petak, 8. veljače 2013.

ŽENA MUSLIMANKA PREMA SVOJIM RODITELJIMA

Poslušna je prema njima

Ono čime se najviše ističe žena muslimanka je njena poslušnost i dobročinstvo prema roditeljima. Islam podstrekava na činjenje dobročinstva prema roditeljima u mnogim jasnim tekstovima iz Kur`ana i Sunneta Njegovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Svakoj muslimanki su dostupni ovi tekstovi i ništa je na njih ne obavezuje osim Allahove upute i užurbanosti u činjenju dobročinstva prema roditeljima, bez obzira u kakvim se uvjetima i stanju nalazila i bez obzira kakav odnos bio između djevojke i njenih roditelja.

Ona zna šta je u mogućnosti i kakve su joj obaveze prema njima

Žena muslimanka učeći iz Allahove Knjige saznaje na koliko visok stepen je Allah dželle we `ala uzdigao roditelje. To je stepen koji nije poznavalo čovječanstvo sve do ove vjere koja je taj stepen učinila stepenom koji slijedi iza stepena imana-vjerovanja u Alllaha dželle we `ala Njegovog obožavanja.

Slijede kur`anski ajeti koji zadovoljstvo roditelja stavljaju odmah nakon Allahovog zadovoljstva, koji čine dobročinstvo prema njima glavnom vrijednošću nakon imana-vjerovanja u Allaha dželle we `ala:

“ I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima doboročinstvo činite, ...” [1]

Stoga, mlada muslimanka, koja je svjesna svoje upute, čini dobročinstvo prema roditeljima više od bilo koje druge djevojke u ovom opstojanju. Njeno dobročinstvo prema roditeljima ne prestaje nakon njenog prelaska kod muža i odlaska u dom njene djece, gdje ona ima svoj bezbrižni, odvojeni i lični svijet. Naprotiv, ona će nastaviti činiti dobročinstvo svojim roditeljima, sve dok je živa i sve dok prolaze dani. Radiće prema kur`anskoj uputi kojom se oporučuje da se brine o roditeljima sve do kraja života, a posebno kada im se približi startost, kada dođu do stepena iznemoglosti, nemoći i duboke starosti, kada najviše budu imali potrebu za lijepim ophođenjem, nježnim osmjehom i lijepom riječju:

“ Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni :”Uh!” - i ne podvikni na njih, obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci:” Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” [2]

Svjesna i mudra žena muslimanka, koja je prosvijetlila svoj um kur`anskom svjetlošću, neprestano se susreće s ovim lijepim, božanskim postupkom. Svaki put kada uči kur`anska ajeta kojim se roditelji preporučuju, njeno dobročinstvo i poslušnost prema roditeljima se povećava, kao što se povećava njeno nastojanje da im bude na usluzi i njena predanost u traženju njihovog zadovoljstva, makar i imala muža, kuću, djecu i druge odgovornosti:

“ I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima doboročinstvo činite, ...” [3]

“ Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim...”[4]

“ Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi..”[5]

Istraživač koji pomno promatra tekstove koji govore o dobročinstvu prema roditeljima pronalazi hadise koji su slijed ovih ajeta, a koji potvrđuju vrijednost činjenja dobročinstva prema roditeljima. Ti hadisi upozoravaju na neposlušnost prema njima ili pak na loše ophođenje prema njima, bez obzira kakvi razlozi bili za to.

Od Abdullaha bin Mes`ud radijellahu anhu prenosi se da je rekao:“ Pitao sam Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem: “ Koje djelo je najdraže Allahu?” Odgovorio je: ” Namaz u njegovo vrijeme.” Rekao sam:” A šta onda?” Rekao je: ”Dobročinstvo prema roditeljima.” Rekao sam:” A šta onda?” Odgovorio je:” Džihad na Allahovom putu.”[6]

Poslanik, veličanstveni pedagog, dobročinstvo prema roditeljima je načinio između dva najuzvišenija djela u islamu: namaza u njegovo vrijeme i džihada na Allahovom putu. Namaz je stub vjere, a džihad je vrhunac islama. Kako li je to časno mjesto koje je Allahov poslanik odredio roditeljma!?

