Rekao je Ja'kub: "Iskren je onaj koji krije svoja dobra djela kao što krije svoja loša djela."
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala i slava pripada Uzvišenom Allahu, Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Koga Allah dž.š. uputi na pravi put, niko ga sa tog puta ne može skrenuti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na pravi put izvesti ne može. Uzvišeni Allah objavio je u svojoj Časnoj knjizi Kur'anu: "Nije im naređeno ništa drugo do da Allaha obožavaju, iskreno Mu ispovijedajući vjeru." (Prijevod značenja, El-Bekare 5. ajet)
Reci: "Namaz moj, moji obredi, život moj i smrt moja pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, On nema sudruga. To mi je naređeno i ja sam od prvih Muslimana." (Prijevod značenja El-En'am 162., 163. ajet) "On je taj koji je stvorio smrt i život da bi vas iskušao ko će od vas najljepša djela činiti." (Prijevod značenja, El-Mulk 2. ajet)
Rekao je Fudajl ibn Ijad tumačeći ovaj ajet: "Misli se na najiskrenija i najispravnija djela." - Rekoše: "O, Ebu Ali, što znači najiskrenija i najispravnija?" - Reče: "Zaista, ako djelo bude iskreno, a ne bude ispravno, neće biti primljeno kod Allaha dž.š. Isto tako, ako bude ispravno, a ne bude iskreno, neće biti primljeno. Bit će primljeno samo onda kada bude iskreno i ispravno. Iskreno djelo je ono koje je urađeno radi Allaha dž.š., a ispravno je ono koje je urađeno onako kako ga je radio Poslanik (s.a.v.s.)."
Zatim je proučio sljedeći ajet: "Ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka čini dobra djela i neka obožavajući Gospodara svoga, ne smatra Njemu ravnim nikoga.” (Prijevod značenja, El-Kehf, 110.)
ŠTA JE TO ISKRENOST (IHLAS)?
Definicije iskrenosti (ihlasa) kod islamskih učenjaka su približnog značenja i većina njih se kreće oko toga da je ihlas (iskrenost) da čovjek svojim ibadetom ne namjerava ništa drugo do Allahovo zadovoljstvo i nagradu. Navest ćemo neke od tih definicija:
Rekao je El Izz ibn Abdu-s-Selam: "Iskrenost (ihlas) jeste da čovjek izvršava ono što mu je naređeno, čisto radi Allaha i da time ne želi da ga ljudi veličaju i poštuju, da stekne neku korist u vjeri niti da od sebe odbije neku dunjalučku štetu." Rekao je Sehl Ibn Abdullah: "Iskrenost je da čovjekovo mirovanje i pokretanje bude samo radi Allaha dž.š.".
Rekao je Fudajl Ibn Ijad: "Ostavljanje djela radi ljudi je pretvaranje (rija), a rađenje djela radi ljudi je pripisivanje Allahu druga (širk). Iskrenost (ihlas) je da te Allah sačuva i od jednog i od drugog."
TEGOBA IHLASA
Postići iskrenost (ihlas) u svim djelima i riječima, što smo obavezni, jedna je od najtežih stvari sa kojima se srećemo. Ovim se ne misli samo na obične i prosječne ljude nego i na velikane ovoga ummeta, učenjake i pobožnjake koji su sami izjavljivali da je teško ostvariti i doći do stepena ihlasa (iskrenosti), kao što se prenosi od Sufjana Es-Sevrija, velikog muhadisa (učenjaka hadisa), da je rekao: "Ništa mi teže nije bilo od borbe sa mojim nijjetom (namjerom) koji se stalno mijenja." (El Medžmun od Imama Nevevija 1/29 str.)
