Hvala pripada samo Uzvišenom Allahu.s.v.t. Njega hvalimo, od Njega pomoći tražimo, na Njega se oslanjamo i od Njega uputu i postojanost na pravoj stazi išćemo. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem njegovu čistu porodicu, vrijedne drugove i sve one koji su se poveli za njima do Sudnjega dana. A zatim!
Jedna od osnovnih, ako ne i najvažnijih, odlika islamskog sistema organizovanja društvenih poslova i potreba zajednice je institucija šure, savjetodavnog tijela, koja se u sklopu drugih institucija islamskog sistema zalaže za zajedničke interese i štiti ih shodno šeriatskim normativima i dobrobiti čitavog društva.
O važnosti šure je suvišno govoriti, jer nju izričito i jasno nalaže sam Kur’an. Uzvišeni naređuje bezgriješnom poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem da posluša mišljenje vjernika, pa kaže: ”…i dogovaraj se s njima.” Ali Imran 159
U povodu ovoga, imam Er-Razi u svome tefsiru navodi sljedeće riječi El-Hasana i Sufjan ibn Ujejnea, gdje stoji: ”Allah mu je naredio (šuru), kako bi se i drugi (tj. vođe muslimana) poveli za njim, sallallahu alejhi ve sellem, u uspostavljanju šure i ona time postala jasni put njegovog ummeta.”
U opisu najboljeg ummeta koji se ikada pojavio, Kur’an kaže: ”Oni se u poslovima svojim dogovaraju.” Šura 38. Stoga nas ne začuđuje brojnost Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem savjetovanja sa ashabima radijallahu anhum, iako je mogao da im naredi bilo šta, jer njegova riječ je za njih bila pravi put mimo kojeg nije postojala druga staza. Ovakav poslanički odnos spram zajedničkih pitanja su nastavili praktikovati i ashabi radijallahu anhum, tako da ispred svakog njihovog uspjeha i pobjede stoji riječ šure.
ŠTA JE ŠURA ?
Šura je najviše savjetodavno tijelo islamskog sistema vlasti, sastavljeno od više članova sposobnih da u granicama ljudskih mogućnosti ispoštuju sprovođenje šeriata u unutarnjim i vanjskim pitanjima države, koje će, shodno zakonu opće dobrobiti, izabrati halifa ili sam narod.
Iz prethodne definicije islamske šure slijedi zaključak:
- Šura je samo savjetodavno tijelo, a ne zapovjedni organ vlasti.
- Šura treba da bude sastavljena od više članova.
- Članovi šure trebaju da se odlikuju sposobnošću, što podrazumijeva posjedovanje šeriatskog znanja, mudrosti i iskustva.
- Članovi šure moraju biti pravedni, gdje će se u granicama ljudske moći truditi da iznesu najpovoljniji i ispravniji islamski stav o pitanju kojeg razmatraju, pri čemu na njih neće uticati subjektivnost, lični interesi ili neki strani faktori.
- Jedini cilj šure je sprovođenje Allahovog zakona na Zemlji, kako u unutarnjem životu islamskog društva tako i u odnosu islamske države sa drugim narodima.
- Članove šure izabire halifa ili svi muslimani, shodno interesima zajednice.
Šura je nezamjenjivo i neosporno pravo ummeta kod halife i ukoliko ga ovaj ne ispoštuje to je dovoljan razlog za smjenu halife sa vlasti. Ibn Atijje kaže: ”Šura je od osnova Šeriata i propis koji se mora ispoštovati. Onaj (vladar) koji ne traži savjet učenjaka, njegova smjena je obavezna-vadžib.” (Džamiu’-l-ahkami-Kur’an, El-Kurtubi, 4/239)
VRSTE ŠURA
Šura koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem praktikovao za svoga života nije bila formalno ozvaničena i uređena, nego bi u datom momentu, shodno prilikama i vremenu, sakupio prvake muhadžira i Ensarija tražeći od njih da iznesu svoja mišljenja o predočenom im pitanju. Nekada bi to bio samo jedan čovjek, nekada dvojica, a u kritičnijim situacijama, najčešće u pitanjima rata i mira, tražio je mišljenje svih prisutnih.
U vrijeme ashaba šura već poprima nešto drugačiji vid organizovanja, gdje se savjetodavno vijeće sužava na dio istaknutih ashaba, to stoga što se Objava završila i iz razloga da svi muslimani nisu poznavali vjeru kao Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Ibn Mes’ud, Ebu Musa El-Eš’arijj, Ibn Abbas, Ibn Omer, Zejd ibn Sabit, Muaz ibn Džebel i drugi njima ravni. Međutim, ovdje je važno napomenuti da ova šura, također, nije zanemarivala mišljenja ostalih muslimana, čak ni stav obične žene, već su njihove prijedloge i kritike s respektom uvažavali, tako su uloga i ciljevi šure ostali nepromijenjeni.