Jedan čovjek je došao Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem, dajući mu prisegu na vjernost u hidžri i džihadu, želeći time zaraditi nagradu kod Allaha dželle we `ala Poslanik sallallahu `alejhi we sellem je oklijevao u tome da li da ga primi, pa ga je upitao: ”Da li ti je iko od roditelja živ?” Čovjek je odgovorio:” Da. Oboje su živi.” Poslanik je rekao:” I ti želiš nagradu od Allaha dželle we `ala!?” Odgovorio mu je čovjek:” Da.” Milostivi Poslanik, dobročinitelj rekao je:” Vrati se svojim roditeljima i lijepo postupaj prema njima.”[7]

U predaji koju bilježe El-Buhari i Muslim, stoji:” Došao je čovjek i tražio dozvolu od Poslanika sallallahu `alejhi we sellem da ide u džihad, pa mu je rekao:” Da li su živi tvoji roditelji?” Odgovorio je:” Da”. Rekao je:” Idi njima i bori se.”[8]

Poslaniku, vojskovođi, koji je pripremao vojsku za džihad, nije promaklo da svojim nježnim, ljudskim srcem spomene slabost roditelja i njihovu potrebu za sinom, pa je ovog dobrovoljca odvratio od džihada i s nježnošću mu obratio pažnju na dobročinstvo prema roditeljima, a bio mu je potreban svaki pomagač koji bi ubrzo udarao sabljom. Sve je to bilo predstavljanje opasnosti u dobročinstvu prema roditeljima i lijepom ophođenju prema njima, unutar savršenog, ravnomjernog i jedinstvenog islamskog programa koji je Allah dželle we `ala zacrtao kako bi čovjek bio sretan.

Pošto je majka Sa`da bin Ebi Vekkas zanijekala njegov islam, rekla mu je:” Ili da odustaneš od svog islama, ili da gladujem dok ne umrem, pa tako načiniš sramotu kod Arapa, pa će govoriti:” Ubio je svoju majku.” Odgovorio joj je Sa`d:” Da znaš, tako mi Allaha, kad bi imala stotinu duša i one izlazile jedna po jedna, ne bih odustao od svoga islama.” Njegova majka je saburila jedan dan, pa dva dana, a trećeg dana glad je svladala, pa se najela. Allah dželle we `ala je spustio Kur`an koji je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem učio pred muslimanima, a u njemu se nalazi prijekor Sa`du zbog njegove žestine prema majci u odgovoru koji joj je dao:

“ A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, ...”[9]

U kazivanju vezanom za Džurejdža El-`Abid, nalazi se mudrost vezana za dobročinstvo prema roditeljima i požurivanje u pokornosti prema njima. Njegova majka ga je pozvala dok je klanjao, pa je rekao: ” Gospodaru moj, moja majka i moj namaz.” Izabrao je svoj namaz. Pozvala ga je po drugi put, pa joj nije odgovorio, nego je nastavio sa svojim namazom. Pozvala ga je po treći put, pa joj nije odgovorio, te je ona dovu za njega učinila, da ga Allah ne usmrti dok ne vidi lica prostitutki. Jedna prostitutka je učinila zinaluk sa pastirom, pa je ostala trudna. Pošto se pribojavao razotkrivanja njenog stanja, rekao joj je pastir:” Ako te budu pitali, ko je otac novorođenčeta, ti reci:” Džurejdž El-`Abid.” Tako je i rekla. Nasrnuli su ljudi da sruše Džurejdžovu isposničku ćeliju. Sudija je tražio da se dovede na trg. Dok je bio u putu, sjetio se majčine dove, pa se nasmješio. Kada je stigao do mjesta gdje će se izvršiti kazna, zamolio je da se pričeka dok klanja dva rekata, a zatim, je potražio dječaka i prišapnuo mu na uho: ” Ko je tvoj otac?” Odgovorio je :” Moj otac je taj i taj “[10] ljudi su uzvikivali :” La ilahe llallah “ i “ Allahu ekber “, pa su rekli:” Nanovo ćemo izgraditi tvoju isposničku ćeliju od srebra i zlata.” Rekao je: ” Ne. Izgradite je nanovo onako kako je bila, od zemlje i blata.”

Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem, u hadisu koji bilježi El-Buhari, kaže:

“ Da je Džurejdž bio učen, znao bi da je njegov odgovor majci preči od ibadeta njegovom Gospodaru.”[11] Zato pravnici smatraju da ako je čovjek u nafili-namazu i pozove ga jedno od roditelja prekinut će svoj namaz i odgovoriti mu.

U srcima vjernika i vjernica ustalilo se uvjerenje o obaveznosti dobročinstva prema roditeljima. Sinovi i kćeri požurili su da im čine dobročinstvo, dok su živi, a i kada umru. Mnogobrojni su hadisi koji govore o tome, a neki od njih su sljedeći:

“ Žena iz Džuhejne došla je Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem i rekla mu: ”Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž, ali ga nije obavila do svoje smrti. Da li da za nju obavim hadždž?” Odgovorio je :” Da. Obavi hadždž za nju. Šta misliš, da je tvoja majka imala duga, da li bi ga vratila za nju? Izvršite obavezu prema Allahu, jer je Allah najpreči da se to prema Njemu izvrši.”[12]

U predaji kod Muslima stoji:“ Rekla je:” Ona je, doista bila obavezna ispostiti mjesec dana, pa da li da postim za nju?” Rekao je: ”Posti za nju.” Rekla je:” Ona nije nikad obavila hadždž, da li da za nju obavim hadždž?” Rekao je:” Obavi hadždž za nju.”[13]

Čini dobročinstvo prema svojim roditeljima iako nisu muslimani

Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem svojim plemenitim uputstvima uzdiže veličanstveni islam do vrhunca čovječnosti kada preporučuje dobročinstvo i poslušnost prema roditeljima, iako su pripadnici neke druge vjere, pored islama. To se vidi iz hadisa koji se prenosi od Esme bintu Ebi Bekr Es-Siddik radijellahu anha, koja je pričala:

” Došla mi je majka, a bila je mušrik u vrijeme Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, pa sam tražila fetvu od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem govoreći: ”Došla mi je majka i ona želi da me posjećuje, pa da li da održavam s njome rodbinsku vezu?” Rekao je:” Da. Održavaj vezu sa svojom majkom.” [14]

Žena muslimanka, koja je svjesna uzvišenih kur`anskih uputstava i poslaničkih upozorenja, teži tome da bude jedno od Allahovih stvorenja najposlušnijih roditeljima i najljepšeg ponašanja prema njima u svakom vremenu i u svakoj situaciji. Ovako su postupali ashabi i oni koji su ih slijedili u dobročinstvu. Jedan čovjek je upitao Se`ida bin El-Mudsejjeb radijellahu anhu, govoreći mu:” Ajet koji govori o dobročinstvu prema roditeljima, u potpunosti sam razumio, osim dijela u kojem se kaže:” I obraćaj im se riječima poštovanja punim”[15], pa kakve su to riječi pune poštovanja?” Odgovorio mu je Se`id:” Znači da im se obraćaš riječima kojim se rob obraća svome gospodaru.” Ibnu Sirrin se obraćao svojoj majci tihim glasom, kao da je bolestan, iz uvažavanja i poštovanja prema njoj.

