Abdu-l-Hamid el-Bilali
- PRVI UVJET: NEMOGUĆNOST SPREČAVANJA LOŠEG NA DRUGI NAČIN
- DRUGI UVJET: PREVLADAVANJE MIŠLJENJA DA SE NJIME NEĆE IZAZVATI ZLO KOJE JE VEĆE OD ZLA KOJE SE ŽELI SPRIJEČITI
TREĆI UVJET: POSTOJANJE MOGUĆNOSTI SPRJEČAVANJA SILOM
UVJETI SPREČAVANJA LOŠEG NASILNIM PUTEM
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ko od vas uoči nevaljalo djelo neka ga spriječi svojom rukom, a ako ne može, onda riječima, a ako ne može, onda neka to učini prezirom u svom srcu, a to je najslabiji iman.''[53]
Kadija Ijad, radijallahu anhu, rekao je: ''Ovaj hadis je osnova za način otklanjanja loših djela. Onaj ko sprječava loše djelo ima pravo da ga spriječi na svaki način koji će omogućiti njegovo nestajanje, riječju ili djelom, kako bi uništio sredstva koja se koriste u činjenju lošeg i potpuno iskorijenio zlo.
On sam će, ukoliko bude u stanju, oduzeti oteto i vratiti ga njegovom vlasniku, ili će to narediti onome ko je u stanju da ga izvrši. Sa neupućenom osobom treba blago postupati, kao i sa silnikom čijeg zla se plašimo, jer će tako lakše prihvatiti naš savjet. Iz tog razloga je poželjno da ovu vrstu posla upražnjava čestita i pobožna osoba…'' A zatim je rekao: ''Ako kod njega prevladava mišljenje da će sprječavanje lošeg djela silom izazvati veće od postojećeg, kao što je ubistvo njega ili nekog drugog, on će se ograničiti na riječi, upozorenje i zastrašivanje. Ako se plaši da će njegove riječi izazvati loš efekat, onda će to djelo prezreti svojim srcem i na takav način je postupio po ovom hadisu.''[54]
Ibnu-Muflih kaže: ''On ima pravo razbiti muzički instrument, imaginarnu sliku, def i cinbal,[55] posudu za alkohol i bačvu ako se negiranje ne može uraditi na drugi način.''[56]
Ako riječi Ibn-Mufliha dodamo riječima kadije Ijada, dobit ćemo određen broj uvjeta koji ograničavaju sprječavanje lošeg silom.
PRVI UVJET
Prvi uvjet je ono što je spomenuo Ibnu-Muflih: nemogućnost otklanjanja lošeg djela na drugi način. Kao npr. kada je sa počiniocem iscrpljen metoda direktne i indirektne kritike na blag, nježan i fleksibilan način, zatim zastrašivanjem, mudrošću i lijepim savjetom. Unatoč svemu tome, on ostaje ustrajan u svom djelu, i kada se ustanovi da je nevaljalo djelo koje dotični čini jedino moguće spriječiti rukama, odnosno silom, nakon što su iscrpljene mogućnosti rješavanja drugim sredstvima, primjenjuje se ruka, odnosno sila u sprečavanju tog djela. Međutim, prije prihvatanja ovoga metoda nužno je primijeniti drugi – slijedeći uvjet.
DRUGI UVJET
Drugi uvjet je spomenuo kadija Ijad, kada je rekao da – ako kod daije prevladava mišljenje da će sprečavanje lošeg djela silom izazvati veće od postojećeg, kao što je ubistvo njega ili nekog drugog – on će se ograničiti na riječi, upozorenje i zastrašivanje. Ibnu-Kudame ovu pojavu još detaljnije objašnjava pa kaže: ''Kod koga prevladava mišljenje da bi ga mogla zadesiti nikakva nedaća, onda je dužan to učiniti. Ovdje se svakako ne uzima kao mjerilo postupak uzima u obzir postupak kukavice, niti postupak hrabrog ali brzopletog čovjeka, nego se uzima u obzir postupak čovjeka umjerene naravi. A pod nedaćom se ovdje misli na udaranje, ubistvo i pljačkanje imovine, kao i prenošenje neistinitih loših vijesti o njemu s ciljem da mu se ocrni obraz. Što se tiče grdnje i psovke, to nije opravdanje za prešućivanje zla, zato što onaj koji zabranjuje zlo u najvećem broju slučajeva biva izložen tome.''[57]
Ako zbog osporavanja lošeg silom ne dođe do ružnog djela, kao što je ubistvo, udaranje, pljačkanje imovine i sl., imajući u vidu da se radi o čovjeku od utjecaja i moći, treba voditi računa o ne izazivanju nereda u običnom svijetu, koji to može pogrešno razumjeti.
