BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
Hvala Allahu dž.š. i neka je salavat na Njegovog poslanika Muhameda, s.a.v.s.
Pišem vam ovo pismo jer vas volim. A ko se voli, njemu se želi najbolje i na dunjaluku i na Ahiretu. Otuda bih bila sretna, da budete i vi sretne i na ovom i na budućem svijetu. A biti sretan, istinski sretan, znači: spoznati pravu bit stvari. Spoznati da ima neku ko te pazi, ko te gleda i nadzire i kada spavaš, ko te hrani i kada ne stavljaš zalogaj u usta. Osjetiti blizinu Njegovu - najveća je sreća !
Ko to spozna, draga majko, istinski je sretan, jer istinska sreća traje vječno. Međutim, ono što me najviše boli je, upravo, naše neshvatanje ove suštine i naše labavo vezivanje za nit koja se nikada ne prekida. Iman (vjerovanje) samo što još diše u našim grudima. Kao da mu se čuju zadnji nefesi i izdisaji. Sestro moja, ne dopustimo da izdahne. Produžimo mu vijek. Time ćemo sebi najbolje pomoći. Možemo da ugasimo i zadnji plamen našeg već utihlog imana ili ga možemo probuditi iz mrtvila i osvjetliti naše duhovne tunele. Allah dž.š. nas je stvorio, sestro moja, da se Njemu klanjamo i da Njega Jednog i Jedinog obožavamo. Sva druga božanstva moraju padati pred Njegovom veličinom i sjajem. Razlog našeg stvaranja je upravo to: "Stvorio sam džine i ljude samo za to da Mi se klanjaju. /Ad-Darijat:56/
Ako pogledamo, draga majko, šta nam je Allah dž.š. podario, stvorivši nas u najljepšem liku i obliku, oslobodivši nas svakog robovanja - u robovanje samo Njemu Jedinom, onda nam ostaju male mogućnosti da Mu na svemu tome zahvalimo. Najbolji primjer u zahvalnosti Allahu dž.š. nam je Allahov Poslanik s.a.v.s. koji je toliko dugo noću klanjao da su mu noge oticale. Aiša r.a. bi mu na to rekla: ” Zašto to radiš Allahov Poslaniče, kada ti je Allah već oprostio tvoje grijehe ?” Poslanik s.a.v.s. bi joj odgovorio: ” Pa zar neću biti zahvalan svome Gospodaru ?”
Trebamo nastojati da zaslužimo Allahovo zadovoljstvo i milost. Ljubav prema Njemu treba da ruši sve barijere na uzdizanju k Njemu, Njemu Vječnom, Jedinom, Milostivom, Plemenitom.
Ako priznamo da volimo našeg Gospodara, onda trebamo na Njegovom putu žrtvovati dio naših zadovoljstava, raskinuti naše savezništvo sa šejtanom i uploviti u luku Njegove blizine. Jer, ako volimo - sve smo u stanju žrtvovati za voljenog. Volimo ono što i on voli i radimo ono sa Čim je on zadovoljan.
Prema tome, ako priznamo da volimo našeg Rabba dž.š. - čime to pokazujemo ?! Šta treba da uradimo da budemo u Njegovoj blizini i pod okriljem Njegove milosti ?!
Ovo pitanje treba stalno da zaokuplja naša razmišljanja. Treba biti svjestan činjenice, ako smo se već zavjetovali Allahu d.š. da ćemo Ga vjerovati, priznajući šehadet, onda to podrazumijeva kompletno pokoravanje Uzvišenom Gospodaru. Onaj ko potpiše ugovor sa svojim Gospodarom, izgovarajući Kelime-šehadet, to znači da se pokorava svim tačkama ugovora i ne može da zapostavlja ili odbacuje bilo koju tačku tog ugovora. " Kako to da u jedan dio knjige vjerujete a drugi odbacujete ?!" /Al-Baqara:85/
Allah dž.š. upozorava:
" Kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta". /El-Ahzab:36/.
Sasvim je logično da se posluša onaj koji je Poznavalac svih stvari i zna šta je za nas najpotrebnije, iako mi to svojim rezonovanjem nismo u stanju dokučiti.
Uslov da budemo vjernici, draga majko, odražava se u pokornosti i poslušnosti Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku s.a.v.s.: " I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda, zbog presude tvoje, u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." /An-Nisa:65/.
Mnogi smo ovdje pali na ispitu. Jer, kako se nazivati vjernicima i očekivati Allahovu dž.š. milost a biti pokoran svojim strastima i Iblisovim uputstvima ?! Vrijeme je, sestro moja, da se konačno opredijelimo: u tabor Plemenitog Rahmana ili u tabor prokletog šejtana. Trećeg izbora nema !
Ono što me najviše muči i boli jeste naše labavo vezivanje za Allahovo dž.š. uže, čije se vezivanje svakog momenta može prekinuti. Pogotovo smo mi, draga majko, zakazale na svom području i u domenu našeg djelovanja: u obavezama kao majke, supruge i kćerke.
S druge strane, tamo gdje žena kao majka, supruga i kćerka treba da bude najjača i gdje je najveća njena vrijednost - upravo je tamo zakazala. Sestro moja – to je pitanje morala. Svakim danom, svjesno ili nesvjesno, srozavamo se sve više i dublje u ponor bez dna. ono što je vezano za ahlak i čisto, islamsko poštenje sve više isparava i nestaje.
Mi, zanesene dunjalučkim sjajem i brzim tempom života, to gotovo i ne primjećujemo. Muževi, očevi i braća, na žalost, ćutke prelaze gledajući naš pad. Ulema jako malo govori i piše o tome. Gotovo da je i prestala upozoravati na to. Draga majko, ovo je naš ispit. Fundamentalni. Položimo li ga, sve ostalo, inšaAllah, će biti lahko. Padnemo li na ovom našem najtežem dunjalučkom ispitu, zauvijek smo se srozale u džehennemski žar i zaslužile smo Allahovu dž.š. srdžbu. Zar nisi čula za Poslanikov a.s. hadis, da je najviše žena vidio u vatri ? Da, upravo nas žena ! Nas koje smo zapostavile svoje obaveze i svoj moral srozale do najniže tačke, uporno slijedeći našeg unutarnjeg i vanjskog šejtana i njegovo zavođenje.
Historija nas uči, draga moja sestro, da su svi veliki narodi doživjeli krah i propali - upravo zbog slabljenja morala. Prostudiraj historiju svih velikih naroda, koji su već davno iščeznuli sa istorijske pozornice, pa ćeš ustanoviti da je glavni razlog, pored sporednih, bio odavanje bludu i nemoralnim činima ! To je njihov razlog propasti na ovom svijetu. Na budućem će im to biti razlog vječne patnje !
Nekada je žena bila kao biser u školjkama, ljubomorno čuvana na dnu morskih dubina. Čovjek ju je zamišljao, o njoj sanjao, meditirao... Otuda su, zbog nedostupnosti tjelesnih dodira i bludnih radnji, zahvaljujući ljubomornom čuvanju morala i njegovih normi, i nastale tokom historije kod mnogih naroda, nedostižne pjesme, epovi, gazele, rubaije i romani. O tome, današnji pisci i pjesnici, mogu samo sanjati, jer ne mogu osjetiti u srži svojh bića ono sto su osjećali njihove prethodne kolege. Otuda danas, na žalost, i nema tako kapitalnih djela u prozi i poeziji.
Danas ne samo da ne treba roniti duboko u more i tražiti školjku, zamišljati je i meditirati o njoj, već je ne treba ni otvarati, s obzirom da su zbacile sve sa sebe, u ime tobožnje slobode i emancipacije, ne shvatajući da su postale roblje kojima se trguje ! Nekada se na pijacama izlagao i prodavao samo krompir, kupus, paradajz, kruške, jabuke, šljive i dr. voće i povrće, dok se danas, međutim, na pijacama i na svim drugim javnim mjestima izlažu razni dijelovi tijela. Svakom je dostupno da ih vidi, izmjeri, dodirne, opipa - jer danas nema ništa skriveno. Zbog toga sada i nema draži u tom pogledu.
Islam je vjera prirode. U njemu postoje zahir-vidljve i gajb-skrivene stvari, koje ćemo moći vidjeti tek na Budućem svijetu. To skriveno-gajb vjernik s nestrpljenjem očekuje. Ispunjen je nadom željno iščekujući susret sa svojim Voljenim, sa Gospodarom. Nekada je i mladić iščekivao susret sa svojom voljenom, koja je bila u školjci morala. I, zamisli, kakva radost i za njega i za nju kada dolaze svatovi ?!
Međutim, sestro moja, kod mnogih su danas svatovi postali samo puka formalnost, jer je školjka već davno otvorena !
Draga moja majko, odavno o ovome razmišljam, naime, radi se o oblačenju i pokrivanju muslimanke.
Znam, da pogotovo, ovaj Allahov dž.š. farz - pokrivanje - nije lahak i da treba dugo vremena da se savlada šejtan na tom putu. Jer je, upravo, borba sa samim sobom i svojim unutarnjim šejtanom najteža dunjalučka borba.
