subota, 5. siječnja 2013.

Kako su muslimani Španije čuvali Islam

Progon Moriska nakon pada Španije


Malo se zna o patnjama, stradanjima i protjerivanjima muslimana nakon pada Španije u kršćanske ruke, dok  puno više ima znanja o ljepotama španskih gradova, vrlinama naroda, biografijama halifa,...

 

Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svečanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i kršćanskom običaju. Nikom od Moriska se ne dozvoljava da govori, piše ili čita na arapskom jeziku.

 

Svi muslimani koji su ostali u Španiji poslije pada Granade, (02. 01. 1492. godine), bili su nazvani Morisci. Taj  se naziv prvobitno davao Špancima koji su prešli na Islam. Tako su mnogi Morisci bili španskog porijekla, zbog čega je osnovana inkvizicija, čiji je glavni zadatak bio "podsjećanje" (mučenje) Moriska na njihovo kršćansko porijeklo. Službenici inkvizicije su nasilno pokrštavali muslimane, mučeći ih na razne brutalne načine, koje je teško preživjeti. Pokušavali se odvraćati ih od Islama i spaljivanjem islamskih knjiga. Granada je bila poprište paljenja arapskih rukopisa. Ispovijedanje Islama u javnosti značilo je smrt, tako da su Morisci u javnosti počeli ispovijedati kršćanstvo, ali su u tajnosti obavljali islamske dužnosti. Tako npr. poslije kršćanskog vjenčanja, tajno su se vjenčavali po Šerijatu. Mnogi su u javnosti nosili kršćanska imena, a u privatnom životu muslimanska.

 

Ostali potajno  muslimani

 

Pokršteni muslimani su pored svih progona i nasilja, koji su nad njima provodile kršćanske vlasti Španije, ipak ostali potajno muslimani. Mučenja se nastavljaju. Na silu ih odvode u ckrvu. U slučaju da ne prisustvuju misi, ili ako se na bilo koji način posumnja u njihovo kršćanstvo, bili bi izloženi raznoraznim mučenjima od strane inkvizicije. Ovo se dešavalo često i bez mjere. Bez obzira na to, trudili su se da sprovode Islam onoliko koliko su mogli. Namaz su obavljali u svojim zaključanim kućama. Petkom bi se kupali i posebno uređivali, oblačeći najljepšu odjeću koju su imali. Sustezali su se od pijenja alkohola i jedenja svinjskog mesa. Sunetili bi svoju djecu, nadijevajući im muslimanska imena. Postili su mjesec ramazan u toku kojeg su davali sadekatul-fitr. Za Isaa, a.s., su govorili da je Allahov poslanik. Tajnost im je pomogala da opstanu, kako bi ispovijedali Islam.

 

Španska vlast je uvidjela važnost arapskog jezika u jedinstvu Moriska i njihovom okupljanju i duhovnom jačanju. Zbog toga je za vrijeme vladavine kralja Karla donesen zakon 1526. godine, kojim se zabranjuje Moriscima upotreba arapskog jezika, muslimanske odjeće, upotreba hamama, te održavanja skupova i svečanosti na islamski način. Ovaj zakon nije odmah primijenjen na područjima gdje su Morisci živjeli u većini. Doneseno je više dekreta sa sličnim sadržajima koji su se odnosili na Moriske, a koji nisu bili tako žestoki kao što je bio dekret donesen 1566. godine.

 

Barbarski dekret

 

Poslije smrti kralja Karla 1555. godine na vlast dolazi njegov sin Filip II. Situacija postaje još teža po muslimane. Od preostalih muslimana traži da zauvijek napuste svoju vjeru, svoj jezik, institucije, način života. Čak je naredio rušenje svih španskih kupatila koja su ostatak "bezvjerja". Muslimani su znali da je Filip II bio vrlo ekstreman i fanatičan, u što su se i uvjerili pročitavši barbarski dekret iz 1566. godine. Skraćena verzija ovog barbarskog dekreta glasi: "Daje se Moriscima rok od tri godine da nauče kastilijanski jezik, što znači da se nikome od njih ne dozvoljava da govori, piše, čita ili saobraća na arapskom jeziku. Svaki ugovor ili poslovanje na arapskom jeziku smatraće se nevažećim. Ne priznaje se ni u sudstvu. Sve arapske knjige, bez obzira na struku, moraju se predati vlastima na uvid i cenzuru. Dozvoljene od njih biće vraćene vlasnicima na korištenje u roku pomenute tri godine. Ovo važi i za muslimansku nošnju od koje se ne smije praviti nova. Krojiće se samo odgovarajuća hrišćanska nošnja. Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svečanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i krišćanskom običaju. Kuće im moraju biti otvorene u vrijeme bilo koje svetkovine ili u danima skupova i praznika, kako bi svećenik i vlasti mogli vidjeti šta se unutra dešava od eventualnih zabranjenih ponašanja i prizora... Ženama se zabranjuje upotreba kne....".

