Ramazanski bajram
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: "Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, njeni stanovnici su imali dva dana u kojima su se veselili i igrali. "Kakvi su vam ovo praznici (dani)?" - pitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u čuđenju. "Ova dva dana smo praznikovali i u doba neznaboštva (džahilijjeta)" – rekoše. "Allah vam ih je zamijenio sa dva bolja praznika: kurbanskim i ramazanskim bajramom" – reče Poslanik. (Hadis je zabilježio Ebu Davud).
Svake godine muslimani slave ramazanski bajram, po samom završetku mjeseca ramazana: vesele se, zahvaljuju Allahu, dželle šenuhu, što im je omogućio i pomogao da izvrše jednu od najvećih islamskih obaveza, post, i olakšao noćni namaz (teraviju), ispoljavaju zadovoljstvo i sreću, čestitaju jedni drugima i međusobno se posjećuju, dijeleći na taj način radost sa bližnjima, komšijama i prijateljima. Nazvan je Danom dodjele nagrada, naravno onosvjetskih, a ne ovosvjetskih, zbog toga što se u njemu na zemlju spuštaju meleki, poredaju se po sokacima i govore: "Odazovite se Plemenitom Gospodaru, koji obilno nagrađuje i oprašta velike grijehe", a kada ljudi iziđu na musallu, Allah, dželle šenuhu se obraća melekima: "Kakva je nagrada najamniku kada izvrši ono što se traži od njega". "Gospodaru – mole meleki – daj mu njegovu zasluženu nagradu!" "Uzimam vas za svjedoke da ću im – kao nagradu za post i teravih namaz – darovati svoj oprost i zadovoljstvo." – kaže Allah, dželle šenuhu.
Zajedno sa ramazanskim bajramom dolaze i ibadeti koje je Allah, dželle šenuhu, propisao radi učvršćivanja veze uspostavljene između Njega i Njegovih robova u blagoslovljenim danima ramazana, zahvale na mnogobrojnim blagodatima kojima ih obasipa, ustrajnosti u činjenju dobra i čišćenja od grijeha i pokvarenjaštva.
Prvi u nizu tih ibadeta je donošenje tekbira, noć uoči ramazanskog bajrama. Kaže Allah, dželle šenuhu: "Allah hoće da vam olakša, a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate (tekbir donosite) za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete." (El-Bekare: 185). Prenosi Ibn Ebi-Šejbe od Zuhrija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio tekbire od kuće do musalle (otvoreni prostor na kome se obavlja bajram-namaz), od početka do kraja namaza. Nakon što je završio namaz prestajao je učiti tekbire." (Šejh El-Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim. Pogledaj: "Es-Silsiletus-sahihatu", hadis br. 171). Lijepo je da muškarci uče tekbir naglas, svak za sebe – zajedničko učenje tekbira nema osnove u tradiciji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba – na javnim mjestima, mesdžidima, putevima, kućama i na svakom drugom mjestu na kojem je dozvoljeno spominjati Allaha, dželle šenuhu, kako bi na taj način uzdigli i ispoljili jedno od velikih obilježja ove vjere, zahvaljivali Allahu i rasrdili nevjernike i licemjere. Žene će izgovarati tekbir u sebi.
