Iz knjige METODE DA'VETA U SPREČAVANJU I OTKLANJANJU LOŠIH DJELA -
Abdu-l-Hamid el-Bilali
Abdu-l-Hamid el-Bilali
UVOD
Neki učenjaci su spomenuli korake suzbijanja i njihovo stepenovanje. Prema počiniocu nevaljalog djela odnosili su se kao prema djetetu. Prije nego što od djeteta zatražimo da nam nešto pročita, dužni smo ga naučiti slova, na takav način da ono zavoli čitanje i pisanje, a ne da stekne antipatiju prema nauci. Isti je slučaj sa počiniocem lošeg djela: prema njemu se trebamo odnositi kao prema bolesniku i neznalici, sa njim moramo biti oprezni i činiti dobro promišljene i postepene korake u sprječavanju nevaljalog djela kojeg čini, prije nego što upotrijebimo direktnu metodu sprječavanja silom ili riječima.
Jedan od učenjaka koji je spomenuo ove korake jeste Ibnu-l-Kudame el-Makdisi. Prvi korak po njemu je upoznavanje, s pretpostavkom da počinilac lošeg djela ne zna da je ono loše.
PRVI KORAK: UPOZNAVANJE
Neupućena osoba prilazi grijehu ne smatrajući ga lošim. Kada spozna da je to loše, on ga napusti. Takvu osobu treba na blag način upoznati i reći mu: ''Čovjek se ne rađa učen. Svi smo mi bili neupućeni u šerijatske propise dok nas nisu učenjaci naučili. Možda u tvom mjestu nema onih koji te mogu poučiti.'' Ovako se treba ljubazno ophoditi sa njim, kako bi se upoznao bez uvrede.
DRUGI KORAK: POUKA
Zabrana putem puke, savjeta i zastrašivanja Uzvišenim Allahom je drugi korak. Citirati mu predanja koja sadrže prijetnju. Također mu pričati o životopisu naših predaka suosjećajno i s ljubavlju, bez grubosti i srdžbe.
TREĆI KORAK: OŠTAR PRIJEKOR
Oštar prijekor grubom i surovom riječju metoda je kome se pribjegava kada se ne može izvršiti sprječavanje na lijep način i kada se primijete simptomi ustrajnosti u grijehu i ismijavanje pouke i savjeta. Ali pod oštrim prijekorom ne mislimo na besramnost i laž.
Uzvišeni Allah prenoseći riječi Ibrahima, alejhi selam, kaže: ''Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?'' (El-Enbija', 67. ajet)
ČETVRTI KORAK: SPRJEČAVANJE SILOM[64]
PETI KORAK: ZASTRAŠIVANJE
Zastrašivanje i prijetnja, kao kada se kaže: ''Prestani sa tim ili ću sa tobom uraditi to i to!'' Poželjno je da se prijetnja na ovaj način uputi prije pristupanja samom udaranju, ukoliko je to moguće.
ŠESTI KORAK: UDARANJE
Udaranje direktno rukom ili nogom i slično, bez upotrebe oružja, dopušteno je pojedincima, ali u nuždi i samo u granicama potrebe, pa ako se ukloni zlo, treba prestati sa udaranjem.[65]
SITUACIJE U KOJIMA SPADA OBAVEZA SPRJEČAVANJA LOŠEG DJELA
Imam Ibnu-l-Kudame, rahimehullah, govori i o situacijama u kojima je nijekanje i sprječavanje zla beskorisno, pa kaže: ''Ako zna da njegovo sprječavanje neće koristiti, onda će se naći u jednoj od četiri slijedeće situacije:
Prvo: Ako zna da će loše djelo nestati ukoliko ne njega upozori ili ga silom ukloni, a to neće prouzrokovati negativne posljedice, onda je obavezan to uraditi.
Drugo: Ako zna da njegove riječi neće koristiti i da će, ukoliko progovori, biti pretučen, onda sa njega spada obaveza.
