Greške u namazu vezane za smirenost, pokrete, prednjačenje i jedenje luka

NEPOSTOJANJE SMIRENOSTI PRILIKOM OBAVLJANJA NAMAZA

Jedan od najvećih prekršaja krađe je krađa u namazu. Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Najgori kradljivac je onaj koji krade od svog namaza.” Rekli su ashabi: “O Resulullah, a kako da krade od svog namaza?” Reče: “Ne upotpuni njegove rukue i sedžde.”[1]

Pa, ako je izostavio smirenost u namazu ili nije dovoljno stajao poslije ruku’a ili se pak nije pravilno uspravio i zadržao u sjedećem položaju između dvije sedžde, a sve ovo je poznato i može se vidjeti među skupinama klanjača, a i džamije nikako da se oslobode od onih koji izostavljaju smirenost u namazu.

Smirenost je jedan od dijelova namaza i bez nje namaz nije ispravan, ovo je veoma opasna činjenica.

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ne prima se čovjekov namaz sve dok ne bude ispravno držao leđa na ruku’u i sedždi.”[2]

Nema sumnje da počinilac ovog prekršaja zaslužuje prijekor i opomenu.

Od Ebu Abdullaha Eš’arija, rekao je: “Klanjao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem sa svojim ashabima radijallahu anhum, a zatim je sjeo s jednom grupom od njih. U to vrijeme je u džamiju ušao čovjek i počeo da klanja i posrće, a sedždu je ubrzano činio, pa je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Vidite li ovo? Ko umre čineći ovo, umro je ne pripadajući mome ummetu, brza u namazu kao što gavran kljuca krv. Zaista je primjer onog koji se spotiče i brza u namazu kao primjer gladnog koji ne jede ništa drugo do jednu ili dvije hurme. Šta će mu one koristiti?” [3]

Neophodno je da onaj ko izostavi smirenost u namazu, kad je već čuo propis za to da nadoknadi fard namaz koji je bez smirenosti nepravilan i da traži oprosta od Allaha subhanehu ve te'ala, a nije obavezan nadoknaditi prošle namaze kao što vidimo iz hadisa: “Vrati se i klanjaj, jer zaista ti nisi klanjao.”[4]

ZABAVLJANJE I MNOŠTVO POKRETA U NAMAZU

Ove gluposti nikako da se oslobode mnogi klanjači, jer ne ispunjavaju Allahovu subhanehu ve te'ala naredbu u suri Bekare 238: “... i pred Allahom ponizno stojte.”

Niti razumiju govor Allaha subhanehu ve te'ala u suri Mu’minun 1 – 2 gdje kaže: “Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,”.

Kada je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem upitan o poravnjenosti zemlje prilikom sedžde rekao je: “Nemoj potirati zemlju prilikom klanjanja (odnosno nemoj je zaravnjavati, pr.p.), a ako to moraš uraditi jedno poravnjanje je dovoljno.”[5]

Učeni kažu da mnogi uzastopni pokreti u namazu učinjeni bez potrebe kvare namaz. Kako je tek sa onim koji se igraju sa svojim namazom, koji stojeći pred Allahom subhanehu ve te'ala gledaju u svoje satove, sređuju odjeću ili svojim prstima diraju noseve ili bacaju poglede u desno, lijevo ili u nebo, ne plašeći se da im vid može biti oduzet ili da im šejtan ukrade namaz.

NAMJERNO PREDNJAČENJE KLANJAČA PRIJE IMAMA U NAMAZU

Ono što prati insana je žurba, a dokaz za to su riječi Allaha subhanehu ve te'ala u suri Isra 11 kada kaže: “... čovjek je doista nagao.”

Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Polaganost je od Allaha subhanehu ve te'ala, a žurba od šejtana.”[6]

Mnogi možemo možemo primjetiti kada smo u skupini klanjača, sa svoje desne ili lijeve strane, ili čak možda na sebi, prednjačenje ispred imama prilikom činjenja ruku’a i sedžde ili kod tekbira, pa čak i u predavanju selama u namazu. Ovo djelo se kod mnogih ne čini važnim, a za njegovo činjenje nam je došla žestoka prijetnja od Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem u njegovom govoru: “Zar se ne boji onaj koji diže glavu prije imama da mu je Allah ne pretvori u magarčevu.”[7]

Ponekad se kod nekih ljudi prednjačenje ispred imama pomješa sa zaostajanjem iza njega. Pa, znaj da su pravnici naveli dobro mjerilo u ovome, a ono je da klanjač započne pokrete poslije prekidanja tekbira imama, pa kada se završi sa slovom “r-ra” u riječi Allahu ekber klanjač započinje sa pokretom. Neće prednjačiti, niti zaostajati iza toga i sa ovim se utvrđuje stanje.