Islam nas uči da svaki propis sagledavamo u njegovoj punini, da pokušavamo svojim rezonovanjem otkriti smisao određenog propisa - tamo gdje nam je to dostupno. I uvijek, zapamti, sagledavati svaki islamski propis u cjelini islamskog učenja. Nikada ga ne izdvajati iz cjelokupnog učenja! Ako, na primjer, izdvojimo ciglu iz jedne impozantne građevine, sama cigla nam ne može predstaviti ljepotu i veličinu te zgrade. Ili, ako izdvojimo od čovjekovog cjelokupnog tijela npr. prst i ako ga posmatramo odvojeno od tijela, ustanovićemo da je on izdvojen osuđen na sušenje i brzo umiranje i tek spojen u jedno tijelo, sa čitavim organizmom on dobija na vrijednosti, funkcionalnosti i ljepoti. Tako nijedan propis u islamu, ako ga posmatramo i otrgnemo iz njegove cjeline, kao sto to čini Zapad u objašnjavanju islamskih propisa, ne može nam pružiti pravu svoju veličinu i ljepotu, jer smo ga otrgli od njegove duše.
Zato smo i pokrivanje žene u islamu: u namazu i van njega, dužni posmatrati u cjelini islamskog učenja, kako bi nam i odgovor na pitanje: da li je islam želio pokrivanjem žene učiniti je poniženom, robom i manje vrijednom, kao sto to tumače zli jezici, ili joj je ovim farzom ukazao počast i uzdigao je iz moralne prašine - dobilo na punini!
Ako uklonimo mrak iz našeg razmišljanja zbog nedostatka Allahovog dž.š. nura u njemu, sklonimo sa naših očiju naočale raznih boja (jer je islam bezbojan) i analiziramo ovaj farz u cjelini islamskog učenja, shvatićemo da je oblačenje koje je islam propisao muslimanki keramet i čast za nju, da je čuva od poniženja, da je štiti da ne postane samo tijelo i ništa više i da je spriječi da ne padne na životinjski nivo! Upravo je islamsko oblačenje najbolja hrana i najbolje oružje koje čuva moral žene!
Izvršavanjem ovog, i drugih Allahovih dž.š. farzova, jasno se očituje istinska pokornost Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku s.a.v.s. Time se pokazujemo da li lažemo kada izgovaramo: "Svjedočim i vjerujem da nema drugog boga osim Allaha dž.š. i svjedočim i vjerujem da je Muhammed a.s. Allahov rob i Allahov Poslanik", kao i da li su se naša unutarnja božanstva i
idoli pomiješali sa Jedinim Rabbom? Tvoje pokrivanje, u namazu i van namaza u svakidašnjem životu, sestro moja, je rušenje tvojih kipova i idola koje je šejtan u tebi tokom vremena isklesao.
Ako kažeš: pa zašto da se baš ja pokrivam - pa, sestro moja, pokrivale su se daleko bolje i od tebe i od mene: pokrivale su se žene Allahovog Poslanika s.a.v.s.- majke pravovjernih!
Ako, pak, primjetiš: da se ne pokriva većina današnjih muslimanki - pa, sestro moja, zar većini žena nije zagarantovan boravak u džehennemu ?! Zar i ti želiš vizu za vječni boravak s njima u vatri ?!
Ako želiš da se ponašas kao većina svijeta - pa oni će te odvratiti od Allahovog dž.š. puta! Zar nisi čitajući Kur'an primjetila da Allah dž.š. često ponavlja: Većina ljudi ne zna, većina ljudi ne vjeruje !
Ako međutim, kažeš da se ne možeš pokrivati zbog vrućine, jer bi se mogla veoma znojiti: ne zaboravi, sestro draga, džehennemska vatra je vrelija i užarenija od julskog i avgustovskog sunca i njegovih toplih zraka !!! I ne zaboravi: ova vrućina je kratkotrajna a džehennemsko prženje je vječno! Slobodna si da izabereš. Pa - bujrum !
Osim toga kažu svi, koji su živjeli ili žive u mnogo toplijim krajevima od našeg podneblja, da se zaštita od toplote i sunca ne vidi u otkrivanju, nego baš suprotno - u pokrivanju, pa vidimo da čak i muškarci u tim toplim krajevima nose razne marame (gutre) i dugu odjeću kako bi se zaštitili od vrućine. Nismo našli nikog od njih da je otkrio glavu ili obukao kratke hlače jer je vruće. Obukli su se na pomenuti način da bi se zaštitili od vrućine.
Hvala Allahu dž.š. i neka je salavat na Njegovog poslanika Muhameda, s.a.v.s.
Pišem vam ovo pismo jer vas volim. A ko se voli, njemu se želi najbolje i na dunjaluku i na Ahiretu. Otuda bih bila sretna, da budete i vi sretne i na ovom i na budućem svijetu. A biti sretan, istinski sretan, znači: spoznati pravu bit stvari. Spoznati da ima neku ko te pazi, ko te gleda i nadzire i kada spavaš, ko te hrani i kada ne stavljaš zalogaj u usta. Osjetiti blizinu Njegovu - najveća je sreća !
Ko to spozna, draga majko, istinski je sretan, jer istinska sreća traje vječno. Međutim, ono što me najviše boli je, upravo, naše neshvatanje ove suštine i naše labavo vezivanje za nit koja se nikada ne prekida. Iman (vjerovanje) samo što još diše u našim grudima. Kao da mu se čuju zadnji nefesi i izdisaji. Sestro moja, ne dopustimo da izdahne. Produžimo mu vijek. Time ćemo sebi najbolje pomoći. Možemo da ugasimo i zadnji plamen našeg već utihlog imana ili ga možemo probuditi iz mrtvila i osvjetliti naše duhovne tunele. Allah dž.š. nas je stvorio, sestro moja, da se Njemu klanjamo i da Njega Jednog i Jedinog obožavamo. Sva druga božanstva moraju padati pred Njegovom veličinom i sjajem. Razlog našeg stvaranja je upravo to: "Stvorio sam džine i ljude samo za to da Mi se klanjaju. /Ad-Darijat:56/
Ako pogledamo, draga majko, šta nam je Allah dž.š. podario, stvorivši nas u najljepšem liku i obliku, oslobodivši nas svakog robovanja - u robovanje samo Njemu Jedinom, onda nam ostaju male mogućnosti da Mu na svemu tome zahvalimo. Najbolji primjer u zahvalnosti Allahu dž.š. nam je Allahov Poslanik s.a.v.s. koji je toliko dugo noću klanjao da su mu noge oticale. Aiša r.a. bi mu na to rekla: ” Zašto to radiš Allahov Poslaniče, kada ti je Allah već oprostio tvoje grijehe ?” Poslanik s.a.v.s. bi joj odgovorio: ” Pa zar neću biti zahvalan svome Gospodaru ?”
Trebamo nastojati da zaslužimo Allahovo zadovoljstvo i milost. Ljubav prema Njemu treba da ruši sve barijere na uzdizanju k Njemu, Njemu Vječnom, Jedinom, Milostivom, Plemenitom.
Ako priznamo da volimo našeg Gospodara, onda trebamo na Njegovom putu žrtvovati dio naših zadovoljstava, raskinuti naše savezništvo sa šejtanom i uploviti u luku Njegove blizine. Jer, ako volimo - sve smo u stanju žrtvovati za voljenog. Volimo ono što i on voli i radimo ono sa Čim je on zadovoljan.
Prema tome, ako priznamo da volimo našeg Rabba dž.š. - čime to pokazujemo ?! Šta treba da uradimo da budemo u Njegovoj blizini i pod okriljem Njegove milosti ?!
Ovo pitanje treba stalno da zaokuplja naša razmišljanja. Treba biti svjestan činjenice, ako smo se već zavjetovali Allahu d.š. da ćemo Ga vjerovati, priznajući šehadet, onda to podrazumijeva kompletno pokoravanje Uzvišenom Gospodaru. Onaj ko potpiše ugovor sa svojim Gospodarom, izgovarajući Kelime-šehadet, to znači da se pokorava svim tačkama ugovora i ne može da zapostavlja ili odbacuje bilo koju tačku tog ugovora. " Kako to da u jedan dio knjige vjerujete a drugi odbacujete ?!" /Al-Baqara:85/
Allah dž.š. upozorava:
" Kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta". /El-Ahzab:36/.
Sasvim je logično da se posluša onaj koji je Poznavalac svih stvari i zna šta je za nas najpotrebnije, iako mi to svojim rezonovanjem nismo u stanju dokučiti.
Uslov da budemo vjernici, draga majko, odražava se u pokornosti i poslušnosti Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku s.a.v.s.: " I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda, zbog presude tvoje, u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." /An-Nisa:65/.
Mnogi smo ovdje pali na ispitu. Jer, kako se nazivati vjernicima i očekivati Allahovu dž.š. milost a biti pokoran svojim strastima i Iblisovim uputstvima ?! Vrijeme je, sestro moja, da se konačno opredijelimo: u tabor Plemenitog Rahmana ili u tabor prokletog šejtana. Trećeg izbora nema !