Poslije toga slijedi zekatul-fitr: imetak kojeg je obavezan dati svaki punoljtan, mogućan musliman (pod mogućnošču se misli na to da njegov imetak prelazi jednodnevnu potrebu), za sebe i one koje izdržava – lijepo je dati za plod u utrobi majke – sa' ili 2 kg i 250 g hrane kojom se pretežito hrane stanovnici nekog mjesta ili predjela (pšenica, brašno, ječam, riža, datule i sl.). Prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka – šafijski, malikijski i hanbelijski mezheb – zekatul-fitr se ne daje u novcu, zbog toga što je u vrjeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojala potreba za novcem, a i pored toga on je davao zekatul-fitr u hrani, što su činili i njegovi plemeniti ashabi. Kaže Abdullah ibn Omer: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio zekatul-fitr: sa' datula i ječma, punoljetnom i maloljetnom muškarcu i ženi, slobodnom čovjeku i robu." (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Rekao je Ebu Seid el-Hudri: "U Poslanikovo vrjeme davali smo zekatul-fitr u datulama, pšenici, ječmu, suhom grožđu i siru. Nikada neću prestati davati zekatul-fitr na taj način." (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Uvažavamo idžtihad velikog učenjaka Ebu-Hanife, koji je dozvolio davanje zekatul-fitra u novcu, međutim dajemo prednost praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi njegovih ashaba, koja je zabilježena u dvije najvjerodostojnije zbirke hadisa: Buharijinoj i Muslimovoj. Najbolje je da se zekatul-fitr da neposredno pred bajram-namaz, na osnovu riječi Ibn Omera: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio davanje zekatul-fitra prije nego ljudi iziđu na musallu." (Buharija i Muslim); a dozvoljeno je da se da dan ili dva dana prije, što je i sam Ibn Omer, radijallahu anhu, činio. Nije dozvoljeno odgađanje zekatul-fitra iza bajram-namaza, osim sa opravdanim šerijatskim razlogom – onaj ko to uradi smatra se griješnim, a imetak kojeg da tretira se običnom sadakom. Zekatul-fitr se daje siromašnim stanovnicima mjesta u kojem čovjek stanuje.
Treći ibadet koji je propisan na ramazanski bajram jeste klanjanje bajram-namaza.
Prenose Buharija i Muslim od Ummu-Atijje da je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da, na bajram-namaz, povedemo djevice i žene koje imaju mjesečnicu, kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana, s tim da su žene sa mjesečnicom morale stajati van musalle." Kaže šejh Abdullah ibn Salih Fevzan: "Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba da se iziđe na namaz ukazuje na obaveznost bajram-namaza, svakom onom ko je u mogućnosti i nema opravdan šerijatski razlog za njegovo ostvaljanje. Ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da iziđu na bajram-namaz, šta reći za muškarce." ("Ehadisus-sijami", 154).
Pohvalno (mustehab) je da onaj ko ide na bajram namaz:
- obuće najljepšu odjeću – Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao džubbu koju je oblačio samo na džumu, kurbanski i ramazanski bajram.
- okupa se, jer se prenosi od Abdullaha ibn Omera da se kupao prije odlaska na bajram-namaz.
- pojede nekoliko datula ili neke druge hrane, slijedeći na taj način Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji – prema Enesovim riječima – nije izlazio na bajram-namaz dok ne pojede nekoliko datula.
- porani, kako bi zauzeo mjesto u prvom saffu i zaslužio nagradu koju je Allah pripremio onome koji čeka namaz u džematu.
- ode jednim, a vrati se drugim putem, prema riječima Džabira: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem." (Hadis je zablježio Buharija)
Poslije klanjanja bajram namaza propisana je hutba, kojoj je lijepo prisustovati. Prenosi se od Ata ibn Saiba da je rekao: "Klanjao sam bajram-namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem i čuo sam ga kad je rekao: "Onaj ko želi ostati na hutbi neka ostane, a onaj ko neće neka ide." (Hadis su zabilježili Ebu-Davud, Nesaija i Ibn Madže, a Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim). Ukoliko čovjek zatekne imama na drugom tešehhudu, klanjat će za njim, a kada on preda selam ustat će i klanjati dva rekata, donoseći isti broj tekbira i klanjajući na isti način." ("El-Mugni", 3/258). Prema mišljenju Buharije, Ataa, Hasana el-Basrija i drugih velikih učenjaka onaj ko ne prispije na Bajram-namaz za imamom, klanjat će naknadno dva rekata. Kaže Buharija u "Sahihu": 'Poglavlje: Onaj ko ne prispije na bajram-namaz, klanjat će dva rekata. Isto to će uraditi i žene koje su ostale u kućama i stanovnici sela. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ovo je praznik svih sljedbenika islama.' Enes, radijallahu anhu, je naredio svom oslobođenom robu Ibn Ebi-Utbetu, da u jednom dijelu dvorišta sakupi svu njegovu porodicu, zatim je klanjao bajram-namaz, kao što se klanja u velikim gradovima i donio je isti broj tekbira kao i oni." ("Fethul-bari", 2/550).