Zbog toga je Poslanik (s.a.v.s.) često učio dovu: "O, Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce na Tvojoj vjeri.". (Prenio ga je Imam Tirmizi u poglavlju Da'vat 89, 124, Ibn Madže u poglavlju Efferat). Isto tako običavao se zaklinjati zakletvom: "Ne, tako mi Onoga koji okreće srca." Srca su prevrtljiva i promjenjljiva u svojim namjerama i težnjama. Onaj koji hoće da se uvjeri u to neka posmatra svoje srce samo sahat vremena, kako sad želi ovo sad ono, sad je skrušeno radi Allaha u namazu, a onda odjednom biva radi određene osobe koja ga gleda, sada svojim djelom hoće samo Allahovu nagradu, a onda hoće i ovodunjalučku nadoknadu. Rekao je Poslanik (s.a.v.s.): "Nema ni jednog srca a da se ne nalazi između dva Allahova prsta. Ako Allah dž.š. hoće, ostavi ga na pravom putu, a ako hoće, učini da skrene sa pravoga puta. Vaga (mizan) je u rukama Milostivog, neke ljude uzdiže, a druge ponižava. Tako će ostati do Sudnjeg dana.". (Prenio ga je Imam Ahmed u svom Musnedu, Ibn Madže u svom Sunenu i Hakim u svom Mustedreku od Nevvasa Šejh Albani ocjenio ga je vjerodostojnim). Ihlas je težak i zbog toga što je Allah dž.š. iz Svoje mudrosti učinio srce poprištem borbi između šejtana i meleka. Nekad njime zavlada jedan, nekada drugi. To nam je najbolje objasnio Poslanik (s.a.v.s.) kada je rekao: "U srcu sina Ademovog i melek i šejtan imaju svoj udio (trenutak). Za to vrijeme melek ga tješi dobrim i podstiče ga da vjeruje u ono što je Allah obećao, a šejtan ga straši zlom i podstiče ga da niječe (ne vjeruje) u ono što je Allah obećao.” Zatim je Poslanik (s.a.v.s.) proučio: "Šejtan vas plaši siromaštvom i naređuje vam da činite razvrat, a Allah vam obećava Svoj oprost i dobro. Allah je neizmjerno dobar i zna sve." (Prijevod značenja, El-Bekare, 268.) (Imam Tirmizi). Rekao je Ibnul Kajim u Igasetul-levhani 1/28 str. osvrčući se na ovaj hadis: "Melek i šejtan smjenjuju se u čovjekovom srcu kao što se smjenjuju dan i noć. Ima ljudi čiji je dan duži od njegove noći (tj. prisustvo meleka je duže od prisustva šejtana), a kod drugih je suprotno. Ima onih kod kojih je stalno dan (tj. cijelo vrijeme kod njega je prisutan melek), a kod drugih je suprotno.".
PREPREKE NA PUTU IHLASA
Islamski učenjak Hersi spominje tri stvari koje mogu da najviše naštete ili budu najveće prepreke na putu iskrenosti, a to su:
- da čovjek vidi djelo koje je uradio (tj. da ga vidi velikim)
- da traži ovodunjalučku nadoknadu za njega
- da bude zadovoljan njime.
Ono što mu pomaže da se oslobodi prve prepreke jeste osvrtanje na Allahovu dobrotu prema njemu, na Allahovu uputu i na to da je djelo koje je uradio od Allaha, a ne od njega i da to nije bilo ništa drugo do Allahova volja kao što kaže Uzvišeni: "A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće." (Prijevod značenja, Et-Takvir 29.).
Svako naše dobro djelo, koje uradimo, ne trebamo gledati nikako drugačije do kao pokretanje drveća i puhanje vjetrova, što znači da se drveće i vjetar nikad ne bi pokrenuli da ih ne pokrene neko drugi, kao što i mi koji smo u osnovi mrtvaci ne bismo se probudili niti bismo se pokrenuli da nije Allahove dobrote prema nama i Njegove volje i htijenja. Ljudska duša puna je džehla (neznanja) i zuluma (nasilja), po prirodi je lijena i daje prednost strastima i nevaljalštinama. Izvor je i pribježište svakog zla. Kao takva sigurno je da ne bi proizvela nikakvo dobro da nije Allaha dž.š. koji je upućuje na njega. Dovoljno je, kao potvrda za sve ovo što smo rekli to da Allah dž.š. kaže za Svoga najboljeg i najodabranijeg roba Muhammeda (s.a.v.s.): "A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio." (Prijevod značenja, Isra 74.)