Ono što me najviše muči i boli jeste naše labavo vezivanje za Allahovo dž.š. uže, čije se vezivanje svakog momenta može prekinuti. Pogotovo smo mi, draga majko, zakazale na svom području i u domenu našeg djelovanja: u obavezama kao majke, supruge i kćerke.
S druge strane, tamo gdje žena kao majka, supruga i kćerka treba da bude najjača i gdje je najveća njena vrijednost - upravo je tamo zakazala. Sestro moja – to je pitanje morala. Svakim danom, svjesno ili nesvjesno, srozavamo se sve više i dublje u ponor bez dna. ono što je vezano za ahlak i čisto, islamsko poštenje sve više isparava i nestaje.
Mi, zanesene dunjalučkim sjajem i brzim tempom života, to gotovo i ne primjećujemo. Muževi, očevi i braća, na žalost, ćutke prelaze gledajući naš pad. Ulema jako malo govori i piše o tome. Gotovo da je i prestala upozoravati na to. Draga majko, ovo je naš ispit. Fundamentalni. Položimo li ga, sve ostalo, inšaAllah, će biti lahko. Padnemo li na ovom našem najtežem dunjalučkom ispitu, zauvijek smo se srozale u džehennemski žar i zaslužile smo Allahovu dž.š. srdžbu. Zar nisi čula za Poslanikov a.s. hadis, da je najviše žena vidio u vatri ? Da, upravo nas žena ! Nas koje smo zapostavile svoje obaveze i svoj moral srozale do najniže tačke, uporno slijedeći našeg unutarnjeg i vanjskog šejtana i njegovo zavođenje.
Historija nas uči, draga moja sestro, da su svi veliki narodi doživjeli krah i propali - upravo zbog slabljenja morala. Prostudiraj historiju svih velikih naroda, koji su već davno iščeznuli sa istorijske pozornice, pa ćeš ustanoviti da je glavni razlog, pored sporednih, bio odavanje bludu i nemoralnim činima ! To je njihov razlog propasti na ovom svijetu. Na budućem će im to biti razlog vječne patnje !
Nekada je žena bila kao biser u školjkama, ljubomorno čuvana na dnu morskih dubina. Čovjek ju je zamišljao, o njoj sanjao, meditirao... Otuda su, zbog nedostupnosti tjelesnih dodira i bludnih radnji, zahvaljujući ljubomornom čuvanju morala i njegovih normi, i nastale tokom historije kod mnogih naroda, nedostižne pjesme, epovi, gazele, rubaije i romani. O tome, današnji pisci i pjesnici, mogu samo sanjati, jer ne mogu osjetiti u srži svojh bića ono sto su osjećali njihove prethodne kolege. Otuda danas, na žalost, i nema tako kapitalnih djela u prozi i poeziji.
Danas ne samo da ne treba roniti duboko u more i tražiti školjku, zamišljati je i meditirati o njoj, već je ne treba ni otvarati, s obzirom da su zbacile sve sa sebe, u ime tobožnje slobode i emancipacije, ne shvatajući da su postale roblje kojima se trguje ! Nekada se na pijacama izlagao i prodavao samo krompir, kupus, paradajz, kruške, jabuke, šljive i dr. voće i povrće, dok se danas, međutim, na pijacama i na svim drugim javnim mjestima izlažu razni dijelovi tijela. Svakom je dostupno da ih vidi, izmjeri, dodirne, opipa - jer danas nema ništa skriveno. Zbog toga sada i nema draži u tom pogledu.
Islam je vjera prirode. U njemu postoje zahir-vidljve i gajb-skrivene stvari, koje ćemo moći vidjeti tek na Budućem svijetu. To skriveno-gajb vjernik s nestrpljenjem očekuje. Ispunjen je nadom željno iščekujući susret sa svojim Voljenim, sa Gospodarom. Nekada je i mladić iščekivao susret sa svojom voljenom, koja je bila u školjci morala. I, zamisli, kakva radost i za njega i za nju kada dolaze svatovi ?!
Međutim, sestro moja, kod mnogih su danas svatovi postali samo puka formalnost, jer je školjka već davno otvorena !
Draga moja majko, odavno o ovome razmišljam, naime, radi se o oblačenju i pokrivanju muslimanke.
Znam, da pogotovo, ovaj Allahov dž.š. farz - pokrivanje - nije lahak i da treba dugo vremena da se savlada šejtan na tom putu. Jer je, upravo, borba sa samim sobom i svojim unutarnjim šejtanom najteža dunjalučka borba.
Islam nas uči da svaki propis sagledavamo u njegovoj punini, da pokušavamo svojim rezonovanjem otkriti smisao određenog propisa - tamo gdje nam je to dostupno. I uvijek, zapamti, sagledavati svaki islamski propis u cjelini islamskog učenja. Nikada ga ne izdvajati iz cjelokupnog učenja! Ako, na primjer, izdvojimo ciglu iz jedne impozantne građevine, sama cigla nam ne može predstaviti ljepotu i veličinu te zgrade. Ili, ako izdvojimo od čovjekovog cjelokupnog tijela npr. prst i ako ga posmatramo odvojeno od tijela, ustanovićemo da je on izdvojen osuđen na sušenje i brzo umiranje i tek spojen u jedno tijelo, sa čitavim organizmom on dobija na vrijednosti, funkcionalnosti i ljepoti. Tako nijedan propis u islamu, ako ga posmatramo i otrgnemo iz njegove cjeline, kao sto to čini Zapad u objašnjavanju islamskih propisa, ne može nam pružiti pravu svoju veličinu i ljepotu, jer smo ga otrgli od njegove duše.
Zato smo i pokrivanje žene u islamu: u namazu i van njega, dužni posmatrati u cjelini islamskog učenja, kako bi nam i odgovor na pitanje: da li je islam želio pokrivanjem žene učiniti je poniženom, robom i manje vrijednom, kao sto to tumače zli jezici, ili joj je ovim farzom ukazao počast i uzdigao je iz moralne prašine - dobilo na punini!
Ako uklonimo mrak iz našeg razmišljanja zbog nedostatka Allahovog dž.š. nura u njemu, sklonimo sa naših očiju naočale raznih boja (jer je islam bezbojan) i analiziramo ovaj farz u cjelini islamskog učenja, shvatićemo da je oblačenje koje je islam propisao muslimanki keramet i čast za nju, da je čuva od poniženja, da je štiti da ne postane samo tijelo i ništa više i da je spriječi da ne padne na životinjski nivo! Upravo je islamsko oblačenje najbolja hrana i najbolje oružje koje čuva moral žene!
Izvršavanjem ovog, i drugih Allahovih dž.š. farzova, jasno se očituje istinska pokornost Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku s.a.v.s. Time se pokazujemo da li lažemo kada izgovaramo: "Svjedočim i vjerujem da nema drugog boga osim Allaha dž.š. i svjedočim i vjerujem da je Muhammed a.s. Allahov rob i Allahov Poslanik", kao i da li su se naša unutarnja božanstva i
idoli pomiješali sa Jedinim Rabbom? Tvoje pokrivanje, u namazu i van namaza u svakidašnjem životu, sestro moja, je rušenje tvojih kipova i idola koje je šejtan u tebi tokom vremena isklesao.
Ako kažeš: pa zašto da se baš ja pokrivam - pa, sestro moja, pokrivale su se daleko bolje i od tebe i od mene: pokrivale su se žene Allahovog Poslanika s.a.v.s.- majke pravovjernih!
Ako, pak, primjetiš: da se ne pokriva većina današnjih muslimanki - pa, sestro moja, zar većini žena nije zagarantovan boravak u džehennemu ?! Zar i ti želiš vizu za vječni boravak s njima u vatri ?!
Ako želiš da se ponašas kao većina svijeta - pa oni će te odvratiti od Allahovog dž.š. puta! Zar nisi čitajući Kur'an primjetila da Allah dž.š. često ponavlja: Većina ljudi ne zna, većina ljudi ne vjeruje !
Ako međutim, kažeš da se ne možeš pokrivati zbog vrućine, jer bi se mogla veoma znojiti: ne zaboravi, sestro draga, džehennemska vatra je vrelija i užarenija od julskog i avgustovskog sunca i njegovih toplih zraka !!! I ne zaboravi: ova vrućina je kratkotrajna a džehennemsko prženje je vječno! Slobodna si da izabereš. Pa - bujrum !
Osim toga kažu svi, koji su živjeli ili žive u mnogo toplijim krajevima od našeg podneblja, da se zaštita od toplote i sunca ne vidi u otkrivanju, nego baš suprotno - u pokrivanju, pa vidimo da čak i muškarci u tim toplim krajevima nose razne marame (gutre) i dugu odjeću kako bi se zaštitili od vrućine. Nismo našli nikog od njih da je otkrio glavu ili obukao kratke hlače jer je vruće. Obukli su se na pomenuti način da bi se zaštitili od vrućine.
I postavi sama sebi pitanje: Kako Allahu dž.š. dati dževab ako čitav život prođe a ti uporno hodala otkrivena i uporno, neumorno i svakodnevno činila harame - otkrivajući se!!!
