Neke od grešaka u namazu !!!

U narednih nekoliko redova želimo ukazati na nekoliko ustaljenih pogrešaka koje se primjećuju u našim džamijama prilikom obavljanja namaza :

 

1. Obavljanje namaza u uskoj i prozirnoj odjeći

 

Često se može primjetiti u našim džamijama prilikom obavljanja namaza kako neki od kljanjača obavljaju namaz u uskoj odjeći, koja ocrtava stidna mjesta, što je u suprotnosti sa šerijatskim stavom po tom pitanju.

 

Nažalost, ovaj problem ostaje otvoren i primjetan je i kod muškaraca i kod žena, što je zapravo prijestup o kojem većina malo ili nikad ne razmišlja. 

 

Oblačenje uske odjeće, koja ocrtava stidna mjesta, je pokazatelj slabih moralnih kvaliteta u samom društvu.

 

Pored toga, obavljanje namaza u kućama u odjeći koja ne dolikuje da se u njoj pojavljujemo u javnosti (spavaćice i sl.), predstavlja vid pokuđenog djela. 

 

Sigurno je da te osobe u takvoj odjeći ne odlaze na svoja radna mjesta niti takvi izlaze u čaršiju niti sjede sa svojim prijateljima, pa kako onda takvi staju pred Gospodara Koji je preči da Ga se stidimo.

 

2. Obavljanje namazu u odjeći sa slikama ili okrenut prema nečemu što odvlači pažnju kao šarenilo i slično tome

 

Od Aiše -radijellahu anha- se prenosi da je Poslanik -salallahu alejhi ve selleme- klanjao, a ispred njega je bilo neko šareno platno, pa je nakon namaza naredio Aiši -radijellahu anha- da ga skloni zbog toga što je odvraćalo njegovu pažnju u namazu.

 

A Imam Malik je upitan o prstenu na kojem su ugravirani likovi, da li se može nositi i klanjati sa njim, na što je on odgovorio: "Ne treba ga nositi, niti klanjati sa njim"

 

Stav većine islamskih učenjaka je da je mekruh (pokuđeno) klanjati u odjeći na kojoj su oslikani likovi.

 

Neki od učenjaka hanefijskog mezheba su olakšali, po pitanju namaza onoga koji nosi novac na kojem imaju slike.

 

Onaj koji nosi na svojoj odjeći sliku ne samo da njemu samome može odvratiti pažnju nego i nekim od klanjača koji klanjaju u njegovoj blizini što čini stvar još pokuđenijom.

 

3. Namaz u pravcu kabura

 

Rekao je Poslanik -alejhis salatu ves selam: "Ne sjedite na kaburovima i ne obavljajte namaz okrenuti prema njima". (Muslim)

 

Iz hadisa se zaključuje da su kaburovi mjesta na kojima se ne obavlja namaz niti u pravcu njih.

 

Kaže imam Šafija objašnjavajući zašto je to zabranjeno:" Odvratno je da se obožava stvorenje, i da se njegov kabur učini mjestom obavljanja namaza iz straha da ne obuzme iskušenje one koji dolaze poslije njega"- tj. Da se u pomanjkanju ispravnih saznanja ne bi obožavao taj kabur.

 

Ovo potrvđuje govor Poslanika -alejihssalatu vesselam-: "Gospodaru moj nemoj učiniti moj kabur idolom koji se obožava".(Malik)

 

Na veliku žalost kod velikog broja naših džamija mogu se vidi kaburovi čak u pravcu Kible što se protivi načelima vjere Islama koja nadstoji da ukloni bilo koji vid širka (pripisivanje Allahu sudruga).

