petak, 22. veljače 2013.

SISTEM LJUDSKIH VRIJEDNOSTI I ISLAMSKI MORAL

priredio: mr. Hamid Indžić

Ako bismo željeli izdvojiti najvažniju grupu ljudskih vrijednosti, da ih posebno istaknemo, onda možemo reći da su to: znanje, rad, sloboda, dogovaranje, pravda i bratstvo i međusobna ljubav.

Sasvim je sigurno da islam ima nedvosmislene stavove, principe i norme kojima se tretiraju ljudska ubjeđenja i vjerovanja, djela i postupci, razmišljanja i stavovi, običaji i tradicija, etika.

Svakako da svako napredno drušvo koje ima za cilj dobro i prosperitet svojih građana, nastoji izgraditi i uspostaviti čitav skup ljudskih vrijednosti koje su neophodne za zdrav i pravilan razvoj te zajednice i društva. Pod pojmom ljudskih vrijednosti podrazumijeva se sve što počiva na poštivanju integriteta čovjeka kao Allahovog, dž.š, stvorenja, njegovih prava i sloboda, zaštiti njegovog života, časti, imetka, intelekta i potomstva.

Rad je rezultat koji se manifestira aktiviranjem stečenog znanja. Znanje koje se ne afirmira kroz činjenje djela predstavlja teoretisanje čija vrijednost je, takvim pasivnim pristupom, znatno umanjena. Stoga, nije daleko od istine izreka: znanje bez djela je poput stabla bez plodova, ili oblaka koji ne donose kišu.

Veza između imana i djela


Kada razmišljamo o djelovanju i aktivnosti, s akaidskog aspekta posmatrano, možemo slobodno kazati da su djela plod istinskog vjerovanja i ubjeđenja, jer nepojmljivo je egzistiranje imana koji ne prate djela.

Ovdje ne želim ulaziti u polemiku skolastičara i dogmatika koji razmatraju pitanja da li su djela dio suštine imana, ili su ona uvjet da bi iman bio potpun, ili možda produkt imana, već želim istaći da nema sumnje da iskreni iman i vjera mora polučiti i rezultirati ljudskim djelima. Upravo zato je u Kur'anu na mnogim mjestima spomenut iman zajedno s djelima, pa je ulema prvih generacija muslimana zato rekla: 'Iman je ono što je smješteno u srcu i potvrde ga djela.'

Šerijat poziva na rad za dobrobit čovjeka

Ono što se traži od čovjeka jeste svjesno ulaganje truda radi ostvarenja intencija šerijata koji se odnose na čovjeka i njegov život na Zemlji.

Te intencije, odnosno ciljevi, mogu se podvesti pod:

1. Ibadet, robovanje i poslušnost Allahu, dž.š, kroz izvršavanje svega što je naredio, a u smislu kur'anskog ajeta:'Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (da Mi ibadet čine).'

2. Zastupništvo (hilafet) na Zemlji, jer Allah, dž.š, kaže:'A kada Gospodar tvoj reče melekima:'Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.'

3. Unapređivanje i izgradnja, jer Allah, dž.š, kaže:'On vas od zemlje stvara i daje vam da na njoj živite, izgrađujete je i unapređujete.'

Tri spomenute grupe međusobno se prepliću i tijesno su povezane, jer izgradnja i unapređivanje Zemlje, uz nijjet, je ibadet, ako znamo da je definicija ibadeta 'svaka aktivnost kojom je Allah, dž.š, zadovoljan i ima svoje utemeljenje u izvorima šerijata'. Zato slobodno mogu reći da ibadet obuhvata i druge dvije spomenute grupe.

Korištenje termina 'salihat' za svaki općekoristan posao koji je u ime Allaha, dž.š.

Islam insistira na činjenju dobrih djela za koja koristi termin 'salihat' koji ima općenito značenje i obuhvata sve ono što ostvaruje pozitivne ljudske interese, bilo da se radi o vjeri i njenim principima, ili ovosvjetskim poslovima, pojedincu, ili društvu.

Ovaj termin podrazumjeva i u svoje okvire stavlja sve vrste ibadeta, sve oblike međuljudskog komuniciranja u sferi društvenih, socijalnih i imovinskih odnosa.U Kur'anu je jasno rečeno da je Allah, dž.š, stvorio nebesa i Zemlju, dao život i smrt, a sve što je na Zemlji stvorio, učinio njenim ukrasom i sve to s precizno određenim ciljem koji je spomenut u sljedećem ajetu: 'Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati. On je Silni, Onaj Koji prašta.'