Zar nisi pročitala u Kur'anu da će svaka osoba na svom vratu nositi svoje grijehe?! Majko moja, znam da su ti kosti slabašne i da ti noge klecaju - pa kako da poneseš terete grijeha za ovakvu vrstu harama?!
Znam i to, sestro moja, da ćeš primjetiti da treba prvo pokriti svoj jezik i ostalo, pa tek onda kosu i čitavo tijelo. Međutim, ti moraš biti svjesna, da pokrivanje tvoga tijela ne čuva samo tebe, već što je vrlo, vrlo važno - čuva i druge! Ako, recimo, prođeš ulicom razgolićena, pa neko od muškaraca strastveno pogleda za tobom, a to se neizbježno događa, ti ćeš nositi svoj grijeh, kao i grijehe onih koje si izazvala da pogriješe, mada će i oni odgovarati što nisu obarali svoje poglede.
Tvoja uloga nije da druge izazivaš, da im pokazuješ dijelove svoga tijela, da se uljepšavaš, kitiš i namirisavaš. Ne zaboravi, sestro moja, ti si vrijednija od flašice mirisa i parfema, daleko si vrijednija od izreza na grudima ili na suknji; daleko si vrijednija od izazova i kuckanja tvojih štiklica i daleko si vrijednija od karmina na tvojim usnama i raznih šara na tvom licu! Tvoja vrijednost i tvoja ljepota je ljepota tvoje duše i tvoga poštenja!
I neka ti je, sestro, stalno na umu: da onaj koji je propisao ovaj farz ne želi da nam naškodi, niti da nas ovim činom vrati u prošlost ili srednji vijek, kako neki džahili žele da prikažu i na Istoku i na Zapadu, nego naprotiv, ovim nas Allah dž.š. uzdiže, otvara nam horizonte Svoje milosti i čuva naš moral i moral drugih.
Zato ću pokušati, inšaAllah, u sljedećim riječima, na osnovu islamske literature, predočiti i sebi i tebi islamski stav po ovom pitanju; pitanju oblačenja muslimanke, kao i faktorima koji utiču na čuvanje ali i ugrožavanje njenog morala.
Prvo da naglasimo da je pokornost u islamu zasnovana na imanu, pa onaj koji ima jak iman, prihvatiće Allahove dž.š. imperative a odbaciti ono što mu je zabranjeno.
Da bi se islamski moral sačuvao, Allah dž.š. je postavio određene brane i granice koje čuvaju čovjeka i ženu od svih faktora koji utiču na aktiviranje pohota i strasti.
Učinio je stid jednim od kontrolora čovjeka i njegovih aktivnosti. Stid je snaga koja ga čuva od grijeha i negativnosti. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao:
"Svaka vjera ima ahlak, a ahlak islama je stid".
U drugom hadisu Muhammed s.a.v.s. veli:
"Ako se ne stidiš radi šta hoćeš".
Znači, ako si izgubila stid, kao regulator ljudskih aktivnosti, onda je neophodno da nad tobom nadvladaju životinjski porivi i negativnosti. Islam je stid učinio sastavnim dijelom same vjere. Muhammed a.s. veli:
"Stid je dio vjere".
Islam je, kao što je poznato strogo zabranio blud. Međutim, on nam pokazuje i metode kako i na koji način se udaljiti od bluda i kako ga u korijenu sasjeći. Otuda podstiče stid i razvija svijest kod vjernika kako se ne bi priblizio tom poroku. Šeriat kažnjava vršenje bluda, naravno ako se nađu četiri vjerodostojna svjedoka koji će posjedočiti da su vidjeli svojim očima sam čin bludne radnje, ali ne kažnjava njegovo približavanje, kao što je pogled (naravno, ovo je vezano za dunjaluk), što je ostavljeno čovjeku i njegovoj svijesti, podstičući ga da snagom svoga imana odagna od sebe šejtanovo došaptavanje i pohlepu svojih pohota, na šta upućuje i hadis Muhammeda s.a.v.s.:
"Oči čine blud svojim pogledom, ruke dodirom, noge hodom (na tom putu), blud jezika je izgovaranje, blud duše je želja i pohota (za tim), dok sramotno tijelo to osvjedočava ili iznevjerava". Zbog toga je vrlo važno - obarati pogled za koji islam propisuje kaznu još i na ovom svijetu jer je pogled prvi faktor koji podstiče na blud: Allah dž.š. u Kur'ani-Kerimu veli:
"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah uistinu zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim..." /An-Nur:30-31/
Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže:
"Imaš pravo na prvi pogled, ali čuvaj se drugog".
Tako je jednom prilikom rekao Aliji r.a.:
"O, Alija, ne prati pogled pogledom, jer na prvi pogled imaš pravo a na drugi - ne!" (Prenose Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Bejheki i dr.) Džabir b. Abdullah r.a. je pitao Allahovog Poslanika s.a.v.s. o iznenadnom pogledu, na što mu je A.s. odgovorio: "Sklanjaj svoj pogled!" (Prenose Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Darimi, Hakim i dr.) Međutim, svjesni smo da se pogledi ne mogu izbjeći, kao što su to ashabi naveli Allahovom Poslaniku s.a.v.s. pa im je on odgovorio da u tom slučaju obaraju poglede. Ebu Seid El-Hudri r.a. kaze da je čuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. gdje kaže: "Čuvajte se sjedenja po putevima!" Prisutni upitaše: "A šta ako budemo imali potrebu da se na putevima zadržavamo jer na njima razgovaramo?" on im odgovori: "Ako se vec budete zadržavali na putu, onda se odužite prema njemu!" "A kakav je naš dug prema putu, Allahov Poslaniče?" - upitaše. on im odgovori:
"Obaranje pogleda, neuznemiravanje drugoga, uzvraćanje na selam, upućivanje na dobro a odvraćanje od zla". (Prenose Buhari, Muslim i Ahmed b. Hanbel).
Drugi faktor koji podstiče na blud jeste govor. on može veoma lahko da pokrene uspavane strasti kod čovjeka onoga momenta kada žena progovori, a pogotovo ona koja usiljeno govori. Allah dž.š., zato, i upozorava:
"Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite"! /Al-Ahzab:32/
Zabranjeno je, takođe, da žena opisuje svom mužu drugu ženu, pogotovo njene skrivene dijelove tijela (avret), kako kod njega ne bi izazvala pohotu i razmišljanje o njoj. Allahov Poslanik s.a.v.s. o tome kaže:
"Neka žena ne opisuje drugu ženu, tako da njen opis njenom mužu bude kao da gleda u nju". (Prenosi Tirmizi)
Da je govor sredstvo koje aktivira kod mnogih pohote i strasti, vidimo i iz hadisa, da kada imam u namazu nešto zaboravi, pa je neophodno upozoriti ga; muškarci će ga upozoriti izgovaranjem: "SubhanAllah", dok je ženama zabranjeno čak da glasno izgovaraju i "SubhanAllah", već će one udariti rukom po ruci i time upozoriti imama na njegovu grešku, odnosno zaborav. (Prenose Buharija i Ebu Davud).
Da nije opasan samo ženski glas da izazove fitnu i razbukta strasti, već i njeno zveketanje nečim što će ljude podsjetiti na njeno prisustvo - najbolje će nam potvrditi kur'anski ajet: "... i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju". (An-Nur:31).
U našem današnjem vremenu to bi bilo slično hodanju u štiklama čiji zvuk skreće pažnju prolaznika.
Šta poslije ovoga reći za našu svakodnevnu praksu, gdje žene i djevojke recitiraju mevlude, pjevaju ilahije ili uče Kur'an pred muškarcima - gdje melodičnost ženskog glasa upravo pogađa žice ljudskih strasti i raštimava ih !
Treći faktor koji rasplamsava ljudske strasti jeste namirisavanje žene. Trebamo znati da je Allahov Poslanik s.a.v.s. namirisanu ženu, koja kao takva izađe među ljude, uporedio sa bludnicom, želeći time ukazati na veoma opasno djelovanje mirisa na razbuktavanje strasti kod osoba drugog pola. Ebu Musa El-Es'ari r.a. prenosi od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao:
"Žena koja se namiriše, pa prođe pored skupa ljudi, ona je takva i takva (znači: bludnica)". (Prenose Ebu Davud, Nesai, Tirmizi, Ahmed, Hakim, Ibn Hibban, Ibn Huzejme i dr.)
Namirisavanje je zabranjeno i onoj ženi koja ide u džamiju. Zejneba Es-Sekafijja r.a. prenosi od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao:
"Kada neka od vas želi da prisustvuje namazu u džamiji - neka ne upotrebljava miris!" (prenose Muslim, Malik i Ebu Awame).