 

4. Pokuđeno je da klanjač odabere sebi jedno mjesto u mesdžidu i da na njemu uvijek klanja

 

 

Kaže Abdurrahman bin Šibl:" Zabranio je Poslanik -alejihssalatu vesselam- da čovjek odabere sebi mjesto u mesdžidu kao što deva sebi odabere mjesto". (Ahmed,Darimij, Ibn Hiban,Nesai,Ebu Davud i dr. a Hakim kaže da je sahih)

 

Preneseno je da je Seleme bin El-Ekve’a praktikovao da klanja kod jednog stuba u mesdžidu Allahovog Poslanika -alejihssalatu vesselam-, pa kada je upitan zašto to radi rekao je da je vidio Poslanika -alejihssalatu vesselam- kako to često praktikuje. Ovaj hadis nije kontradiktoran predhodnome, jer je ovaj ashab to radio iz ljubavi prema Poslaniku -alejihssalatu vesselam- , slijedivši ono što je on radio. 

 

Od mudrosti zbog kojih je ovo pokuđeno je:

 

Može biti uzrokom rija'a- činjenje djela da bi to drugi vidjeli

 

Klanjač sam sebi umanjuje broj mjesta na kojima je klanjao, a koja će mu svjedočiti na Sudnjem danu

 

Obavljanje namaza na tom mjestu postaje navikom, pa kada ga obavlja na nekome drugom to mu je teško, pa može dovesti do ostavljanja namaza u džematu ili namaza u potpunosti.

 

5. Izgovaranje nijeta riječima

 

Praksa dosta klanjača je da prije izgovaranja tekbira izgovaraju nijet za namaz koji žele da klanjaju što je suprotno praksi Allahovog poslanika -alejhissalatu vesselam- što potvrđuju mnogi hadisi, a navešćemo neke:

 

Prenosi se od Aiše -radijellahu anha- da je rekla: "Allahov poslanik bi počinjao namaz izgovaranjem tekbira". (Muslim)

 

Jedne prilike vidio je Poslanik -alejihssalatu vesselam- čovjeka u mesdžidu kako klanja i da to ne radi na ispravan način, pa mu je rekao: "Kada želiš da obaviš namaz upotpuni abdest potom se okreni prema Kibli i donesi tekbir…".

 

Kaže Abdullah bin Omer -radijellahu anhuma-: "Vidio sam Poslanika kako počinje namaz sa tekbirom, pa je digao ruke". (Buharija) 

 

Gore navedeni hadisi i još mnogo drugih govore da je Poslanik -alejihssalatu vesselam- počinjao svoj namaz tekbirom i ni jedan ne spominje da bi nešto izgovarao prije tekbira, što je jasan dokaz da je izgovor nijeta riječima novotarija i suprotno praksi Allahovog Poslanika-alejihssalatu vesselam-. Takođe su islamski učenjaci složni na tome da ako se izgovoreni nijet bude razlikovao od nijeta koji je u srcu, da se prima i uvažava nijet koji je u srcu, pa koja je onda korist izgovaranja nijeta ako je to tako?! Izgovaranje nijeta riječima često je razlog pojave šejtanskih vesvesa, pa nije čudno da vidimo čovjeka koji za jedan namaz nijeti po deset puta, jer pokušava da u isto vrjeme izgovori nijet i zanijet srcem i donese tekbir, pa mu šejtan dođe i kaže nisi to dobro uradio, pa ponovi i tako dok mu namaz ne učini teškim da ga ostavi, utječemo se Allahu od toga. 

 

6. Učenje bez pomicanja jezika tj. u sebi 

 

Primjetna je pojava da pojedini klanjači u toku namaza uče u sebi ne pokretajući jezik. Ovakav način obavljanja namaza nije ispravan i "učenje srcem" ne naziva se učenjem. 

 

Kaže Allahov Poslanik -alejihssalatu vesselam-: "Allah je oprostio mome ummetu ono što im duše govore ako to ne urade". (sahih)

 

Značenje hadisa je da ako čovjek u sebi nešto zamišlja od haram stvari da neće biti pitan za to ako to ne bude uradio što znači da se govor duše nesmatra stvarnim govorom, jer je opšte poznato da će ljudi na Sudnjem danu biti pitani za ono što su govorili.