Bila je to samo jedna šura na čijem čelu je stajao halifa muslimana, dok njegovi namjesnici u islamskim pokrajinama nisu imali zvanične šure, nego bi se u važnijim pitanjima posavjetovali sa nekim od tamo prisutnih ashaba ili učenih tabi’ina u tom kraju, ili bi problem pismeno predočili lično halifi.
Ne postojanje neke druge, niže šure za vrijeme ashaba ne znači da na bilo kojem nivou organizovanja društvenih poslova ne treba da postoji islamska šura. Naprotiv, šura je potrebna i u najmanjim stvarima, naročito u sadašnje vrijeme koje se uveliko razlikuje od vremena prvih generacija ovog ummeta i jasno je uočljivo pomanjkanje i odsustvo šeriatskog znanja koje je temeljni preduslov za donošenje ispravnog stava po bilo kom pitanju.
Način organizovanja šure, bilo to na državnom ili na lokalnom nivou organizovanja muslimana, prepušten je muslimanima i njihovom idžtihadu, pri čemu se ummet, zasigurno, neće složiti i okupiti oko zablude. Uspostavljanje šure u okviru islamskih granica i zakona predstavljaće pozitivan korak na polju islamskog djelovanja.
Dužnost muslimanske zajednice, odnosno islamske vlade koju su muslimani izabrali, je da organizuje islamski život u sferi svoje nadležnosti, uz obezbjeđenje elementarnih potreba života; primjera državnog budžeta, vojske, pravosuđa, školstva, zdravstvene zaštite, ekonomskog zdravog i stabilnog sistema, sistema hisbe (naređivanja dobra i odvraćanja od zla) itd. Dok će muslimani, na lokalnom nivou organizovanja, u skladu sa islamskim zakonima, ulagati napore u dopunjavanju islamskog života, osnivajući razna udruženja, asocijacije, časopise, izdavačke kuće, radio stanice, kulturno-obrazovne centre, s ciljem napretka i jačanja islamskog društva, pri čemu će im ideja vodilja biti riječi Uzvišenog: ”…i međusobno se potpomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti.” Maide 2
Sva ova društvena kretanja, na državnom ili lokalnom nivou, biće utemeljena na instituciji islamske šure, što će biti garant njihovog ispravnog usmjerenja i ostvarenja željenih ciljeva uz Allahovu pomoć i odredbu.
ORGANIZACIJA ŠURE I NJENI ČLANOVI
Iz sire Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zapažamo da su članovi šure nekada bili svi muslimani, kao što je slučaj izlaska muslimana pred mušrike na Uhudu.
U drugom slučaju bi šuru sačinjavali samo, u toj prilici, prisutni muslimani kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao u primjeru raspodjele hevazinskog plijena na Hunejnu.
Dok bi u određenim situacijama Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dogovor vršio samo sa jednim ili dvojicom ashaba. Pitanje mušričkih zarobljenika na Bedru, Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je predočio samo Ebu Bekru i Omeru, jer oni su bili prvaci muhadžira, a prijedlog o mirovnom ugovoru sa plemenom Gatafan, uz ustupanje trećine medinskih plodova od strane muslimana pomenutom plemenu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je iznio pred Sa’d ibn Ubadu i Sa’d ibn Muaza, vođe Ensarija, jer se to najviše njih ticalo.
Iz prethodnog se da zaključiti da će imam, u skladu potrebe i date situacije, organizovati šuru. Ukoliko je šura već oformljena i njeni članovi izabrani, te se svaki, novonastali problem njima predočava, onda će postojecća šura međusobnim dogovorom odlučiti; da li će to pitanje razmatrati samo šura ili će, zbog njegove važnosti i težine posljedica koje za sobom povlači, proširiti šuru na sve muslimane i tražiti njihovo mišljenje i stav.
Imajući u vidu da je organizacija države danas mnogo teža i bremenitija nego li je to bilo u ranom periodu islamskog društva, a utemeljenje šure je prepušteno idžtihadu ummeta, onda se pod nadzorom glavne državne šure može organizovati više manjih šura, gdje će svaka šura brinuti o jednom polju državnih poslova. Za svaku šuru će se izabrati ljudi sposobni da svojim znanjem i iskustvom u skladu islamskih ciljeva najbolje odbrane interese polja kojeg predstavljaju pred glavnom šurom. Zatim će njihovi prijedlozi biti izlagani glavnoj šuri koja će problem ponovo staviti na razmatranje, bacajući na njega šire poglede kroz prizmu cjelokupne situacije u državi, općih ciljeva i posljedica i svih drugih okolnosti, što je van mogućnosti i granica podšura.