Musa b. Jesar prenosi slučaj kada je jedna žena prošla pored Ebu Hurejre r.a. koji je zapitao:
"Slugo uobraženosti, želiš u džamiju?" Odgovorila je: "Da". Rekao joj je: "Zar u džamiju namirisana?" Rekla je: "Da". Tada joj je Ebu Hurejre r.a. rekao: "Vrati se, pa to otkloni od sebe, jer sam čuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. gdje kaže: "Ni jednoj ženi se neće namaz primiti, koja krene u džamiju a iza nje ostaje miris - sve dok se ne vrati i otkloni taj miris". (Prenosi Bejheki i Ibn Huzejme u "Sahihu").
Kada je namirisavanje žene koja odlazi u džamiju ovako strogo zabranjeno, kakva je tek zabrana namirisavanja kada žena odlazi u čaršiju ili drugo mjesto?!
Hejtemi spominje u djelu "Ez-Zevadžir" (2/37) da izlazak žene, namirisane i nagizdane, spada u velike grijehe – makar joj to dozvolio i njen muž. Međutim, s druge strane, islam preporučuje, čak i podstiče da se žena namiriše i dotjeruje svome mužu, kako bi mu bila što privlačnija, a kad izlazi pred druge ljude da to uklanja.
Četvrti faktor koji aktivira strasti kod osoba suprotnog pola jeste razgolićavanje dijelova tijela. Upravo u čuvanju avreta i skrivanju dijelova tijela od pogleda onima kojima to nije dozvoljeno, islam se razlikuje od svih civilizacija na svijetu. Kod drugih civilizacija pokazivanje i otkrivanje tijela ne predstavlja grijeh, već se, naprotiv, podstiče, a odjeća koja postoji nema svrhu pokrivanja tijela, već predstavlja jednu vrstu uljepšavanja i ukrašavanja čovjeka i žene.
Otuda se danas u drugim civilizacijama i kulturama, posebno na Zapadu, i ne samo na njemu, izuzetno prati moda i sve što je vezano za formalni, sekundarni dio ljudskog života a zapostavlja primarna ljepota - uljepšavanje duše i duhovnih kvaliteta! Međutim, u islamu odjeća ne predstavlja jednu vrstu uljepšavanja i izazova za poglede drugih, nego ona ima vrlo važnu i neophodnu ulogu u skrivanju ljudskog tijela i smanjenju rasplamsavanja strasti među osobama suprotnog pola. Koliko islam vodi računa da odvoji ljudsku od životinjske vrste, pored ostalog, vidi se i iz toga da islam ne dozvoljava ni čovjeku kada se osami sa ženom – zbog meleka - da se potpuno razgoliti. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao:
"Čuvajte se razgolićavanja, jer su s vama oni koji se nikada ne odvajaju od vas (tj. meleki), osim kada obavljate nuždu i kada prilazite svojim ženama, pa stidite ih se i ukažite im poštovanje!" (Prenosi Tirmizi).
U drugom hadisu koga, takođe, prenosi Tirmizi, veli se:
"Najveći stepen stida je da islam nije zadovoljan sa osobom koja se potpuno razgoliti ni kada je sasvim sama, jer je Allah najpreči da Ga se stidi".
Slična je stvar i kod onih žena koje imaju na sebi odjeću, ali je ona providna ili tijesna tako da pokazuje određene dijelove tijela, za koje je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:
"Žene koje nose prozirnu odjeću kao da su gole, okrećući se od Allahovih zapovijedi i radeći loša djela, dok su im glave kao grbe od deva. Takve žene neće ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris. A miris dženneta širi se na toliku i toliku udaljenost". (Prenose Muslim, Ahmed i Taberani u "Mudžemu-sagiru").
Komentarišući ovaj hadis Ibn Abdul-Berr kaže:
"Ovim hadisom je Allahov Poslanik s.a.v.s. želio reći i upozoriti na žene koje će oblačiti providnu odjeću ili odjeću stegnutu uz tijelo, te će biti samo formalno obučene, ali su, ustvari, razgolićene". (Vidi: Es-Sujuti: Tenwirul-Hawalik 3/103).
Zar se ovaj hadis ne odnosi na one žene koje imaju izreze na grudima ili suknjama, računajući da imaju odjeću, a ustvari, su razgolićene i njihovi avreti su svakome od prolaznika dostupni?! Kako takve žene misle osjetiti džennetski miris?!
Peti faktor koji rasplamsava strasti kod osoba suprotnog pola jeste njihovo osamljivanje. To vrlo često rezultira i samim činom bluda. Islam to pokušava spriječiti u samom početku i ne dopušta šansu za tako nešto. Zbog toga islam zabranjuje osamljivanje muškarca i žene, ako nisu u bliskim rodbinskim odnosima, jer ako se osame, među njima je treći - šejtan.
Šejtan, to mu je glavna uloga, svaki grijeh uljepšava i pokušava ga učiniti slađim, pa je zbog toga potrebno sve takve prilike izbjegavati.
Muhamed s.a.v.s. je to jasno poručio u jednom hadisu, koga prenosi Ukbe b. Amir r.a., a koji glasi:
"Čuvajte se osamljivanja sa ženama" Na to jedan od Ensarija upita: "A šta misliš za hamwa?" Muhammed a.s. odgovori: "Hamw je smrt!". (Prenosi Buharija, Muslim, Tirmizi i drugi).
Imam Nevevi u svom poznatom djelu "Rijadus-Salihin" poslije ovog hadisa kaže: "Hamw je neko od bliske rodbine muža: kao njegov brat (znači: djever), njegov bratić ili amidžić. (Vidi: "Rijadus-Salihin", hadis br. 1628). Dakle, zabranjeno je ženi da se osamljuje sa svakim ko nije u tijesnim rodbinskim odnosima sa njom, pa čak i sa bliskom rodbinom njenog muža - kako ne bi kojim slučajem dosla u iskušenje koje šejtan stalno priređuje.
Sve ove i druge faktore, koji razbuktavaju i aktiviraju ljudske strasti i približavaju osobe suprotnog pola činu bluda, islam pokušava sasjeći u korijenu. Ko, međutim, i pored svih tih brana i upozorenja izvrši bludnu radnju, islam mu još na ovom svijetu propisuje strogu kaznu. Tu kaznu je gotovo i nemoguće izvesti, jer uslov koji islam traži je veoma težak, a to je da sam čin bluda vide četvorica vjerodostojnih ljudi i posvjedoče da su čitav čin bluda doista i vidjeli.
Islam pribjegava ovoj kazni samo u krajnjoj granici. Prije toga on kuca na vrata ljudske svijesti i njegovog imana. I kada određuje kaznu za ovu bludnu radnju, čini to da spriječi širenje nemorala i razaranje ljudskog društva. Ovaj islamski stav je u krajnjoj liniji duboko human, mada to mnogi ne mogu da shvate. I tek kada se mnoge savremene bolesti - kao sto su sida i druge - još vise razbuktaju i prošire, mnogi će tek tada shvatiti duboku filozofiju ovog islamskog propisa. Za mnoge će biti, na žalost, isuviše kasno.
Jedan od faktora koji veoma uspješno sprečavaju nastanak bluda i sprečava eksploziju ljudskih strasti jeste, svakako, pokrivanje ljudskog tijela. Zbog toga ćemo, inšaAllah, navesti granice koje je islam u tom pogledu postavio.
Historijski se zna da su prije islama, u džahilijjetu, ljudi i žene gledali tijela jedni drugih bez imalo stida. Čak su se i kupali i vršili nuždu nepokriveni. Obilazili su oko Kabe goli i smatrali su to najvećim ibadetom. (Vidi: Tefsir od Ibn Kesira: 2/210). To su činile i žene, kao što prenosi Muslim. one su, u najviše slučajeva kao što spominje Er-Razi u svom Tefsiru, nosile takvu odjeću koja je pokazivala dio grudi, ruke i veliki dio nogu. Dakle, način oblačenja žene u džahilijjetu, kao što vidimo, ne razlikuje se od načina oblačenja većine žena u mnogim dijelovima svijeta u našem vremenu.
Islam je došao sa naredbom:
"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša" (Al-A'raf:26), i time odredio pokrivanje stidnih dijelova tijela kod čovjeka i žene. Zabranjuje se gledati u stidno mjesto drugoga. Muhammed s.a.v.s. kaže:
"Neka čovjek ne gleda u stidno mjesto drugog čovjeka, a niti žena u stidno mjesto druge žene!" (Prenose Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed).
Islam je precizirao šta se kod čovjeka i žene može vidjeti a šta se smatra avretom - stidnim mjestom.
Što se tice muškarca, kod njega se stidno mjesto računa od pupka do koljena, te mu je zabranjeno da to otkriva pred drugim ljudima, niti da gleda dio tijela kod drugih muškaraca. Ebu Ejjub El-Ensari r.a. prenosi od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao:
"Avret (stidno mjesto) je što je iznad koljena a ispod pupka". (Prenose Darekutni i Bejheki).
U drugom hadisu Muhammed a.s. veli o avretu kod muškarca:
"Ne pokazuj svoje stegno, niti gledaj u stegno živog niti mrtrvog!" (Prenose Ebu Davud i Ibn Madže).
Ovaj dio tijela kod čovjeka, koji se smatra stidnim mjestom ne može niko da vidi osim njegove zakonite žene, kao što je objasnjeno u hadisu, u kome Poslanik islama s.a.v.s. kaže:
"Čuvaj svoj avret osim od svoje žene!" (Prenose Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže).