Treće: Ako je svjestan da njegovo opominjanje neće koristiti, ali ne postoji bojazan da mu se zbog toga nešto desi, on u toj situaciji nije obavezan opominjati, zato što nema koristi, ali mu se preporučuje da to čini radi upražnjavanja jedne od vjerskih obaveza i poticanja na vjeru.
Četvrto: Ako je svjestan da će mu se desiti nešto loše, ali zna da će svojim postupkom ukloniti zlo, kao npr. da razbije gitaru, ili prospe alkohol, a siguran je da će zbog toga biti pretučen, u tom slučaju spada obaveza sa njega, ali ostaje da je to poželjno, jer u hadisu stoji: ''Najbolji džihad jeste riječ istine u lice nepravednom vladaru.''[66]
To zbog toga što šutnja svih spada u prokletstvo koje je Allah, subhanehu ve te'ala, spomenuo u Časnoj Knjizi, a negiranje islamskog pokreta vladaru koji je poznat po nasilju šteti cijelom pokretu. Zato je neophodno da se nađu pojedinci među islamskom ulemom koji će osporiti postupke nasilničkog vladara, pa makar to prouzrokovalo njihovo fizičko zlostavljanje, jer je neophodno da se nađe neko ko će zastupati tvrdu liniju.
Iz navedenog se vidi da sa daije spada obaveza sprječavanja zla ukoliko je siguran da će ga zbog toga zadesiti nedaća. O tome se mora voditi računa prilikom upražnjavanja ove vrste šerijatskih imperativa, izuzev u četvrtom slučaju, kada je siguran da će tim svojim postupkom ukloniti zlo, i pored nedaće koja će ga zadesiti, tada mu se to preporučuje, kako se razumije iz citiranog hadisa. Tako nešto se desilo imamu Ahmedu, rahimehullah, koji je u svom radu nailazio na mnoge poteškoće, ali je ostao ustrajan u negiranju nevaljalih djela i bio uvjeren da će svojim radom uspjeti eliminirati ta djela, što se, zaista, i dogodilo!
[64] Prethodno smo spomenuli uvjete sprječavanja lošeg silom, te nema potrebe da ih ovdje ponavljamo. [65] Muhtesar minhadžu-l-kasidin, 136. [66] Muhtesar minhadžu-l-kasidin, 132.
Neki učenjaci su spomenuli korake suzbijanja i njihovo stepenovanje. Prema počiniocu nevaljalog djela odnosili su se kao prema djetetu. Prije nego što od djeteta zatražimo da nam nešto pročita, dužni smo ga naučiti slova, na takav način da ono zavoli čitanje i pisanje, a ne da stekne antipatiju prema nauci. Isti je slučaj sa počiniocem lošeg djela: prema njemu se trebamo odnositi kao prema bolesniku i neznalici, sa njim moramo biti oprezni i činiti dobro promišljene i postepene korake u sprječavanju nevaljalog djela kojeg čini, prije nego što upotrijebimo direktnu metodu sprječavanja silom ili riječima.
Jedan od učenjaka koji je spomenuo ove korake jeste Ibnu-l-Kudame el-Makdisi. Prvi korak po njemu je upoznavanje, s pretpostavkom da počinilac lošeg djela ne zna da je ono loše.
PRVI KORAK: UPOZNAVANJE
Neupućena osoba prilazi grijehu ne smatrajući ga lošim. Kada spozna da je to loše, on ga napusti. Takvu osobu treba na blag način upoznati i reći mu: ''Čovjek se ne rađa učen. Svi smo mi bili neupućeni u šerijatske propise dok nas nisu učenjaci naučili. Možda u tvom mjestu nema onih koji te mogu poučiti.'' Ovako se treba ljubazno ophoditi sa njim, kako bi se upoznao bez uvrede.
DRUGI KORAK: POUKA
Zabrana putem puke, savjeta i zastrašivanja Uzvišenim Allahom je drugi korak. Citirati mu predanja koja sadrže prijetnju. Također mu pričati o životopisu naših predaka suosjećajno i s ljubavlju, bez grubosti i srdžbe.
