Brak u islamu
Brak u islamu je blagoslovljeni ugovor između čovjeka i žene, kojim biva dozvoljeno svako od njih jedno drugom, čime započinju svoje dugo životno putovanje u ljubavi, jednakosti, slozi, praštanju, gdje svako od njih traži smiraj u drugome, pa u zajedničkom životu nalaze smiraj, nježnost, sigurnost, smirenost i slasti života. Ku`an časnog ovu šeri`atsku vezu između muškarca i žene opisuje na najljepši mogući način. Iz njega zrači poziv na ljubav, slogu, povjerenje, razumijevanje i milost. Iz njeg se širi miomiris ljubavi, sreće, oduševljenja i nježnosti:
“ I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, što između vas uspostavlja ljubav i milost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.”[1]
To je veza pokornost Gospodaru koja ne može biti pouzdanija, koju Gospodar stvara između duša dvoje supružnika muslimana. Jer, oni se sastaju u ljubavi, razumijevanju, međusobnom potpomaganju i savjetovanju. Oni osnivaju muslimansku porodicu koja podrazumijeva djetinjstvo, otvara obzorja razuma, vodi duše ka Uputi i lijepom ponašanju s kojim je došao čisti islam. Muslimanska porodica je čvrsta cigla u izgradnji muslimanskog društva, jer su njeni pojedinci članovi koji proizvode, grade, međusobno se pomažu u doboročinstvu i bogobojaznosti, takmiče se i natječu u činjenju dobrih djela.
Dobra žena je stub muslimanske porodice, njen čvrsti oslonac i stabilni temelj. Ona je prvi životni užitak u životu čovjeka, pa čak, ona mu je i najbolji užitak u životu, kao što je to rekao Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
” Ovaj svijet je užitak, a najbolji ovosvjetski užitak je dobra žena.”[2]
Doista je ona najveća Allahova blagodat data čovjeku, jer u njoj nalazi smiraj od životnih nevolja i premorenosti od napora i muka, pa nalazi kod nje rahatluk, utjehu, smiraj i užitak koji se ne može mjeriti ni sa kojim drugim užitkom u čovjekovom životu.
Pa kako onda može, žena koja je najbolji životni užitak, biti uspješna supruga, kako može u svoj svojoj ženstvenosti biti voljena, omiljena i poštovana? Ovo će nam pojasniti sljedeće stranice.
Na lijep način izabire muža
Islam iz poštovanja prema ženi daje joj pravo na izbor muža. Roditelji ne mogu prisiliti svoju kćer da se uda za nekoga koga ona ne želi za muža. Mudra žena muslimanka koristi se ovim pravom, ali se ne odriče savjeta i usmjerenja svojih roditelja, u onome što je za nju korisno pri dolasku prosca, jer njih dvoje imaju više od nje iskustva vezanog za život i ljude. U isto vrijeme, ona se ne zadovoljava time da bude lišena tog prava, zbog nahođenja njenog oca, jer bi prisilio svoju kćer da se uda za čovjeka kojeg ne želi.
Tekstovi koji staju uz stranu žene muslimanke, po ovom pitanju, veoma su osjetljivi i mnogobrojni. Imami El-Buhari bilježi od El-Hansa` bintu Hidam:
“ Otac me je dao za svoga bratića, a ja to nisam željela, pa sam se zbog toga žalila Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem, te mi je rekao:” Dozvoli ono što je tvoj otac učinio.” Rekla sam:” Ja nemam želje za onim što je učinio moj otac.” Rekao je:” Idi . Nema mu braka s tobom. Udaj se za onoga kojeg želiš.” Rekla sam:” Već sam dozvolila ono što je načinio moj otac, ali sam željela da žene znaju da očevi u stvarima njihovih kćeri nemaju ništa..”[3]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem ju je u početku uputio na to da ispuni volju njenog oca, i tako bi trebalo biti u osnovi, jer je poznato koliko očevi vode brigu o sreći svojih kćeri. Ali, kada je vidio da je njen otac želi prisliti da se uda za nekog koga ne želi, dao joj je slobodu izbora i spasio je od samovolje oca koji nasilje čini svojoj kćeri, prisiljavajući je na brak u kojem ne nalazi rahatluk za svoju dušu.
Islam ne zadaje ženi poteškoće, niti se zadovoljava time da živi s čovjekom kojeg ne voli, jer islam želi da brak bude uspješan, da se gradi na čvrstim temeljima jednakosti među supružnicima, javno i tajno, na bliskosti naravi, običaja, sklonosti i ciljeva. Ako bi se desio neki nedostatak u izgradnji bračne zajednice, ako supružnici ne bi lijepo živjeli, ako bi žena osjećala da nije u stanju da pristupi mužu s iskrenom ljubavlju, odanošću i pokornošću, ako bi se bojala da ne zapadne u grijeh neposlušnosti i suprotstavljanja mužu kojeg ne voli, na njoj je da traži razvod braka. A to je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem pojasnio kada mu je došla žena Sabita bin Kajs bin Šemmas, Džemila sestra Abdullaha bin Ubejja. Rekla mu je:
” Allahov poslaniče. Sabitu bin Kajs ne zamjeram ni u vjeri niti moralu, ali ja mrzim nevjerstvo u islamu[4]” Rekao joj je sallallahu `alejhi we sellem:” Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?” - A njen mehr je bila bašča - Rekla je:”Da”. Pa je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem poslao po njega:” Prihvati bašču i razvedi se od nje.” [5] U Buharijinoj predaji od Ibnu `Abbasa stoji da je rekla:
” Ja ne zamjeram Sabitu u vjeri niti u moralu, ali ja ga ne podnosim.”