Što se tiče, pak, žene, ona je obavezna da se šerijatski pokrije i u namazu i van namaza. Allah dž.š. kaže:
"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; i neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ill očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite". /En-Nur:31/.
Hazreti Aiši je ušla Hafsa kćerka Abdurrahmana, na čijoj je glavi bio tanak pokrivač. Aiša r.a. je uzela njen pokrivač, poderala ga i rekla: "Zar ne znaš šta je Allah objavio u suri An-Nur?!" Zatim joj je dala drugi, deblji - neprovidni pokrivač (Prenosi Imami-Malik i Ibn S'ad).
Obratimo paznju na dio već citiranog ajeta iz sure En-Nisa: "... i neka vela svoja spuste na grudi svoje" - otkuda onda kod nas zapete grudi ili otvoreni izrezi na grudima?! Na osnovu čije je to objave ?!
Drugi ajet koji je strogo naredio pokrivanje muslimanke nalazi se u suri Al-Ahzab:
"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemirivane biti. A Allah prašta i samilostan je" /Al-Ahzab:59/.
Allahove dž.š. riječi: "...neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa neće uznemirivane biti", najbolje nam pokazuju mudrost Allahovog dž.š. propisa. Uklanjanjem ukrasa i pokrivanjem kompletnog tijela, žena postaje pred drugima poštovana i vrijedna dostojanstva.
Islamski hikmet i njegova univerzalnost se ogleda i u tome što islam u ovom propisu ne precizira određenu vrstu odjeće, njenu boju i dezen, vec prepušta ljudskoj mašti da kreira svoju odjeću na razne načine, raznovrsnih boja i krojeva, ali pod uslovom da ne prelazi granice islamske pristojnosti i osnovne norme koje je islam postavio.
Naime, islam uvjetuje da odjeća bude široka i da ne ocrtava niti jedan dio tijela, da ne bude niti na jednom mjestu providna, da prekriva sve propisane dijelove tijela u namazu i van njega, da ne bude namirisana prilikom izlaska iz kuće, da ne liči odjeći muškaraca i da ne djeluje izazovno.
Što se tiče odjeće koja sliči odječi muškarca, iz sahih hadisa saznajemo da je prokleta svaka ona žena koja oponaša muškarca u odijevanju ili bilo kojim drugim stvarima. Navodimo samo neke:
Ebu Hurejre r.a. kaže: "Prokleo je Allahov Poslanik a.s. svakog čovjeka koji oblači žensku odjeću, kao i ženu koja oblači mušku odjeću". (Prenose Ebu Davud, Ibn Madze, Ahmed i Hakim).
Abdullah b. Abbas i Abdullah b. Amr prenose hadis: "Ne pripada nam od ljudi onaj ko se poistovjećuje sa ženama, niti nam pripada ona žena koja se poistovjećuje sa ljudima." (Prenose Buhari, Ebu Davud i dr.) Abdullah b. Omer r.a. kaže da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao da tri osobe neće ući u džennet i da ih Allah neće ni pogledati na Sudnjem danu - među njih se ubraja žena koja oponaša muškarca. (Prenose Ahmed, Bejheki i Hakim).
Na kraju, vrlo je važno upozoriti da smo svi odgovorni za sebe i svoju porodicu i da trebamo povesti računa, pored ostalih bitnih stvari i propisa u islamu, i o islamskom moralu i oblačenju. Allah dž..š. jasno upozorava: "O vi koji vjerujete, čuvajte sebe i svoju porodicu od vatre čije ce gorivo biti ljudi i kamenje". (At-Tahrim:6).
Otuda nam je neophodno ukazati na ovaj islamski propis koji je gotovo skroz zapostavljen. Koliko je ovaj farz odbačen iz naše prakse, najbolje nam ilustruje činjenica, da ona žena koja počne praktikovati ovaj Allahov dž.š. imperativ - smatra se da uvodi novi islam. Kakvo otkriće !!! Zar je novo ono što se praktikovalo prije i tokom 1400 godina ?!
Naše je pravo, i to sveto pravo, saznati za sve Allahove dž.š. farzove, a koliko ce ko moći to primjeniti u praksi, u jednom vremenu i prostoru, to ostaje njemu na duši.
Da li će mnoge od naših majki i sestara saznati za ovaj Allahov imperativ, kako u namazu tako i van njega, zavisi od nas samih.
_________________________________________________________________________________
Zar nisi pročitala u Kur'anu da će svaka osoba na svom vratu nositi svoje grijehe?! Majko moja, znam da su ti kosti slabašne i da ti noge klecaju - pa kako da poneseš terete grijeha za ovakvu vrstu harama?!
Znam i to, sestro moja, da ćeš primjetiti da treba prvo pokriti svoj jezik i ostalo, pa tek onda kosu i čitavo tijelo. Međutim, ti moraš biti svjesna, da pokrivanje tvoga tijela ne čuva samo tebe, već što je vrlo, vrlo važno - čuva i druge! Ako, recimo, prođeš ulicom razgolićena, pa neko od muškaraca strastveno pogleda za tobom, a to se neizbježno događa, ti ćeš nositi svoj grijeh, kao i grijehe onih koje si izazvala da pogriješe, mada će i oni odgovarati što nisu obarali svoje poglede.
Tvoja uloga nije da druge izazivaš, da im pokazuješ dijelove svoga tijela, da se uljepšavaš, kitiš i namirisavaš. Ne zaboravi, sestro moja, ti si vrijednija od flašice mirisa i parfema, daleko si vrijednija od izreza na grudima ili na suknji; daleko si vrijednija od izazova i kuckanja tvojih štiklica i daleko si vrijednija od karmina na tvojim usnama i raznih šara na tvom licu! Tvoja vrijednost i tvoja ljepota je ljepota tvoje duše i tvoga poštenja!
I neka ti je, sestro, stalno na umu: da onaj koji je propisao ovaj farz ne želi da nam naškodi, niti da nas ovim činom vrati u prošlost ili srednji vijek, kako neki džahili žele da prikažu i na Istoku i na Zapadu, nego naprotiv, ovim nas Allah dž.š. uzdiže, otvara nam horizonte Svoje milosti i čuva naš moral i moral drugih.
Zato ću pokušati, inšaAllah, u sljedećim riječima, na osnovu islamske literature, predočiti i sebi i tebi islamski stav po ovom pitanju; pitanju oblačenja muslimanke, kao i faktorima koji utiču na čuvanje ali i ugrožavanje njenog morala.
Prvo da naglasimo da je pokornost u islamu zasnovana na imanu, pa onaj koji ima jak iman, prihvatiće Allahove dž.š. imperative a odbaciti ono što mu je zabranjeno.
Da bi se islamski moral sačuvao, Allah dž.š. je postavio određene brane i granice koje čuvaju čovjeka i ženu od svih faktora koji utiču na aktiviranje pohota i strasti.
Učinio je stid jednim od kontrolora čovjeka i njegovih aktivnosti. Stid je snaga koja ga čuva od grijeha i negativnosti. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao:
"Svaka vjera ima ahlak, a ahlak islama je stid".
U drugom hadisu Muhammed s.a.v.s. veli:
"Ako se ne stidiš radi šta hoćeš".
Znači, ako si izgubila stid, kao regulator ljudskih aktivnosti, onda je neophodno da nad tobom nadvladaju životinjski porivi i negativnosti. Islam je stid učinio sastavnim dijelom same vjere. Muhammed a.s. veli:
"Stid je dio vjere".
Islam je, kao što je poznato strogo zabranio blud. Međutim, on nam pokazuje i metode kako i na koji način se udaljiti od bluda i kako ga u korijenu sasjeći. Otuda podstiče stid i razvija svijest kod vjernika kako se ne bi priblizio tom poroku. Šeriat kažnjava vršenje bluda, naravno ako se nađu četiri vjerodostojna svjedoka koji će posjedočiti da su vidjeli svojim očima sam čin bludne radnje, ali ne kažnjava njegovo približavanje, kao što je pogled (naravno, ovo je vezano za dunjaluk), što je ostavljeno čovjeku i njegovoj svijesti, podstičući ga da snagom svoga imana odagna od sebe šejtanovo došaptavanje i pohlepu svojih pohota, na šta upućuje i hadis Muhammeda s.a.v.s.:
"Oči čine blud svojim pogledom, ruke dodirom, noge hodom (na tom putu), blud jezika je izgovaranje, blud duše je želja i pohota (za tim), dok sramotno tijelo to osvjedočava ili iznevjerava". Zbog toga je vrlo važno - obarati pogled za koji islam propisuje kaznu još i na ovom svijetu jer je pogled prvi faktor koji podstiče na blud: Allah dž.š. u Kur'ani-Kerimu veli:
"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah uistinu zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim..." /An-Nur:30-31/
Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže:
"Imaš pravo na prvi pogled, ali čuvaj se drugog".