Čestitanje Bajrama se izražava riječima: "Tekabellallahu minna ve minke" – ovaj način čestitanja se prenosi od ashaba, radijallahu anhum (pogledaj: "Fethul-bari", 2/517) – ili na neki drugi način koji je uobičajen kod muslimana nekog predjela, pod uvjetom da nije poprimljen od nevjernika.
Dozvola veselja, proslave i radovanja u danima Bajrama, nikako ne znači dozvolu činjenja grjeha i ružnih postupaka. Nažalost, velik broj muslimana danas uopće ne razmišlja o tome da li postoje ograničenja i uvjeti pod kojima je dozvoljeno bajramsko veselje ili veselje uopćeno: bajramske dane provode uz pjesmu, muziku i ples, prave javna sijela i skupove na kojima dolazi do zabranjenog miješanja muškarca i žena, organizuju bajramske koncerte i rasipaju imetak u mnoštvo hrane i pića. Allah, dželle šenuhu je, na mnogim mjestima u Kur'anu, ukorio one kojima je vjera igra i zabava i koje su obmanuli ovosvjetski ukrasi. Prenosi se od Ebu-Amira el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Biće u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati): blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente." (Hadis je zabilježio Buharija u "Sahihu" – Kitabul-ešribe. Pogledaj: "Fethul-Bari", 10/51). Prenosi se od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: " Kada Allahov Poslaniče?" "Kada se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kada se bude konzumirao alkohol" – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. (Hadis je zabilježio Tirmizija pod brojem 2213, Ibn Ebi-Dunja u "Zemmul-melahi", 1/2)
Post u mjesecu ševvalu
Prenosi Ebu-Ejjub el-Ensari da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko isposti mjesec ramazan i šest dana ševvala, odmah poslije njega, kao da je postio čitavu godinu." (Hadis je zabilježio Muslim).
Hadis je dokaz većini islamskih učenjaka (izuzev imama Malika) za propisanost, utemeljenost i pritvrđenost posta šest dana ševvala. Onaj ko ih posti dokazuje svoju ljubav prema postu, čežnju za njim i ustrajnost na putu izvršavanja propisanih ibadeta i činjenja dobra.
Bolje je i vrijednije postiti ove dane odmah nakon Bajrama i uzastopno, bez prekidanja. Post u prvo vrijeme ima nekoliko odlika: prvo, požurivanje sa dobrim djelom – Allah, dželle šenuhu, je pohvalio u Kur'anu one koji žure sa činjenjem dobrih djela; drugo, dokazivanje čežnje za postom i odbijanje bilo kakvog vida malaksalosti i posustajanja; treće, izbjegavanje zapreka koje se mogu pojaviti odgađanjem i četvrto, činjenje nafile odmah nakon farza, tj. ramazanskog posta. Međutim, odgađanje i razdvajanje ne utiču na postizanje nagrade, koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao onome ko posti šest dana ševvala." (Pogledaj: "Es-Subulus-selamu", 2/331).
Osoba koja nije ispostila cio ramazan, zbog opravdanog šerijatskog razloga: putovanja, mjesečnice, bolesti i sl., neće postiti šest dana ševvala, sve dok ne naposti propuštene dane ramazana. Kaže šejh Abdullah ibn Abdurahman ibn Džibrin: "Hadis Ebu-Ejjuba jasno ukazuje da čovjek koji želi dobiti nagradu posta cijele godine, mora prvo ispostiti ramazan, zatim mu pridodati šest dana ševvala." ("Fetava ramadan", 2/697). Neki učenjaci, kao što je Abdullah ibn Salih Fevzan, smatraju da je dobrovoljni post, prije obaveznog, ispravan, s tim da obavezni post ostaje i mora se ispuniti prije drugog ramazana. Ukoliko čovjek ne bude u mogućnosti postiti u mjesecu ševvalu, dozvoljeno mu, prema mišljenju velikog islamskog učenjaka Abdurrahmana ibn Nasira Es-Sa'dija, postiti u nekom drugom mjesecu i bit će nagrađen kao onaj ko posti u ševvalu.
Molim Allaha da primi naš post u ramazanu i ševvalu i učini nas od onih koji Mu zahvaljuju na blagodatima kojima nas obasipa, onako kako je On zadovoljan.