Upravo iz ovog razloga se i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, suzdržao od ubistva ili kažnjavanja Abdullaha ibn Ubejja, kako ljudi ne bi pričali da Muhammed ubija svoje pristalice i time odvraća ljude od primanja Islama. On je isto tako odustao od rušenja Kabe i njene ponovne izgradnje na temeljima koje je postavio Ibrahim, alejhi selam, plašeći se zlobnih komentara naroda kako on ne poštuje sveta mjesta. Muslim u svome Sahihu prenosi od Aiše, radijallahu anha, da joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Da tvoj narod nije tako blizu perioda u kom su bili nevjernici, porušio bih Kabu i ponovno je izgradio ne temeljima Ibrahimovim jer su je Kurejši prilikom gradnje skratili i napravio bih joj vrat na drugoj stani.''[58]
Imam Nevevi, rahimehullah, u komentaru ovog hadisa kaže: ''U ovom hadisu je dokaz za mnoga od fiksnih pravila, jedno od njih je: ako se sukobe različiti interesi, ili interes i šteta i ne bude bilo moguće ostvariti interes a izbjeći štetu, mora se dati prednost važnijem: U ovom hadisu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da je u rušenju Kabe i njenom ponovnom podizanju na temeljima Ibrahimovim, alejhi selam, interes i korist, ali je tom interesu oprečna šteta koja je veća od njega, a ogleda su u tome što bi taj postupak mogao izazvati smutnju kod onih koji su tek primili Islam, zbog toga što su oni vjerovali u svetost Kabe i njeno rušenje smatrali velikim grijehom. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odustao od tog postupka.''[59]
EL-MEHDI I SANDALE POSLANIKA, sallallahu alejhi ve sellem
U mudre postupke pojedinih ljudi koji su bili u stanju spriječiti nevaljalo djelo silom, jer su obnašali vlast, ali to nisu učinili zbog toga što bi time izazvali veće zlo od onog koje su htjeli spriječiti, spada slučaj koji se prenosi u knjizi ''El-Misbahu el-mudi'', kada je jednoga dana El-Mehdi sjedio sa grupom ljudi i pojavio se čovjek sa sandalama umotanim u mahramu i rekao: ''O vladaru pravovjernih , poklanjam ti sandale Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.''
El-Mehdi mu reče: ''Daj mi ih!'' Potom je poljubio unutarnji dio sandala i njima dotakao svoje čelo, i naredio da se tom čovjeku isplati 10. 000 dirhema. Pošto je čovjek uzeo novac i napustio dvoranu, El-Mehdi je rekao prisutnima:
''Znate li vi da ja smatram da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uopće nije ni vidio ove sandale, niti bilo ko do njegove porodice, a kamili da ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oblačio, ali da smo mu to osporili, on bi rekao svijetu: – Došao sam vladaru pravovjernih s sandalama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi ih je vratio! Većina ljudi bi mu povjerovala, jer svijet je po svojoj prirodi sklon dvosmislenostima i pomaganju slabog nad jakim. Iz toga razloga smo kupili njegove riječi i mislimo da je ono što smo učinili bolje i korisnije.''[60]
TREĆI UVJET
Mora postojati mogućnost sprečavanja lošeg silom, a ona se ogleda u vlasti koju ima onaj koji sprječava loše nad onim ko ga čini. Profesor Abdu-l-Kerim Zejdan je tokom svog izlaganja o pravilima daweta djelom, u prvom od tih pravila rekao da ''onaj koji želi spriječiti neko loše djelo silom mora posjedovati mogućnost za to. Nema sumnje da se daije razlikuju u tim mogućnostima i da najveću mogućnost ima emir, onaj u čijoj je ruci vlast, naredba i zabrana. Zbog toga je on odgovoran više od drugih za otklanjanje zla u njegovoj vladavini. On je za to šerijatski zadužen, ima vlast nad svojom vladavinom i u stanju je uraditi.
