Zahvala pripada Allahu dž.š. i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika s.a.v.s. na njegovu časnu porodicu na njegove ashabe i na sve one koji budu slijedili vjeru Islam iskreno i ispravno do Sudnjega dana a zatim:
O vjernici bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nego kao muslimani (Ali-Imran; 102.)
O vjernici bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nego kao muslimani (Ali-Imran; 102.)
O ljudi bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. (En-Nisa; 1.)
Zaista je džamija (mesdžid) srce muslimanskog društva (zajednice) i stjecište mu’mina (vjernika) i jutrom i večeri. U njoj se izvršavaju obaveze prema Uzvišenom Allahu dž.š., i visoko dižu ruke (u dovi) tražeći pomoć i potporu od njega, Slavljenog. On (mesdžid) je izvor snage oličene u ibadetu i stjecanju novog znanja.
Kada pogledamo odnos današnjih muslimana prema džamijama, vidimo, da je džamija postala mjesto gdje samo svraćamo da "nabrzaka" obavimo koji namaz u džematu ili da posjetimo džamiju prilikom kojekakve novotarske svečanosti, koje nemaju uporišta u Allahovoj vjeri, kao što su to mevludi, tevhidi, itd. Naspram ovakvih postoje i oni koji u džamije svraćaju samo od bajrama do bajrama ili samo Ramazanom (27. noć) i još kažu: ‘sramota je da se bar ne ode na bajram !!!’ U tome im dosta pomažu i oni koji drže ključeve od džamija i otvaraju džamije samo od petka do petka. Neki ljudi samo jednom u životu dođu u džamiju i to da im se klanja dženaza. Doista ovakav odnos prema kućama koje nisu samo obične kuće nego Allahove kuće je zabrinjavajući !!!
Gdje su okupljanja u džamijama radi učenja Kur’ana, radi predavanja, radi druženja ? Gdje su iščekivanja namaza do slijedećeg namaza u džamijama ? Doista ako želimo da popravimo naše stanje, moramo se vratiti džamijama i osnovnim dužnostima vezanim za njih.
1. Džamije su centri da’weta – pozivanja u vjerovanje u Allaha, i obožavanje Njega, Jedinog kroz sve oblike ibadeta, što je, bez sumnje, najvažnija obaveza i najuzvišenija potreba. " Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha nikome ! " (El-Džinn; 18.) " I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite Mu se iskreno Mu ispovjedajući vjeru ! " (El-‘Araf; 29.)
2. Allah dž.š., naredio je da se džamije uzdižu, cijene i poštuju, te da se briga o njima vodi.
" U džamijama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime…" (En-Nur; 36.)
A istinsko uzdizanje džamija dolazi do izražaja onda kada ih posjećuju dobri Allahovi robovi, koje trgovina i kupoprodaja od spominjanja Allaha ne odvraćaju.
3. Muslimani se podstiču na podizanje i izgradnju džamija, zašto je pripremljena velika i obilna nagrada, jer Vjerovjesnik s.a.v.s. veli: ‘ Ko u ime Allaha sagradi džamiju, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.’ (Buhari, Muslim) A kao pojašnjenje važnosti i značaja džamije u muslimanskom društvu dovoljno je napomenuti da je prvo djelo kojem je Vjerovjesnik s.a.v.s., pristupio nakon preseljenja u Medinu, podizanje džamije, za koju Uzvišeni Allah veli: " Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš namaz! (Et-Tevbe; 108.) Podizanje džamije, dakle, treba pristupiti od prvog dana.
4. Džamije su Allahu najčasnija i najdraža mjesta, u vjerodostojnom hadisu stoji: ‘Najdraža su mjesta Allahu u gradovima (naseljima) njihove džamije.’ (Muslim), a u Ahmedovom predanju stoji: ‘Najbolja mjesta na zemlji su džamije.’
5. Preporučuje se što češći odlazak u džamije i navikavanje na redovno posjećivanje, jer ljenčarenje u obavljanu namaza i zapuštanje džemata spada u jasne znakove nifaka (licemjerstva). Allah dž.š.kaže: …i na namaz se lijeno odazivaju (Et-Tevbe; 54.) a u hadisu stoji: ‘a među sedmoricom koje će Allah dž.š., smjestiti u Svoj hlad, kada drugog hlada osim Njegovog ne bude bilo, jeste i čovjek čije srce je vezano za džamiju’ (Buhari, Muslim). Sve ovo jasno podstiče na oživljavanje misije mesdžida (džamija) i ukazuje na njegovo veliko značenje.
6. Prethodnom treba dodati i preporuku da se sačekuje i boravi u džamiji, jer u tome leži neprocijenjivo dobro, a posebno ako je propraćeno učenjem Kur’ana, stjecanjem korisnog znanja i brigom o stanuju muslimana – džematlija. Allahov poslanik s.a.v.s. veli: ‘Hoćete li da vas uputim na to čime Allah briše grijehe i podiže deredže (stepen u Džennetu) ?’ ‘Hoćemo!’- odgovorili su ashabi, a on je dodao: ‘Propisno uzimanje abdesta u teškim prilikama, mnoštvo koraka ka džamijama i iščekivanje namaza nakon namaza. To vam je ribat – bdijenje na Allahovom putu!’ (Muslim)
7. Onome ko sprečava da džamije služe svojoj svrsi, onako kako je propisano, ili aktivno učestvuje u njihovom rušenju, Allah dž.š., prijeti poniženjem na dunjaluku i velikom, bolnom kaznom na ahiretu. " Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima (džamijama) ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovom svijetu doživjet će sramotu, a na onom svijetu patnju veliku ! " (El-Bekare; 114.)
Molimo Allaha da nas uputi na Pravi put i da nam oprosti naše grijehe i da u naša srca ulije ljubavi prema što češćem odlazku, i dužem boravku u džamijama.
___________________________________________________