Ashabi radijallahu anhum su se uvijek čuvali prednjačenja ispred Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pa jedan od njih po imenu Bera’a ibn Azib radijallahu anhu rekao: “Klanjali smo iza Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pa kada bi on digao glavu sa ruku'a nije se mogao vidjeti niko da pogne leđa sve dok Resulullah sallallahu alejhi ve sellem ne bi spustio svoje džube na zemlju, a zatim bi oni koji su iza njega pali na sedždu.“[8]

A kada je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem zašao u godine i u njegovim pokretima se osjetila sporost, upozorio je klanjače iza sebe i rekao: “O ljudi ja sam ostario, pa nemojte prednjačiti ispred mene sa ruku’om i sedždom ...”[9]

Imam je dužan da prilikom klanjanja i činjenja tekbira to čini po sunnetu, a koje nalazimo u hadisu Ebu Hurejre radijallahu anhu koji kaže: “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kada bi započinjao namaz činio tekbir, a zatim bi činio tekbir i prilikom ruku'a, pa bi ga činio kada se uspravi i kada digne glavu, zatim bi tekbir činio prilikom spuštanja i dizanja sa sedžde i tako u toku cijelog namaza sve dok ga ne završi, a također bi činio tekbir nakon klanjanja dva rekata, a poslije sjedenja.“[10]

DOLAZAK U MESDŽID ONOGA KO JE JEO LUK, BIJELI LUK ILI NEŠTO DRUGO ŠTO IMA NEPRIJATAN MIRIS

Allah subhanehu ve te'ala u suri A'raf 31 kaže: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite!“

Prenosi se od Džabira radijallahu anhu da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko je jeo bijeli luk i luk neka se izdvoji (ili je rekao neka izbjegava džamiju i sjedi kod kuće).“[11] U rivajetu od Muslima stoji: “Ko jede luk, bijeli luk i prasu neka se ne približava našem mesdžidu, jer zaista se meleci nalaze uvrijeđeni od onog od čega se i ljudi uvrijede.“[12]

Jedne džume Omer ibn el Hattab radijallahu anhu je držao hutbu ljudima i rekao: “O ljudi, zaista vi jedete dva ploda, a ja ih ne vidim drugačije nego neprijatne, a to su: luk i bijeli luk. Vidio sam Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kada bi osjetio njihov miris kod nekog čovjeka u mesdžidu naredio bi mu da izađe na groblje. Ko ih bude jeo neka ih jede kuhane.“[13]

Ovo se može reći i za one koji u mesdžide ulaze odmah poslije posla, a neprijatan miris se širi iz njihovih odijela i čarapa. A još gore od ovoga su pušaći koji upražnjavaju zabranjeno pušenje, a zatim ulaze u mesdžide i tako smetaju Allahovim subhanehu ve te'ala robovima melekima i klanjačima.

Iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
_________________________________________________________________________________

[1] Bilježi Imam Ahmed 310/5, a nalazi se i u “Sahihul Džami’u” 997.

[2] Bilježi Ebu Davud 533/1, a nalazi se i u “Sahihul Džami’u” 7224.

[3] Bilježi Ibn Huzejme u “Sahihu” 332/1.

[4] Bilježi Buhari.

[5] Bilježi Ebu Davud 581/1, a nalazi se i u “Sahihul džami’u” 7452.

[6] Bilježi Bejheki u “Sunenul Kubra” 104/10, a nalazi se i u “Silsileti hadisus Sahih” 1795.

[7] Bilježi Muslim 320/1 – 321.

[8] Bilježi Muslim 474.

[9] Bilježi Bejheki 93/2, a Šejh Albani ga je učinio dobrim u “Irvaul Galil” 290/2.

[10] Bilježi Buhari 756.

[11] Bilježi Buhari, pogledaj “Feth” 339/2.

[12] Bilježi Muslim 395/1.

[13] Bilježi Muslim 396/1. 

 

Greške u namazu vezane za smirenost, pokrete, prednjačenje i jedenje luka

NEPOSTOJANJE SMIRENOSTI PRILIKOM OBAVLJANJA NAMAZA

Jedan od najvećih prekršaja krađe je krađa u namazu. Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Najgori kradljivac je onaj koji krade od svog namaza.” Rekli su ashabi: “O Resulullah, a kako da krade od svog namaza?” Reče: “Ne upotpuni njegove rukue i sedžde.”[1]

Pa, ako je izostavio smirenost u namazu ili nije dovoljno stajao poslije ruku’a ili se pak nije pravilno uspravio i zadržao u sjedećem položaju između dvije sedžde, a sve ovo je poznato i može se vidjeti među skupinama klanjača, a i džamije nikako da se oslobode od onih koji izostavljaju smirenost u namazu.

Smirenost je jedan od dijelova namaza i bez nje namaz nije ispravan, ovo je veoma opasna činjenica.

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ne prima se čovjekov namaz sve dok ne bude ispravno držao leđa na ruku’u i sedždi.”[2]

Nema sumnje da počinilac ovog prekršaja zaslužuje prijekor i opomenu.