Semir Imamović
Medina, 16. ramazan 1423./20. 11. 2002.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: "Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, njeni stanovnici su imali dva dana u kojima su se veselili i igrali. "Kakvi su vam ovo praznici (dani)?" - pitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u čuđenju. "Ova dva dana smo praznikovali i u doba neznaboštva (džahilijjeta)" – rekoše. "Allah vam ih je zamijenio sa dva bolja praznika: kurbanskim i ramazanskim bajramom" – reče Poslanik. (Hadis je zabilježio Ebu Davud).
Svake godine muslimani slave ramazanski bajram, po samom završetku mjeseca ramazana: vesele se, zahvaljuju Allahu, dželle šenuhu, što im je omogućio i pomogao da izvrše jednu od najvećih islamskih obaveza, post, i olakšao noćni namaz (teraviju), ispoljavaju zadovoljstvo i sreću, čestitaju jedni drugima i međusobno se posjećuju, dijeleći na taj način radost sa bližnjima, komšijama i prijateljima. Nazvan je Danom dodjele nagrada, naravno onosvjetskih, a ne ovosvjetskih, zbog toga što se u njemu na zemlju spuštaju meleki, poredaju se po sokacima i govore: "Odazovite se Plemenitom Gospodaru, koji obilno nagrađuje i oprašta velike grijehe", a kada ljudi iziđu na musallu, Allah, dželle šenuhu se obraća melekima: "Kakva je nagrada najamniku kada izvrši ono što se traži od njega". "Gospodaru – mole meleki – daj mu njegovu zasluženu nagradu!" "Uzimam vas za svjedoke da ću im – kao nagradu za post i teravih namaz – darovati svoj oprost i zadovoljstvo." – kaže Allah, dželle šenuhu.
Zajedno sa ramazanskim bajramom dolaze i ibadeti koje je Allah, dželle šenuhu, propisao radi učvršćivanja veze uspostavljene između Njega i Njegovih robova u blagoslovljenim danima ramazana, zahvale na mnogobrojnim blagodatima kojima ih obasipa, ustrajnosti u činjenju dobra i čišćenja od grijeha i pokvarenjaštva.
Prvi u nizu tih ibadeta je donošenje tekbira, noć uoči ramazanskog bajrama. Kaže Allah, dželle šenuhu: "Allah hoće da vam olakša, a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate (tekbir donosite) za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete." (El-Bekare: 185). Prenosi Ibn Ebi-Šejbe od Zuhrija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio tekbire od kuće do musalle (otvoreni prostor na kome se obavlja bajram-namaz), od početka do kraja namaza. Nakon što je završio namaz prestajao je učiti tekbire." (Šejh El-Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim. Pogledaj: "Es-Silsiletus-sahihatu", hadis br. 171). Lijepo je da muškarci uče tekbir naglas, svak za sebe – zajedničko učenje tekbira nema osnove u tradiciji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba – na javnim mjestima, mesdžidima, putevima, kućama i na svakom drugom mjestu na kojem je dozvoljeno spominjati Allaha, dželle šenuhu, kako bi na taj način uzdigli i ispoljili jedno od velikih obilježja ove vjere, zahvaljivali Allahu i rasrdili nevjernike i licemjere. Žene će izgovarati tekbir u sebi.
