piše: mr. hfz. Muhammed Fadil Porča · January 2010.
Kada vjera dođe u pitanje, onda se ostavljaju i žrtvuju ovosvjetska dobra da bi se sačuvalo i zaštitilo ono što je vrednije. Poslanikovi ashabi, radijallahu anhum, na čelu sa svojim imamom i vjerovjesnikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, napuštaju svoje kuće, imanja i dućane, i ostavljaju ih iza sebe da bi mogli na drugom mjestu bez zapreka i zlostavljanja vjerovati i druge u vjeru pozivati. Ovim se praktično pokazuje i dokazuje kako se živi i radi za vjeru, i da se ništa od ovosvjetskih dobara i uživanja ne može sa njom porediti. S druge strane, njihovi neprijatelji mušrici, materijalisti, to su zloupotrijebili i objeručke prisvojili materijalna dobra muhadžira. S jedne strane krajnja vjernička principijelnost i dosljednost, a s druge, nevjernička krajnja drskost i niski interesi. Šta reći za mnoge koji danas žrtvuju svoju vjeru zarad mrvica ovog prolaznog svijeta u poređenju sa žrtvom i naporom i odricanjem koje su podnijeli prvi muslimani!?
Već je nastupio mjesec muharrem, prvi mjesec u novoj hidžretskoj godini, jedan od četiri sveta mjeseca u kojima su dobra djela posebno cijenjena, a i klonjenje loših djela još više obavezno. Kaže Uzvišeni: "Među njima su četiri sveta, to je postojana vjera, pa u njima ne činite nepravdu sebi." (Prijevod značenja Et-Tevbe, 36.) Veličanje i poštivanje ovog mjeseca pokornošću Uzvišenom Allahu ukazuje na bogobojaznost srca. Kaže Uzvišeni: "To je tako, pa ko poštiva Allahove propise – to je znak bogobojaznosti srca." (Prijevod značenja El-Hadždž, 32.) I kaže Uzvišeni: "To je tako, a ko poštuje Allahove svetinje, to mu je dobro kod Gospodara njegova." (Prijevod značenja El-Hadždž, 30.) Dakle, Uzvišeni Allah odabrao je i odlikovao ovaj mjesec, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pripisao Allahu i veličao, te je, kako prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: "Najvredniji post, nakon ramazana, je u Allahovom mjesecu muharremu." (Muslim, 1163.)
Kada vjera dođe u pitanje, onda se ostavljaju i žrtvuju ovosvjetska dobra da bi se sačuvalo i zaštitilo ono što je vrednije. Poslanikovi ashabi, radijallahu anhum, na čelu sa svojim imamom i vjerovjesnikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, napuštaju svoje kuće, imanja i dućane, i ostavljaju ih iza sebe da bi mogli na drugom mjestu bez zapreka i zlostavljanja vjerovati i druge u vjeru pozivati. Ovim se praktično pokazuje i dokazuje kako se živi i radi za vjeru, i da se ništa od ovosvjetskih dobara i uživanja ne može sa njom porediti. S druge strane, njihovi neprijatelji mušrici, materijalisti, to su zloupotrijebili i objeručke prisvojili materijalna dobra muhadžira. S jedne strane krajnja vjernička principijelnost i dosljednost, a s druge, nevjernička krajnja drskost i niski interesi. Šta reći za mnoge koji danas žrtvuju svoju vjeru zarad mrvica ovog prolaznog svijeta u poređenju sa žrtvom i naporom i odricanjem koje su podnijeli prvi muslimani!?
Već je nastupio mjesec muharrem, prvi mjesec u novoj hidžretskoj godini, jedan od četiri sveta mjeseca u kojima su dobra djela posebno cijenjena, a i klonjenje loših djela još više obavezno. Kaže Uzvišeni: "Među njima su četiri sveta, to je postojana vjera, pa u njima ne činite nepravdu sebi." (Prijevod značenja Et-Tevbe, 36.) Veličanje i poštivanje ovog mjeseca pokornošću Uzvišenom Allahu ukazuje na bogobojaznost srca. Kaže Uzvišeni: "To je tako, pa ko poštiva Allahove propise – to je znak bogobojaznosti srca." (Prijevod značenja El-Hadždž, 32.) I kaže Uzvišeni: "To je tako, a ko poštuje Allahove svetinje, to mu je dobro kod Gospodara njegova." (Prijevod značenja El-Hadždž, 30.) Dakle, Uzvišeni Allah odabrao je i odlikovao ovaj mjesec, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pripisao Allahu i veličao, te je, kako prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: "Najvredniji post, nakon ramazana, je u Allahovom mjesecu muharremu." (Muslim, 1163.)