Islam štiti ljudskost žene, čuva njenu čast, poštuje njenu volju pri izboru čovjeka s kojim će provesti svoj život i ne dopušta da je iko prisiljava na brak s čovjekom kojeg ne želi. Nema boljeg dokaza za to od priče koja govori o Beriri- robinji Abesinki koja je bila vlasništvo `Utbeta bin Ebi Leheb. On ju je prisilio na brak s jednim robom koji se zvao Mugis, a ona ne bi bila zadovoljna njime da je stvar bila u njenim rukama. Nad njom se sažalila majka vjernika Aiša, pa ju je kupila i oslobodila ropstva.
Ovdje je ova robinja osjetila da je samostalna i da treba odlučiti šta će biti s njenim bračnim životom, pa je od svoga muža tražila razvod braka. Njen muž je išao za njom plačući, a ona ga je odbijala. Da poslušamo i hadis koji bilježi El-Buhari od Ibnu `Abbasa radijellahu anhu, koji nam pruža sliku slobodne žene, žene koja je odlučna da prekine svoj brak s čovjekom kojeg ne voli, kao što nam pruža i komentar Poslanika sallallahu `alejhi we sellem, velikog srca za tu upečatljivu situaciju i njegovo zagovorništvo u toj stuaciji.
Od Ibnu `Abbasa radijellahu anhu prenosi se:” Beririn muž bio je rob. Zvali su ga Mugis. Kao da gledam kako ide iza nje i plače toliko da mu se suze slivaju niz bradu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je rekao`Abbasu:” O `Abbase! Zar se ne čudiš Mugisovoj ljubavi prema Beriri i Berirnoj mržnji prema Mugisu!?” Pa je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Kada bi mu se vratila!” Rekla je:” Allahov poslaniče, da li mi to naređuješ?” Odgovorio je :” Ja se samo zauzimam.” Rekla je:” Ja nemam nikakve potrebe za njim.”[6]
Ovaj osjećajni ljudski prizor ostavio je traga na plemenitog Poslanika: duboka i uzburkana ljubav od strane muža i trajna odbojnost od strane žene. Nije mu ništa drugo preostajalo do da opomene ženu govoreći:” Kada bi mu se vratila! Pa on je tvoj muž i otac tvoga djeteta.” Ovdje žena vjernica traži pojašnjenje:” Da li mi to naređuješ?” tj. da li mi ovim riječima naređuješ, pa, onda mi je to obaveza? Dolazi odgovor Poslanika, veličanstvenog čovjeka, učitelja i zakonodavca:” Ja se samo zauzimam “ tj. kažem to radi zauzimanja, a ne radi naredbe, odluke, obaveze ili prisile!
Neka strogi, tvrdoglavi očevi koji nasilje čine svojim kćerima, poslušaju ovu veličanstvenu vjerovjesničku uputu!
Žena muslimanka koja je svjesna svoje vjere ima čvrsta, postojana i mudra mjerila pri izboru muža. Ona se ne zadovoljava ljepotom prirode i izgleda, niti njegovim visokim položajem u društvu, njegovim bogatstvom, kao ni drugim sličnim svojstvima kojim se žene obično zadovoljavaju. Ona će se zaustaviti kod njegove vjere i morala, jer su oni temelj uspješne bračne zajednice i najljepši ukras kojim se muž može okititi. Čisti islam tekstualno je stavio u obavezu ova dva svojstva kod prosca, pa ako bi kod njega bila prisutna ova dva svojstva, obavezna je da se uda za njega, a ako ne bi to učinila, propast bi zaslijepila društvo i nastao bi u njemu fesad:
“ Ako vam dođe neko s čijom vjerom i moralom ste zadovoljni, udajte se za njega. Ako to ne učinite, nastat će propast i veliki nered na Zemlji.”[7]
Kako iskreni mladi musliman ne žudi za zelenim biljem koje raste iz đubriva - a to je lijepa djevojka koja čini zinaluk - tako mudra, svjesna, mlada muslimanka ne žudi za mladićem koji se zabavlja, koji je nestabilan i koji je lakouman, pa makar bio lijepog izgleda i lijepe ćudi. Nju će interesovati vrijedni mladi musliman koji je svjestan, oštrouman, nježnog srca, čiste uljudnosti i lijepe vjere, morala i ponašanja. Pa, dobroj, mladoj muslimanci dolikuje samo dobar, mladi musliman, a nevaljala i zalutala djevojka dolikuje samo nevaljalom i zalutalom mladiću. A Uzvišeni Allah je rekao istinu kada kaže:
“ Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene....”[8]
Ovo ne znači da žena odbacuje lijep izgled i lijepu narav i da se zadovoljava ružnoćom i odvratnim i bijednim izgledom. Ona ima pravo - kao što smo već rekli - da se odluči za čovjeka koji ispunjava njenu dušu i istovjetno zadovoljava njena osjetila i čula u svom izgledu i svojoj biti. Neće odbaciti izgled na račun biti, niti će odbaciti bit na račun izgleda. Osnova ovog problema je da žena muslimanka izabere čovjeka koji će svojom ličnošću u potpunosti ispuniti njenu dušu, osvojiti njeno divljenje i poštovanje. Mudru i svjesnu ženu muslimanku ne zasljepljuje sjaj izgleda, niti je to odvraća od viđenja istine i dragocjenosti.