Poslije toga slijedi zekatul-fitr: imetak kojeg je obavezan dati svaki punoljtan, mogućan musliman (pod mogućnošču se misli na to da njegov imetak prelazi jednodnevnu potrebu), za sebe i one koje izdržava – lijepo je dati za plod u utrobi majke – sa' ili 2 kg i 250 g hrane kojom se pretežito hrane stanovnici nekog mjesta ili predjela (pšenica, brašno, ječam, riža, datule i sl.). Prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka – šafijski, malikijski i hanbelijski mezheb – zekatul-fitr se ne daje u novcu, zbog toga što je u vrjeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojala potreba za novcem, a i pored toga on je davao zekatul-fitr u hrani, što su činili i njegovi plemeniti ashabi. Kaže Abdullah ibn Omer: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio zekatul-fitr: sa' datula i ječma, punoljetnom i maloljetnom muškarcu i ženi, slobodnom čovjeku i robu." (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Rekao je Ebu Seid el-Hudri: "U Poslanikovo vrjeme davali smo zekatul-fitr u datulama, pšenici, ječmu, suhom grožđu i siru. Nikada neću prestati davati zekatul-fitr na taj način." (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Uvažavamo idžtihad velikog učenjaka Ebu-Hanife, koji je dozvolio davanje zekatul-fitra u novcu, međutim dajemo prednost praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi njegovih ashaba, koja je zabilježena u dvije najvjerodostojnije zbirke hadisa: Buharijinoj i Muslimovoj. Najbolje je da se zekatul-fitr da neposredno pred bajram-namaz, na osnovu riječi Ibn Omera: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio davanje zekatul-fitra prije nego ljudi iziđu na musallu." (Buharija i Muslim); a dozvoljeno je da se da dan ili dva dana prije, što je i sam Ibn Omer, radijallahu anhu, činio. Nije dozvoljeno odgađanje zekatul-fitra iza bajram-namaza, osim sa opravdanim šerijatskim razlogom – onaj ko to uradi smatra se griješnim, a imetak kojeg da tretira se običnom sadakom. Zekatul-fitr se daje siromašnim stanovnicima mjesta u kojem čovjek stanuje.
Treći ibadet koji je propisan na ramazanski bajram jeste klanjanje bajram-namaza.
Prenose Buharija i Muslim od Ummu-Atijje da je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da, na bajram-namaz, povedemo djevice i žene koje imaju mjesečnicu, kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana, s tim da su žene sa mjesečnicom morale stajati van musalle." Kaže šejh Abdullah ibn Salih Fevzan: "Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba da se iziđe na namaz ukazuje na obaveznost bajram-namaza, svakom onom ko je u mogućnosti i nema opravdan šerijatski razlog za njegovo ostvaljanje. Ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da iziđu na bajram-namaz, šta reći za muškarce." ("Ehadisus-sijami", 154).
Pohvalno (mustehab) je da onaj ko ide na bajram namaz:
- obuće najljepšu odjeću – Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao džubbu koju je oblačio samo na džumu, kurbanski i ramazanski bajram.
- okupa se, jer se prenosi od Abdullaha ibn Omera da se kupao prije odlaska na bajram-namaz.
- pojede nekoliko datula ili neke druge hrane, slijedeći na taj način Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji – prema Enesovim riječima – nije izlazio na bajram-namaz dok ne pojede nekoliko datula.
- porani, kako bi zauzeo mjesto u prvom saffu i zaslužio nagradu koju je Allah pripremio onome koji čeka namaz u džematu.
- ode jednim, a vrati se drugim putem, prema riječima Džabira: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem." (Hadis je zablježio Buharija)
Poslije klanjanja bajram namaza propisana je hutba, kojoj je lijepo prisustovati. Prenosi se od Ata ibn Saiba da je rekao: "Klanjao sam bajram-namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem i čuo sam ga kad je rekao: "Onaj ko želi ostati na hutbi neka ostane, a onaj ko neće neka ide." (Hadis su zabilježili Ebu-Davud, Nesaija i Ibn Madže, a Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim). Ukoliko čovjek zatekne imama na drugom tešehhudu, klanjat će za njim, a kada on preda selam ustat će i klanjati dva rekata, donoseći isti broj tekbira i klanjajući na isti način." ("El-Mugni", 3/258). Prema mišljenju Buharije, Ataa, Hasana el-Basrija i drugih velikih učenjaka onaj ko ne prispije na Bajram-namaz za imamom, klanjat će naknadno dva rekata. Kaže Buharija u "Sahihu": 'Poglavlje: Onaj ko ne prispije na bajram-namaz, klanjat će dva rekata. Isto to će uraditi i žene koje su ostale u kućama i stanovnici sela. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ovo je praznik svih sljedbenika islama.' Enes, radijallahu anhu, je naredio svom oslobođenom robu Ibn Ebi-Utbetu, da u jednom dijelu dvorišta sakupi svu njegovu porodicu, zatim je klanjao bajram-namaz, kao što se klanja u velikim gradovima i donio je isti broj tekbira kao i oni." ("Fethul-bari", 2/550).
