subota, 23. veljače 2013.

JETIM - HUTBA

O muslimani ! Bojte se Allaha i zahvaljujte Mu na blagodati islama! Izvršavajte ono što vam je On naredio, a klonite se onoga što vam je zabranio. Ako to budete činili uspjet ćete i na dunjaluku i na Ahiretu.
 
O Allahovi robovi! Nema sumnje da je porodica osnova svakog društva i njegov temelj. Islam joj je posvetio punu brigu i pažnju u svim njenim sferama i situacijama, u blagostanju i oskudici, u dobrom i u teškom stanju. Dešava se da smrt naruši porodični sklad i uzme jednog ili oba roditelja ostavljajući djecu slabu i nemoćnu kojoj će biti potrebna pažnja, samilost, sažaljenje koje će zamjeniti roditeljsku ljubav.

Tako se dešava da djete ostaje jetimom – siročetom.

Međutim, islam nije zaboravio pitanje jetima. Na to najbolje upućuje podatak da je Allah jetima u Svojoj Knjizi spomenuo na 23 mjesta pozivajući vjernike na brigu o njemu i čuvanju njegovog imetka, a upozoravajući onoga ko mu nanese nepravdu na žestoku kaznu!

Jetim (siroče), po islamu je onaj ko je izgubio oca, a nije dostigao punoljetnost.

Jetim (siroče) je dijete koje je izgubilo oca, skrbnika, koji se brine o njemu i štiti ga kada mu je potrebna zaštita. Zbog toga se islam pobrinuo o pitanju jetima, podstakao na njihovo odgajanje, na vođenje brige o njemu, kao i na čuvanje njegovog imetka.

To što neko ostane jetim je volja Allaha, Silnoga i Mudroga. Allah je dao da najplemenitije stvorenje i najodabraniji poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude jetim kojem umiru oba roditelja. Otac mu je umro još prije njegovog rođenja, a mati kada je imao šest godina. Time je izgubio roditelje koji će ga obasipati svojom ljubavi, brigom i pažnjom.

Međutim, Allah se tada pobrinuo za njega, pa obraćajući se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

“Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio…?” (Kur’an, 94:6)

Allah, subhanehu ve te’ala, je objavio i ajete u kojima se traži od vjernika da otklone štetu od jetima i budu im od koristi po pitanju imetka, kao što se navodi u sljedećim ajetima:

“I siročadima imanja njihova uručite, loše umjesto dobrog ne podmećite i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, - to bi, zaista, bio veliki grijeh.” (Kur’an, 4:2)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o jetimima kaže:

“Ko zbrine troje siročadi kao da je klanjao čitavu noć, postio čitav dan, otišao ujutro i vratio se naveče boreći se sa isukanom sabljom na Allahovom putu. Ja i on smo u Džennetu k’o braća.”

Takođe Alejhis-selam kaže:

“Najbolja muslimanska kuća je kuća u kojoj je jetim i lijepo se postupa prema njemu, a najgora muslimanska kuća je kuća u kojoj je jetim, a loše se postupa prema njemu.”

Dakle, islam propisuje da se jetimu čini dobro i postiče na brigu o njemu, jer zanemarivanjem jetima ne zaustavlja se šteta na njemu, već je to bolest koja širi svoje klice raznoseći otrove po tijelu čitavog ummeta, pa ga snađe slabost i nemoć. To ga odvodi u propast i poniženje.

Najgora kuća kako Poslanik kaže je “kuća u kojoj je jetim, a loše se postupa prema njemu,” a najgori ummet (društvo) je ummet u kome se nalaze jetimi, a loše se postupa prema njima i zanemaruju se, pa se pokvari njihov ahlak (ponašanje) i ne budu od koristi društvu.

Nije dozvoljeno nanošenje nepravde nikome, a pogotovo kada se radi o jetimu. Obraćajući se onima koji nepravdu čine jetimima i upropaštavaju njihove imetke Uzvišeni Allah kaže:

“Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu ono što će ih u vatru odvesti i oni će u ognju gorjeti.” (Kur’an, 4:10)

Tako Allah, subhanehu ve te’ala, upozorava one koji su preuzeli brigu o jetimima da budu pravedni prema njima. I ne samo to već Uzvišeni Allah kaže:

“I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i govore istinu.” (Kur’an, 4:9)

Kako god je kazna za loš odnos prema jetimu velika, tako je i nagrada za lijep odnos prema njemu još veća. Govoreći o tome Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

“Ja i onaj ko se pobrine za jetima smo u Džennetu ovako”, pokazujući kažiprst i srednji prst.

Ibn Bettal o tome kaže: “Svako onaj ko čuje ovaj hadis treba da po njemu radi kako bi bio zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu, a nema boljeg stepena u Džennetu od toga!”

Ibn Hadžer govoreći o istom hadisu kaže: “Taj hadis ima i rivajet (predaju) u kojoj se govori “a zatim ih je rastavio” tj. kažiprst i srednji prst. Iz toga se može razumjeti da između Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga koji se brine o jetimu ima prostora, kao i između kažiprsta i srednjeg prsta (koje je razdvojio). Međutim, dovoljno je da na blizinu (sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem) uputi to što između kažiprsta i srednjeg prsta nema ni jedan drugi prst!”

Jedne prilike neki čovjek se požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na tvrdoću svoga srca, pa mu on reče: “Pomiluj jetima po glavi i nahrani siromašnog.”

Vrata dobra su otvorena. Džennet čeka onoga ko će na njih da uđe.

“… i požurite oprostu Gospodara svoga i Džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju….” (Kur’an, 3:133-134)

“Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupali!.” (Kur’an, 3:136)

priredio: Munir Zahirović
____________________________________________________________