Ako studiozno pristupimo ovom ajetu, primijetićemo da naš Gospodar od nas traži natjecanje u činjenju onoga što je dobro i nastojanju da se uradi najbolje, a nema govora o izboru između dobrih i loših djela.

Uraditi najbolje, a ne samo dobro

U nekoliko kur'anskih ajeta Allah, dž.š, poziva vjernike da raspravljaju na najljepši način, uzvraćaju na najljepši način, uvećavaju imetak siročeta na najbolji način, i slijede ono najbolje što im Uzvišeni Allah objavljuje u Svojoj Knjizi.

Mu'min uvijek teži i nastoji da dosegne najbolje i ne zadovoljava se samo sa dobrim. On se stalno trudi da njegov rad, djelovanje i aktivnost budu superiorni, perfektni i nenadmašni, a savršenstvo je osobenost samo Uzvišenog Stvoritelja. Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao je: 'Uzvišeni Allah voli, kada neko od vas radi neki posao, da ga uradi čestito i do kraja (precizno).'

Svaki koristan rad je ibadet, pod određenim uvjetima

Rad u sferi ekonomije i privrede ubraja se u najveće ibadete, ako mu je nijjet ispravan i ako mu je odgovorno obavljen, uz pridržavanje propisa naše uzvišene vjere. Posebno želim ukazati na važnost rada u domenu proizvodnje, kako u poljoprivredi, tako i u industriji, rudarstvu i drugim oblastima proizvodne djelatnosti.

Islam podstiče na rad, aktivnost i privređivanje

Islam kroz svoje izvore podstiče ljude na rad i aktivnost, a prošenje je učinio mrskim i pokuđenim.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao je: 'Da neko od vas uzme jedno uže i ponese ga na leđima i njime poveže drva koja proda i time mu Allah zaštiti njegovo dostojanstvo i obraz, bolje je nego da traži (prosi) od ljudi, pa mu daju, ili mu uskrate (pomoć).'

U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s, veli: 'Niko nikada nije pojeo boljega (ljepšega i slađega) jela od onoga ko je zaradio svojim rukama. I Allahov poslanik Davud, a.s, hranio se od zarade svojih ruku.'

- Muhammed, s.a.v.s, podsticao je na doprinos u unapređivanju zemlje, obrađivanju, zasađivanju sadnica, pa je jednom prilikom rekao:'Muslimanu koji posije žito ili zasadi sadnicu, te se njihovim plodovima nahrani ptica, čovjek ili kakva životinja, to će mu se ubrojati u sadaku.' A jedna od fantastičnih preporuka Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u vezi s tim je: 'Ako bi se u ruci nekoga od vas našla sadnica u trenutku nastupa Sudnjeg dana, i ako bi imao vremena i mogao da je posadi prije nego nastupi Sudnji dan, neka je posadi' Iz ovog hadisa učimo da je rad jedan od imperativa u islamu i da vjernik mora biti proizvodni faktor do zadnjeg udisaja i izdisaja. Rad je ibadet i Allahu ugodno djelo koje On voli, bez obzira bilo od njega koristi za ljude ili ne.

Rad za dobrobit užeg porodičnog kruga


- U sljedećem hadisu vidimo da svaki se koristan rad, čiji se plodovi pozitivno reflektuju na unapređivanje socijalnog statusa porodice i svih njenih članova, ubraja u rad koji je na Allahovom putu. Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: 'Onaj koji je izašao iz kuće žureći da zaradi i nahrani svoju malu djecu, on je na Allahovom putu. Ako je krenuo da radi s namjerom da nahrani i izdržava svoje stare i iznemogle roditelje, i u tom slučaju je na Allahovom putu. Ako je pak požurio da zaradi za sebe, da ne bi bio ovisan od drugih, i tada je na Allahovom putu. Ali, ako je krenuo da zarađuje iz licemjernih pobuda, iz gordosti prema drugima, u tom slučaju on je na putu šejtana.'

Rad za dobrobit svih ljudi

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: 'Najbolji čovjek je onaj koji najviše koristi drugim ljudima.'

Čovjek se u islamu vrednuje i ocjenjuje po kvalitetu i količini urađenih dobrih djela. U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: 'Najbolji ljudi su oni čiji je život dug, a oni ga provode radeći dobra djela, a najgori su oni čiji je život dug, a poslovi (djela) ružni.'
______________________________________________________________