DJELA SE CIJENE PREMA NAMJERI

Terminologija hadisa

 

Djela mogu biti urađena radi Allaha dž.š. ili radi nekog drugog. Ako budu urađena radi Allaha dž.š., biće primljena, a ako budu urađena radi nekog drugog, biće odbijena.

 

Prenosi se od emira pravovjernih, Ebu Hafse, Omera ibnu-l-Hataba, r.a. da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže: "Djela se cijene (nagrađuju) samo prema nijetima (namjerama), i svakome pripada samo ono što naumi. Pa čija hidžra bude Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Poslaniku. A čija hidžra bude radi toga da postigne nešto od dunjaluka, ili radi žene da se njome oženi, njegova hidžra je radi onoga za što ju je naumio." (Buharija i Muslim)

 

Ovaj hadis je jedan od najvažnijih hadisa u Islamu, on je osnova vjere i oko njega se kreće većina islamskih propisa. Kaže Ebu Davud: "Ovaj hadis predstavlja polovinu Islama, jer vjeru čini ili vanjska forma, što predstavlja djelo, ili unutrašnja što predstavlja namjeru. Kaže Imam Ahmed i Šafija: "U ovaj hadis (djela su prema namjeri) ulazi trećina znanja, a razlog toga je što čovjek zarađuje djela srcem, jezikom i fizičkim organima, a nijjet srcem je jedna od te tri vrste." Također, Imam Ahmed kaže: "Islam se temelji na tri hadisa , hadis Omera, r.a.: "Djela se cijene prema nijjetima", hadis Aiše, r.a.: "Ko uvede u Islam ono što nije od njega, biće mu odbijeno", i hadis Nu'mana ibn Bešira: "Halal je jasan i haram je jasan, i između njih su sumnjive stvari…" Mnogi islamski učenjaci su započinjali svoje knjige ovim hadisom da bi sebe i čitaoce podstakli na iskrenost i ispravnost nijjeta. Jedan od tih je i Imam Buharija koji je započeo svoj "Sahih" ovim hadisom.

 

POVOD HADISA

 

Neki hadiski učenjaci smatraju da je povod hadisa slučaj kada je jedan čovjek učinio hidžru s namjerom da se oženi ženom koja se zvala Ummu Kajs, a za dokaz uzimaju predaju od Ibn Mesu'da, r.a. koju bilježi Taberani u svom djelu "El-Mu'džemul-Kebir" u kojoj stoji: "Među nama je bio čovjek koji je zaprosio ženu po imenu Ummu Kajs, pa ga je odbila dok ne učini hidžru. On je učinio hidžru i oženio se njome, pa smo ga zvali Muhadžir Ummu Kajs."

 

Razlog zbog kojeg učenjaci hadisa tragaju za povodima jeste što se hadis ne može u potpunosti i ispravno shavatiti bez njegovog povoda.

 

ISKRENOST I ISPRAVNOST

 

Poslanikove, s.a.v.s. riječi: "Djela se cijene samo prema namjeri" znače da će djela biti primljena i nagrađena shodno namjeri s kojoj su urađena. Djela mogu biti urađena radi Allaha, dž.š. ili radi nekog drugog. Ako budu urađena radi Allaha, dž.š. biće primljena, a ako budu urađena radi nekog drugog biće odbijena. Nijjet je uglavnom vezan za šerijatska djela kao što su namaz, post, zekat i ostali ibadeti.

 

Da bi djela bila primljena kod Allaha neophodno je da ispune dva uvjeta. Prvi: da budu urađena sa ihlasom (iskrenim nijjetom), drugi: "da budu u skladu sa Šerijatom. Prvi uvjet potvrđuje hadis od Omera, r.a.: "Djela se cijene samo prema namjerama…" a drugi uvjet hadis od Aiše, r.a.: "Ko uvede u ovu našu stvar (Islam) ono što nije od nje, biće mu odbijeno" tj. ako ne bude djelo u skladu s Kur'anom i Sunnetom. Šejtan neprestano nastoji da pokvari čovjekov nijjet jer mu time kvari i djelo, a ako mu pokvari djelo, napustio ga je. Za primjer ćemo uzeti namaz. Ako čovjek klanja s namjerom da ga drugi vide, od svog namaza nema ništa kod Allaha, dž.š. Zbog toga je neophodno da čovjek neprestano preispitiva svoj nijjet i to prije svakog djela.

