Prenosi Džabir r.a. da je jedan čovjek rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, na dan Uhuda: ''Obavjesti me gdje ću ja biti ako budem ubijen?'' ''U Džennetu'' odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem. Kad je to čuo, bacio je hurme koje je držao u ruci i jurnuo u borbu sve dok nije poginuo. (Muttefekun `alejhi) Sličan slučaj prenosi Muslim u svojoj zbirci sa bitke na Bedru. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je govorio bodreći borce: ''Krećite, krećite, idite u Džennet čija su prostranstva koliko nebesa i zemlja! Tada El-Umejr ibn-Amr reče: ''Uh, Uh!'' Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ga upita: ''A šta misliš s tim uh, uh?'' ''Tako mi Allaha, o Poslaniče, ništa drugo nego da mi je biti jedan od njegovih stanovnika!'' Zatim El-Umejr ibn-Amr izvadi hurme iz džepa i reče: ''Ako bi živio dok pojedem ove hurme, bilo bi mi dugo čekati. ''On uze one hurme i baci ih, a onda nastavi da se bori. Ubrzo je i on poginuo.''
Ovi hadisi nam jasno opisuju prvu generaciju i njihovo natjecanje u činjenju dobra. To su ljudi koji su shvatili ovu savršenu vjeru, onako kako je Gospodar svjetova, Allah, dželle še'nuhu, objavio. Zato Uzvišeni o njima kaže: ''Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio džennetske bašće kroz koje će rijeke teči, i oni će vječno i zauvjek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.'' (Et-Tewbe, 100.) Povjerovali su u sve što im je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao i u to čvrsto, bez i malo sumnje bili ubjeđeni a onda nastojali, na sve moguće načine, da postignu ono što im je obećano. Zadovoljstvo Allaha, dželle še'nuhu, prije svega, a onda i džennetska prostranstva, su im bili cilj za čije postizanje je život, imetak i sav dunjaluk bila mala cijena. Kada bi im došla naredba ili zabrana istog trenutka bi rekli: ''čuli smo i pokoravamo se'', ne oklijevajuči ni jednog trena. To im je dalo ponos na dunjaluku i na ahiretu. Ovakve primjere nalazimo i kod sahabijki, žena ashaba. Tako, kad im je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, održao hutbu na bajram-namazu, i naredio im da udjele sadaku, one su se sve odazvale udjeljujuči ono što su imale. Neke od njih su čak i svoj nakit žrtvovale. Prva generacija muslimana je pokazala cijelom čovječanstvu kako treba obožavati Allaha, dželle še'nuhu, i kako treba shvatiti ovu savršenu vjeru, Islam. Zbog toga su oni Allahovi svjedoci protiv svih naroda na Sudnjem danu. Uzvišeni kaže: ''I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.'' (El-Beqare, 143.)
Ovi hadisi nam jasno opisuju prvu generaciju i njihovo natjecanje u činjenju dobra. To su ljudi koji su shvatili ovu savršenu vjeru, onako kako je Gospodar svjetova, Allah, dželle še'nuhu, objavio. Zato Uzvišeni o njima kaže: ''Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio džennetske bašće kroz koje će rijeke teči, i oni će vječno i zauvjek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.'' (Et-Tewbe, 100.) Povjerovali su u sve što im je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao i u to čvrsto, bez i malo sumnje bili ubjeđeni a onda nastojali, na sve moguće načine, da postignu ono što im je obećano. Zadovoljstvo Allaha, dželle še'nuhu, prije svega, a onda i džennetska prostranstva, su im bili cilj za čije postizanje je život, imetak i sav dunjaluk bila mala cijena. Kada bi im došla naredba ili zabrana istog trenutka bi rekli: ''čuli smo i pokoravamo se'', ne oklijevajuči ni jednog trena. To im je dalo ponos na dunjaluku i na ahiretu. Ovakve primjere nalazimo i kod sahabijki, žena ashaba. Tako, kad im je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, održao hutbu na bajram-namazu, i naredio im da udjele sadaku, one su se sve odazvale udjeljujuči ono što su imale. Neke od njih su čak i svoj nakit žrtvovale. Prva generacija muslimana je pokazala cijelom čovječanstvu kako treba obožavati Allaha, dželle še'nuhu, i kako treba shvatiti ovu savršenu vjeru, Islam. Zbog toga su oni Allahovi svjedoci protiv svih naroda na Sudnjem danu. Uzvišeni kaže: ''I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.'' (El-Beqare, 143.)
Neke koristi iz hadisa Džabira r.a.
1.Ko pogine na Allahovom putu on je Džennetlija. Ali ovdje se postavlja pitanje, ko je taj koji gine na Allahovom putu? Na Allahovom putu gine onaj koji se bori da Allahova riječ bude gornja a ne zbog nacije, hrabrosti, pretvaranja. Onaj koji se bori zbog bilo koje nacije, makar bila i arapska, pa pogine on nije šehid, zato što je to borba zbog nacije a nije na Allahovom putu. Također, onaj koji se bori zato što je hrabar, pa pogine ni on nije šehid. Isti slučaj je i sa onim koji se bori da bi ga neko vidio.