Od Ebu Abdullaha Eš’arija, rekao je: “Klanjao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem sa svojim ashabima radijallahu anhum, a zatim je sjeo s jednom grupom od njih. U to vrijeme je u džamiju ušao čovjek i počeo da klanja i posrće, a sedždu je ubrzano činio, pa je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Vidite li ovo? Ko umre čineći ovo, umro je ne pripadajući mome ummetu, brza u namazu kao što gavran kljuca krv. Zaista je primjer onog koji se spotiče i brza u namazu kao primjer gladnog koji ne jede ništa drugo do jednu ili dvije hurme. Šta će mu one koristiti?” [3]

Neophodno je da onaj ko izostavi smirenost u namazu, kad je već čuo propis za to da nadoknadi fard namaz koji je bez smirenosti nepravilan i da traži oprosta od Allaha subhanehu ve te'ala, a nije obavezan nadoknaditi prošle namaze kao što vidimo iz hadisa: “Vrati se i klanjaj, jer zaista ti nisi klanjao.”[4]

ZABAVLJANJE I MNOŠTVO POKRETA U NAMAZU

Ove gluposti nikako da se oslobode mnogi klanjači, jer ne ispunjavaju Allahovu subhanehu ve te'ala naredbu u suri Bekare 238: “... i pred Allahom ponizno stojte.”

Niti razumiju govor Allaha subhanehu ve te'ala u suri Mu’minun 1 – 2 gdje kaže: “Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,”.

Kada je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem upitan o poravnjenosti zemlje prilikom sedžde rekao je: “Nemoj potirati zemlju prilikom klanjanja (odnosno nemoj je zaravnjavati, pr.p.), a ako to moraš uraditi jedno poravnjanje je dovoljno.”[5]

Učeni kažu da mnogi uzastopni pokreti u namazu učinjeni bez potrebe kvare namaz. Kako je tek sa onim koji se igraju sa svojim namazom, koji stojeći pred Allahom subhanehu ve te'ala gledaju u svoje satove, sređuju odjeću ili svojim prstima diraju noseve ili bacaju poglede u desno, lijevo ili u nebo, ne plašeći se da im vid može biti oduzet ili da im šejtan ukrade namaz.

NAMJERNO PREDNJAČENJE KLANJAČA PRIJE IMAMA U NAMAZU

Ono što prati insana je žurba, a dokaz za to su riječi Allaha subhanehu ve te'ala u suri Isra 11 kada kaže: “... čovjek je doista nagao.”

Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Polaganost je od Allaha subhanehu ve te'ala, a žurba od šejtana.”[6]

Mnogi možemo možemo primjetiti kada smo u skupini klanjača, sa svoje desne ili lijeve strane, ili čak možda na sebi, prednjačenje ispred imama prilikom činjenja ruku’a i sedžde ili kod tekbira, pa čak i u predavanju selama u namazu. Ovo djelo se kod mnogih ne čini važnim, a za njegovo činjenje nam je došla žestoka prijetnja od Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem u njegovom govoru: “Zar se ne boji onaj koji diže glavu prije imama da mu je Allah ne pretvori u magarčevu.”[7]

Ponekad se kod nekih ljudi prednjačenje ispred imama pomješa sa zaostajanjem iza njega. Pa, znaj da su pravnici naveli dobro mjerilo u ovome, a ono je da klanjač započne pokrete poslije prekidanja tekbira imama, pa kada se završi sa slovom “r-ra” u riječi Allahu ekber klanjač započinje sa pokretom. Neće prednjačiti, niti zaostajati iza toga i sa ovim se utvrđuje stanje.

Ashabi radijallahu anhum su se uvijek čuvali prednjačenja ispred Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pa jedan od njih po imenu Bera’a ibn Azib radijallahu anhu rekao: “Klanjali smo iza Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pa kada bi on digao glavu sa ruku'a nije se mogao vidjeti niko da pogne leđa sve dok Resulullah sallallahu alejhi ve sellem ne bi spustio svoje džube na zemlju, a zatim bi oni koji su iza njega pali na sedždu.“[8]

A kada je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem zašao u godine i u njegovim pokretima se osjetila sporost, upozorio je klanjače iza sebe i rekao: “O ljudi ja sam ostario, pa nemojte prednjačiti ispred mene sa ruku’om i sedždom ...”[9]

Imam je dužan da prilikom klanjanja i činjenja tekbira to čini po sunnetu, a koje nalazimo u hadisu Ebu Hurejre radijallahu anhu koji kaže: “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kada bi započinjao namaz činio tekbir, a zatim bi činio tekbir i prilikom ruku'a, pa bi ga činio kada se uspravi i kada digne glavu, zatim bi tekbir činio prilikom spuštanja i dizanja sa sedžde i tako u toku cijelog namaza sve dok ga ne završi, a također bi činio tekbir nakon klanjanja dva rekata, a poslije sjedenja.“[10]

DOLAZAK U MESDŽID ONOGA KO JE JEO LUK, BIJELI LUK ILI NEŠTO DRUGO ŠTO IMA NEPRIJATAN MIRIS

Allah subhanehu ve te'ala u suri A'raf 31 kaže: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite!“

Prenosi se od Džabira radijallahu anhu da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko je jeo bijeli luk i luk neka se izdvoji (ili je rekao neka izbjegava džamiju i sjedi kod kuće).“[11] U rivajetu od Muslima stoji: “Ko jede luk, bijeli luk i prasu neka se ne približava našem mesdžidu, jer zaista se meleci nalaze uvrijeđeni od onog od čega se i ljudi uvrijede.“[12]

Jedne džume Omer ibn el Hattab radijallahu anhu je držao hutbu ljudima i rekao: “O ljudi, zaista vi jedete dva ploda, a ja ih ne vidim drugačije nego neprijatne, a to su: luk i bijeli luk. Vidio sam Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kada bi osjetio njihov miris kod nekog čovjeka u mesdžidu naredio bi mu da izađe na groblje. Ko ih bude jeo neka ih jede kuhane.“[13]

Ovo se može reći i za one koji u mesdžide ulaze odmah poslije posla, a neprijatan miris se širi iz njihovih odijela i čarapa. A još gore od ovoga su pušaći koji upražnjavaju zabranjeno pušenje, a zatim ulaze u mesdžide i tako smetaju Allahovim subhanehu ve te'ala robovima melekima i klanjačima.

Iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
_________________________________________________________________________________

[1] Bilježi Imam Ahmed 310/5, a nalazi se i u “Sahihul Džami’u” 997.

[2] Bilježi Ebu Davud 533/1, a nalazi se i u “Sahihul Džami’u” 7224.

[3] Bilježi Ibn Huzejme u “Sahihu” 332/1.

[4] Bilježi Buhari.

[5] Bilježi Ebu Davud 581/1, a nalazi se i u “Sahihul džami’u” 7452.

[6] Bilježi Bejheki u “Sunenul Kubra” 104/10, a nalazi se i u “Silsileti hadisus Sahih” 1795.

[7] Bilježi Muslim 320/1 – 321.

[8] Bilježi Muslim 474.

[9] Bilježi Bejheki 93/2, a Šejh Albani ga je učinio dobrim u “Irvaul Galil” 290/2.

[10] Bilježi Buhari 756.

[11] Bilježi Buhari, pogledaj “Feth” 339/2.

[12] Bilježi Muslim 395/1.

[13] Bilježi Muslim 396/1. 

 

Neke od grešaka u namazu !!!

U narednih nekoliko redova želimo ukazati na nekoliko ustaljenih pogrešaka koje se primjećuju u našim džamijama prilikom obavljanja namaza :

 

1. Obavljanje namaza u uskoj i prozirnoj odjeći

 

Često se može primjetiti u našim džamijama prilikom obavljanja namaza kako neki od kljanjača obavljaju namaz u uskoj odjeći, koja ocrtava stidna mjesta, što je u suprotnosti sa šerijatskim stavom po tom pitanju.

 

Nažalost, ovaj problem ostaje otvoren i primjetan je i kod muškaraca i kod žena, što je zapravo prijestup o kojem većina malo ili nikad ne razmišlja. 

 

Oblačenje uske odjeće, koja ocrtava stidna mjesta, je pokazatelj slabih moralnih kvaliteta u samom društvu.

 

Pored toga, obavljanje namaza u kućama u odjeći koja ne dolikuje da se u njoj pojavljujemo u javnosti (spavaćice i sl.), predstavlja vid pokuđenog djela. 

 

Sigurno je da te osobe u takvoj odjeći ne odlaze na svoja radna mjesta niti takvi izlaze u čaršiju niti sjede sa svojim prijateljima, pa kako onda takvi staju pred Gospodara Koji je preči da Ga se stidimo.

 

2. Obavljanje namazu u odjeći sa slikama ili okrenut prema nečemu što odvlači pažnju kao šarenilo i slično tome

 

Od Aiše -radijellahu anha- se prenosi da je Poslanik -salallahu alejhi ve selleme- klanjao, a ispred njega je bilo neko šareno platno, pa je nakon namaza naredio Aiši -radijellahu anha- da ga skloni zbog toga što je odvraćalo njegovu pažnju u namazu.

 

A Imam Malik je upitan o prstenu na kojem su ugravirani likovi, da li se može nositi i klanjati sa njim, na što je on odgovorio: "Ne treba ga nositi, niti klanjati sa njim"

 

Stav većine islamskih učenjaka je da je mekruh (pokuđeno) klanjati u odjeći na kojoj su oslikani likovi.

 

Neki od učenjaka hanefijskog mezheba su olakšali, po pitanju namaza onoga koji nosi novac na kojem imaju slike.

 

Onaj koji nosi na svojoj odjeći sliku ne samo da njemu samome može odvratiti pažnju nego i nekim od klanjača koji klanjaju u njegovoj blizini što čini stvar još pokuđenijom.

 

3. Namaz u pravcu kabura

 

Rekao je Poslanik -alejhis salatu ves selam: "Ne sjedite na kaburovima i ne obavljajte namaz okrenuti prema njima". (Muslim)

 

Iz hadisa se zaključuje da su kaburovi mjesta na kojima se ne obavlja namaz niti u pravcu njih.

 

Kaže imam Šafija objašnjavajući zašto je to zabranjeno:" Odvratno je da se obožava stvorenje, i da se njegov kabur učini mjestom obavljanja namaza iz straha da ne obuzme iskušenje one koji dolaze poslije njega"- tj. Da se u pomanjkanju ispravnih saznanja ne bi obožavao taj kabur.