 

Kaže Sufjan es-Sevri: "Ništa mi nije bilo teže da liječim od mog nijjeta, jer se nijjet prevrće." Kaže Jusuf ibn Esbat: "Čišćenje nijjeta od onoga što ga kvari teže je čovjeku od dugotrajne marljivosti."

 

Poslanikove, s.a.v.s. riječi: "I svakom pripada samo ono što naumi", upućuju na to da čovjek koji ima namjeru da učini dobro djelo, imaće za njega nagradu bez obzira učinio ga ili ne, ako mu se ispriječio opravdani šerijatski razlog, kao što su bolest, smrt i slično tome. Ovo potvrđuju mnogobrojni hadisi, a u jednom od njih kaže Poslanik , s.a.v.s.: "Čovjek kome je Allah  dž.š. dao imetak i znanje, pa on radi sa svojim imetkom po znanju i udjeljuje ga tamo gdje je obavezan i čovjek kome je Allah dž.š. dao znanje, ali mu nije dao imetak i on govori: "Kada bih imao imetak poput imetka onog čovjeka, radio bih sa njim isto što i on," imaju istu nagradu." (Ibn Madže i Ahmed)

 

Poslanikove, s.a.v.s. riječi: "A čija hidžra bude radi toga da postigne nešto od dunjaluka, ili radi žene da se njome oženi, njegova hidžra je radi onoga za što ju je naumio", upućuju na jedno šerijatsko pravilo koje kaže da će čovjek imati od svoga djela ono što je njime namjeravao i tražio, bez obzira bilo to dobro ili zlo. Kaže Uzvišeni Allah: "Ko želi nagradu na ovome svijetu, daćemo mu je, a ko želi nagradu na Ahiretu, daćemo mu je, i zahvalne ćemo sigurno nagraditi." (Prijevod značenja - Ali 'Imran, 145.) U ovom hadisu Allahov Poslanik navodi kao primjer hidžru, ali je jasno da u ovo pravilo ulaze i sva druga djela. Ispravnost ovih djela zavisi od ispravnosti nijjeta (namjere). Allahov Poslanik, s.a.v.s. ukazuje da se hidžre razlikuju s obzirom na namjeru, pa ko učini hidžru iz ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, iz želje da nauči Allahovu vjeru i da izvršava njene propise, nakon što to nije bio u mogućnosti, on je istinski muhadžir Allahu i Njegovom Poslaniku. A ko učini hidžru da bi postigao nešto od dunjalučkih dobara i ljepota, od svoje hidžre će imati samo ono što je tražio, a na ahiretu neće imati nagrade. Svrha nijjeta je da razdvoji ibadete od običaja, naprimjer: "Suzdržavanje od jela i pića može biti s namjerom uljepšavanja čovjekovog tijela ili zbog nemoći da jede, a može biti i zbog ostavljanja prohtjeva radi Allaha dž.š.. Zbog toga je za šerijatski post (radi Allaha dž.š.) potreban nijjet da ga razdvoji od običnog gladovanja kojim se ne želi Allahovo zadovoljstvo.