Žena muslimanka zna da čovjek ima pravo na skrbništvo nad ženom, na osnovu kur`anskog teksta:
“ Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. ...” [9]
Stoga se ona želi udati za čovjeka kojim će se ponositi zbog njegove brige o njoj i radovati zbog svoje udaje (za njega), a ne da se kaje zbog toga što se udala za njega. Ona želi čovjeka u čiju ruku će staviti svoju ruku, kako bi se zaputili ka izvršenju njihove zadaće u ovom životu, ka izgradnji muslimanske porodice, uzgajanju čistih generacija i odgoju razboritih umova, srca i osjećaja pod okriljem razumijavanja, ljubavi i harmonije, a ne da im na tom njihovom putu prave nesklad poteškoće u ponašanju, oprečnost karaktera, raznolikost ćudi, a niti različitost u vjeri. Stoga te dvije zvijezde kod vjernika i vjernica idu jedna uz drugu na životnom putu vrijedne vjernice, kako bi se obavila velika zadaća koju je Allah dželle we `ala učinio ovisnom od čovjeka i učinio je emanetom u dubini duše muškaraca i žena, onako kako je to Kur`an časni zacrtao:
“ Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.”[10]
Za ispravnost ovog puta i dosezanje do velikog cilja, neophodna je jaka bračna veza, stabilnost porodice i njena izgradnja na ispravnim temeljima dobrog izbora.
Među veličanstvenim ženama muslimankama, koje su se istakle po snazi ličnosti, postizanju cilja i dalekosežnom izboru muža, svakako spada i Ummu Sulejm bintu Milhan. To je žena koja je među prvim ženama Ensarijkama primila islam. Bila je udata za Malika bin En-Nadr i rodila mu je sina Enesa. Pošto je primila islam njen muž Malik bio je nezadovoljan njenim islamom, pa ju je u srdžbi ostavio, a ona je ustrajala u svom islamu. Nakon toga ju je pogodila žalosna vijest o njegovoj smrti, a ona se nalazila u cvijetu svoje mladosti. Sve je to podnosila u ime Allaha. Sa svojim destogodišnjim sinom Enesom, zaputila se kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i ostavila ga da mu služi.
Zaprosio ju je jedan od najboljih mladića Medine, koji se isticao po svojoj muževnosti, bogatstvu i snazi, a to je bio Ebu Talha, prije nego je primio islam. Bio je čežnjom srca mnogih djevojaka Jesriba zbog svog imetka, mladosti i zbog svoje snage. Mislio je da će Ummu Sulejm letjeti od sreće zbog njega. Ali se iznenadio kada mu je rekla: ”O Ebu Talha, zar ne znaš da je božanstvo koje ti obožavaš, drvo koje raste iz zemlje i koje je izradio Abesinac iz tog i tog plemena?” Rekao je:” Znam.” Rekla je:” Zar se ne stidiš da učiniš sedždu drvetu koje niče iz zemlje i koje je izradio Abesinac iz tog i tog plemena?” Ebu Talha je bio uporan, te joj je ponudio skupi mehr i raskošni život. Ali je ona ostala ustrajna u svom stanovištu, te mu je rekla:” O Ebu Talha! Tako mi Allaha, čovjek kao što si ti ne odbija se, ali ti si čovjek kafir a ja sam žena muslimanka i nije mi dozvoljeno da se udam za tebe. Ako bi primio islam, to bi ti bio moj mehr, i neću te pitati ni za šta drugo.”[11]
Drugog dana stavio ju je na kušnju većim mehrom i obilnijim poklonima. Ummu Sulejm je ustrajala, a njena čvrstina je u njegovim očima povećavala njenu ljepotu, privlačnost, odvažnost i razboritost. Rekla mu je:” Zar ne znaš, o Ebu Talha, da vaše božanstvo koje obožavate, pravi tesar - rob te i te porodice? Kada biste njime zapalili vatru, izgorio bi?” Njene riječi su iznenadile i izazvale navalu osjećaja kod Ebu Talhe, te se zapitao:” Da li može Gospodar izgoriti? Te je njegov jezik izgovorio riječi šehadeta:” Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah.”
Tada je Ummu Sulejm, dok je sreća oblivala svo njeno biće, rekla svome sinu Enesu:” Ustani Enese i oženi Ebu Talhu. Enes je doveo svjedoke i teklo je sklapanje braka.
