mr. Abdurreuf Muhammed Usman
Jedna od najvećih posljedica pretjerivanja prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je pojava novotarija u uvjerenjima i ibadetima, koje su novotari jasno iznijeli pod izgovorom njihove ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tu ljubav su učinili opravdanjem za svoje postupke pokušavajući da pronađu putem neispravnih sumnji ono što ojačava njihove tvrdnje. Novotarije su raznolike i mnogobrojne. Što vrijeme više prolazi povećava se broj novotarija, pa su postale duboko usađene u dušama kao posebno vjerovanje. U ovom poglavlju ću govoriti o nekim primjerima ovih novotarija.
1. Sufijska tvrdnja da vide Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na javi
U prethodnom poglavlju, koje govori o posljedicama pretjerivanja prema Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao sam na neke novotarije u uvjerenju prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je vjerovanje u ‘muhamedanski hakikat’, i sve popratne stvari koje slijede, pojasnivši neispravnost toga.
Sufije, vezano za ovu tematiku, vjeruju da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, živi potpunim životom poslije smrti sa svim osobinama živih bića. Zato su rekli da ga vide na javi, da se s njim sastaju i da ih on upućuje u njihove tarikate. Također kažu, da prisustvuje njihovim okupljanjima koje održavaju i mevludima koje organizuju.
El-Gazali ukazuje na ovu bajku i postavlja je kao posebnu odliku sufija, iako to nije sasvim otvoreno iznio. El-Gazali kaže: „Oni čak na javi, vide meleke, duše poslanika, čuju njihove glasove i od njih uzimaju koristi. Zatim, stanje prelazi u viši nivo, iz percepcije slike i primjera, ka stepenima koje je govorom teško opisati.“ (El-Munkizu mined-dalal, Ebu Hamid el-Gazali, 143)
Ovu bajku su javno iznijele posljednje generacije iskorištavajući okolnosti neznanja koje je zadesilo razume muslimana, postajući tako zarobljenicima bajki i legendi.
Omer ibn Seid el-Fevti u knjizi, “Er-Rimah”, kaže: „Evlije vide Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na javi i on dolazi na svako okupljanje ili mjesto na koje želi svojim tijelom i svojom dušom. On upravlja i postupa i ide po zemaljskim predjelima i po nebeskim carstvima. On je u obliku kakvom je bio prije svoje smrti, na njemu se nije ništa izmijenilo. Za oči je on nevidljiv, kao što su nevidljivi meleki, iako su živi svojim tijelima. Zato, kada Allah želi da ga neki rob vidi sa njega podigne zastor i vidi ga u izgledu u kojem je i bio.“ (Medželletul-buhusil-islamijje, 14/69-97)
Na ovoj novotariji su utemljeni mnogi sufijski tarikati koji su se nazvali ‘muhamedanskim tarikatima’, koji su, prema njihovim tvrdnjama, uzeti direktno na javi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su, ‘tidžanijski tarikat’ i ‘ahmedansko-idrisijski tarikat’, kao i drugi.
Na temeljima tih tarikata izgradili su svoja okupljanja i mevlude, jer sufije tvrde da okupljanja koja prave pod nazivom ‘hadre’, nazvani su time jer i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvuje ili svojom dušom ili na javi svojim tijelom i dušom. Isto se odnosi na mevludske spjevove koje citiraju tvrdeći da im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvuje, a posebno kada se spominje njegovo rođenje. Zato ustaju prilikom njegovog dolaska.
Jedan od njih će viknuti: ‘došao je Poslanik’, ili: ‘Poslanik je prisutan’. Da bi ljude još više zaveli ovom novotarijom, govore da Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vide samo njegovi ‘potpuni’ robovi, a oni nemarni ili grješnici ne mogu ga vidjeti. Ovo njihovo uvjerenje je slično njihovom uvjerenju o ‘sufijskom kutbu’ kojeg oči ne mogu vidjeti, a sa njim se sastaju samo velike evlije, kako tvrde. Slično vjeruju i šije u pogledu ‘odsutnog i očekivanog imama’.