Ono što mu pomaže da savlada treću prepreku (a ona je da bude zadovoljan svojim djelom) jesu dvije stvari:
a) Da se osvrne na manjkavosti i negativnosti prisutne u tom djelu, i da je i svojoj duši i šejtanu, bez obzira koliko se trudio, dao određeni udio. Upitan je Poslanik (s.a.v.s.) o čovjekovom nenamjernom pogledu u namazu, na šta je rekao: "To je ono što šejtan uspije ukrasti od njegovog namaza.". (Prenosi ga Buhari od Aiše r.a.). Kada samo jedan nenamjerni pogled spada u ono što šejtan uspjedne ukrasti od namaza, šta je onda sa potpunim okretanjem srca ka nekome drugom mimo Allahu?
b) Znanje o onome čime Allah dž.š. zadužuje da bi istinski bio obožavan i da je slab, nemoćan i daleko od toga da ispuni Allahova prava, pa zbog toga ne smije biti zadovoljan svojim djelom i mora se stidjeti da Allaha sretne sa njime.
NEKE IZREKE O IHLASU
1. Rekao je Ja'kub: "Iskren je onaj koji krije svoja dobra djela, kao što krije svoja loša djela."
2. Rekao je Ejjub: "Činjenje nijjeta (namjera) iskrenim ljudima je teže od svih djela.".
3. Rekli su neki učenjaci: "Iskrenost samo sahat vremena predstavlja vječni spas, međutim, iskrenost je rijetka."
4. Upitan je Suhejl: "Šta je najteže čovjekovoj duši?" - Reče: "Iskrenost je ona u tom slučaju nema svoga udjela.".
KAKAV JE PROPIS ZA DJELA URAĐENA BEZ IHLASA?
Prenosi se od velikog broja islamskih učenjaka da su iskrenost ubrajali u sastavni dio ibadeta, tj. smatrali su da ibadet obavljen bez ihlasa (iskrenosti) nije ispravan. Kao što se prenosi od Izza Ibn Abdu-s-Selama da je rekao: "Iskrenost je uvjet za ispravnost ibadeta." (Kava'du-l-Ahkam 1/207 str.), a od Kurtubija i Šejhu-l-Islama Ibn Tejmijje prenosi se da su rekli da je iskrenost u ibadetima farz (obaveza).(Tefsiru-l-Kurtubi 20/144.)
Međutim, prenosi se od nekih pravnika hanefijskog mezheba da je ibadet onoga koji ga radi bez ihlasa ispravan. Rekao je Hamevi: "Ako čovjek bude klanjao pretvarajući se, želeći da neko čuje za njega, njegov namaz je ispravan sa strane propisa, zbog toga što je ispunio sve uslove i ruknove (sastavne dijelove), a neće biti nagrađen zbog nedostatka iskrenosti (ihlasa).". (Gamzu Ujuni-l-Besairi 1/30, 32 str.) Rekao je Ibn Abidin u svojoj Hašiji 1/304 str. sljedeće: "Iskrenost (ihlas) je uslov da čovjek bude nagrađen, a ne da bi ibadet bio ispravan." Sigurno je da je ovakav stav pogrešan, jer se razilazi sa riječima Allahovog Poslnika (s.a.v.s.): "Allah prima samo ona djela koja su iskreno, radi Njega urađena i njima se želi Allahovo lice.". (Prenosi ga Nesai od Ebu Umame, a Albani ga je ocjenio vjerodostojnim. Pogledaj Sahihu-l-Džami hadis broj 1852)
Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje govori u Medžmuu-l-Fetava 26/28-30 str. o onima koji plaćaju zekat vladaru bojeći se da ih ne ubije, ne naruši njihovu čast, ili ne uzme njihov imetak i o onima koji dolaze na namaz bojeći se za svoje živote i časti i opisuje ih kao licemjere i one koji se pretvaraju.
Zatim kaže: "Naš je stav kao i stav velikog broja učenjaka, da takav ibadet nije ispravan i sa ovakvim nijjetom (namjerom) čovjek nije sa sebe skinuo obavezu (farz).
Molim Allaha dž.š. da nas učini iskrenima u našim riječima i djelima, i da nas očisti od svega onoga što narušava iskrenost. Amin!