 

Ispisani zakon je okačen po trgovima i glavnim gradskim kapijama. Ovo je primoralo vođe muslimana da odluče kako da se postave prema novoj nevolji koja ih je snašla. Pokušali su na lijep način obesnažiti zakon ili bar olakšati njegove naredbe. Uputili su kralju žalbu. Međutim, on je bio odlučan u primjeni dekreta, tako da je dekret postao izvršan. Očaj Moriska deseže najviši stepen. Podižu ustanak, za koji historičari kažu da je ugušen u bujici krvi. Otpor je sigurno pružan do njihovog potpunog protjerivanja sa tla Španije.

 

Pisanje prijevoda i komentara Kur'ana na alhamijado jeziku

 

Morisci su shvatali nužnost posjedovanja Kur'ana, vjerskih knjiga iz raznih islamskih oblasti, međutim, skoro sve vjerske knjige su im oduzete, a zabranjeno im je pisati na arapskom jeziku. Privremeni izlaz nalaze u kastilijanskom jeziku, koji su vremenom naučili, da bi došli do ideje da izume novi jezik. Tako je nastao alhamijado jezik, izveden iz kastilijanskog jezika, u koji su ubacili neke arapske riječi i razne riječi iz drugih dijalekata.

 

Alhamijado jezik su pisali arapskim pismom. On znači jezik nearapa. Otkrivanje novog jezika značilo je za Moriske dalje očuvanje Islama. Počeli su pisati prijevode i komentare Kur'ana na alhamijado jeziku, zatim siru posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., te predaje o drugim poslanicima, pravne knjige, hadise. Zbirka ovakvih rukopisa pronađena je ispod poda jedne stare kuće u Argonu, gdje je očigledno bila sakrivena od službenika inkvizicije. Zbirku su pronašli španski naučnici početkom XIX vijeka. Morisci su, također, ostavili književno naslijeđe i u prozi i stihu na alhamijado jeziku. Velike zbirke ovih tekstova nalaze se u Nacionalnoj biblioteci u Madridu i biblioteci Akademije historije.

 

Završna faza  inkvizicije 

 

Uslijedila su mnogobrojna naređenja protjerivanja Moriska. Posljednje naređenje protjerivanja potpisao je Filip II, 1609. godine, poslije čega je nastalo masovno protjerivanje svih muslimana sa španskog tla. Znači, iste te godine, muslimani su konačno slomljeni - iskrcavali su se na obale Afrike ili su lađama otplovili u druge udaljene islamske zemlje.

 

Procjenjuje se da je između pada Granade i prve decenije XVII vijeka protjerano ili pogubljeno oko tri miliona muslimana, a broj je sigurno i veći.

 

Neki od kasnijih španskih učenjaka, osvrtali su se na genocid nad muslimanima Španije. Tako španski učenjak Don Broveno u svojoj knjizi "Španski Morisci i njihovo protjerivanje" za nestanak Moriska i njihove književnosti kaže sljedeće: "Španska politika nije se zadovoljila protjerivanje Moriska, nakon čega su usahnula naša polja i osiromašile radionice i kase... Protjerivanjem Moriska skrila se lijepa književnost, narodna poezija, divna mašta i izvor Božije objave, koju su predstavljali. Njihovim nestankom iz naše poezije izblijedio je kolorit, umjetnost, život, nadahnuće i borbenost koja je bila svojstvena njima. Na mjesto toga, spustila se tama na naš književni horizont u periodu od XVII i XVIII vijeka.” Lane Poole kaže: "... su protjerani; za kratko vrijeme hrišćanska Španija je "zasjala"... Zatim je došlo do pomračenja, i u toj tami, od tog vremena, Španija stalno gmiže.”

 

Molim Allaha, s.v.t., da uzmemo pouku iz stradanja naše braće i sestara u nekadašnjoj Španiji, a znamo da se nastavljaju i dan-danas genocidi nad nevinim muslimanskim narodom u mnogim zemljama.

 

Pripremila: Remzija Hurić