Pisac knjige, “Dževahirul-me’ani”, govori o svom šejhu Ahmedu Et-Tidžaniju: „Rekao je, neka je Allah s njim zadovoljan: ‘Obavijesti me o ‘poglavaru opstojnosti’ na javi, a ne u snu.“ Rekao mi je: „Ti si siguran, a oni koji te vide su sigurni, ako umru u vjerovanju.“ (Et-Tidžanijje, 127)
Za njega također kaže: „Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se vratim na učenje Fatih-salavata kada zapadnem u teško stanje. Kada mi je naredio da se na njega povratim, upitao sam ga o njegovoj vrijednosti, pa me je obavijestio prvo, da je jedanput proučeni salavat kao šest proučenih Kur’ana, a drugi put me je obavijestio da je jedanput proučeni salavat vrijedniji je od svake slave koja se desi u kosmosu, od svakoga zikra ili dove, male ili velike, a od Kur’ana šest hiljada puta, jer on spada u zikrove.“ (Et-Tidžanijje, 116)
Ahmed ibn Idris u jednom od svojih salavata kaže: „...spoji me sa njim kao što si spojio dušu i tijelo, vanjštinom i nutrinom, na javi i u snu. Učini ga, Gospodaru, duhom moga bitka u svim aspektima na dunjaluku prije Ahireta.“
(Medžmu’atu ahzab ve evrad, 178)
Svoje tvrdnje o viđenju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na javi argumentiraju hadisom kojeg prenose El-Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Ko me vidi u snu, vidjet će me i na javi. Šejtan se ne može prikazati u mom liku.“ (El-Buhari, Kitabut-ta’bir, 9/42) Oni kažu da je hadis jasan u pogledu viđenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na javi, tj. poslije njegove smrti, na dunjaluku prije Ahireta.
Ibn Ebi Hamza kaže: „Termin hadisa je generalan, a onaj ko tvrdi njegovu specifičnost bez dokaza, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, načinio je nepravdu.“
Hadis ne ukazuje na ono što oni zastupaju, jer obuhvata nekoliko značenja.
Zato su se učenjaci razišli u njegovom značenju i protumačili ga u nekoliko aspekata:
- odnosi se na onoga ko je vjerovao u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nije ga vidio, jer je tada odsutan i to će biti radosna vijest svakom onom ko vjeruje u njega, a nije ga vidio. Mora ga vidjeti na javi prije njegove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti
- ili je njegovo značenje da će vidjeti tumačenje toga sna na javi, kao i njegovu ispravnost i pojavu u vidu istine,
- rečeno je da je ovo metaforično, a na to ukazuje druga predaja u kojoj se kaže: „Kao da me je vidio na javi.“
- rečeno je da znači da će ga vidjeti na javi na Budućem svijetu i da je to radosna vijest onome ko ga vidi u snu, da će umrijeti kao musliman, jer te radosne snove, u smislu približavanja, vidi samo onaj ko će doživjeti smrt u Islamu. To znači da je to posebno viđenje na Budućem svijetu u smislu bliskosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ovo tumačenje, kao i ovo prije njega, najbliže je ispravnosti.
- njegovo značenje jeste da će ga vidjeti u ogledalu koje je pripadalo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ako bude mogao. To je mišljenje Ibn Ebi Hamze, a Ibn Hadžer u ‘El-Fethu’, kaže: „Ovo je najslabije tumačenje.“
- neki su rekli da znači da će ga vidjeti u stvarnosti na dunjaluku i da će sa njim pričati.
Ovo zadnje tumačenje je neispravno iz dva razloga: Nemoguće je u šerijatskom smislu, zato što se suprostavlja šerijatskim tekstovima. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, takođe, pomrijeti,“ (Ez-Zumer, 30)
U suprotnosti je koncenzusu Ummeta koji se složio da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro. Nigdje se na navodi da su vjerovjesnici živi u svojim kaburovima. Predaja koja se navodi da se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, vraća njegova duša, kako bi odgovorio na selam onome ko ga je poselamio, vezana je za život u berzahu i razlikuje se od dunjalučkog života sa svojim specifičnostima i osobinama. Zato se u pogledu njih ograničavamo na ono što je navedeno u tekstovima i nikako se analogno ne može porediti sa dunjalučkim životom.