Glavnu šuru, sačinjavaće iskusni, mudri i najobrazovaniji ljudi na polju islama. Niti u jednoj šuri ne mogu učestvovati malodobnici, žene i nemuslimani. Podšura može se koristiti znanjem, informacijama i iskustvom nevjernika, ali sastavljanje prijedloga podšure, koji će biti izlagani glavnoj šuri, može biti samo od strane muslimana, jer nevjernici ne mogu štititi intrerese muslimana, niti ih zvanično zastupati u islamskoj državi, jer nevjerstvo nije ravno imanu.
U slučaju da glavna šura određeni problem iznese javnom mijenju, u tom slučaju učestvovaće samo punoljetni muškarci muslimani, jer žene u islamskoj državi nemaju nikakvu društvenu obavezu, dok su nevjernici pod zaštitom islamske države, njihova prava im neće biti osporena i vojno su oslobođeni od svakog sukoba, bilo da se radi o odbrani ili pohodu.
CILJEVI ŠURE
Institucija šure u islamskom poimanju nije cilj nego sredstvo i njeno formalno postojanje bez aktivnog djelovanja za islamsko društvo ne predstavlja nikakvu vrijednost. Samo aktivna šura, uz legitimno djelovanje, koja teži ispravnim ciljevima zaslužuje epitet islamske šure, i u tom slučaju može služiti zajedničkim interesima.
Ciljevi islamske šure moraju biti precizno određeni. Ispravnost cilja će biti mjerena šeriatskim kriterijima. Islam ima svoje statične vrijednosti i svaka vrijednost polaže pravo da bude cilj, gledajući pri tome na prioritet stvari. Strane (ne)vrijednosti, neće biti stremnja njenog cilja, osim ako to načelno budu islamske, od strane nemuslimana unaprijeđene vrijednosti.
U osnovi se djelovanje šure svodi na samo jedan cilj; olakšavanje sprovođenja Allahovog zakona na Zemlji pred kojim stoji pet osnovnih podciljeva i vrijednosti, a to su zaštita vjere, života, razuma, porijekla i imetka, te se i iz ovoga granaju svi drugi ciljevi i vrijednosti. Svaki cilj kojeg pred sebe postavi šura, a u dobrobiti je ovih vrijednosti, biće ispravan cilj.
PREDMET ŠURE
Islam kao vjera sastoji se od dvije komponente; vjerovanja i prakse, ili drugim riječima kazano; sastoji se od tevhida i šeriata. Tevhid obuhvata islamsko ubjeđenje, koje je statično i nepromjenjivo. To je ubjeđenje u koje su pozivali svi poslanici, od Nuha alejhi selama, pa do posljednjeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je samo Allah bog, i drugih božanstava pored Njega nema. On je Stvoritelj svega. Iskreno robovanje pripada samo Njemu. On nas je na ovaj svijet izveo i Njegovom odredbom sa njega odlazimo, a potom, na danu sviđanja računa, vjernicima će biti darovan džennet, a nevjernicima, koji su se o poziv Njegovih poslanika oglušili, biće određen džehennem.
Šeriat, međutim, obuhvata načine ispovjedanja vjere i robovanja Allahu, subhanehu ve te’ala i pojašnjava način međuljudskih odnosa u muslimanskoj zajednici, ukazujući na prava i dužnosti svakog pojedinca.
Polozaj šure spram tevhida je neutralan, tevhid nije podložan promjenama i idžtihadu. Ovakav odnos šura ima i prema šeriatu u onom dijelu precizno određenih stvari, kao što su ibadeti i dio muamelata (zakon o uređenju općih ljudskih odnosa).