Radost Ebu Talhe je bila tolika da je svo svoje bogatstvo stavio među ruke Ummu Sulejm, ali mu se s položaja iskrenih, dragih i nježnih vjernica obratila riječima:” O Ebu Talha. Ja sam se udala za tebe u ime Allaha i neću ništa osim toga uzeti kao mehr..” Ona je znala da se islamom Ebu Talhe nije dočepala samo prikladnog i plemenitog muža, nego je zadobila i nagradu od Allaha dželle we `ala koja prevazilazi sve ono što se nalazi na Dunjaluku od najboljih blagodati, kao što je to čula od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Da Allah pomoću tebe uputi jednog čovjeka, bolje je nego da imaš najbolju stoku.”[12]
Ovako žena muslimanka za primjer uzima veličanstvenu ženu, kao što se ugleda i na žene slične njoj u pitanju čistoće imana, snage ličnosti, ispravnog vjerovanja i pravlnog izbora.
Pokorna je i poslušna svome mužu
Mudra žena muslimanka neprestano je pokorna svome mužu i nije mu neposlušna. Ona vodi brigu o tome da mu udovolji i da u njegovu dušu unese sreću, makar bio i siromah koji se nalazi u teškoj situaciji. Ona ne gunđa zbog stisnute ruke, niti se žali zbog tjeskobe koju osjeća zbog kućnih poslova. U istoriji islama spominje se jedan broj odabranih žena koje su bile primjer strpljivosti, dobročinstva, velikodušnosti i darežljivosti u služenju svojih muževa i domaćinstava, zbog oskudice i bijede u kojoj su se nalazile. Predvodnica tih uzornih žena je Fatima Ez-Zehra`, kćerka Muhammeda sallallahu `alejhi we sellem i žena Alije bin Ebi Taliba radijellahu anha. Žalila se zbog onog šta joj je zadesilo ruke od žrvnja, te joj je jednog dana njen muž Alija bin Ebi Talib rekao:” Došao je tvoj otac s robljem, pa idi i traži od njega jednu sluškinju.” Otišla je svome ocu, ali joj je stid zabranjivao da ga pita za ono zbog čega je došla. Otišao je Alija i pitao ga za sluškinju njegovoj kćeri, koja je draga njegovom srcu. Ali, Poslanik nije mogao udovoljiti najdražem stvorenju a da zapostavi muslimane. Došao je kod kćeri i njenog muža, te im je rekao:
“ Hoćete li da vas naučim nečem što je bolje od onoga što ste tražili od mene? Kada pođete leći proučite 33 puta subhanallah, 33 puta el-hamdu lillah i 34 puta allahu ekber. To vam je bolje od sluge.”
Oprostio se od njih i otišao, nakon što je u njihove uši i u dubinu njihovih duša ostavio ovu božansku pomoć, uz pomoć koje se zaboravljaju poteškoće i zanemaruju problemi.
Alija radijellahu anha je počeo redovno učiti Poslanikove sallallahu `alejhi we sellem riječi, pa je rekao: ”Tako mi Allaha, nisam ih izostavio otkako sam ih naučio.” Jedan od ashaba ga je upitao:” Ni u noći Sifina?” Rekao je “ Ni u noći Sifina.” [13]
Esma bintu Ebi Bekr bila je u službi svoga muža i svoga domaćinstva. Njen muž je imao konja kojeg je uređivala, sakupljala mu sijeno, hranila ga, održavala ga, kuhala i donosila mu iz daleka zrnevlje na svojoj glavi. Pustimo je da sama priča o svemu ovome, kao što to bilježe El-Buhari i Muslim.
Pričala je:” Udala sam se za Ez-Zubejra koji nije imao ništa osim svoga konja.” Nastavljala je:” Hranila sam njegovog konja , uređivala sam ga i timarila. Mljela sam zrnevlje za njegovu devu, uređivala sam je, pojila, pripremala za korištenje i kuhala, ali nisam dobro pekla hljeb, pa su mi komšinice Ensarijke pekle hljeb, a one su bile iskrene žene.” Nastavljala je:” Donosila sam zrnevlje na svojoj glavi iz Ez-Zubejrove zemlje koju mu je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem odredio, a bila je udaljena dvije trećine sahata .” Pričala je:” Jednog dana sam išla sa zrnevljem na glavi, te sam srela Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, a s njim je bila i skupina ashaba. Pozvao me je, a zatim rekao:” Ih, ih,[14]kako bih iza njega sjela na devu.” Nastavljala je:” Pa sam se postidila, a i znala sam kolika je tvoja ljubomora[15]” Rekao je:” Tako mi Allaha, tvoje nošenje zrnevlja na glavi, gore je od toga da si s njime jahala na devi.” Rekla je:” Nakon toga mi je Ebu Bekr poslao slugu koji me je poštedio konjušarstva, a time kao da me je oslobodio ropstva.” [16]
Iskrena žena muslimanka prihvata službu svoga domaćinstva i svoga muža, poznajući pravo njenog muža nad njom, a to je veliko, veliko pravo... To je pravo koje je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem potvrdio riječima:
“ Čovjeku ne priliči da učini sedždu nekom drugom čovjeku, a da priliči čovjeku da učini sedždu nekom drugom čovjeku, naredio bih ženi da učini sedždu svome mužu, zbog veličine njegovog prava nad njom.”[17]
Rekao je i:
“ Da sam ikome naredio da učini sedždu drugome, naredio bih ženi da učini sedždu svome mužu.”[18]
Aiša, radijellahu anha, pitala je Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Ko ima najveće pravo nad ženom?”Odgovorio je:” Njen muž.” Upitala je:” A ko ima najveće pravo nad muškarcem?” Odgovorio je: “Njegova majka.”[19]
Jedna žena je došla kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem zbog neke potrebe, pa kad je završio s tim što je imala kod njega, rekao je:
“ Da li imaš muža?” Odgovorila je:” Imam.” Rekao je:” Pa kakva si mu?” Odgovorila je:” Ne uskraćujem mu njegovo pravo, osim u onome što nisam u stanju.” Rekao je:” Pogledaj gdje se ti nalaziš kod njega. Pa on je, doista, tvoj džennet i tvoj džehennem.”[20]
Da li je žena muslimanka, koja čuje ovu vjerovjesničku uputu, u mogućnosti da se žali zbog službe u svom domaćinstvu i kod svoga muža? Ona se, doista, bavi odgovornostima njene kuće, vodi brigu o pravu njenog muža nad njom, a njena duša je ispunjena vedrinom i radošću, jer osjeća da ne obavlja teški zadatak od kojeg bi duša bježala i osjećala njegovu težinu. Ona obavlja svoje kućne poslove, znajući da će za njih imati nagradu kod Allaha dželle we `ala
Ashabi i oni koji idu njihovim putem, upućivali su na ovaj islamski odgoj, a prenosili su ga od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Kada bi vjenčavali ženu za nekog čovjeka, naredili bi joj da ga služi, da vodi brigu o njegovom pravu, te je tako je žena muslimanka znala kakva joj je dužnost prema njenom mužu. Briga o mužu i lijepo ophođenje prema njemu postali su moralnim osobinama i karakteristikama kroz sve vijekove. Primjer toga imamo u onome što bilježi hambelijski pravnik Ibnul-Dževzi u svojoj knjizi “ Ahkamun-nisa`i “[21] u kojoj se govori o pobožnom čovjeku koji je mnogo postio i mnogo klanjao. Živio je u dvanaestog stoljeću po hidžri i zvao se Šu`ajb bin Harb. Htio se oženiti nekom ženom, pa joj je skrušeno rekao:” Ja sam lošeg ponašanja.” Lukavo, dovitljivo i ljubazno mu je odgovorila:” Goreg ponašanja od tebe je onaj ko te je prisilio na to da budeš lošeg ponašanja.” Tako je spoznao da se pred njim nalazi mudra, oštroumna i inteligentna žena, pa joj je odmah rekao:” Onda. Ti ćeš biti moja žena.”
Ovo je oštrouman i razborit pogled na lijepo ophođenje koje je ova žena primjenila. Ona je dokazala, čovjeku koji joj je pristupio proseći je, da žena ako razumije mentalitet svoga muža, ako upozna njegove običaje, ono čime je zadovoljan i što ga srdi, sposobna je da pridobije njegovo srce i zadobit će njegovo divljenje. Postojanje bilo kakvog propusta, omogućava puhanje vjetrova neslaganja, koji mute čistoću bračnog života. Žena koja ne poznaje ove činjenice, nije podesna da bude uspješna supruga, te svoga muža, svojim neznanjem, nedostatkom i glupošću, dovodi do lošeg morala, pa on biva najgoreg morala, jer ga je prisilila na taj loši moral.
Inteligentna i mudra žena muslimanka, neće se tako ponašati, nego će brinuti o tome da se lijepo ophodi prema svome mužu. Koristiće se svojom inteligencijom, dovitljivošću i razboritošću u svojim lijepim postupcima koji će joj otvoriti zasune na srcima, koji će razveseliti duše. Ona će to činiti, smatrajući da lijepo ophođenje prema mužu ne predstavlja samo društveni moral kojim se ponosi među svojim bližnjim, nego je to vjera, za koju će je Allah dželle we `ala nagraditi. Ako se bude lijepo ophodila, zadobit će nagradu, a bit će kažnjena ukoliko mu to uskrati.
Najbolji način pokornosti i poslušnosti žene muslimanke prema njenom mužu očituje se u njenom odgovaranju na njegove specifične želje, koje su zakonom propisane. Udovoljavanjem mužu, na najbolji način i u najboljem obliku iskazuje se užitak bračnog života u okviru zajedničkog života, posjeta, hrane, odjeće, razgovora i drugih sličnih oblika svakodnevnog života. Što god ona više zadovoljava njegove želje, to se sve više njihov zajednički život ispunjava srećom, čistotom i zdravljem. Njihov život biva sve bliži islamskom duhu i uputi.
