radi o mokraći ili vodi, nije obavezno ispitivati da li se radi o jednom ili drugom. Nije obavezno pranje noge ako se upraši zemljom sa ulice, ili uprlja blatom sa puta. Ako se ne zna mjesto na kojem je odjeća nečista, a zna se sigurno da je dio odjeće nečist, onda je obavezno oprati svu tu odjeću.
PONAŠANJE PRILIKOM OBAVLJANJA NUŽDE I ČIŠĆENJE POSLIJE NUŽDE
Prilikom obavljanja nužde treba se pridržavati slijedećih pravila - adaba: 1. Kada se pođe u nužnik treba se obuti i ne nositi sa sobom ništa na čemu ima napisana riječ Allah ili ajeti iz Kur’ana. 2. Treba se udaljiti i skloniti od svijeta, a posebno prilikom obavljanja velike nužde. 3. Proučiti Bismillu i Euzu prije ulaska u nužnik, ili prije skidanja odjeće kada se nužda vrši na otvorenom prostoru, tako što će reći: “Bismillahi, Allahumme inni e'uzu bike minel hubusi vel habâisi.” Ovako treba da postupi i muško i žensko. 4. Treba šutjeti prilikom obavljanja nužde i ne govoriti ništa osim u slučaju da se nešto stvarno mora progovoriti. Neće se ponavljati za mujezinom, niti će se odgovarati na selam, a ako kihne onda će u sebi reći “Elhamdulillahi”. 5. Da poštuje Kiblu tako što joj se neće okretati ni sprijeda ni otraga, nego će se okrenuti tako da mu ona bude s desne ili lijeve strane, osim u slučaju kad je zaklonjen od Kible nečim u neposrednoj blizini. 6. Da potraži pogodno mjesto za obavljanje nužde sa kojeg neće na njega pasti ili doći nečistoća. 7. Da ne obavlja nuždu u životinjsku jazbinu zbog mogućnosti da u njoj bude životinja koja bi mu nanijela zlo. 8. Da ne obavlja nuždu na putevima kojima prolaze ljudi i gdje ljudi odsjedaju i pričaju. 9. Da bez nužde ne mokri stojeći, jer to odudara od dostojanstva, a postoji i mogućnost prskanja mokraćom. 10. Da ne mokri na mjestu gdje se kupa, niti u stajaću ili tekuću vodu, niti na kabur, niti u džamiji, pa makar to bilo i u kakvu posudu. 11. Da u nužnik ulazi lijevom nogom, a iz njega izlazi desnom, izgovarajući riječ “gufraneke”. (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madždže i Ibn Hiban). Poslije obavljanja velike ili male nužde obavezno je odstraniti nečistoću sa onih mjesta odakle je izašla pranjem vodom ili brisanjem kamenom. Umjesto kamena može se koristiti i drugi čvrsti predmet, pod uvjetom da je čist, da se njime može odstraniti nečistoća i da njime nije zabranjeno čišćenje nakon obavljanja nužde. 12. Da kamenje uzima desnom rukom, a da se njima briše lijevom rukom, i da se ne briše sasušenim životinjskim izmetom, (jer je to hrana džina) niti sa kostima. Poslije obavljenog brisanja ili pranja treba dobro oprati ruke sapunom ili ih obrisati trljanjem o zemlju. NAPOMENA: Poprskati vodom po vešu i stidnom mjestu radi otklanjanja vesvese (sumnje).
ISLAMSKA PRIRODNOST
1. Simbol Islama, a i praksa ranijih poslanika, je obrezivanje ili sunnećenje. (Sunećenje žena podrazumijeva obrezivanje dijela polnog organa koji je kao uhor (klitoris) radi uravnoteženja nadražaja. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao Hafidi koja je sunetila žene: "Odreži dio, a ne cijelo, jer to će je učiniti prijetnijom u licu i ugodnijom njenom mužu." Veća raširenost bluda u neislamskim zemljama je otuda što ne poznaju sunećenje žena.) Obrezivanje je vadžib. Preporučuje se da se ta dužnost obavi sedam dana nakon rođenja. Svrha obrezivanja je višestruka: da se ne skuplja prljavština na kožici, da čovjek bude u mogućnosti dobro iscijediti mokraću nakon mokrenja, da ne umanjuje nadražaj prilikom spolnog općenja itd. Što se tiče probijanja ušiju ili nosa to ne spada u prirodna obilježja Islama i neki učenjaci, poput Gazalija, to zabranjuju s obzirom da to prouzrokuje bolove i za njega nema šerijatski opravdanog razloga. Međutim, ako se radi o probijanju ušiju kod žene radi nošenja nakita, onda je to dozvoljeno. 2. Uklanjanje dlaka sa stidnih mjesta i ispod pazuha može se učiniti brijanjem ili šišanjem, a obrezivanje nokata preporučuje se svake sedmice. 3. Od prirodnih obilježja je i puštanje brade, i to je vadžib. Od brade se ne uzima ništa, a brijanje brade je haram. Po pitanju puštanja brade hadisi su u zapovjednoj formi, kao što je kod Buharije, Muslima i drugih. Sunnet je kratiti brkove, kako bilježe Buharija i Muslim od Poslanika s.a.v.s.: “Brade puštajte, a brkove kratite”. Brkovi se krate da ne dosežu bijelu liniju na gornjoj usni, niti se briju potpuno. 4. Što se tiče kose na glavi dozvoljeno ju je brijati, ali je bolje ostavljati je dužu, ako će se držati uredno. Međutim, mekruh je brijati dio glave, a dio izostavljati. Pohvalno je odgoditi brijanje kose do hadždža, ili umre ako će se to uskoro obaviti. 5. Pohvalno je mirisati se mošusom ili nekim drugim mirisom koji je prijatan. Sve ovo je Muhammed s.a.v.s. praktikovao i naređivao da se praktikuje.