Semir Imamović
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala i slava pripada Uzvišenom Allahu, Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Koga Allah dž.š. uputi na pravi put, niko ga sa tog puta ne može skrenuti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na pravi put izvesti ne može. Uzvišeni Allah objavio je u svojoj Časnoj knjizi Kur'anu: "Nije im naređeno ništa drugo do da Allaha obožavaju, iskreno Mu ispovijedajući vjeru." (Prijevod značenja, El-Bekare 5. ajet)
Reci: "Namaz moj, moji obredi, život moj i smrt moja pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova, On nema sudruga. To mi je naređeno i ja sam od prvih Muslimana." (Prijevod značenja El-En'am 162., 163. ajet) "On je taj koji je stvorio smrt i život da bi vas iskušao ko će od vas najljepša djela činiti." (Prijevod značenja, El-Mulk 2. ajet)
Rekao je Fudajl ibn Ijad tumačeći ovaj ajet: "Misli se na najiskrenija i najispravnija djela." - Rekoše: "O, Ebu Ali, što znači najiskrenija i najispravnija?" - Reče: "Zaista, ako djelo bude iskreno, a ne bude ispravno, neće biti primljeno kod Allaha dž.š. Isto tako, ako bude ispravno, a ne bude iskreno, neće biti primljeno. Bit će primljeno samo onda kada bude iskreno i ispravno. Iskreno djelo je ono koje je urađeno radi Allaha dž.š., a ispravno je ono koje je urađeno onako kako ga je radio Poslanik (s.a.v.s.)."
Zatim je proučio sljedeći ajet: "Ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka čini dobra djela i neka obožavajući Gospodara svoga, ne smatra Njemu ravnim nikoga.” (Prijevod značenja, El-Kehf, 110.)
ŠTA JE TO ISKRENOST (IHLAS)?
Definicije iskrenosti (ihlasa) kod islamskih učenjaka su približnog značenja i većina njih se kreće oko toga da je ihlas (iskrenost) da čovjek svojim ibadetom ne namjerava ništa drugo do Allahovo zadovoljstvo i nagradu. Navest ćemo neke od tih definicija:
Rekao je El Izz ibn Abdu-s-Selam: "Iskrenost (ihlas) jeste da čovjek izvršava ono što mu je naređeno, čisto radi Allaha i da time ne želi da ga ljudi veličaju i poštuju, da stekne neku korist u vjeri niti da od sebe odbije neku dunjalučku štetu." Rekao je Sehl Ibn Abdullah: "Iskrenost je da čovjekovo mirovanje i pokretanje bude samo radi Allaha dž.š.".
Rekao je Fudajl Ibn Ijad: "Ostavljanje djela radi ljudi je pretvaranje (rija), a rađenje djela radi ljudi je pripisivanje Allahu druga (širk). Iskrenost (ihlas) je da te Allah sačuva i od jednog i od drugog."
TEGOBA IHLASA
Postići iskrenost (ihlas) u svim djelima i riječima, što smo obavezni, jedna je od najtežih stvari sa kojima se srećemo. Ovim se ne misli samo na obične i prosječne ljude nego i na velikane ovoga ummeta, učenjake i pobožnjake koji su sami izjavljivali da je teško ostvariti i doći do stepena ihlasa (iskrenosti), kao što se prenosi od Sufjana Es-Sevrija, velikog muhadisa (učenjaka hadisa), da je rekao: "Ništa mi teže nije bilo od borbe sa mojim nijjetom (namjerom) koji se stalno mijenja." (El Medžmun od Imama Nevevija 1/29 str.)