 

Ovo potrvđuje govor Poslanika -alejihssalatu vesselam-: "Gospodaru moj nemoj učiniti moj kabur idolom koji se obožava".(Malik)

 

Na veliku žalost kod velikog broja naših džamija mogu se vidi kaburovi čak u pravcu Kible što se protivi načelima vjere Islama koja nadstoji da ukloni bilo koji vid širka (pripisivanje Allahu sudruga).

 

4. Pokuđeno je da klanjač odabere sebi jedno mjesto u mesdžidu i da na njemu uvijek klanja

 

 

Kaže Abdurrahman bin Šibl:" Zabranio je Poslanik -alejihssalatu vesselam- da čovjek odabere sebi mjesto u mesdžidu kao što deva sebi odabere mjesto". (Ahmed,Darimij, Ibn Hiban,Nesai,Ebu Davud i dr. a Hakim kaže da je sahih)

 

Preneseno je da je Seleme bin El-Ekve’a praktikovao da klanja kod jednog stuba u mesdžidu Allahovog Poslanika -alejihssalatu vesselam-, pa kada je upitan zašto to radi rekao je da je vidio Poslanika -alejihssalatu vesselam- kako to često praktikuje. Ovaj hadis nije kontradiktoran predhodnome, jer je ovaj ashab to radio iz ljubavi prema Poslaniku -alejihssalatu vesselam- , slijedivši ono što je on radio. 

 

Od mudrosti zbog kojih je ovo pokuđeno je:

 

Može biti uzrokom rija'a- činjenje djela da bi to drugi vidjeli

 

Klanjač sam sebi umanjuje broj mjesta na kojima je klanjao, a koja će mu svjedočiti na Sudnjem danu

 

Obavljanje namaza na tom mjestu postaje navikom, pa kada ga obavlja na nekome drugom to mu je teško, pa može dovesti do ostavljanja namaza u džematu ili namaza u potpunosti.

 

5. Izgovaranje nijeta riječima

 

Praksa dosta klanjača je da prije izgovaranja tekbira izgovaraju nijet za namaz koji žele da klanjaju što je suprotno praksi Allahovog poslanika -alejhissalatu vesselam- što potvrđuju mnogi hadisi, a navešćemo neke:

 

Prenosi se od Aiše -radijellahu anha- da je rekla: "Allahov poslanik bi počinjao namaz izgovaranjem tekbira". (Muslim)

 

Jedne prilike vidio je Poslanik -alejihssalatu vesselam- čovjeka u mesdžidu kako klanja i da to ne radi na ispravan način, pa mu je rekao: "Kada želiš da obaviš namaz upotpuni abdest potom se okreni prema Kibli i donesi tekbir…".

 

Kaže Abdullah bin Omer -radijellahu anhuma-: "Vidio sam Poslanika kako počinje namaz sa tekbirom, pa je digao ruke". (Buharija) 

 

Gore navedeni hadisi i još mnogo drugih govore da je Poslanik -alejihssalatu vesselam- počinjao svoj namaz tekbirom i ni jedan ne spominje da bi nešto izgovarao prije tekbira, što je jasan dokaz da je izgovor nijeta riječima novotarija i suprotno praksi Allahovog Poslanika-alejihssalatu vesselam-. Takođe su islamski učenjaci složni na tome da ako se izgovoreni nijet bude razlikovao od nijeta koji je u srcu, da se prima i uvažava nijet koji je u srcu, pa koja je onda korist izgovaranja nijeta ako je to tako?! Izgovaranje nijeta riječima često je razlog pojave šejtanskih vesvesa, pa nije čudno da vidimo čovjeka koji za jedan namaz nijeti po deset puta, jer pokušava da u isto vrjeme izgovori nijet i zanijet srcem i donese tekbir, pa mu šejtan dođe i kaže nisi to dobro uradio, pa ponovi i tako dok mu namaz ne učini teškim da ga ostavi, utječemo se Allahu od toga. 

 

6. Učenje bez pomicanja jezika tj. u sebi 

 

Primjetna je pojava da pojedini klanjači u toku namaza uče u sebi ne pokretajući jezik. Ovakav način obavljanja namaza nije ispravan i "učenje srcem" ne naziva se učenjem. 

 

Kaže Allahov Poslanik -alejihssalatu vesselam-: "Allah je oprostio mome ummetu ono što im duše govore ako to ne urade". (sahih)

 

Značenje hadisa je da ako čovjek u sebi nešto zamišlja od haram stvari da neće biti pitan za to ako to ne bude uradio što znači da se govor duše nesmatra stvarnim govorom, jer je opšte poznato da će ljudi na Sudnjem danu biti pitani za ono što su govorili.

 

Takođe je poznato da je džunupu i ženi u hajdu zabranjeno učenje Kur'ana, a Imam Nevevi kaže:" Dozvoljeno je džunupu i ženi u hajdu i nifasu da uče Kur' an u sebi bez izgovaranja…"On također objašnjava koliko je obavezno da učač podigne glas da bi učenje bilo ispravno, pa kaže: "Učač treba da uči u sebi, a najmanja granica toga je da može sa sebe čuti kako uči".

 

Kaže Muhammed bin Rušd: "Što se tiče učenja čovjeka u sebi to se nesmatra učenjem, nego je učenje izgovor".