 

Takođe je poznato da je džunupu i ženi u hajdu zabranjeno učenje Kur'ana, a Imam Nevevi kaže:" Dozvoljeno je džunupu i ženi u hajdu i nifasu da uče Kur' an u sebi bez izgovaranja…"On također objašnjava koliko je obavezno da učač podigne glas da bi učenje bilo ispravno, pa kaže: "Učač treba da uči u sebi, a najmanja granica toga je da može sa sebe čuti kako uči".

 

Kaže Muhammed bin Rušd: "Što se tiče učenja čovjeka u sebi to se nesmatra učenjem, nego je učenje izgovor".

 

7. Dizanje pogleda ka nebesima ili gledanje oko sebe

 

Praksa nekih klanjača je da nakon izgovorenog početnog tekbira usmjeravaju svoj pogled prema predmetima i ljudima u svojoj blizini, gledajući lijevo-desno ili u pravcu neba. Nažalost, ove navike idu do tog stepena do posmatrač sa strane ima osjećaj da dotična osoba nije u namazu! 

 

Kaže Poslanik -alejihssalatu vesselam-: "Ili će ljudi prestati podizati svoje poglede u namazu pri dovi ili će im biti oduzeti". (Muslim)

 

Upitan je El-I'z bin Abdus-selam, šta je dokaz onima koji kažu da klanjač treba na ruku'u gledati u noge, a pri sedždi u nos, a pri sjedenju u krilo?, pa je odgovorio:

 

" To nije ispravno mišljenje i za to nema dokaza u i sunnetu".

 

Ispravan stav je da klanjač treba gledati u mjesto sedžde osim ne sjedenju kada treba gledati u kažiprst desne ruke, koji je sunnet pomicati na tešehudu.

 

8. Ne upotpunjavanje namaskih radnji

 

Došao je jedan od ashaba u mesdžid Allahovog Poslanika -alejihssalatu vesselam-, pa klanjao, neupotpunivši pojedine dijelove namaza, a potom je došao do Poslanika da se poselami, a Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- mu reče :" Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao". On ponovi namaz na isti način, pa ga Poslanik ponovo vrati, pa kada on to ponovi i treći put , obrati se Poslaniku -alejihssalatu vesselam-: " Allahov poslaniče ja ne znam bolje, pa me pouči", nakon čega mu on reče: ”Kada htjedneš da obaviš namaz … pa kada učiniš ruku smiri se, pa kada se podigneš sa ruku'a potpuno se ispravi, pa kada učiniš sedždu smiri se… ".

 

Ovaj hadis je jasan dokaz da namaz sa nepotpunim ili na brzinu obavljenim sastavnim dijelovima, čineći to kao što kokoš kljuca žito, nije ispravan i da je obaveza klanjaču da upopunjava namaske radnje sa potpunom skrušenošću i bogobojaznosti. U jednom od hadisa rekao je Poslanik -alejihssalatu vesselam- da je najgori kradljivac onaj koji krade od namaza. 

 

9. Neispravno obavljanje sedžde

 

Prenosi se da je rekao Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem-: "Naređeno mi je da činim sedždu na sedam djelova tjela; lice, šake, koljena i stopala".(Muslim i dr.)

 

Takođe je rekao Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem-: "Nije ispravan namaz onome ko ne dodirne zemlju nosom".(Hakim)

 

Iz navedenih hadisa se vidi greška onih koji ne upotpunjavaju sedždu dižući jedan od navedenih djelova tjela, a naročito je primjetno da dosta klanjača ne stavlja nos na pod u toku sedžde što čini namaz neispravim.

 

10. Učenje euze i bismile prije tešehuda

 

Primjetno je da neki klanjači prije učenja tešehuda uče euzu i bismilu, pa potom uče "et-tehijatu lillahi ve salavatu … " što nije ispravno i nigdje u sunnetu Alahovog Poslanika -sallallahu alejhi ve sellem- nije preneseno da je učio euzu i bismilu prije tešehuda, i to je u suprotnosti sunnetu Poslanika -sallallahu alejhi ve sellem-, tj.novotarija. 

 

Piše: Ikanović Muhamed

fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini

______________________________________