Sa mjesecom muharremom nastupila je i 1431. godina po lunarnom kalendaru koja se kod muslimana računa od Hidžre, preseljenja posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz Mekke u Medinu. Mnogobrojne pouke mogu se iz toga izvesti, a ovom prilikom spomenut ćemo samo neke od njih:
● Važnost vjere i sprovođenja u praksu njenih propisa, kao i slobodnog pozivanja drugih u jedinu ispravnu vjeru - islam. Kada vjera dođe u pitanje, onda se ostavljaju i žrtvuju ovosvjetska dobra da bi se sačuvalo i zaštitilo ono što je vrednije. Poslanikovi ashabi, radijallahu anhum, na čelu sa svojim imamom i vjerovjesnikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, napuštaju svoje kuće, imanja i dućane, i ostavljaju ih iza sebe da bi mogli na drugom mjestu bez zapreka i zlostavljanja vjerovati i druge u vjeru pozivati. Ovim se praktično pokazuje i dokazuje kako se živi i radi za vjeru, i da se ništa od ovosvjetskih dobara i uživanja ne može sa njom porediti. S druge strane, njihovi neprijatelji mušrici, materijalisti, to su zloupotrijebili i objeručke prisvojili materijalna dobra muhadžira. S jedne strane krajnja vjernička principijelnost i dosljednost, a s druge, nevjernička krajnja drskost i niski interesi. Šta reći za mnoge koji danas žrtvuju svoju vjeru zarad mrvica ovog prolaznog svijeta u poređenju sa žrtvom i naporom i odricanjem koje su podnijeli prvi muslimani!?
● Nakon poteškoća dolazi izlaz, pomoć i olakšanje onima koji su ispravni i ustrajni. Zato se ne smije posustajati i gubiti nada, bez obzira na iskušenja i smutnje koje nije lahko niti jednostavno podnositi.
● Vrijednost prvih muslimana, muhadžira i ensarija, koji su svojim životima i imecima pomagali ovu vjeru i žrtvovali se na tom putu, neka ih Uzvišeni Allah nagradi najljepšom nagradom za cjelokupni islamski ummet onako kako samo On to zna i može.
● Blagodat izvorne očuvanosti vjere islama iako je od njene objave prošlo 1430 godina punih iskušenja i izazova. To mi ne bismo bili u stanju da nije Allahove milosti, obećanja i dobrote prema ovom odabranom ummetu, sljedbenicima Ahmeda Muhammeda, pečata svih vjerovjesnika, posjednika mjesta hvale dostojnog na Sudnjem danu i izvora s kojeg ko god se napije nikada neće ožednjeti, neka je na njega Allahov mir i spas i neprekidni blagoslovi, salavatullahi ve selamuhu alejhi.
Nije nam propisano, islamski ummete, da slavimo prolazak jedne i nastup nove hidžretske godine. Nisu u pravu oni koji kažu da drugi imaju svoju novu godinu koju slave i kojoj se vesele, pa i mi trebamo slaviti svoju. Mi smo ummet upute, a ne neznaboštva i zablude. Mi propise svoje vjere slijedimo, a ne izmišljamo. Tako nam nije propisano da slavimo svoju novu godinu, niti je to bila praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba. U prolasku godina uzmimo pouku i preispitajmo se šta smo do sada uradili i zaradili.