 

7. Dizanje pogleda ka nebesima ili gledanje oko sebe

 

Praksa nekih klanjača je da nakon izgovorenog početnog tekbira usmjeravaju svoj pogled prema predmetima i ljudima u svojoj blizini, gledajući lijevo-desno ili u pravcu neba. Nažalost, ove navike idu do tog stepena do posmatrač sa strane ima osjećaj da dotična osoba nije u namazu! 

 

Kaže Poslanik -alejihssalatu vesselam-: "Ili će ljudi prestati podizati svoje poglede u namazu pri dovi ili će im biti oduzeti". (Muslim)

 

Upitan je El-I'z bin Abdus-selam, šta je dokaz onima koji kažu da klanjač treba na ruku'u gledati u noge, a pri sedždi u nos, a pri sjedenju u krilo?, pa je odgovorio:

 

" To nije ispravno mišljenje i za to nema dokaza u i sunnetu".

 

Ispravan stav je da klanjač treba gledati u mjesto sedžde osim ne sjedenju kada treba gledati u kažiprst desne ruke, koji je sunnet pomicati na tešehudu.

 

8. Ne upotpunjavanje namaskih radnji

 

Došao je jedan od ashaba u mesdžid Allahovog Poslanika -alejihssalatu vesselam-, pa klanjao, neupotpunivši pojedine dijelove namaza, a potom je došao do Poslanika da se poselami, a Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- mu reče :" Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao". On ponovi namaz na isti način, pa ga Poslanik ponovo vrati, pa kada on to ponovi i treći put , obrati se Poslaniku -alejihssalatu vesselam-: " Allahov poslaniče ja ne znam bolje, pa me pouči", nakon čega mu on reče: ”Kada htjedneš da obaviš namaz … pa kada učiniš ruku smiri se, pa kada se podigneš sa ruku'a potpuno se ispravi, pa kada učiniš sedždu smiri se… ".

 

Ovaj hadis je jasan dokaz da namaz sa nepotpunim ili na brzinu obavljenim sastavnim dijelovima, čineći to kao što kokoš kljuca žito, nije ispravan i da je obaveza klanjaču da upopunjava namaske radnje sa potpunom skrušenošću i bogobojaznosti. U jednom od hadisa rekao je Poslanik -alejihssalatu vesselam- da je najgori kradljivac onaj koji krade od namaza. 

 

9. Neispravno obavljanje sedžde

 

Prenosi se da je rekao Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem-: "Naređeno mi je da činim sedždu na sedam djelova tjela; lice, šake, koljena i stopala".(Muslim i dr.)

 

Takođe je rekao Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem-: "Nije ispravan namaz onome ko ne dodirne zemlju nosom".(Hakim)

 

Iz navedenih hadisa se vidi greška onih koji ne upotpunjavaju sedždu dižući jedan od navedenih djelova tjela, a naročito je primjetno da dosta klanjača ne stavlja nos na pod u toku sedžde što čini namaz neispravim.

 

10. Učenje euze i bismile prije tešehuda

 

Primjetno je da neki klanjači prije učenja tešehuda uče euzu i bismilu, pa potom uče "et-tehijatu lillahi ve salavatu … " što nije ispravno i nigdje u sunnetu Alahovog Poslanika -sallallahu alejhi ve sellem- nije preneseno da je učio euzu i bismilu prije tešehuda, i to je u suprotnosti sunnetu Poslanika -sallallahu alejhi ve sellem-, tj.novotarija. 

 

Piše: Ikanović Muhamed

fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini

______________________________________

Neke od grešaka u namazu !!!

U narednih nekoliko redova želimo ukazati na nekoliko ustaljenih pogrešaka koje se primjećuju u našim džamijama prilikom obavljanja namaza :

 

1. Obavljanje namaza u uskoj i prozirnoj odjeći

 

Često se može primjetiti u našim džamijama prilikom obavljanja namaza kako neki od kljanjača obavljaju namaz u uskoj odjeći, koja ocrtava stidna mjesta, što je u suprotnosti sa šerijatskim stavom po tom pitanju.

 

Nažalost, ovaj problem ostaje otvoren i primjetan je i kod muškaraca i kod žena, što je zapravo prijestup o kojem većina malo ili nikad ne razmišlja. 

 

Oblačenje uske odjeće, koja ocrtava stidna mjesta, je pokazatelj slabih moralnih kvaliteta u samom društvu.

 

Pored toga, obavljanje namaza u kućama u odjeći koja ne dolikuje da se u njoj pojavljujemo u javnosti (spavaćice i sl.), predstavlja vid pokuđenog djela. 

 

Sigurno je da te osobe u takvoj odjeći ne odlaze na svoja radna mjesta niti takvi izlaze u čaršiju niti sjede sa svojim prijateljima, pa kako onda takvi staju pred Gospodara Koji je preči da Ga se stidimo.

 

2. Obavljanje namazu u odjeći sa slikama ili okrenut prema nečemu što odvlači pažnju kao šarenilo i slično tome

 

Od Aiše -radijellahu anha- se prenosi da je Poslanik -salallahu alejhi ve selleme- klanjao, a ispred njega je bilo neko šareno platno, pa je nakon namaza naredio Aiši -radijellahu anha- da ga skloni zbog toga što je odvraćalo njegovu pažnju u namazu.