Tako je jednom prilikom rekao Aliji r.a.:
"O, Alija, ne prati pogled pogledom, jer na prvi pogled imaš pravo a na drugi - ne!" (Prenose Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Bejheki i dr.) Džabir b. Abdullah r.a. je pitao Allahovog Poslanika s.a.v.s. o iznenadnom pogledu, na što mu je A.s. odgovorio: "Sklanjaj svoj pogled!" (Prenose Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Darimi, Hakim i dr.) Međutim, svjesni smo da se pogledi ne mogu izbjeći, kao što su to ashabi naveli Allahovom Poslaniku s.a.v.s. pa im je on odgovorio da u tom slučaju obaraju poglede. Ebu Seid El-Hudri r.a. kaze da je čuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. gdje kaže: "Čuvajte se sjedenja po putevima!" Prisutni upitaše: "A šta ako budemo imali potrebu da se na putevima zadržavamo jer na njima razgovaramo?" on im odgovori: "Ako se vec budete zadržavali na putu, onda se odužite prema njemu!" "A kakav je naš dug prema putu, Allahov Poslaniče?" - upitaše. on im odgovori:
"Obaranje pogleda, neuznemiravanje drugoga, uzvraćanje na selam, upućivanje na dobro a odvraćanje od zla". (Prenose Buhari, Muslim i Ahmed b. Hanbel).
Drugi faktor koji podstiče na blud jeste govor. on može veoma lahko da pokrene uspavane strasti kod čovjeka onoga momenta kada žena progovori, a pogotovo ona koja usiljeno govori. Allah dž.š., zato, i upozorava:
"Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite"! /Al-Ahzab:32/
Zabranjeno je, takođe, da žena opisuje svom mužu drugu ženu, pogotovo njene skrivene dijelove tijela (avret), kako kod njega ne bi izazvala pohotu i razmišljanje o njoj. Allahov Poslanik s.a.v.s. o tome kaže:
"Neka žena ne opisuje drugu ženu, tako da njen opis njenom mužu bude kao da gleda u nju". (Prenosi Tirmizi)
Da je govor sredstvo koje aktivira kod mnogih pohote i strasti, vidimo i iz hadisa, da kada imam u namazu nešto zaboravi, pa je neophodno upozoriti ga; muškarci će ga upozoriti izgovaranjem: "SubhanAllah", dok je ženama zabranjeno čak da glasno izgovaraju i "SubhanAllah", već će one udariti rukom po ruci i time upozoriti imama na njegovu grešku, odnosno zaborav. (Prenose Buharija i Ebu Davud).
Da nije opasan samo ženski glas da izazove fitnu i razbukta strasti, već i njeno zveketanje nečim što će ljude podsjetiti na njeno prisustvo - najbolje će nam potvrditi kur'anski ajet: "... i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju". (An-Nur:31).
U našem današnjem vremenu to bi bilo slično hodanju u štiklama čiji zvuk skreće pažnju prolaznika.
Šta poslije ovoga reći za našu svakodnevnu praksu, gdje žene i djevojke recitiraju mevlude, pjevaju ilahije ili uče Kur'an pred muškarcima - gdje melodičnost ženskog glasa upravo pogađa žice ljudskih strasti i raštimava ih !
Treći faktor koji rasplamsava ljudske strasti jeste namirisavanje žene. Trebamo znati da je Allahov Poslanik s.a.v.s. namirisanu ženu, koja kao takva izađe među ljude, uporedio sa bludnicom, želeći time ukazati na veoma opasno djelovanje mirisa na razbuktavanje strasti kod osoba drugog pola. Ebu Musa El-Es'ari r.a. prenosi od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao:
"Žena koja se namiriše, pa prođe pored skupa ljudi, ona je takva i takva (znači: bludnica)". (Prenose Ebu Davud, Nesai, Tirmizi, Ahmed, Hakim, Ibn Hibban, Ibn Huzejme i dr.)
Namirisavanje je zabranjeno i onoj ženi koja ide u džamiju. Zejneba Es-Sekafijja r.a. prenosi od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao:
"Kada neka od vas želi da prisustvuje namazu u džamiji - neka ne upotrebljava miris!" (prenose Muslim, Malik i Ebu Awame).
Musa b. Jesar prenosi slučaj kada je jedna žena prošla pored Ebu Hurejre r.a. koji je zapitao:
"Slugo uobraženosti, želiš u džamiju?" Odgovorila je: "Da". Rekao joj je: "Zar u džamiju namirisana?" Rekla je: "Da". Tada joj je Ebu Hurejre r.a. rekao: "Vrati se, pa to otkloni od sebe, jer sam čuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. gdje kaže: "Ni jednoj ženi se neće namaz primiti, koja krene u džamiju a iza nje ostaje miris - sve dok se ne vrati i otkloni taj miris". (Prenosi Bejheki i Ibn Huzejme u "Sahihu").
Kada je namirisavanje žene koja odlazi u džamiju ovako strogo zabranjeno, kakva je tek zabrana namirisavanja kada žena odlazi u čaršiju ili drugo mjesto?!
Hejtemi spominje u djelu "Ez-Zevadžir" (2/37) da izlazak žene, namirisane i nagizdane, spada u velike grijehe – makar joj to dozvolio i njen muž. Međutim, s druge strane, islam preporučuje, čak i podstiče da se žena namiriše i dotjeruje svome mužu, kako bi mu bila što privlačnija, a kad izlazi pred druge ljude da to uklanja.
Četvrti faktor koji aktivira strasti kod osoba suprotnog pola jeste razgolićavanje dijelova tijela. Upravo u čuvanju avreta i skrivanju dijelova tijela od pogleda onima kojima to nije dozvoljeno, islam se razlikuje od svih civilizacija na svijetu. Kod drugih civilizacija pokazivanje i otkrivanje tijela ne predstavlja grijeh, već se, naprotiv, podstiče, a odjeća koja postoji nema svrhu pokrivanja tijela, već predstavlja jednu vrstu uljepšavanja i ukrašavanja čovjeka i žene.
Otuda se danas u drugim civilizacijama i kulturama, posebno na Zapadu, i ne samo na njemu, izuzetno prati moda i sve što je vezano za formalni, sekundarni dio ljudskog života a zapostavlja primarna ljepota - uljepšavanje duše i duhovnih kvaliteta! Međutim, u islamu odjeća ne predstavlja jednu vrstu uljepšavanja i izazova za poglede drugih, nego ona ima vrlo važnu i neophodnu ulogu u skrivanju ljudskog tijela i smanjenju rasplamsavanja strasti među osobama suprotnog pola. Koliko islam vodi računa da odvoji ljudsku od životinjske vrste, pored ostalog, vidi se i iz toga da islam ne dozvoljava ni čovjeku kada se osami sa ženom – zbog meleka - da se potpuno razgoliti. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao:
"Čuvajte se razgolićavanja, jer su s vama oni koji se nikada ne odvajaju od vas (tj. meleki), osim kada obavljate nuždu i kada prilazite svojim ženama, pa stidite ih se i ukažite im poštovanje!" (Prenosi Tirmizi).
U drugom hadisu koga, takođe, prenosi Tirmizi, veli se:
"Najveći stepen stida je da islam nije zadovoljan sa osobom koja se potpuno razgoliti ni kada je sasvim sama, jer je Allah najpreči da Ga se stidi".
Slična je stvar i kod onih žena koje imaju na sebi odjeću, ali je ona providna ili tijesna tako da pokazuje određene dijelove tijela, za koje je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:
"Žene koje nose prozirnu odjeću kao da su gole, okrećući se od Allahovih zapovijedi i radeći loša djela, dok su im glave kao grbe od deva. Takve žene neće ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris. A miris dženneta širi se na toliku i toliku udaljenost". (Prenose Muslim, Ahmed i Taberani u "Mudžemu-sagiru").
Komentarišući ovaj hadis Ibn Abdul-Berr kaže:
"Ovim hadisom je Allahov Poslanik s.a.v.s. želio reći i upozoriti na žene koje će oblačiti providnu odjeću ili odjeću stegnutu uz tijelo, te će biti samo formalno obučene, ali su, ustvari, razgolićene". (Vidi: Es-Sujuti: Tenwirul-Hawalik 3/103).
Zar se ovaj hadis ne odnosi na one žene koje imaju izreze na grudima ili suknjama, računajući da imaju odjeću, a ustvari, su razgolićene i njihovi avreti su svakome od prolaznika dostupni?! Kako takve žene misle osjetiti džennetski miris?!
Peti faktor koji rasplamsava strasti kod osoba suprotnog pola jeste njihovo osamljivanje. To vrlo često rezultira i samim činom bluda. Islam to pokušava spriječiti u samom početku i ne dopušta šansu za tako nešto. Zbog toga islam zabranjuje osamljivanje muškarca i žene, ako nisu u bliskim rodbinskim odnosima, jer ako se osame, među njima je treći - šejtan.
Šejtan, to mu je glavna uloga, svaki grijeh uljepšava i pokušava ga učiniti slađim, pa je zbog toga potrebno sve takve prilike izbjegavati.