Svjesna žena muslimanka ne zaboravlja da je pokornost prema mužu može uvesti u džennet, kao što nas je o tome obavijestio plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Ako žena bude klanjala pet dnevnih namaza, ako bude postila mjesec ramazana, ako bude pokorna svome mužu, ako bude čuvala svoje stidno mjesto, bit će joj rečeno:” Uđi u džennet s kojih god vrata želiš.”[22]
Od Ummu Seleme, radijellahu anha, prenosi se da je rekla:” Rekao je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:” Koja god žena umre, a njen muž bude zadovoljan njome, ući će u džennet.”[23]
Plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem zacrtao je svijetlu, jasnu i dragu sliku pobožne, drage, moralne i sretne žene na Dunjaluku i na Ahiretu:
“ Hoćete li da vas obavijestim o vašim ženama u džennetu?” Rekli smo:” Da, Allahov poslaniče.” Rekao je:” To su umiljate i plodne žene koje kada se naljute, ili kada im se zlo nanese, ili kada se na njih njihov muž naljuti, kažu:” Ovo je moja ruka u tvojoj ruci. Neću zaspati dok ne budeš zadovoljan.”[24]
Mudra žena muslimanka zna da je islam taj koji je obilno nagrađuje zbog njene pokornosti prema mužu, da je on uvodi u Džennet. On i samo on je taj koji obećava ženi koja je skrenula s puta pokornosti mužu, koja ga odbiija i nije je briga za njega, obećava joj kaznu, srdžbu i prokletstvo meleka.
El-Buhari i Muslim bilježe od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Kada muškarac pozove svoju ženu u postelju i ona mu se ne odazove, pa on zaspe srdit, proklinju je meleki sve dok ne svane.” [25]
U Muslimovom “ Sahihu “ od Ebu Hurejre radijellahu anhu se navodi da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, nema čovjeka koji kada pozove svoju ženu, a ona mu se ne odazove, a da Onaj koji je na nebesima nije srdit na nju, sve dok on ne bude zadovoljan njome.”[26]
Dozvoljeno je proklinjanje svake neugodne, svojeglave, jogunaste i tvrdoglave žene, a neće se spasiti ni mrzovoljne, spore žene, kao ni one koje odgađaju:
“ Prokleo je Allah one koje odgađaju, žene koje kada je muž pozove u postelju, govore:” Sad ću ” , sve dok se ne sklope njegove oči[27].”
Brak u islamu je radi podjednake kreposti muškarca i žene, a nakon toga, na ženi je da odgovori na zahtjeve svoga muža, ako bi šta od nje tražio. Ona se neće služiti ružnim isprikama, niti će bježati od njega. Zbog toga se i navode mnogobrojni hadisi koji podstiču na to udovoljavanje njihovim željama, koliko je to ona u mogućnosti, bez obzira na obaveze i kućne poslove, osim ako za to postoji razlog koji joj to zabranjuje i koji to ne omogućava.
U te hadise spadaju i njegove sallallahu `alejhi we sellem riječi:
“ Kada čovjek pozove svoju ženu u postelju, neka mu se odazove, makar bila zauzeta nekim drugim poslom.”[28]
“ Kada čovjek pozove svoju ženu iz bilo koje potrebe, neka mu se odazove, pa makar bila i pored peći.”[29]
Stoga je pitanje čestiosti muškarca i njegovo udaljavanje od fitneluka, važnije od bilo kojeg drugog posla koji žena može obavljati, jer, islam traži i za muškarca i za ženu jednakost, da žive u čistoj, pročišćenoj i ugodnoj atmosferi koja je udaljena od bilo kakvog uticaja fitneluka i upuštanja u zabranjene užitke. Žeđ za strastima se ne može ugasiti, niti se mogu odbaciti putevi koji vode u haram, osim upražnjavanjem prirodne energije u stvarima koje su propisane, prirodne i halal. Na ovo nas upućuje plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima koje se navode u hadisu koji bilježi Muslim od Džabira, u poglavlju o braku ( “En-nikahu”):
“ Ako se nekom od vas svidi neka žena koja potakne strast u njegovom srcu, neka ode kod svoje žene i ima snošaj s njome, tako će izbaciti ono što se u njemu nalazi.” [30]
Brak u islamu je blagoslovljeni ugovor između čovjeka i žene, kojim biva dozvoljeno svako od njih jedno drugom, čime započinju svoje dugo životno putovanje u ljubavi, jednakosti, slozi, praštanju, gdje svako od njih traži smiraj u drugome, pa u zajedničkom životu nalaze smiraj, nježnost, sigurnost, smirenost i slasti života. Ku`an časnog ovu šeri`atsku vezu između muškarca i žene opisuje na najljepši mogući način. Iz njega zrači poziv na ljubav, slogu, povjerenje, razumijevanje i milost. Iz njeg se širi miomiris ljubavi, sreće, oduševljenja i nježnosti:
“ I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, što između vas uspostavlja ljubav i milost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.”[1]
To je veza pokornost Gospodaru koja ne može biti pouzdanija, koju Gospodar stvara između duša dvoje supružnika muslimana. Jer, oni se sastaju u ljubavi, razumijevanju, međusobnom potpomaganju i savjetovanju. Oni osnivaju muslimansku porodicu koja podrazumijeva djetinjstvo, otvara obzorja razuma, vodi duše ka Uputi i lijepom ponašanju s kojim je došao čisti islam. Muslimanska porodica je čvrsta cigla u izgradnji muslimanskog društva, jer su njeni pojedinci članovi koji proizvode, grade, međusobno se pomažu u doboročinstvu i bogobojaznosti, takmiče se i natječu u činjenju dobrih djela.