Zbog toga je Poslanik (s.a.v.s.) često učio dovu: "O, Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce na Tvojoj vjeri.". (Prenio ga je Imam Tirmizi u poglavlju Da'vat 89, 124, Ibn Madže u poglavlju Efferat). Isto tako običavao se zaklinjati zakletvom: "Ne, tako mi Onoga koji okreće srca." Srca su prevrtljiva i promjenjljiva u svojim namjerama i težnjama. Onaj koji hoće da se uvjeri u to neka posmatra svoje srce samo sahat vremena, kako sad želi ovo sad ono, sad je skrušeno radi Allaha u namazu, a onda odjednom biva radi određene osobe koja ga gleda, sada svojim djelom hoće samo Allahovu nagradu, a onda hoće i ovodunjalučku nadoknadu. Rekao je Poslanik (s.a.v.s.): "Nema ni jednog srca a da se ne nalazi između dva Allahova prsta. Ako Allah dž.š. hoće, ostavi ga na pravom putu, a ako hoće, učini da skrene sa pravoga puta. Vaga (mizan) je u rukama Milostivog, neke ljude uzdiže, a druge ponižava. Tako će ostati do Sudnjeg dana.". (Prenio ga je Imam Ahmed u svom Musnedu, Ibn Madže u svom Sunenu i Hakim u svom Mustedreku od Nevvasa Šejh Albani ocjenio ga je vjerodostojnim). Ihlas je težak i zbog toga što je Allah dž.š. iz Svoje mudrosti učinio srce poprištem borbi između šejtana i meleka. Nekad njime zavlada jedan, nekada drugi. To nam je najbolje objasnio Poslanik (s.a.v.s.) kada je rekao: "U srcu sina Ademovog i melek i šejtan imaju svoj udio (trenutak). Za to vrijeme melek ga tješi dobrim i podstiče ga da vjeruje u ono što je Allah obećao, a šejtan ga straši zlom i podstiče ga da niječe (ne vjeruje) u ono što je Allah obećao.” Zatim je Poslanik (s.a.v.s.) proučio: "Šejtan vas plaši siromaštvom i naređuje vam da činite razvrat, a Allah vam obećava Svoj oprost i dobro. Allah je neizmjerno dobar i zna sve." (Prijevod značenja, El-Bekare, 268.) (Imam Tirmizi). Rekao je Ibnul Kajim u Igasetul-levhani 1/28 str. osvrčući se na ovaj hadis: "Melek i šejtan smjenjuju se u čovjekovom srcu kao što se smjenjuju dan i noć. Ima ljudi čiji je dan duži od njegove noći (tj. prisustvo meleka je duže od prisustva šejtana), a kod drugih je suprotno. Ima onih kod kojih je stalno dan (tj. cijelo vrijeme kod njega je prisutan melek), a kod drugih je suprotno.".
PREPREKE NA PUTU IHLASA
Islamski učenjak Hersi spominje tri stvari koje mogu da najviše naštete ili budu najveće prepreke na putu iskrenosti, a to su:
- da čovjek vidi djelo koje je uradio (tj. da ga vidi velikim)
- da traži ovodunjalučku nadoknadu za njega
- da bude zadovoljan njime.
Ono što mu pomaže da se oslobodi prve prepreke jeste osvrtanje na Allahovu dobrotu prema njemu, na Allahovu uputu i na to da je djelo koje je uradio od Allaha, a ne od njega i da to nije bilo ništa drugo do Allahova volja kao što kaže Uzvišeni: "A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće." (Prijevod značenja, Et-Takvir 29.).
Svako naše dobro djelo, koje uradimo, ne trebamo gledati nikako drugačije do kao pokretanje drveća i puhanje vjetrova, što znači da se drveće i vjetar nikad ne bi pokrenuli da ih ne pokrene neko drugi, kao što i mi koji smo u osnovi mrtvaci ne bismo se probudili niti bismo se pokrenuli da nije Allahove dobrote prema nama i Njegove volje i htijenja. Ljudska duša puna je džehla (neznanja) i zuluma (nasilja), po prirodi je lijena i daje prednost strastima i nevaljalštinama. Izvor je i pribježište svakog zla. Kao takva sigurno je da ne bi proizvela nikakvo dobro da nije Allaha dž.š. koji je upućuje na njega. Dovoljno je, kao potvrda za sve ovo što smo rekli to da Allah dž.š. kaže za Svoga najboljeg i najodabranijeg roba Muhammeda (s.a.v.s.): "A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio." (Prijevod značenja, Isra 74.)