Zatim, tumačenje ovog hadisa da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, može vidjeti na dunjaluku, poslije smrti, iziskuje da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, optuži za laž, što je nemoguće, jer je on nepogrješiv. To se pojašnjava Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: „Ko me vidi u snu vidjet će me na javi.“ Drugi dio rečenice je uslovljen prvim dijelom. Poznato je da su ga mnogi ispravni prethodnici iz Ummeta vidjeli u snu, a nijedan od njih ga nije vidio na javi. Obavijest Iskrenoga, sallallahu alejhi ve sellem, se ne ostavlja po strani. (Fethul-Bari, 12/385)
Drugo: Nemoguće je razumom, jer iz toga proizilaze neispravne posljedice, kao npr.: da se pojavi i da ga ljudi vide i da svoj Ummet vodi kao što je to bilo za njegovog života, da se bori na Allahovom putu, da dadne presudu oko pitanja u kojima se Ummet razilazi, ili za događaje koji su se odvili poslije njega, sve dok je on u potpunosti živ.
Da je to ispravno, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi svom Ummetu razriješio mnoge probleme koji su se desili poslije njega, a objedinjavanje oko zajedničke riječi bi bilo preče nego da se pojavi na nekim novotarskim skupovima na kojima se objedine različite vrste širka i novotarija koje je zabranio i na njih upozoravao. Kako će prisustvovati njihovim okupljanjima u ovom opisu, a ostaviti ashabe i svoj Ummet da se suočavaju sa smutnjama, a oni su bili u najvećoj potrebi za njim, da je on bio živ?
Imam El-Kurtubi za ono što prenosi Hafiz Ibn Hadžer, kaže: „Neispravnost ovog mišljenja se očituje pri samoj pomisli na njega, a ono postavlja uslov da svaki onaj koji ga, sallallahu alejhi ve sellem, vidi u snu, da ga vidi u liku u kojem je umro. Tako ga npr., dvojica ne mogu vidjeti u snu u isto vrijeme, niti sa njim u isto vrijeme razgovarati. Pod tim se misli i da je on sada živ, da izlazi iz svoga kabura, hoda po ulicama, obraća se ljudi-ma i ljudi se njemu obraćaju. Iz toga proizilazi da u njegovom kaburu nema tijela i da je prazan, te da se posjećuje sam kabur i selam predaje odsutno-me, jer je moguće da bude viđen danju i noću uzastopno u potpunom obliku van svoga kabura. Ovih praznovjerja se drži samo onaj ko nema ni trunke pameti!“ (Fethul-Bari, 12/384)
Zatim, kada bi ovaj hadis bio vjerodostojan kao dokaz za njihove tvrdnje, mogao bi se tumačiti sa svim prethodnim tumačenjima. Kada se uz argument nađe mogućnost njegova drugačijeg tumačenja, onda se prekida argumentiranje njime. Također, viđenje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poslije smrti na javi spada u pitanja vjerovanja a ona se potvrđuju samo s ispravnim dokazom čistim od dokaza koji mu se suprotstavljaju. Ovaj dokaz ima mogućnost više tumačenja i suprostavljaju mu se jasni kategorički tekstovi iz Kur’ana i Sunneta koji potvrđuju Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, smrt.
Ibn Tejmijje kaže: „Zalutali pripadnici kible, onoga koga veličaju vide kao: ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili druge vjerovjesnike na javi. Sa njima on priča i oni sa njim pričaju. Ponekada ga pitaju za šerijatska rješenja i o hadisima, pa im on da odgovor. Nekima od njih se pričini da se prostorija u kojoj se nalazi Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem kabur rascijepila i da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao, te da ga je zagrlio, kao da su izašla i njegova dva druga (Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma). Nekima od njih se pričini da je prilikom selama podigao glas koji putuje danima ka udaljenim mjestima... Ovakvi primjeri se mogu naći kod mnogih, kao što je to prisutno kod židova i mušrika. Međutim, mnogi ljudi lažu o ovome, a mnogi od njih kada im se potvrdi računaju to božanskim znakovima misleći da ih je vidio zato što je na ispravnom putu i vjeri. Ustvari ne zna da je to od šejtana i da ga je šejtan zaveo zbog pomanjakanja znanja.