Dan Ašure
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: "Došao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, pa je zatekao Jevreje
da poste dan Ašure, te je upitao: 'O čemu se radi?' Oni su mu odgovorili: 'Ovo je dan dobra. U njemu je Allah spasio Musaa i Benu Israil, pa ga je postio Musa.' Tada reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: 'Mi smo preči u pogledu Musaa od vas!' Pa ga je postio i naredio ljudima da ga poste." (Buhari, 2004, Muslim, 1130.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, pred kraj svog života rekao je: "Sljedeće godine, ako Allah dadne, postit ćemo i deveti dan", ali je sljedeće godine već preselio na ahiret. Prenosi Ebu Katade, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: "Post dana Ašure briše grijehe protekle godine." (Muslim, 1162.) Onaj ko nije u stanju postiti, a Uzvišeni Allah zna njegov nijjet da bi postio da nije zapreke, posebno ako je prije toga postio ovaj dan, neka bude radostan zbog obećane nagrade od strane Sveznajućeg Gospodara koja mu, inšallah, neće biti umanjena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao je u hadisu, koji od njega prenosi Ebu Berde, radijallahu anhu: "Ko se razboli ili bude na putu, upiše mu se sve ono što je radio dok je bio zdrav i kod svoje kuće." (Buhari, 2996.)
Uzvišeni Allah spasio je Musaa, alejhis-selam, i njegov narod od faraona i njegovih vojski na dan Ašure. Nakon što je Musa, alejhis-selam, pozvao faraona u obožavanje Jednog i Jedinog, Istinskog Boga, Uzvišenog Allaha, ovaj se uzoholio, odbio i rekao: "Ja sam vaš najuzvišeniji gospodar." Zatim je Allah stavio Benu Israil na teške muke, pa je, Allahovom odredbom, Musa, alejhis-selam, zajedno sa svojim narodom napustio zemlju. Kada je faraon osvanuo i vidio da su Benu Israil napustili njegovu zemlju, pobijesnio je i sakupio svoje vojske, izašavši tako iz prelijepih palata i riznica, iz prekrasnih bašti i izvora, želeći stići Musaa i njegov narod, kako bi ih do posljednjeg uništio i iskorijenio. Kada su ih sustigli i dvije skupine vidjele jedna drugu, Musaovi drugovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!" To zato što je more bilo pred njima, a faraon sa svojim vojskama iza njih. Musa, alejhis-selam, pun vjerovanja i pouzdanja u Allaha, odgovorio im je: "Nikako! Zaista je uz mene moj Gospodar. On će me uputiti." Tada mu je Uzvišeni Allah naredio da udari svojim štapom po moru koje se istog trena razdvojilo i jasno se naziralo dvanaest puteva, upravo toliko koliko je bilo skupina Benu Israila. Svaka strana od mora, kroz kojeg je bio prolaz za Benu Israil, bijaše kao veliko brdo. Tada je Uzvišeni Allah dao da zapuše vjetar koji je osušio morsko dno kojim je krenuo Musa i njegov narod, ne bojeći se da će ih faraon stići, niti strahujući da će se utopiti. Kada je Musa sa svojim narodom u potpunosti izašao, a faraon i njegove vojske u potpunosti ušli u načinjeni prolaz, Uzvišeni Allah naredio je moru da se sastavi, pa su im se tijela u vodi utopila, a duše u vatri počele pržiti. Uzmimo pouku kako je Svemogući Allah pomogao vjernike koji su slijedili Njegovo zadovoljstvo i pomogli Njegovu vjeru. Ta pobjeda nije bila zbog njihove brojnosti i snage, čak im nije ni na um padala. Ali je Allah obećao, a Njegovo obećanje je istina: "Na Nama je da pomognemo vjernike." (Prijevod značenja Er-Rum, 48.) Mnogobrojne pouke i poruke mogu se crpiti iz ovog velikog događaja, a mi ćemo spomenuti ukratko samo neke:
● Koliko je malih skupina pobijedilo velike, uz Allahovu pomoć.
● Neće izgubiti onaj koji se istinski pouzda i osloni na svog Gospodara, nakon što, u skladu sa svojim mogućnostima, poduzme određene uzroke.
● Uzvišeni Allah nikada neće napustiti vjernike.
● Allahovi ajeti ukazuju na Njegovu moć, mudrost i druga savršena svojstva.
● Vjernici iz događaja uzimaju pouku.
● Vjernici su jedna skupina bez obzira na udaljenost mjesta i vremena.
● Zahvalnost Uzvišenom iskazuje se ibadetom i pokornošću Njemu.
● Mi smo Musau i vjernicima koji su bili uz njega preči od drugih koji mu se pripisuju, a nisu na njegovoj stazi.
Da nam Uzvišeni podari snagu, razboritost i postojanost u istini, Njemu u pokornosti. Amin!