Strahuje od neposlušnosti prema njima

Zavisno od toga koliko žena muslimanka teži da čini dobročinstvo prema svojim roditeljima, ona toliko i strahuje od zapadanja u grijeh neposlušnosti prema njima. Ona zna kolika je težina ovog grijeha koji se smatra velikim grijehom, kao što poznaje crnu, odvratnu i tmurnu sliku koju su uobličili vjerodostojni tekstovi, vezani za svaku ženu koja je neposlušna prema svojim roditeljima, čije srce je okrutno i hladno srce. Ta slika potresa njenu čistu i omamljenu ličnost i utiče na njena pospana i zamrznuta čula.

To je slika koju treba poznavati svaka žena koja je neposlušna prema svojim roditeljima, upoređujući neposlušnost sa širkom prema Allahu, kao što će upoređivati dobročinstvo prema njima s imanom prema Allahu dželle we `ala. Pošto je neposlušnost ružni, ogavni i crni grijeh, uznemirit će dušu iskrene vjernice i navesti je na ono što je ispravno. Neposlušnost prema roditeljima spada u najveće grijehe i najružnije pogreške.

Od Ebu Bekreta Nufej` bin El-Haris prenosi se da je rekao:”Rekao je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:” Želite li da vas upozorim na najveće grijehe?” Ponovio je to tri puta. Rekli smo :” Da, Allahov poslaniče.” Rekao je: “Širk (pridruživanje Allahu sudruga) prema Allahu i neposlušnost prema roditeljima.”[16]

Čini dobročinstvo prema majci a zatim prema ocu

Smjernice islama podstrekavaju na dobročinstvo prema roditeljima, a neke od tih smjernica podstrekavaju na pojedinačno dobročinstvo prema majci i prema ocu. Te smjernice sveobuhvatno obavezuju na ravnomjernost, kod sinova i kćeri, prilikom činjenja dobročinstva prema roditeljma, kako dobročinstvo prema jednom ne bi bilo na uštrb drugoga. A neki tekstovi, pak, utvrđuju obaveznost davanja prednosti majci nad ocem u činjenju dobročinstva.

Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem, čovjeka koji je došao da mu da prisegu na džihad, kao što smo prethodno vidjeli, pita:” Da li su živi tvoji roditelji?” Ovo je izvješće o tome da je dobročinstvo prema oba roditelja podjednako.

U hadisu koji prenosi Esma, radijellahu anha, vidjeli smo da joj je naredio da održava vezu sa svojom majkom mušrikinjom. Došao mu je čovjek i pitao:” Allahov poslaniče! Ko je najzaslužniji da mu posvetim svoju pažnju i poštovanje?” Odgovorio mu je plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:” Tvoja majka.” Upitao je :” A ko onda?” Rekao je:” Tvoja majka.” Upitao je: ” A ko onda?” Rekao je :” Tvoja majka.” Upitao je:” A ko onda?” Odgovorio je:” Tvoj otac.” [17]

U ovom hadisu se nalazi potvrda davanja prednosti majci u odnosu na oca. Ashabi su muslimanima potvrđivali ovo značenje nakon smrti Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Čak je Ibnu `Abbas, Habrul-ummeti (pero ummeta) i njegov pravnik, dobročinstvo prema majci predstavljao jednim od Allahu najbližih djela. Jedan čovjek mu je došao i rekao:” Zaprosio sam jednu ženu, pa je odbila da se uda za mene. Zaprosio ju je drugi , pa je pristala da se uda za njega. Bio sam ljubomoran, pa sam je ubio. Da li trebam učiniti tevbu-pokajanje?” Upitao je:” Da li ti je majka živa?” Rekao je:” Nije.“ Rekao mu je: “Traži oprosta od Allaha dželle we `ala i približi mu se koliko god možeš. “ Ata` bin Jasir, prenosioc ovog hadisa pričao je o Ibnu `Abbasu: ” Otišao sam i pitao Ibnu `Abbasa:” Zašto si ga pitao da li mu je majka živa?” Odgovorio je:” Ja, doista, ne znam ni za jedno djelo koje je bliže Allahu dželle we `ala od dobročinstva prema roditeljima.”[18]