Onome ko ima malo znanja šejtan će reći ono što je sasvim očito poznato kao oprečno Šerijatu, a onome ko ima znanja neće mu reći nešto što je suprotno Šerijatu a ni korisno u njegovoj vjeri. Nego, zavest će ga dijelom onoga što zna. To su šejtanski postupci. Iako misli da se djelomično okoristio, ono što je izgubio od svoje vjere daleko je veće. Zato nikada ni jedan ashab nije rekao da mu je Hidr došao, a ni Musa, ni Isa, niti je čuo odgovor na selam od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Omer, radijallahu anhu, kada bi se vraćao s putovanja poselamio bi (mrtvog) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali nikada nije čuo odgovor. Isto tako su postupali tabiini i njihovi nasljenici. Zapravo, ovo se pojavilo kod posljednjih generacija....kod onih koji nemaju znanja o tevhidu i Sunnetu. Šejtan ih je zaveo kao što je zaveo kršćane u različitim stvarima zbog pomanjkanja njihovog znanja s kojim je došao Mesih, alejhisselam, i drugi vjerovjesnici, alejhimussalatu vesselamu, prije njega.“ (Medžmu’ul-fetava, Ibn Tejmijje, 27/391-393)
Kada nam je ovo jasno, znamo da je ono što sufije zagovaraju, govoreći da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, živ i da ga vide na javi, čista bajka i izmišljotina koju poriču razum, stvarnost i historija. Isti tako, sve što su izgradili na ovoj legendi je neispravno. Šejtan se s njima poigrao, jer se ne pridržavaju šerijatskog pravca u vjerovanju i ibadetu. Da je ovo ispravno, sigurno bi se desilo najboljim stvorenjima poslije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a oni su ashabi, radijallahu anhum. Međutim, oni su bili na ispravnom putu i šejtan nije imao mogućnosti da ih zavede putem sličnih legendi i novotarija. (Fetava, Muhammed Rešid Rida, 1840)
Šejtan ih je zavarao kada su potvrdili da vide Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na javi. Također, mnoge je zavarao u snovima, a veliki dio njih namjerno laže na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći da su ga sanjali.
Pa, evo Ibn Arabija, predvodnika odmetnika iz reda sufija koji je kod njih nazvan ‘Šejhul-ekberom’ i ‘Crvenom žigicom’, koji tvrdi da je vidio Allahovog Poslanika u snu i da mu je dao knjigu ‘Fususul-hikem’ kako bi sa njom izašao pred ljude, a to je knjiga koja je, od početka do kraja, napunjena nevjerstvom i lažima na Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nije se zadovoljio lažima na javi, pa je počeo lagati na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izmišljajući snove.
Većina sufija oslanja se na snove za potvrdu svojih novotarija i bajki. Iskrene ljude iz njihovih redova su zavarali šejtani prikazujući im Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ustvari ga nisu vidjeli. Tu je uloga šejtana lažljivca sasvim očita.
Učenjaci spominju da se viđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u snu ne potvrđuje niti uspostavlja šerijatsko pravilo, jer je Šerijat potvrđen jasnim i poznatim šerijatskim argumentima. Snovi ne spadaju u ove dokaze. Zatim, rekli su da onaj ko sanja kakav san, neka ga usporedi sa Šerijatom, pa ako je u suglasnosti sa zahtjevima Šerijata onda se prihvata. Tada snovi bivaju na stepenu popratnih znakova koji podržavaju ispravne dokaze Šerijata.
Ako su snovi u suprotnosti sa kakvim šerijatskim pravilom, onda su neispravni i odbacuju se, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije svoje smrti neće derogirati Šerijat koji je ustanovio tokom svoga života. Vjerski propisi se ne mogu ustanoviti poslije njegove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti ostvarivanjem snoviđenja. Ko vidi u snu nešto poput ovoga, njegovi snovi su neispravni. Kada bi uistinu vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi mu rekao ono što se suprotstavlja Šerijatu.
Ko donose obavijest koja je u suprotnosti sa Šerijatom i osloni se u navodne snove od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dozvolu njihovog prenošenja, jedan je od dva čovjeka:
- ili laže kao Ibn Arabi i njemu slični,
- ili laže kao Ibn Arabi i njemu slični,
- ili je naivno iskren, ali ga je šejtan zavarao zbog pomanjkanja znanja unoseći mu fikcije da je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nije ga vidio. (El-Medhal, Ibnul-Hadždž, 4/286)
_____________________________________________________________________________