 

A Imam Malik je upitan o prstenu na kojem su ugravirani likovi, da li se može nositi i klanjati sa njim, na što je on odgovorio: "Ne treba ga nositi, niti klanjati sa njim"

 

Stav većine islamskih učenjaka je da je mekruh (pokuđeno) klanjati u odjeći na kojoj su oslikani likovi.

 

Neki od učenjaka hanefijskog mezheba su olakšali, po pitanju namaza onoga koji nosi novac na kojem imaju slike.

 

Onaj koji nosi na svojoj odjeći sliku ne samo da njemu samome može odvratiti pažnju nego i nekim od klanjača koji klanjaju u njegovoj blizini što čini stvar još pokuđenijom.

 

3. Namaz u pravcu kabura

 

Rekao je Poslanik -alejhis salatu ves selam: "Ne sjedite na kaburovima i ne obavljajte namaz okrenuti prema njima". (Muslim)

 

Iz hadisa se zaključuje da su kaburovi mjesta na kojima se ne obavlja namaz niti u pravcu njih.

 

Kaže imam Šafija objašnjavajući zašto je to zabranjeno:" Odvratno je da se obožava stvorenje, i da se njegov kabur učini mjestom obavljanja namaza iz straha da ne obuzme iskušenje one koji dolaze poslije njega"- tj. Da se u pomanjkanju ispravnih saznanja ne bi obožavao taj kabur.

 

Ovo potrvđuje govor Poslanika -alejihssalatu vesselam-: "Gospodaru moj nemoj učiniti moj kabur idolom koji se obožava".(Malik)

 

Na veliku žalost kod velikog broja naših džamija mogu se vidi kaburovi čak u pravcu Kible što se protivi načelima vjere Islama koja nadstoji da ukloni bilo koji vid širka (pripisivanje Allahu sudruga).

 

4. Pokuđeno je da klanjač odabere sebi jedno mjesto u mesdžidu i da na njemu uvijek klanja

 

 

Kaže Abdurrahman bin Šibl:" Zabranio je Poslanik -alejihssalatu vesselam- da čovjek odabere sebi mjesto u mesdžidu kao što deva sebi odabere mjesto". (Ahmed,Darimij, Ibn Hiban,Nesai,Ebu Davud i dr. a Hakim kaže da je sahih)

 

Preneseno je da je Seleme bin El-Ekve’a praktikovao da klanja kod jednog stuba u mesdžidu Allahovog Poslanika -alejihssalatu vesselam-, pa kada je upitan zašto to radi rekao je da je vidio Poslanika -alejihssalatu vesselam- kako to često praktikuje. Ovaj hadis nije kontradiktoran predhodnome, jer je ovaj ashab to radio iz ljubavi prema Poslaniku -alejihssalatu vesselam- , slijedivši ono što je on radio. 

 

Od mudrosti zbog kojih je ovo pokuđeno je:

 

Može biti uzrokom rija'a- činjenje djela da bi to drugi vidjeli

 

Klanjač sam sebi umanjuje broj mjesta na kojima je klanjao, a koja će mu svjedočiti na Sudnjem danu

 

Obavljanje namaza na tom mjestu postaje navikom, pa kada ga obavlja na nekome drugom to mu je teško, pa može dovesti do ostavljanja namaza u džematu ili namaza u potpunosti.

 

5. Izgovaranje nijeta riječima

 

Praksa dosta klanjača je da prije izgovaranja tekbira izgovaraju nijet za namaz koji žele da klanjaju što je suprotno praksi Allahovog poslanika -alejhissalatu vesselam- što potvrđuju mnogi hadisi, a navešćemo neke:

 

Prenosi se od Aiše -radijellahu anha- da je rekla: "Allahov poslanik bi počinjao namaz izgovaranjem tekbira". (Muslim)

 

Jedne prilike vidio je Poslanik -alejihssalatu vesselam- čovjeka u mesdžidu kako klanja i da to ne radi na ispravan način, pa mu je rekao: "Kada želiš da obaviš namaz upotpuni abdest potom se okreni prema Kibli i donesi tekbir…".

 

Kaže Abdullah bin Omer -radijellahu anhuma-: "Vidio sam Poslanika kako počinje namaz sa tekbirom, pa je digao ruke". (Buharija) 

 

Gore navedeni hadisi i još mnogo drugih govore da je Poslanik -alejihssalatu vesselam- počinjao svoj namaz tekbirom i ni jedan ne spominje da bi nešto izgovarao prije tekbira, što je jasan dokaz da je izgovor nijeta riječima novotarija i suprotno praksi Allahovog Poslanika-alejihssalatu vesselam-. Takođe su islamski učenjaci složni na tome da ako se izgovoreni nijet bude razlikovao od nijeta koji je u srcu, da se prima i uvažava nijet koji je u srcu, pa koja je onda korist izgovaranja nijeta ako je to tako?! Izgovaranje nijeta riječima često je razlog pojave šejtanskih vesvesa, pa nije čudno da vidimo čovjeka koji za jedan namaz nijeti po deset puta, jer pokušava da u isto vrjeme izgovori nijet i zanijet srcem i donese tekbir, pa mu šejtan dođe i kaže nisi to dobro uradio, pa ponovi i tako dok mu namaz ne učini teškim da ga ostavi, utječemo se Allahu od toga. 