Dobra žena je stub muslimanske porodice, njen čvrsti oslonac i stabilni temelj. Ona je prvi životni užitak u životu čovjeka, pa čak, ona mu je i najbolji užitak u životu, kao što je to rekao Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
” Ovaj svijet je užitak, a najbolji ovosvjetski užitak je dobra žena.”[2]
Doista je ona najveća Allahova blagodat data čovjeku, jer u njoj nalazi smiraj od životnih nevolja i premorenosti od napora i muka, pa nalazi kod nje rahatluk, utjehu, smiraj i užitak koji se ne može mjeriti ni sa kojim drugim užitkom u čovjekovom životu.
Pa kako onda može, žena koja je najbolji životni užitak, biti uspješna supruga, kako može u svoj svojoj ženstvenosti biti voljena, omiljena i poštovana? Ovo će nam pojasniti sljedeće stranice.
Na lijep način izabire muža
Islam iz poštovanja prema ženi daje joj pravo na izbor muža. Roditelji ne mogu prisiliti svoju kćer da se uda za nekoga koga ona ne želi za muža. Mudra žena muslimanka koristi se ovim pravom, ali se ne odriče savjeta i usmjerenja svojih roditelja, u onome što je za nju korisno pri dolasku prosca, jer njih dvoje imaju više od nje iskustva vezanog za život i ljude. U isto vrijeme, ona se ne zadovoljava time da bude lišena tog prava, zbog nahođenja njenog oca, jer bi prisilio svoju kćer da se uda za čovjeka kojeg ne želi.
Tekstovi koji staju uz stranu žene muslimanke, po ovom pitanju, veoma su osjetljivi i mnogobrojni. Imami El-Buhari bilježi od El-Hansa` bintu Hidam:
“ Otac me je dao za svoga bratića, a ja to nisam željela, pa sam se zbog toga žalila Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem, te mi je rekao:” Dozvoli ono što je tvoj otac učinio.” Rekla sam:” Ja nemam želje za onim što je učinio moj otac.” Rekao je:” Idi . Nema mu braka s tobom. Udaj se za onoga kojeg želiš.” Rekla sam:” Već sam dozvolila ono što je načinio moj otac, ali sam željela da žene znaju da očevi u stvarima njihovih kćeri nemaju ništa..”[3]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem ju je u početku uputio na to da ispuni volju njenog oca, i tako bi trebalo biti u osnovi, jer je poznato koliko očevi vode brigu o sreći svojih kćeri. Ali, kada je vidio da je njen otac želi prisliti da se uda za nekog koga ne želi, dao joj je slobodu izbora i spasio je od samovolje oca koji nasilje čini svojoj kćeri, prisiljavajući je na brak u kojem ne nalazi rahatluk za svoju dušu.
Islam ne zadaje ženi poteškoće, niti se zadovoljava time da živi s čovjekom kojeg ne voli, jer islam želi da brak bude uspješan, da se gradi na čvrstim temeljima jednakosti među supružnicima, javno i tajno, na bliskosti naravi, običaja, sklonosti i ciljeva. Ako bi se desio neki nedostatak u izgradnji bračne zajednice, ako supružnici ne bi lijepo živjeli, ako bi žena osjećala da nije u stanju da pristupi mužu s iskrenom ljubavlju, odanošću i pokornošću, ako bi se bojala da ne zapadne u grijeh neposlušnosti i suprotstavljanja mužu kojeg ne voli, na njoj je da traži razvod braka. A to je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem pojasnio kada mu je došla žena Sabita bin Kajs bin Šemmas, Džemila sestra Abdullaha bin Ubejja. Rekla mu je:
” Allahov poslaniče. Sabitu bin Kajs ne zamjeram ni u vjeri niti moralu, ali ja mrzim nevjerstvo u islamu[4]” Rekao joj je sallallahu `alejhi we sellem:” Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?” - A njen mehr je bila bašča - Rekla je:”Da”. Pa je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem poslao po njega:” Prihvati bašču i razvedi se od nje.” [5] U Buharijinoj predaji od Ibnu `Abbasa stoji da je rekla:
” Ja ne zamjeram Sabitu u vjeri niti u moralu, ali ja ga ne podnosim.”
Islam štiti ljudskost žene, čuva njenu čast, poštuje njenu volju pri izboru čovjeka s kojim će provesti svoj život i ne dopušta da je iko prisiljava na brak s čovjekom kojeg ne želi. Nema boljeg dokaza za to od priče koja govori o Beriri- robinji Abesinki koja je bila vlasništvo `Utbeta bin Ebi Leheb. On ju je prisilio na brak s jednim robom koji se zvao Mugis, a ona ne bi bila zadovoljna njime da je stvar bila u njenim rukama. Nad njom se sažalila majka vjernika Aiša, pa ju je kupila i oslobodila ropstva.
Ovdje je ova robinja osjetila da je samostalna i da treba odlučiti šta će biti s njenim bračnim životom, pa je od svoga muža tražila razvod braka. Njen muž je išao za njom plačući, a ona ga je odbijala. Da poslušamo i hadis koji bilježi El-Buhari od Ibnu `Abbasa radijellahu anhu, koji nam pruža sliku slobodne žene, žene koja je odlučna da prekine svoj brak s čovjekom kojeg ne voli, kao što nam pruža i komentar Poslanika sallallahu `alejhi we sellem, velikog srca za tu upečatljivu situaciju i njegovo zagovorništvo u toj stuaciji.