Muhamed s.a.v.s. je to jasno poručio u jednom hadisu, koga prenosi Ukbe b. Amir r.a., a koji glasi:
"Čuvajte se osamljivanja sa ženama" Na to jedan od Ensarija upita: "A šta misliš za hamwa?" Muhammed a.s. odgovori: "Hamw je smrt!". (Prenosi Buharija, Muslim, Tirmizi i drugi).
Imam Nevevi u svom poznatom djelu "Rijadus-Salihin" poslije ovog hadisa kaže: "Hamw je neko od bliske rodbine muža: kao njegov brat (znači: djever), njegov bratić ili amidžić. (Vidi: "Rijadus-Salihin", hadis br. 1628). Dakle, zabranjeno je ženi da se osamljuje sa svakim ko nije u tijesnim rodbinskim odnosima sa njom, pa čak i sa bliskom rodbinom njenog muža - kako ne bi kojim slučajem dosla u iskušenje koje šejtan stalno priređuje.
Sve ove i druge faktore, koji razbuktavaju i aktiviraju ljudske strasti i približavaju osobe suprotnog pola činu bluda, islam pokušava sasjeći u korijenu. Ko, međutim, i pored svih tih brana i upozorenja izvrši bludnu radnju, islam mu još na ovom svijetu propisuje strogu kaznu. Tu kaznu je gotovo i nemoguće izvesti, jer uslov koji islam traži je veoma težak, a to je da sam čin bluda vide četvorica vjerodostojnih ljudi i posvjedoče da su čitav čin bluda doista i vidjeli.
Islam pribjegava ovoj kazni samo u krajnjoj granici. Prije toga on kuca na vrata ljudske svijesti i njegovog imana. I kada određuje kaznu za ovu bludnu radnju, čini to da spriječi širenje nemorala i razaranje ljudskog društva. Ovaj islamski stav je u krajnjoj liniji duboko human, mada to mnogi ne mogu da shvate. I tek kada se mnoge savremene bolesti - kao sto su sida i druge - još vise razbuktaju i prošire, mnogi će tek tada shvatiti duboku filozofiju ovog islamskog propisa. Za mnoge će biti, na žalost, isuviše kasno.
Jedan od faktora koji veoma uspješno sprečavaju nastanak bluda i sprečava eksploziju ljudskih strasti jeste, svakako, pokrivanje ljudskog tijela. Zbog toga ćemo, inšaAllah, navesti granice koje je islam u tom pogledu postavio.
Historijski se zna da su prije islama, u džahilijjetu, ljudi i žene gledali tijela jedni drugih bez imalo stida. Čak su se i kupali i vršili nuždu nepokriveni. Obilazili su oko Kabe goli i smatrali su to najvećim ibadetom. (Vidi: Tefsir od Ibn Kesira: 2/210). To su činile i žene, kao što prenosi Muslim. one su, u najviše slučajeva kao što spominje Er-Razi u svom Tefsiru, nosile takvu odjeću koja je pokazivala dio grudi, ruke i veliki dio nogu. Dakle, način oblačenja žene u džahilijjetu, kao što vidimo, ne razlikuje se od načina oblačenja većine žena u mnogim dijelovima svijeta u našem vremenu.
Islam je došao sa naredbom:
"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša" (Al-A'raf:26), i time odredio pokrivanje stidnih dijelova tijela kod čovjeka i žene. Zabranjuje se gledati u stidno mjesto drugoga. Muhammed s.a.v.s. kaže:
"Neka čovjek ne gleda u stidno mjesto drugog čovjeka, a niti žena u stidno mjesto druge žene!" (Prenose Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed).
Islam je precizirao šta se kod čovjeka i žene može vidjeti a šta se smatra avretom - stidnim mjestom.
Što se tice muškarca, kod njega se stidno mjesto računa od pupka do koljena, te mu je zabranjeno da to otkriva pred drugim ljudima, niti da gleda dio tijela kod drugih muškaraca. Ebu Ejjub El-Ensari r.a. prenosi od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao:
"Avret (stidno mjesto) je što je iznad koljena a ispod pupka". (Prenose Darekutni i Bejheki).
U drugom hadisu Muhammed a.s. veli o avretu kod muškarca:
"Ne pokazuj svoje stegno, niti gledaj u stegno živog niti mrtrvog!" (Prenose Ebu Davud i Ibn Madže).
Ovaj dio tijela kod čovjeka, koji se smatra stidnim mjestom ne može niko da vidi osim njegove zakonite žene, kao što je objasnjeno u hadisu, u kome Poslanik islama s.a.v.s. kaže:
"Čuvaj svoj avret osim od svoje žene!" (Prenose Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže).
Što se tiče, pak, žene, ona je obavezna da se šerijatski pokrije i u namazu i van namaza. Allah dž.š. kaže:
"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; i neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ill očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite". /En-Nur:31/.
Hazreti Aiši je ušla Hafsa kćerka Abdurrahmana, na čijoj je glavi bio tanak pokrivač. Aiša r.a. je uzela njen pokrivač, poderala ga i rekla: "Zar ne znaš šta je Allah objavio u suri An-Nur?!" Zatim joj je dala drugi, deblji - neprovidni pokrivač (Prenosi Imami-Malik i Ibn S'ad).
Obratimo paznju na dio već citiranog ajeta iz sure En-Nisa: "... i neka vela svoja spuste na grudi svoje" - otkuda onda kod nas zapete grudi ili otvoreni izrezi na grudima?! Na osnovu čije je to objave ?!
Drugi ajet koji je strogo naredio pokrivanje muslimanke nalazi se u suri Al-Ahzab:
"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemirivane biti. A Allah prašta i samilostan je" /Al-Ahzab:59/.
Allahove dž.š. riječi: "...neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa neće uznemirivane biti", najbolje nam pokazuju mudrost Allahovog dž.š. propisa. Uklanjanjem ukrasa i pokrivanjem kompletnog tijela, žena postaje pred drugima poštovana i vrijedna dostojanstva.
Islamski hikmet i njegova univerzalnost se ogleda i u tome što islam u ovom propisu ne precizira određenu vrstu odjeće, njenu boju i dezen, vec prepušta ljudskoj mašti da kreira svoju odjeću na razne načine, raznovrsnih boja i krojeva, ali pod uslovom da ne prelazi granice islamske pristojnosti i osnovne norme koje je islam postavio.
Naime, islam uvjetuje da odjeća bude široka i da ne ocrtava niti jedan dio tijela, da ne bude niti na jednom mjestu providna, da prekriva sve propisane dijelove tijela u namazu i van njega, da ne bude namirisana prilikom izlaska iz kuće, da ne liči odjeći muškaraca i da ne djeluje izazovno.
Što se tiče odjeće koja sliči odječi muškarca, iz sahih hadisa saznajemo da je prokleta svaka ona žena koja oponaša muškarca u odijevanju ili bilo kojim drugim stvarima. Navodimo samo neke:
Ebu Hurejre r.a. kaže: "Prokleo je Allahov Poslanik a.s. svakog čovjeka koji oblači žensku odjeću, kao i ženu koja oblači mušku odjeću". (Prenose Ebu Davud, Ibn Madze, Ahmed i Hakim).
Abdullah b. Abbas i Abdullah b. Amr prenose hadis: "Ne pripada nam od ljudi onaj ko se poistovjećuje sa ženama, niti nam pripada ona žena koja se poistovjećuje sa ljudima." (Prenose Buhari, Ebu Davud i dr.) Abdullah b. Omer r.a. kaže da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao da tri osobe neće ući u džennet i da ih Allah neće ni pogledati na Sudnjem danu - među njih se ubraja žena koja oponaša muškarca. (Prenose Ahmed, Bejheki i Hakim).
Na kraju, vrlo je važno upozoriti da smo svi odgovorni za sebe i svoju porodicu i da trebamo povesti računa, pored ostalih bitnih stvari i propisa u islamu, i o islamskom moralu i oblačenju. Allah dž..š. jasno upozorava: "O vi koji vjerujete, čuvajte sebe i svoju porodicu od vatre čije ce gorivo biti ljudi i kamenje". (At-Tahrim:6).
Otuda nam je neophodno ukazati na ovaj islamski propis koji je gotovo skroz zapostavljen. Koliko je ovaj farz odbačen iz naše prakse, najbolje nam ilustruje činjenica, da ona žena koja počne praktikovati ovaj Allahov dž.š. imperativ - smatra se da uvodi novi islam. Kakvo otkriće !!! Zar je novo ono što se praktikovalo prije i tokom 1400 godina ?!
Naše je pravo, i to sveto pravo, saznati za sve Allahove dž.š. farzove, a koliko ce ko moći to primjeniti u praksi, u jednom vremenu i prostoru, to ostaje njemu na duši.
Da li će mnoge od naših majki i sestara saznati za ovaj Allahov imperativ, kako u namazu tako i van njega, zavisi od nas samih.
_________________________________________________________________________________
NAPOMENA: Recenziju izvršili mr. Šefik Kurdić i mr. Fuad Sedić
Obrada: Islamski Edukativni Blogger 2013
_________________________________________________________________________________