Čestitanje Bajrama se izražava riječima: "Tekabellallahu minna ve minke" – ovaj način čestitanja se prenosi od ashaba, radijallahu anhum (pogledaj: "Fethul-bari", 2/517) – ili na neki drugi način koji je uobičajen kod muslimana nekog predjela, pod uvjetom da nije poprimljen od nevjernika.
Dozvola veselja, proslave i radovanja u danima Bajrama, nikako ne znači dozvolu činjenja grjeha i ružnih postupaka. Nažalost, velik broj muslimana danas uopće ne razmišlja o tome da li postoje ograničenja i uvjeti pod kojima je dozvoljeno bajramsko veselje ili veselje uopćeno: bajramske dane provode uz pjesmu, muziku i ples, prave javna sijela i skupove na kojima dolazi do zabranjenog miješanja muškarca i žena, organizuju bajramske koncerte i rasipaju imetak u mnoštvo hrane i pića. Allah, dželle šenuhu je, na mnogim mjestima u Kur'anu, ukorio one kojima je vjera igra i zabava i koje su obmanuli ovosvjetski ukrasi. Prenosi se od Ebu-Amira el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Biće u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati): blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente." (Hadis je zabilježio Buharija u "Sahihu" – Kitabul-ešribe. Pogledaj: "Fethul-Bari", 10/51). Prenosi se od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: " Kada Allahov Poslaniče?" "Kada se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kada se bude konzumirao alkohol" – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. (Hadis je zabilježio Tirmizija pod brojem 2213, Ibn Ebi-Dunja u "Zemmul-melahi", 1/2)
Post u mjesecu ševvalu
Prenosi Ebu-Ejjub el-Ensari da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko isposti mjesec ramazan i šest dana ševvala, odmah poslije njega, kao da je postio čitavu godinu." (Hadis je zabilježio Muslim).
Hadis je dokaz većini islamskih učenjaka (izuzev imama Malika) za propisanost, utemeljenost i pritvrđenost posta šest dana ševvala. Onaj ko ih posti dokazuje svoju ljubav prema postu, čežnju za njim i ustrajnost na putu izvršavanja propisanih ibadeta i činjenja dobra.
Bolje je i vrijednije postiti ove dane odmah nakon Bajrama i uzastopno, bez prekidanja. Post u prvo vrijeme ima nekoliko odlika: prvo, požurivanje sa dobrim djelom – Allah, dželle šenuhu, je pohvalio u Kur'anu one koji žure sa činjenjem dobrih djela; drugo, dokazivanje čežnje za postom i odbijanje bilo kakvog vida malaksalosti i posustajanja; treće, izbjegavanje zapreka koje se mogu pojaviti odgađanjem i četvrto, činjenje nafile odmah nakon farza, tj. ramazanskog posta. Međutim, odgađanje i razdvajanje ne utiču na postizanje nagrade, koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao onome ko posti šest dana ševvala." (Pogledaj: "Es-Subulus-selamu", 2/331).
Osoba koja nije ispostila cio ramazan, zbog opravdanog šerijatskog razloga: putovanja, mjesečnice, bolesti i sl., neće postiti šest dana ševvala, sve dok ne naposti propuštene dane ramazana. Kaže šejh Abdullah ibn Abdurahman ibn Džibrin: "Hadis Ebu-Ejjuba jasno ukazuje da čovjek koji želi dobiti nagradu posta cijele godine, mora prvo ispostiti ramazan, zatim mu pridodati šest dana ševvala." ("Fetava ramadan", 2/697). Neki učenjaci, kao što je Abdullah ibn Salih Fevzan, smatraju da je dobrovoljni post, prije obaveznog, ispravan, s tim da obavezni post ostaje i mora se ispuniti prije drugog ramazana. Ukoliko čovjek ne bude u mogućnosti postiti u mjesecu ševvalu, dozvoljeno mu, prema mišljenju velikog islamskog učenjaka Abdurrahmana ibn Nasira Es-Sa'dija, postiti u nekom drugom mjesecu i bit će nagrađen kao onaj ko posti u ševvalu.
Molim Allaha da primi naš post u ramazanu i ševvalu i učini nas od onih koji Mu zahvaljuju na blagodatima kojima nas obasipa, onako kako je On zadovoljan.
Semir Imamović
Medina, 16. ramazan 1423./20. 11. 2002.