 

IZGOVARANJE NIJJETA

 

Izgovaranje nijjeta jezikom je novotarija i pokuđeno djelo, zbog toga što nema šerijatske osnove ni u Kur'anu ni u sunnetu, i zbog toga što je osnova u ibadetima zabrana, tj. čovjeku nije dozvoljeno da čini bilo kakav ibadet, ako za njega ne postoji naredba u Kur'anu ili sunnetu. Kaže Džemaludin, Sulejman ibn Omer eš-Šafi: "Izgovaranje nijjeta naglas i učenje naglas za imamom nije od sunneta, nego je pokuđeno djelo, a ako se time ometaju klanjači, onda je haram. Ko kaže da je izgovaranje nijjeta od sunneta, pogriješio je, i nije dozvoljeno ni njemu ni bilo kom drugom da govori o Allahovoj veri bez znanja (El-Ea'lam, 3/194.)

 

Kaže Alaudin el-Afan: "Dizanje glasa pri nijjetu uz ometanje klanjača je zabranjeno po jednoglasnom stavu uleme (idžma'u), a ako ne ometa klanjače, onda je novotarija. Ako time namjerava da ga vide i čuju ljudi, onda je zabranjeno iz dva razloga i spada u veliki grijeh (…) Izgovaranje nijjeta jezikom nije prenešeno ni od Allahovog Poslanika niti od njegovih ashaba, niti od islamskih učenjaka koji ga slijede" (Medžmeatu Er-Resail-El-Kubra 1/254.)

 

ZA TROŠENJE NA SVOJU PORODICU IMA NAGRADA

 

Kod učenjaka usuli-fikha mubah (dozvoljena stvar) je ono za što počinilac neće biti ni nagrađen ni kažnjen, međutim ako dozvoljeno djelo bude propraćeno dobrim nijjetom, tada počinilac ima nagradu za to djelo. Tako, onaj ko jede i pije s namjerom da ojača za ibadete, ima za to nagradu, kao i onaj ko privređuje da ne bi prosio i tražio od ljudi već da troši na svoju porodicu.

 

Kaže Sujuti: "Od najboljih dokaza onih koji smatraju da čovjek ima nagradu i za dozvoljena djela i običaje ako su popraćena dobrim nijjetom, su riječi Poslanika, s.a.v.s." i svakome pripada samo ono što je namjerio." Ako počinilac tim djelom namjerava da se duhovno približi Allahu, ima nagradu, a ako ne namjerava, onda nema nagrade"(Šerh Sujuti ala Nesai).

 

Drugi dokaz su, također, riječi Allahovog Poslanika: "… Allahov Poslaniče" -pitaše- "Ako neko od nas izvršava svoju prirodnu potrebu (odnos sa ženom), imali za to nagradu? Reče: "Šta mislite ako bi ispunio potrebu na nedozvoljen način, zar ne bi za to imao grijeh? Isto tako, ako je ispuni na halal način, imaće nagradu." (Muslim i Ahmed).

 

Međutim, dozvoljena djela i postupci (jedenje, stajanje, oblačenje i slično), nisu u osnovi djela pokornosti, Allahov Poslanik, s.a.v.s. nije dozvolio Ebu Israilu da stoji na suncu. Upitao je o razlogu njegovog stajanja, pa mu rekoše: "To je Ebu Israil, zavjetovao se da će stajati, i da neće stajati i skloniti se u hlad i da će postiti i da neće govoriti. Na to Poslanik, s.a.v.s. reče: "Naredite mu da govori i neka se skloni u hlad i neka sjedne i neka dovrši post." (Buharija)

 

U hadisu "Djela su prema namjerama" je dokaz da nijjet ulazi u iman, jer je nijjet djelo srca, a iman (vjerovanje) kod ehli sunneta je; potvrđivanje srcem, izgovaranje jezikom i potvrda djelom.

 

2). U hadisu je, također, pouka za muslimana da se prije svakog djela upozna o propisu za to djelo:  Da li ima osnove u Šerijatu ili ne, da li je vadžib ili mustehab?, jer ako djelo nije popraćeno nijjetom, ne koristi.

 

3). Hadis upućuje da je nijjet uvjet u djelima pokornosti, jer ona djela koja su učinjena bez nijjeta, neće biti primljena.

 

 

Abdulvaris Ribo