Vidimo da El-Buhari u svojoj knjizi “ Edebul-mufredi “, koju započinje poglavljem “ Birrul-validejni “, daje prednost poglavlju “Birrul-ummi” (dobročinstvo prema majci) nad poglavljem “ Birrul-ebi” (dobročinstvo prema ocu), ostvarujući time sklad i harmoniju unutar ove njegove klasifikacije, kao što obuhvata i sve ono što se nalazi u poslaničkoj uputi.

Časni Kur`an u dušama sinova izaziva veliko zanimanje za dobročinstvo i pokornost prema roditeljima, te stoga i preporučuje brigu o roditeljima. On veliča vrijednost majke u trudnoći i dok doji djete, kao i sve poteškoće koje podnosi u te dvije godine života na najljepši mogući načn. Govori o plemenitom trudu, apsolutnoj nježnosti i nježnoj samilosti:

“ Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.”[19]

Kako li je to uzvišen odgoj!! Kakvo li je to samilosno usmjerenje čovjeka!! “Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim”. Zahvalnost roditeljima je u tome što su dobra učinili za dijete, a ta zahvalnost slijedi iza zahvalnost prema Allahu dželle we `ala, što je glavna vrijednost i najbolje djelo. Kako je ovo uzvišen i plemenit stupanj koji je ova vjera odredila za roditelje!!

Ibnu Omer svjedoči o čovjeku Jemencu koji je tavafio oko Bejtul-harema, nosio svoju majku na leđima i govorio:” Ja sam njena niska deva. Nosio sam je više nego što je ona mene nosila. Šta misliš Ibnu Omere, da li sam joj se odužio?” Odgovorio mu je:” Nisi. Nisi ni koliko za jedan uzdisaj!!”[20]

Omer bin El-Hattab bi svaki put kada bi vidio Jemence, koji su dolazili kao pojačanje muslimanskoj vojsci, pitao da li je među njima i `Uvejs bin `Amir? I sve tako dok nije došao do samog `Uvejsa, te mu je rekao:” Ti si `Uvejs bin `Amir?” Rekao je :”Da.” Ti si od Murada, a zatim iz plemena Karen?” Rekao je:”Da.” “ Imao si gubu i ozdravio s od nje, osim na jednom dijelu kolik dirhem?” Rekao je:” Da.” Pitao je:” Ti imaš majku?” Odgovorio je:” Da.” Rekao je: ”Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem kako kaže:” Doći će vam `Uvejs bin `Amir s pojačanjem iz Jemena, od Murada iz plemena Karen. Imat će gubu i izliječit će se od nje, osim jednog dijela koliko dirhem. Imat će majku i bit će joj poslušan. Kada bi se zakleo Allahom ozdravio bi. Pa ako možeš da tražiš oprosta od Allaha, učini to.” “ Pa, ja tražim oprosta”. I bi mu oprošteno, pa mu je Omer rekao:” Gdje želiš ići?” Odgovorio je:” U Kufu.” Rekao je:” Hoćeš da za tebe pišem njenom namjesniku?” Odgovorio je:” Draže mi je da budem među slabim ljudima.”[21]

Do kojeg li je samo stupnja došao `Uvejs El-Kareni zbog dobročinstva prema majci, da je čak i Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem preporučio svojim ahabima da traže od njega da učini dovu!!

Sve ovo dokazuje koliko je visok položaj na koji je islam uzdigao majčinstvo, kao i davanje prednosti majčinstvu nad položajem očinstva. Islam je predusretljiv prema oba ova stupnja i on daje vrijednost svakom od njih, kao što podstrekava i na činjenje dobročinstva prema njima.