Ono što mu pomaže da savlada treću prepreku (a ona je da bude zadovoljan svojim djelom) jesu dvije stvari:
a) Da se osvrne na manjkavosti i negativnosti prisutne u tom djelu, i da je i svojoj duši i šejtanu, bez obzira koliko se trudio, dao određeni udio. Upitan je Poslanik (s.a.v.s.) o čovjekovom nenamjernom pogledu u namazu, na šta je rekao: "To je ono što šejtan uspije ukrasti od njegovog namaza.". (Prenosi ga Buhari od Aiše r.a.). Kada samo jedan nenamjerni pogled spada u ono što šejtan uspjedne ukrasti od namaza, šta je onda sa potpunim okretanjem srca ka nekome drugom mimo Allahu?
b) Znanje o onome čime Allah dž.š. zadužuje da bi istinski bio obožavan i da je slab, nemoćan i daleko od toga da ispuni Allahova prava, pa zbog toga ne smije biti zadovoljan svojim djelom i mora se stidjeti da Allaha sretne sa njime.
NEKE IZREKE O IHLASU
1. Rekao je Ja'kub: "Iskren je onaj koji krije svoja dobra djela, kao što krije svoja loša djela."
2. Rekao je Ejjub: "Činjenje nijjeta (namjera) iskrenim ljudima je teže od svih djela.".
3. Rekli su neki učenjaci: "Iskrenost samo sahat vremena predstavlja vječni spas, međutim, iskrenost je rijetka."
4. Upitan je Suhejl: "Šta je najteže čovjekovoj duši?" - Reče: "Iskrenost je ona u tom slučaju nema svoga udjela.".
KAKAV JE PROPIS ZA DJELA URAĐENA BEZ IHLASA?
Prenosi se od velikog broja islamskih učenjaka da su iskrenost ubrajali u sastavni dio ibadeta, tj. smatrali su da ibadet obavljen bez ihlasa (iskrenosti) nije ispravan. Kao što se prenosi od Izza Ibn Abdu-s-Selama da je rekao: "Iskrenost je uvjet za ispravnost ibadeta." (Kava'du-l-Ahkam 1/207 str.), a od Kurtubija i Šejhu-l-Islama Ibn Tejmijje prenosi se da su rekli da je iskrenost u ibadetima farz (obaveza).(Tefsiru-l-Kurtubi 20/144.)
Međutim, prenosi se od nekih pravnika hanefijskog mezheba da je ibadet onoga koji ga radi bez ihlasa ispravan. Rekao je Hamevi: "Ako čovjek bude klanjao pretvarajući se, želeći da neko čuje za njega, njegov namaz je ispravan sa strane propisa, zbog toga što je ispunio sve uslove i ruknove (sastavne dijelove), a neće biti nagrađen zbog nedostatka iskrenosti (ihlasa).". (Gamzu Ujuni-l-Besairi 1/30, 32 str.) Rekao je Ibn Abidin u svojoj Hašiji 1/304 str. sljedeće: "Iskrenost (ihlas) je uslov da čovjek bude nagrađen, a ne da bi ibadet bio ispravan." Sigurno je da je ovakav stav pogrešan, jer se razilazi sa riječima Allahovog Poslnika (s.a.v.s.): "Allah prima samo ona djela koja su iskreno, radi Njega urađena i njima se želi Allahovo lice.". (Prenosi ga Nesai od Ebu Umame, a Albani ga je ocjenio vjerodostojnim. Pogledaj Sahihu-l-Džami hadis broj 1852)
Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje govori u Medžmuu-l-Fetava 26/28-30 str. o onima koji plaćaju zekat vladaru bojeći se da ih ne ubije, ne naruši njihovu čast, ili ne uzme njihov imetak i o onima koji dolaze na namaz bojeći se za svoje živote i časti i opisuje ih kao licemjere i one koji se pretvaraju.
Zatim kaže: "Naš je stav kao i stav velikog broja učenjaka, da takav ibadet nije ispravan i sa ovakvim nijjetom (namjerom) čovjek nije sa sebe skinuo obavezu (farz).
Molim Allaha dž.š. da nas učini iskrenima u našim riječima i djelima, i da nas očisti od svega onoga što narušava iskrenost. Amin!
Semir Imamović