Prostor za djelovanje šure biće samo u neodređenim stvarima, koje su u šeriatu samo načelno naznačene, ali njihovi propisi nisu detaljno i precizno definirani i ograničeni. Tako, naprimjer, šura neće raspravljati o obavezi izdvajanja zekata, nego će razmatrati o najefikasnijem načinu njegovog prikupljanja. Neće polemisati oko potrebe i obaveze formiranja vojske, već će istraživati za najboljim uređenjem te vojske i načinu njenog formiranja, finansiranja itd. Šura neće diskutovati o potrebi uređenja javnog školstva, nego će ulagati napore u poboljšanju sistema obrazovanja koje će zajednicu voditi ka napretku. Šura neće raspravljati o ukidanju kamatnih banaka, što je nužna obaveza, bez sumnje, već će izrađivati islamski bankarski sistem. Šura neće biti u dilemi formiranja stava prema drugim nevjerničkim zemljama, jer nevjernicima se ne ukazuje prijateljstvo (el-vela’), nego će po potrebi islamskog društva sklapati kratkoročne mirovne ugovore sa pojedinim zemljama, jer osnova naše saradnje sa neislamskim zemljama zasnovana je na principu da su sve neislamske zemlje daru-l-harb. (neprijateljske zemlje)
RAZILAŽENJE IMAMA SA STAVOM ŠURE
Ukoliko dođe do razilaženja stavova među samim članovima šure tu će presuditi imam, odnosno halifa. A u slučaju da se stav šure raziđe sa stavom halife, halifa će postupiti po svom mišljenju, a to iz sljedećih razloga:
1. Allah subhanehu ve te’ala kada naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dogovor sa ashabima, odmah u nastavku ajeta kaže: ”A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha… “ Ali Imran 159. Ove riječi nam pojašnjavaju značenje šure, gdje je dogovaranje obavezno svakom vođi, ali konačna odluka biva prepuštena njemu, jer riječi “A kada se odlučiš .” upućuju da konačna odluka nakon šure biva donesena od strane Poslanika, a ne od strane svih muslimana. U protivnom bi upotrijebljeni glagol u ajetu došao u množini: a kada se vi odlučite.
2. Halifa je odgovoran za svoja djela i postupke, pa kako ćemo ga učiniti odgovornim za tuđi stav u kojeg nije ubijeđen, ako ga primoramo da posluša riječ šure sa kojom se on razišao.
3. Riječ većine ne upućuje nužno na ispravnost mišljenja, jer ispravnost mišljenja proističe iz njegove poruke, a ne iz mnoštva onih koji ga zagovaraju.
4. Veliki broj događaja iz života ashaba nam ukazuje da je riječ halife iznad stava šure u slučaju njihovog razilaženja. Tako je Ebu Bekr radijallahu anhu po preuzimanju hilafeta, ostavio Usamu ibn Zejda na čelu muslimanske vojske koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao, iako niko od ashaba nije bio tog mišljenja.
Također je samo Ebu Bekr radijallahu anhu, bio za ratni obračun sa plemenima koja su odbila da izdvoje zekat, i postupio je po svom mišljenju, nakon što je ubijedio Omera radijallahu anhu.
Naravno da ovakav svoj položaj i ovlast imam ne smije zloupotrijebiti, jer u slučaju da šura svoj stav temelji na kur’anskim ili hadiskim dokazima, dužnost svih je da se pokore Objavi. U tom slučaju imam ne može imati svoj stav i raditi suprotno dokazu, jer Allah subhanehu ve te’ala kaže: ”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne složite, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” Nisa’ 59
STAV POJEDINCA NAKON PROGLASA ODLUKA ŠURE
Svaki musliman je dužan da se povinuje i pokori svim odlukama islamske šure*, jer to je obaveza koju nam nalaže Kur’an. Uzvišeni je rekao: ”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim…” Nisa’ 59. Dodajući ovome da je svaka pokornost u islamu uslovljena da bude pokornost u dobru, jer nema pokornosti u grijehu, kako nas tome uči hadis.
Svaki pojedinac ima prava da predloži svoje mišljenje šuri, a šura je dužna da olakša i uredi način dostave tih prijedloga. Ukoliko stav šure bude oprečan sa stavom pojedinca, on može tražiti ispriku pred šurom, a ako je ne dobije ili ako šura pri proglasu stava zatvori vrata isprikama, obavezan je da posluša stav šure i radi shodno njenim uputama.
Šura ima ovlast da obaveže bilo kojeg pojedinca na izvršenje nekog posla, s tim da to ne smije ići na njegovu štetu. Svo vrijeme koje utroši u obavljanju datog zadatka mu se mora materijalno nadoknaditi. Njegov status kao izvršioca odredbi šure mora biti ravan statusu neobaveznog muslimana, pri čemu će imati slobodno vrijeme, novčanu nadoknadu za svoj rad, obezbijeđen smještaj, mjesto rada, prevoz, upute i pravilnik rada, pravnu zaštitu i drugo.
Ako se neki pojedinac ili skupina ogluše o odredbe šure protiv njih će se upotrijebiti represivne mjere; opomena, novčana ili tjelesna kazna (bičevanje, shodno odredbama suda), lišavanje slobode, protjerivanje iz mjesta u mjesto unutar islamske države, hedžr (zabrana komuniciranja sa njima), shodno veličini prestupa kojeg su uradili, a taj problem će razmatrati islamsko sudilaštvo.