Dunjaluk se smješi djevojci premještajući je u bračnu kuću, u ugodnu sredinu. Ona odlazi mužu i okreće se svom podmlatku, biva zabavljena drugim stvarima pored roditelja, pa manje vodi brigu o njima, manje im čini dobročinstvo i ne zna u kakvom se stanju oni nalaze.

Ali, mudra i svjesna žena muslimanka spašena je od ovog neznanja, jer slijedi kur`ansku preporuku i preporuku časnog hadisa o dobročinstvu prema roditeljima. Ona će se toga pridržavati, neprestano će voditi brigu o njihovom stanju, žurit će da im bude poslušna, da im čini dobročinstvo koliko god može, koliko god ima vremena, koliko joj to uvjeti dozvoljavaju i koliko je god u mogućnosti.

Na lijep način čini im dobročinstvo

Svjesna žena muslimanka, koja se otvorila pred uputom islama, koja je prigrlila njegove primjere, visoke vrijednosti, koja je poslušna svojim roditeljima, koja se na lijep način ophodi prema njima, traži najuzorniji put i najtananiji način u razgovoru s njima kao i u ophođenju prema njima. Ona im se obraća s puno poštovanja, uvažavanja i odgoja. Ona ih okružuje svojom brigom, pažnjom i uvažavanjem, pažljiva je i ponizna, kao što je to Gospodar Veličanstveni naredio u Svojoj plemenitoj Knjizi. Njoj ne promiče riječ koja bi ih uznemirila, ne govori im”Uf”, niti ih žalosti zbog bilo čega, bez obzira u kakvim se uvjetima nalazili, ona za uzor ima riječi Uzvišenog Allaha:

“ Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni :”Uh!” - i ne podvikni na njih, obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci:” Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” [22]

Nekad oba roditelja, ili samo jedno od njih, skrenu s pravog puta i puta istine. Dužnost poslušne djevojke muslimanke, u ovakvim i sličnim situacijama, je da im na lijep način priđe, da pri tom bude nježna, pažljiva, smirena i odlučna, a da pri tom ne bude okrutna niti da ih psuje ili da izađe iz kvira lijepog odgoja. Naprotiv, ona će nastojati da ih privoli na način na koji smatra da je najbolji u ophođenju s njima, a njeno oružje u postizanju cilja jeste sabur, lijepa riječ, nježni osmjeh, jak dokaz i zdravo razmišljanje i sve to na mudar i moralan način.

Od djevojke muslimake traži se svo ovo dobročinstvo prema roditeljma, pa čak i ako sumušrici. Nije joj skriveno da je obavezna da se lijepo ophodi prema njima u njihovm širku. Ona zna da je širk (pripsvanje Allahu druga) jedno od najvećih grijeha, pa i pored toga ona bez dobročinstva prema roditeljima ne zauzima svoje mjesto u čistom i jedinstvenom islamu.

“ Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, ...”[23]

Dobročinstvo prema roditeljima u islamu je veličanstvena stvar, jer u sebi sadrži najpouzdanije veze i najčvršće ljudsko porijeklo, kao što su veze između majčinstva, očinstva i potomstva. Ali, ove veze, koje imaju uzvišenu vrijednost, dolaze poslije akaidskih veza. Ako bi roditelji bili mušrici i naredili svome sinu ili kćeri da se prihvate širka, onda im se neće pokoravati u tome, jer nema pokornosti prema stvorenju u neposlušnosti prema Stvoritelju, jer ni jedna veza ne može biti iznad akaidske veze, niti ijedno porijeklo iznad vjerskog porijekla. Stoga će djeca i dalje biti poslušna prema roditeljima, vodiće brigu o njima i činit će im dobročinstvo.

Žena muslimanka poslušna je svojim roditeljima u svim situacijama. Ona ne oklijeva da ih usreći, da u njihova srca unese radost, onoliko koliko je u mogućnosti. Činit će ono čime je Allah zadovoljan, time što će se, s vremena na vrijeme, brinuti o njihovom stanju, činit će im usluge koje će njihovu dušu razveseliti, često će ih posjećivati, prilazit će im vesela osmijeha, otvorene i ugodne duše, dolazit će s lijepim poklonom koji će ih usrećiti i obraćat će im se lijepim i nježnim riječima.