 

6. Učenje bez pomicanja jezika tj. u sebi 

 

Primjetna je pojava da pojedini klanjači u toku namaza uče u sebi ne pokretajući jezik. Ovakav način obavljanja namaza nije ispravan i "učenje srcem" ne naziva se učenjem. 

 

Kaže Allahov Poslanik -alejihssalatu vesselam-: "Allah je oprostio mome ummetu ono što im duše govore ako to ne urade". (sahih)

 

Značenje hadisa je da ako čovjek u sebi nešto zamišlja od haram stvari da neće biti pitan za to ako to ne bude uradio što znači da se govor duše nesmatra stvarnim govorom, jer je opšte poznato da će ljudi na Sudnjem danu biti pitani za ono što su govorili.

 

Takođe je poznato da je džunupu i ženi u hajdu zabranjeno učenje Kur'ana, a Imam Nevevi kaže:" Dozvoljeno je džunupu i ženi u hajdu i nifasu da uče Kur' an u sebi bez izgovaranja…"On također objašnjava koliko je obavezno da učač podigne glas da bi učenje bilo ispravno, pa kaže: "Učač treba da uči u sebi, a najmanja granica toga je da može sa sebe čuti kako uči".

 

Kaže Muhammed bin Rušd: "Što se tiče učenja čovjeka u sebi to se nesmatra učenjem, nego je učenje izgovor".

 

7. Dizanje pogleda ka nebesima ili gledanje oko sebe

 

Praksa nekih klanjača je da nakon izgovorenog početnog tekbira usmjeravaju svoj pogled prema predmetima i ljudima u svojoj blizini, gledajući lijevo-desno ili u pravcu neba. Nažalost, ove navike idu do tog stepena do posmatrač sa strane ima osjećaj da dotična osoba nije u namazu! 

 

Kaže Poslanik -alejihssalatu vesselam-: "Ili će ljudi prestati podizati svoje poglede u namazu pri dovi ili će im biti oduzeti". (Muslim)

 

Upitan je El-I'z bin Abdus-selam, šta je dokaz onima koji kažu da klanjač treba na ruku'u gledati u noge, a pri sedždi u nos, a pri sjedenju u krilo?, pa je odgovorio:

 

" To nije ispravno mišljenje i za to nema dokaza u i sunnetu".

 

Ispravan stav je da klanjač treba gledati u mjesto sedžde osim ne sjedenju kada treba gledati u kažiprst desne ruke, koji je sunnet pomicati na tešehudu.

 

8. Ne upotpunjavanje namaskih radnji

 

Došao je jedan od ashaba u mesdžid Allahovog Poslanika -alejihssalatu vesselam-, pa klanjao, neupotpunivši pojedine dijelove namaza, a potom je došao do Poslanika da se poselami, a Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- mu reče :" Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao". On ponovi namaz na isti način, pa ga Poslanik ponovo vrati, pa kada on to ponovi i treći put , obrati se Poslaniku -alejihssalatu vesselam-: " Allahov poslaniče ja ne znam bolje, pa me pouči", nakon čega mu on reče: ”Kada htjedneš da obaviš namaz … pa kada učiniš ruku smiri se, pa kada se podigneš sa ruku'a potpuno se ispravi, pa kada učiniš sedždu smiri se… ".

 

Ovaj hadis je jasan dokaz da namaz sa nepotpunim ili na brzinu obavljenim sastavnim dijelovima, čineći to kao što kokoš kljuca žito, nije ispravan i da je obaveza klanjaču da upopunjava namaske radnje sa potpunom skrušenošću i bogobojaznosti. U jednom od hadisa rekao je Poslanik -alejihssalatu vesselam- da je najgori kradljivac onaj koji krade od namaza. 

 

9. Neispravno obavljanje sedžde

 

Prenosi se da je rekao Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem-: "Naređeno mi je da činim sedždu na sedam djelova tjela; lice, šake, koljena i stopala".(Muslim i dr.)

 

Takođe je rekao Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem-: "Nije ispravan namaz onome ko ne dodirne zemlju nosom".(Hakim)

 

Iz navedenih hadisa se vidi greška onih koji ne upotpunjavaju sedždu dižući jedan od navedenih djelova tjela, a naročito je primjetno da dosta klanjača ne stavlja nos na pod u toku sedžde što čini namaz neispravim.

 

10. Učenje euze i bismile prije tešehuda

 

Primjetno je da neki klanjači prije učenja tešehuda uče euzu i bismilu, pa potom uče "et-tehijatu lillahi ve salavatu … " što nije ispravno i nigdje u sunnetu Alahovog Poslanika -sallallahu alejhi ve sellem- nije preneseno da je učio euzu i bismilu prije tešehuda, i to je u suprotnosti sunnetu Poslanika -sallallahu alejhi ve sellem-, tj.novotarija. 

 

Piše: Ikanović Muhamed

fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini

______________________________________