Ismet Muradif Purdić
Jedna od osnovnih, ako ne i najvažnijih, odlika islamskog sistema organizovanja društvenih poslova i potreba zajednice je institucija šure, savjetodavnog tijela, koja se u sklopu drugih institucija islamskog sistema zalaže za zajedničke interese i štiti ih shodno šeriatskim normativima i dobrobiti čitavog društva.
O važnosti šure je suvišno govoriti, jer nju izričito i jasno nalaže sam Kur’an. Uzvišeni naređuje bezgriješnom poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem da posluša mišljenje vjernika, pa kaže: ”…i dogovaraj se s njima.” Ali Imran 159
U povodu ovoga, imam Er-Razi u svome tefsiru navodi sljedeće riječi El-Hasana i Sufjan ibn Ujejnea, gdje stoji: ”Allah mu je naredio (šuru), kako bi se i drugi (tj. vođe muslimana) poveli za njim, sallallahu alejhi ve sellem, u uspostavljanju šure i ona time postala jasni put njegovog ummeta.”
U opisu najboljeg ummeta koji se ikada pojavio, Kur’an kaže: ”Oni se u poslovima svojim dogovaraju.” Šura 38. Stoga nas ne začuđuje brojnost Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem savjetovanja sa ashabima radijallahu anhum, iako je mogao da im naredi bilo šta, jer njegova riječ je za njih bila pravi put mimo kojeg nije postojala druga staza. Ovakav poslanički odnos spram zajedničkih pitanja su nastavili praktikovati i ashabi radijallahu anhum, tako da ispred svakog njihovog uspjeha i pobjede stoji riječ šure.
ŠTA JE ŠURA ?
Šura je najviše savjetodavno tijelo islamskog sistema vlasti, sastavljeno od više članova sposobnih da u granicama ljudskih mogućnosti ispoštuju sprovođenje šeriata u unutarnjim i vanjskim pitanjima države, koje će, shodno zakonu opće dobrobiti, izabrati halifa ili sam narod.
Iz prethodne definicije islamske šure slijedi zaključak:
- Šura je samo savjetodavno tijelo, a ne zapovjedni organ vlasti.
- Šura treba da bude sastavljena od više članova.
- Članovi šure trebaju da se odlikuju sposobnošću, što podrazumijeva posjedovanje šeriatskog znanja, mudrosti i iskustva.
- Članovi šure moraju biti pravedni, gdje će se u granicama ljudske moći truditi da iznesu najpovoljniji i ispravniji islamski stav o pitanju kojeg razmatraju, pri čemu na njih neće uticati subjektivnost, lični interesi ili neki strani faktori.
- Jedini cilj šure je sprovođenje Allahovog zakona na Zemlji, kako u unutarnjem životu islamskog društva tako i u odnosu islamske države sa drugim narodima.
- Članove šure izabire halifa ili svi muslimani, shodno interesima zajednice.
Šura je nezamjenjivo i neosporno pravo ummeta kod halife i ukoliko ga ovaj ne ispoštuje to je dovoljan razlog za smjenu halife sa vlasti. Ibn Atijje kaže: ”Šura je od osnova Šeriata i propis koji se mora ispoštovati. Onaj (vladar) koji ne traži savjet učenjaka, njegova smjena je obavezna-vadžib.” (Džamiu’-l-ahkami-Kur’an, El-Kurtubi, 4/239)
VRSTE ŠURA
Šura koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem praktikovao za svoga života nije bila formalno ozvaničena i uređena, nego bi u datom momentu, shodno prilikama i vremenu, sakupio prvake muhadžira i Ensarija tražeći od njih da iznesu svoja mišljenja o predočenom im pitanju. Nekada bi to bio samo jedan čovjek, nekada dvojica, a u kritičnijim situacijama, najčešće u pitanjima rata i mira, tražio je mišljenje svih prisutnih.
U vrijeme ashaba šura već poprima nešto drugačiji vid organizovanja, gdje se savjetodavno vijeće sužava na dio istaknutih ashaba, to stoga što se Objava završila i iz razloga da svi muslimani nisu poznavali vjeru kao Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Ibn Mes’ud, Ebu Musa El-Eš’arijj, Ibn Abbas, Ibn Omer, Zejd ibn Sabit, Muaz ibn Džebel i drugi njima ravni. Međutim, ovdje je važno napomenuti da ova šura, također, nije zanemarivala mišljenja ostalih muslimana, čak ni stav obične žene, već su njihove prijedloge i kritike s respektom uvažavali, tako su uloga i ciljevi šure ostali nepromijenjeni.