Ovako treba postupati u njihovom životu. A nakon njihove smrti, dobročinstvo žene muslimanke prema roditeljma produžava se činjenjem dove i dijeljenjem sadake za njih, obavljanjem onoga što je ostalo iza njih od dugova prema Allahu dželle we `ala ili prema ljudima.

Poslušnost i dobročinstvo prema roditeljima je jedna plemenita osobina u moralu muslimana i muslimanki. Ova plementa i uznosita moralna osobina treba da opstane u njihovom životu, bez obzira šta se desilo u životu, koliko se uzdigle životne vrijednosti, bez obzira koliko se povećale obaveze, poslovi i odgovornosti.

Ova moralna osobina je dokaz osebujne osjećajnosti koja je, hvala Allahu, još uvijek prisutna u mjestima u kojim žive muslimani. Ona je jasni dokaz pokornosti kojom se odlikuju muslimani i muslimanke naspram velike generacije, koja će davati opskrbu, koja će se žrtvovati i koja će biti usmjerena ka završetku života. Ta generacija ima najveću potrebu da joj se kaže utješna riječ, nježan govor, da joj se pruži blaga ruka, drago srce i osmijeh pun nadanja.

Ova moralna osobina čuva čovjeka, bilo da je muškarac ili žena, od toga da se srce ne okameni, da ne presuši nježnost i čuva ga od grijeha nevjerstva i nezahvalnosti. Ona će, napokon, otvoriti čovjeku vrata džennetska.
__________________________________________________________________

[1] En-Nisa` 36.

[2] El-Isra` 23,24.

[3] En-Nisa` 36.

[4] El-`Ankebut 8.

[5] Lukman 14.

[6] Muttefekun `alejhi. Poledaj “ Šerhus-sunneti “, 2/176, knjiga “ Es-salatu “, poglavlje “ Fadlus-salavatil-hamsi “.

[7] Muttefekun `alejhi. Poledaj “ Rijadus-salihin “, str. 191, poglavlje “ Birrul-validejni “.

[8] Isto.

[9] Lukman 15.

[10] Ovaj dječak je jedan od trojice koji su govorili u kolijevci. A preostala dvojica su: Isa bin Merjem i dječak koji je bio s majkom i pripadao je stanovnicima Uhduda.

[11] Pogledaj “ Fethul-bari “, 3/78, knjiga “ El-`amelu fis-salati “, poglavlje “ Iza de`atil-ummu veledeha fis-salati “ i 5/136, knjiga “ El-mezalimu “, poglavlje “ Iza hedeme haitan fel-jebni gajrehu “.

[12] Pogledaj “ Fethul-bari “, 4/64, knjiga “ Džezaus-sajdi “, poglavlje “ El-hadždžu ven-nuzuru “.

[13] “ Sahihu Muslimin “, 8/25, knjiga “ Es-sijamu “, poglavlje “ Kada`us-savmi `anil-mejjiti “.

[14] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 13/13, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “Siletul-validil-mušriki “.

[15] El-Isra`23.

[16] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 13/15, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “Tahrimul-`ukuki “.

[17] Ibid, 13/4,

[18] Bilježi ga El-Buhari u djelu “ Edebul-mufredi “, 1/45, poglavlje “ Birrul-ummi “.

[19] Lukman 14.

[20] “ Edebul-mufredi “, 1/62, poglavlje “ Džezaul-validejni “.

[21] Pogledaj “ Sahihu Muslim “, 16/95, knjiga “ Fedailus-sahabeti “, poglavlje “ Min fedaili `Uvejs El-Kareni “.

[22] El-Isra` 23,24.

[23] Lukman 14,15.