TREĆI KORAK: OŠTAR PRIJEKOR
Oštar prijekor grubom i surovom riječju metoda je kome se pribjegava kada se ne može izvršiti sprječavanje na lijep način i kada se primijete simptomi ustrajnosti u grijehu i ismijavanje pouke i savjeta. Ali pod oštrim prijekorom ne mislimo na besramnost i laž.
Uzvišeni Allah prenoseći riječi Ibrahima, alejhi selam, kaže: ''Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?'' (El-Enbija', 67. ajet)
ČETVRTI KORAK: SPRJEČAVANJE SILOM[64]
PETI KORAK: ZASTRAŠIVANJE
Zastrašivanje i prijetnja, kao kada se kaže: ''Prestani sa tim ili ću sa tobom uraditi to i to!'' Poželjno je da se prijetnja na ovaj način uputi prije pristupanja samom udaranju, ukoliko je to moguće.
ŠESTI KORAK: UDARANJE
Udaranje direktno rukom ili nogom i slično, bez upotrebe oružja, dopušteno je pojedincima, ali u nuždi i samo u granicama potrebe, pa ako se ukloni zlo, treba prestati sa udaranjem.[65]
SITUACIJE U KOJIMA SPADA OBAVEZA SPRJEČAVANJA LOŠEG DJELA
Imam Ibnu-l-Kudame, rahimehullah, govori i o situacijama u kojima je nijekanje i sprječavanje zla beskorisno, pa kaže: ''Ako zna da njegovo sprječavanje neće koristiti, onda će se naći u jednoj od četiri slijedeće situacije:
Prvo: Ako zna da će loše djelo nestati ukoliko ne njega upozori ili ga silom ukloni, a to neće prouzrokovati negativne posljedice, onda je obavezan to uraditi.
Drugo: Ako zna da njegove riječi neće koristiti i da će, ukoliko progovori, biti pretučen, onda sa njega spada obaveza.
Treće: Ako je svjestan da njegovo opominjanje neće koristiti, ali ne postoji bojazan da mu se zbog toga nešto desi, on u toj situaciji nije obavezan opominjati, zato što nema koristi, ali mu se preporučuje da to čini radi upražnjavanja jedne od vjerskih obaveza i poticanja na vjeru.
Četvrto: Ako je svjestan da će mu se desiti nešto loše, ali zna da će svojim postupkom ukloniti zlo, kao npr. da razbije gitaru, ili prospe alkohol, a siguran je da će zbog toga biti pretučen, u tom slučaju spada obaveza sa njega, ali ostaje da je to poželjno, jer u hadisu stoji: ''Najbolji džihad jeste riječ istine u lice nepravednom vladaru.''[66]
To zbog toga što šutnja svih spada u prokletstvo koje je Allah, subhanehu ve te'ala, spomenuo u Časnoj Knjizi, a negiranje islamskog pokreta vladaru koji je poznat po nasilju šteti cijelom pokretu. Zato je neophodno da se nađu pojedinci među islamskom ulemom koji će osporiti postupke nasilničkog vladara, pa makar to prouzrokovalo njihovo fizičko zlostavljanje, jer je neophodno da se nađe neko ko će zastupati tvrdu liniju.
Iz navedenog se vidi da sa daije spada obaveza sprječavanja zla ukoliko je siguran da će ga zbog toga zadesiti nedaća. O tome se mora voditi računa prilikom upražnjavanja ove vrste šerijatskih imperativa, izuzev u četvrtom slučaju, kada je siguran da će tim svojim postupkom ukloniti zlo, i pored nedaće koja će ga zadesiti, tada mu se to preporučuje, kako se razumije iz citiranog hadisa. Tako nešto se desilo imamu Ahmedu, rahimehullah, koji je u svom radu nailazio na mnoge poteškoće, ali je ostao ustrajan u negiranju nevaljalih djela i bio uvjeren da će svojim radom uspjeti eliminirati ta djela, što se, zaista, i dogodilo!
[64] Prethodno smo spomenuli uvjete sprječavanja lošeg silom, te nema potrebe da ih ovdje ponavljamo. [65] Muhtesar minhadžu-l-kasidin, 136. [66] Muhtesar minhadžu-l-kasidin, 132.