Bila je to samo jedna šura na čijem čelu je stajao halifa muslimana, dok njegovi namjesnici u islamskim pokrajinama nisu imali zvanične šure, nego bi se u važnijim pitanjima posavjetovali sa nekim od tamo prisutnih ashaba ili učenih tabi’ina u tom kraju, ili bi problem pismeno predočili lično halifi.
Ne postojanje neke druge, niže šure za vrijeme ashaba ne znači da na bilo kojem nivou organizovanja društvenih poslova ne treba da postoji islamska šura. Naprotiv, šura je potrebna i u najmanjim stvarima, naročito u sadašnje vrijeme koje se uveliko razlikuje od vremena prvih generacija ovog ummeta i jasno je uočljivo pomanjkanje i odsustvo šeriatskog znanja koje je temeljni preduslov za donošenje ispravnog stava po bilo kom pitanju.
Način organizovanja šure, bilo to na državnom ili na lokalnom nivou organizovanja muslimana, prepušten je muslimanima i njihovom idžtihadu, pri čemu se ummet, zasigurno, neće složiti i okupiti oko zablude. Uspostavljanje šure u okviru islamskih granica i zakona predstavljaće pozitivan korak na polju islamskog djelovanja.
Dužnost muslimanske zajednice, odnosno islamske vlade koju su muslimani izabrali, je da organizuje islamski život u sferi svoje nadležnosti, uz obezbjeđenje elementarnih potreba života; primjera državnog budžeta, vojske, pravosuđa, školstva, zdravstvene zaštite, ekonomskog zdravog i stabilnog sistema, sistema hisbe (naređivanja dobra i odvraćanja od zla) itd. Dok će muslimani, na lokalnom nivou organizovanja, u skladu sa islamskim zakonima, ulagati napore u dopunjavanju islamskog života, osnivajući razna udruženja, asocijacije, časopise, izdavačke kuće, radio stanice, kulturno-obrazovne centre, s ciljem napretka i jačanja islamskog društva, pri čemu će im ideja vodilja biti riječi Uzvišenog: ”…i međusobno se potpomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti.” Maide 2
Sva ova društvena kretanja, na državnom ili lokalnom nivou, biće utemeljena na instituciji islamske šure, što će biti garant njihovog ispravnog usmjerenja i ostvarenja željenih ciljeva uz Allahovu pomoć i odredbu.
ORGANIZACIJA ŠURE I NJENI ČLANOVI
Iz sire Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zapažamo da su članovi šure nekada bili svi muslimani, kao što je slučaj izlaska muslimana pred mušrike na Uhudu.
U drugom slučaju bi šuru sačinjavali samo, u toj prilici, prisutni muslimani kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao u primjeru raspodjele hevazinskog plijena na Hunejnu.
Dok bi u određenim situacijama Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dogovor vršio samo sa jednim ili dvojicom ashaba. Pitanje mušričkih zarobljenika na Bedru, Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je predočio samo Ebu Bekru i Omeru, jer oni su bili prvaci muhadžira, a prijedlog o mirovnom ugovoru sa plemenom Gatafan, uz ustupanje trećine medinskih plodova od strane muslimana pomenutom plemenu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je iznio pred Sa’d ibn Ubadu i Sa’d ibn Muaza, vođe Ensarija, jer se to najviše njih ticalo.
Iz prethodnog se da zaključiti da će imam, u skladu potrebe i date situacije, organizovati šuru. Ukoliko je šura već oformljena i njeni članovi izabrani, te se svaki, novonastali problem njima predočava, onda će postojecća šura međusobnim dogovorom odlučiti; da li će to pitanje razmatrati samo šura ili će, zbog njegove važnosti i težine posljedica koje za sobom povlači, proširiti šuru na sve muslimane i tražiti njihovo mišljenje i stav.
Imajući u vidu da je organizacija države danas mnogo teža i bremenitija nego li je to bilo u ranom periodu islamskog društva, a utemeljenje šure je prepušteno idžtihadu ummeta, onda se pod nadzorom glavne državne šure može organizovati više manjih šura, gdje će svaka šura brinuti o jednom polju državnih poslova. Za svaku šuru će se izabrati ljudi sposobni da svojim znanjem i iskustvom u skladu islamskih ciljeva najbolje odbrane interese polja kojeg predstavljaju pred glavnom šurom. Zatim će njihovi prijedlozi biti izlagani glavnoj šuri koja će problem ponovo staviti na razmatranje, bacajući na njega šire poglede kroz prizmu cjelokupne situacije u državi, općih ciljeva i posljedica i svih drugih okolnosti, što je van mogućnosti i granica podšura.