Zato je to njegova stroga obaveza izuzev ako će otklanjanje zla izazvati pojedine reakcije koje će prouzrokovati štetu veću nego korist koja bi se time postigla.''[61]
U općim državnim pitanjima, pravilima i zakonima, gospodar je vladar, dok su roditelji gospodari u svojim kućama nad svojom ženom i djecom i oni su dužni nevaljalo djelo spriječiti silom, ukoliko druge metode ne koriste. Međutim, to nisu u stanju sa svojim rođacima, komšijama i ostalim ljudima. Daija se ne može poslužiti silom tamo gdje nema vlasti.
Imamu Ahmedu, rahimehullah, je došao El-Mervezi i požalio mu se na svoga komšiju koji ga uznemirava svojim lošim djelima. Imam Ahmed, rahimehullah, mu je odgovorio: ''Posavjetuj ga nasamo.''
El-Mervezi mu je na to rekao: ''Ja sam to stalno činio, ali bez ikakve koristi.''
Imam Ahmed, rahimehullah, mu tada reče. ''Ti si svoje uradio, a on to radi na svoju štetu, prezri to svojim srcem i ostavi ga.''[62]
Ovo su uvjeti kojih se daija mora pridržavati kada su u pitanju oni nad kojim nema vlast, on će njima naređivati dobro i odvraćati ih od zla riječima i srcem. A ako se spomenuti uvjeti ostvare, onda je dužan to činiti silom.
- NEGIRANJE NEVALJALOG DJELA RIJEČIMA
Ovo je metoda koju će daija upotrijebiti ukoliko ne bude u stanju zabraniti zlo silom. I ova metoda ima svoja pravila i norme kojih se daija treba pridržavati, neke smo već spomenuli, a o njima ćemo opširnije govoriti na drugom mjestu. Ako se bude bojao da će njegove riječi nanijeti više štete nego koristi, daija prilazi negiranju lošeg djela svojim srcem.
- NEGIRANJE NEVALJALOG DJELA SRCEM
Negiranje nevaljalog djela srcem znači imati averziju prema takvom djelu, kao što kaže El-Munavi: ''…pa onda svojim srcem.'' ''Obavezno je to djelo negirati svojim srcem, u vidu prezira i čvrste odluke da ukoliko bude u stanju ukloniti ga silom ili riječima da će to uraditi. Ovo je stroga obaveza svakog pojedinca, za razliku od prethodnih metoda, koje to nisu.''[63]
Jedna je od metoda borbe protiv lošeg djela i ne zadržavanje na mjestu na kome se ono čini, kao i ne ostajanje sa onima koji to čine i ne ispoljavanje sreće i zadovoljstva sa tim djelom dok se čini. Takvo smo mjesto dužni napustiti, odvojiti se od počinilaca i izraziti našu ljutnju i nezadovoljstvo prema njima.
_________________________________________________________________________________
[53] Bilježi ga Muslim. [54] Nevevijev komentar Muslima, 2/52. [55] Muzički instrument. [56] El-Adabu-š-šerijje, 1/219. [57] Muhtesar minhadi-l-kasidin. [58] Bilježi ga Muslim, Kitabu-l-hadž, 1333. [59] Nevevijev komentar Muslima, 9/89, Daru-l-fikh. [60] El-Misbahu-l-mudi', 1/420. [61] Usulu-d-da'weti, 465. [62] El-Adabu-š-šerijje, 1/218. [63] Fejdu-l-kadir, 6/131.