2. Iz ovog hadisa također vidimo kolika je bila želja ashaba r.a. za sticanjem znanja. Jer ovaj čovjek je pitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o ovoj veoma važnoj stvari da bi saznao odgovor i da bi radio po tome. To je bio njihov običaj, uvijek pitaju Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ne propuštaju ni jednu priliku da se napiju sa tog čistog izvora. Na taj način bi se dvostruko okoristili od njega, saznali bi odgovor i radili po tome. Zato onaj koji poznaje Allahov zakon to je jedna blagodat, a kada bude radio po tome to je druga blagodat. Ashabi su upravo zbog toga pitali Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o propisima da bi radili po tome što bi saznali. Za razliku od mnogih ljudi danas koji pitaju o šeriatskim propisima a kada saznaju propis ostave ga i ne rade po njemu. Kao da ne žele od znanja ništa drugo do puku informaciju. Ovo je prava propast, jer onaj koji ostavi djelo nakon što je saznao da je obavezno, on je gori od onog džahila koji nema nikakvo znanje o tome dotičnom djelu. Ako neko kaže: ''Da li možemo za ljude koji poginu braneći islam, reči da su šehidi?'' Odgovor glasi: ''Ne možemo svjedočiti da je on šehid, jer Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: ''Svako ko bude ranjen na Allahovom putu, a Allah zna ko je ranjen na Njegovom putu, kada bude proživljen na Sudnjem Danu, njegova rana će se crveniti kao krv, a mirisat će miskom. ''Ovaj dio hadisa ''A Allah zna ko je ranjen na Njegovom putu'' upućuje na to, da se sve vraća nijetu, namjeri toga borca, a to je nama nepoznato. Također je i Omer r.a. na hutbi jedne prilike rekao: ''O ljudi, vi govorite taj i taj je šehid, a možda je on svoju jahalicu uzeo na prevaru!'' Riječi Omera r.a. bi značile, ''nemoj te govoriti tako već recite uopćeno, ko pogine na Allahovom putu on je šehid.'' Dakle iz citiranog zaključujemo da nije dozvoljeno tvrditi za određenu osobu da je šehid već treba upotrijebiti riječi poput, nadamo se da je on od šehida i tome slično.
Molim Allaha da nas uputi na pravi put i da učini da se ugledamo na naše predhodnike, ashabe i one koji su ih slijedili u dobru. Naša posljednja dova je neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
2. Iz ovog hadisa također vidimo kolika je bila želja ashaba r.a. za sticanjem znanja. Jer ovaj čovjek je pitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o ovoj veoma važnoj stvari da bi saznao odgovor i da bi radio po tome. To je bio njihov običaj, uvijek pitaju Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ne propuštaju ni jednu priliku da se napiju sa tog čistog izvora. Na taj način bi se dvostruko okoristili od njega, saznali bi odgovor i radili po tome. Zato onaj koji poznaje Allahov zakon to je jedna blagodat, a kada bude radio po tome to je druga blagodat. Ashabi su upravo zbog toga pitali Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o propisima da bi radili po tome što bi saznali. Za razliku od mnogih ljudi danas koji pitaju o šeriatskim propisima a kada saznaju propis ostave ga i ne rade po njemu. Kao da ne žele od znanja ništa drugo do puku informaciju. Ovo je prava propast, jer onaj koji ostavi djelo nakon što je saznao da je obavezno, on je gori od onog džahila koji nema nikakvo znanje o tome dotičnom djelu. Ako neko kaže: ''Da li možemo za ljude koji poginu braneći islam, reči da su šehidi?'' Odgovor glasi: ''Ne možemo svjedočiti da je on šehid, jer Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: ''Svako ko bude ranjen na Allahovom putu, a Allah zna ko je ranjen na Njegovom putu, kada bude proživljen na Sudnjem Danu, njegova rana će se crveniti kao krv, a mirisat će miskom. ''Ovaj dio hadisa ''A Allah zna ko je ranjen na Njegovom putu'' upućuje na to, da se sve vraća nijetu, namjeri toga borca, a to je nama nepoznato. Također je i Omer r.a. na hutbi jedne prilike rekao: ''O ljudi, vi govorite taj i taj je šehid, a možda je on svoju jahalicu uzeo na prevaru!'' Riječi Omera r.a. bi značile, ''nemoj te govoriti tako već recite uopćeno, ko pogine na Allahovom putu on je šehid.'' Dakle iz citiranog zaključujemo da nije dozvoljeno tvrditi za određenu osobu da je šehid već treba upotrijebiti riječi poput, nadamo se da je on od šehida i tome slično.
Molim Allaha da nas uputi na pravi put i da učini da se ugledamo na naše predhodnike, ashabe i one koji su ih slijedili u dobru. Naša posljednja dova je neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Priredio: Abdurrahman M. Kujević
Islamski Univerzitet, Medina
Islamski Univerzitet, Medina