Glavnu šuru, sačinjavaće iskusni, mudri i najobrazovaniji ljudi na polju islama. Niti u jednoj šuri ne mogu učestvovati malodobnici, žene i nemuslimani. Podšura može se koristiti znanjem, informacijama i iskustvom nevjernika, ali sastavljanje prijedloga podšure, koji će biti izlagani glavnoj šuri, može biti samo od strane muslimana, jer nevjernici ne mogu štititi intrerese muslimana, niti ih zvanično zastupati u islamskoj državi, jer nevjerstvo nije ravno imanu.
U slučaju da glavna šura određeni problem iznese javnom mijenju, u tom slučaju učestvovaće samo punoljetni muškarci muslimani, jer žene u islamskoj državi nemaju nikakvu društvenu obavezu, dok su nevjernici pod zaštitom islamske države, njihova prava im neće biti osporena i vojno su oslobođeni od svakog sukoba, bilo da se radi o odbrani ili pohodu.
CILJEVI ŠURE
Institucija šure u islamskom poimanju nije cilj nego sredstvo i njeno formalno postojanje bez aktivnog djelovanja za islamsko društvo ne predstavlja nikakvu vrijednost. Samo aktivna šura, uz legitimno djelovanje, koja teži ispravnim ciljevima zaslužuje epitet islamske šure, i u tom slučaju može služiti zajedničkim interesima.
Ciljevi islamske šure moraju biti precizno određeni. Ispravnost cilja će biti mjerena šeriatskim kriterijima. Islam ima svoje statične vrijednosti i svaka vrijednost polaže pravo da bude cilj, gledajući pri tome na prioritet stvari. Strane (ne)vrijednosti, neće biti stremnja njenog cilja, osim ako to načelno budu islamske, od strane nemuslimana unaprijeđene vrijednosti.
U osnovi se djelovanje šure svodi na samo jedan cilj; olakšavanje sprovođenja Allahovog zakona na Zemlji pred kojim stoji pet osnovnih podciljeva i vrijednosti, a to su zaštita vjere, života, razuma, porijekla i imetka, te se i iz ovoga granaju svi drugi ciljevi i vrijednosti. Svaki cilj kojeg pred sebe postavi šura, a u dobrobiti je ovih vrijednosti, biće ispravan cilj.
PREDMET ŠURE
Islam kao vjera sastoji se od dvije komponente; vjerovanja i prakse, ili drugim riječima kazano; sastoji se od tevhida i šeriata. Tevhid obuhvata islamsko ubjeđenje, koje je statično i nepromjenjivo. To je ubjeđenje u koje su pozivali svi poslanici, od Nuha alejhi selama, pa do posljednjeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je samo Allah bog, i drugih božanstava pored Njega nema. On je Stvoritelj svega. Iskreno robovanje pripada samo Njemu. On nas je na ovaj svijet izveo i Njegovom odredbom sa njega odlazimo, a potom, na danu sviđanja računa, vjernicima će biti darovan džennet, a nevjernicima, koji su se o poziv Njegovih poslanika oglušili, biće određen džehennem.
Šeriat, međutim, obuhvata načine ispovjedanja vjere i robovanja Allahu, subhanehu ve te’ala i pojašnjava način međuljudskih odnosa u muslimanskoj zajednici, ukazujući na prava i dužnosti svakog pojedinca.
Polozaj šure spram tevhida je neutralan, tevhid nije podložan promjenama i idžtihadu. Ovakav odnos šura ima i prema šeriatu u onom dijelu precizno određenih stvari, kao što su ibadeti i dio muamelata (zakon o uređenju općih ljudskih odnosa).
Prostor za djelovanje šure biće samo u neodređenim stvarima, koje su u šeriatu samo načelno naznačene, ali njihovi propisi nisu detaljno i precizno definirani i ograničeni. Tako, naprimjer, šura neće raspravljati o obavezi izdvajanja zekata, nego će razmatrati o najefikasnijem načinu njegovog prikupljanja. Neće polemisati oko potrebe i obaveze formiranja vojske, već će istraživati za najboljim uređenjem te vojske i načinu njenog formiranja, finansiranja itd. Šura neće diskutovati o potrebi uređenja javnog školstva, nego će ulagati napore u poboljšanju sistema obrazovanja koje će zajednicu voditi ka napretku. Šura neće raspravljati o ukidanju kamatnih banaka, što je nužna obaveza, bez sumnje, već će izrađivati islamski bankarski sistem. Šura neće biti u dilemi formiranja stava prema drugim nevjerničkim zemljama, jer nevjernicima se ne ukazuje prijateljstvo (el-vela’), nego će po potrebi islamskog društva sklapati kratkoročne mirovne ugovore sa pojedinim zemljama, jer osnova naše saradnje sa neislamskim zemljama zasnovana je na principu da su sve neislamske zemlje daru-l-harb. (neprijateljske zemlje)
RAZILAŽENJE IMAMA SA STAVOM ŠURE
Ukoliko dođe do razilaženja stavova među samim članovima šure tu će presuditi imam, odnosno halifa. A u slučaju da se stav šure raziđe sa stavom halife, halifa će postupiti po svom mišljenju, a to iz sljedećih razloga:
1. Allah subhanehu ve te’ala kada naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dogovor sa ashabima, odmah u nastavku ajeta kaže: ”A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha… “ Ali Imran 159. Ove riječi nam pojašnjavaju značenje šure, gdje je dogovaranje obavezno svakom vođi, ali konačna odluka biva prepuštena njemu, jer riječi “A kada se odlučiš .” upućuju da konačna odluka nakon šure biva donesena od strane Poslanika, a ne od strane svih muslimana. U protivnom bi upotrijebljeni glagol u ajetu došao u množini: a kada se vi odlučite.
2. Halifa je odgovoran za svoja djela i postupke, pa kako ćemo ga učiniti odgovornim za tuđi stav u kojeg nije ubijeđen, ako ga primoramo da posluša riječ šure sa kojom se on razišao.
3. Riječ većine ne upućuje nužno na ispravnost mišljenja, jer ispravnost mišljenja proističe iz njegove poruke, a ne iz mnoštva onih koji ga zagovaraju.
4. Veliki broj događaja iz života ashaba nam ukazuje da je riječ halife iznad stava šure u slučaju njihovog razilaženja. Tako je Ebu Bekr radijallahu anhu po preuzimanju hilafeta, ostavio Usamu ibn Zejda na čelu muslimanske vojske koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao, iako niko od ashaba nije bio tog mišljenja.
Također je samo Ebu Bekr radijallahu anhu, bio za ratni obračun sa plemenima koja su odbila da izdvoje zekat, i postupio je po svom mišljenju, nakon što je ubijedio Omera radijallahu anhu.
Naravno da ovakav svoj položaj i ovlast imam ne smije zloupotrijebiti, jer u slučaju da šura svoj stav temelji na kur’anskim ili hadiskim dokazima, dužnost svih je da se pokore Objavi. U tom slučaju imam ne može imati svoj stav i raditi suprotno dokazu, jer Allah subhanehu ve te’ala kaže: ”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne složite, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” Nisa’ 59
STAV POJEDINCA NAKON PROGLASA ODLUKA ŠURE
Svaki musliman je dužan da se povinuje i pokori svim odlukama islamske šure*, jer to je obaveza koju nam nalaže Kur’an. Uzvišeni je rekao: ”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim…” Nisa’ 59. Dodajući ovome da je svaka pokornost u islamu uslovljena da bude pokornost u dobru, jer nema pokornosti u grijehu, kako nas tome uči hadis.
Svaki pojedinac ima prava da predloži svoje mišljenje šuri, a šura je dužna da olakša i uredi način dostave tih prijedloga. Ukoliko stav šure bude oprečan sa stavom pojedinca, on može tražiti ispriku pred šurom, a ako je ne dobije ili ako šura pri proglasu stava zatvori vrata isprikama, obavezan je da posluša stav šure i radi shodno njenim uputama.
Šura ima ovlast da obaveže bilo kojeg pojedinca na izvršenje nekog posla, s tim da to ne smije ići na njegovu štetu. Svo vrijeme koje utroši u obavljanju datog zadatka mu se mora materijalno nadoknaditi. Njegov status kao izvršioca odredbi šure mora biti ravan statusu neobaveznog muslimana, pri čemu će imati slobodno vrijeme, novčanu nadoknadu za svoj rad, obezbijeđen smještaj, mjesto rada, prevoz, upute i pravilnik rada, pravnu zaštitu i drugo.
Ako se neki pojedinac ili skupina ogluše o odredbe šure protiv njih će se upotrijebiti represivne mjere; opomena, novčana ili tjelesna kazna (bičevanje, shodno odredbama suda), lišavanje slobode, protjerivanje iz mjesta u mjesto unutar islamske države, hedžr (zabrana komuniciranja sa njima), shodno veličini prestupa kojeg su uradili, a taj problem će razmatrati islamsko sudilaštvo.
Ismet Muradif Purdić
________________________________________________________________