Od Ibnu `Abbasa radijellahu anhu prenosi se:” Beririn muž bio je rob. Zvali su ga Mugis. Kao da gledam kako ide iza nje i plače toliko da mu se suze slivaju niz bradu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je rekao`Abbasu:” O `Abbase! Zar se ne čudiš Mugisovoj ljubavi prema Beriri i Berirnoj mržnji prema Mugisu!?” Pa je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Kada bi mu se vratila!” Rekla je:” Allahov poslaniče, da li mi to naređuješ?” Odgovorio je :” Ja se samo zauzimam.” Rekla je:” Ja nemam nikakve potrebe za njim.”[6]
Ovaj osjećajni ljudski prizor ostavio je traga na plemenitog Poslanika: duboka i uzburkana ljubav od strane muža i trajna odbojnost od strane žene. Nije mu ništa drugo preostajalo do da opomene ženu govoreći:” Kada bi mu se vratila! Pa on je tvoj muž i otac tvoga djeteta.” Ovdje žena vjernica traži pojašnjenje:” Da li mi to naređuješ?” tj. da li mi ovim riječima naređuješ, pa, onda mi je to obaveza? Dolazi odgovor Poslanika, veličanstvenog čovjeka, učitelja i zakonodavca:” Ja se samo zauzimam “ tj. kažem to radi zauzimanja, a ne radi naredbe, odluke, obaveze ili prisile!
Neka strogi, tvrdoglavi očevi koji nasilje čine svojim kćerima, poslušaju ovu veličanstvenu vjerovjesničku uputu!
Žena muslimanka koja je svjesna svoje vjere ima čvrsta, postojana i mudra mjerila pri izboru muža. Ona se ne zadovoljava ljepotom prirode i izgleda, niti njegovim visokim položajem u društvu, njegovim bogatstvom, kao ni drugim sličnim svojstvima kojim se žene obično zadovoljavaju. Ona će se zaustaviti kod njegove vjere i morala, jer su oni temelj uspješne bračne zajednice i najljepši ukras kojim se muž može okititi. Čisti islam tekstualno je stavio u obavezu ova dva svojstva kod prosca, pa ako bi kod njega bila prisutna ova dva svojstva, obavezna je da se uda za njega, a ako ne bi to učinila, propast bi zaslijepila društvo i nastao bi u njemu fesad:
“ Ako vam dođe neko s čijom vjerom i moralom ste zadovoljni, udajte se za njega. Ako to ne učinite, nastat će propast i veliki nered na Zemlji.”[7]
Kako iskreni mladi musliman ne žudi za zelenim biljem koje raste iz đubriva - a to je lijepa djevojka koja čini zinaluk - tako mudra, svjesna, mlada muslimanka ne žudi za mladićem koji se zabavlja, koji je nestabilan i koji je lakouman, pa makar bio lijepog izgleda i lijepe ćudi. Nju će interesovati vrijedni mladi musliman koji je svjestan, oštrouman, nježnog srca, čiste uljudnosti i lijepe vjere, morala i ponašanja. Pa, dobroj, mladoj muslimanci dolikuje samo dobar, mladi musliman, a nevaljala i zalutala djevojka dolikuje samo nevaljalom i zalutalom mladiću. A Uzvišeni Allah je rekao istinu kada kaže:
“ Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene....”[8]
Ovo ne znači da žena odbacuje lijep izgled i lijepu narav i da se zadovoljava ružnoćom i odvratnim i bijednim izgledom. Ona ima pravo - kao što smo već rekli - da se odluči za čovjeka koji ispunjava njenu dušu i istovjetno zadovoljava njena osjetila i čula u svom izgledu i svojoj biti. Neće odbaciti izgled na račun biti, niti će odbaciti bit na račun izgleda. Osnova ovog problema je da žena muslimanka izabere čovjeka koji će svojom ličnošću u potpunosti ispuniti njenu dušu, osvojiti njeno divljenje i poštovanje. Mudru i svjesnu ženu muslimanku ne zasljepljuje sjaj izgleda, niti je to odvraća od viđenja istine i dragocjenosti.
Žena muslimanka zna da čovjek ima pravo na skrbništvo nad ženom, na osnovu kur`anskog teksta:
“ Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. ...” [9]
Stoga se ona želi udati za čovjeka kojim će se ponositi zbog njegove brige o njoj i radovati zbog svoje udaje (za njega), a ne da se kaje zbog toga što se udala za njega. Ona želi čovjeka u čiju ruku će staviti svoju ruku, kako bi se zaputili ka izvršenju njihove zadaće u ovom životu, ka izgradnji muslimanske porodice, uzgajanju čistih generacija i odgoju razboritih umova, srca i osjećaja pod okriljem razumijavanja, ljubavi i harmonije, a ne da im na tom njihovom putu prave nesklad poteškoće u ponašanju, oprečnost karaktera, raznolikost ćudi, a niti različitost u vjeri. Stoga te dvije zvijezde kod vjernika i vjernica idu jedna uz drugu na životnom putu vrijedne vjernice, kako bi se obavila velika zadaća koju je Allah dželle we `ala učinio ovisnom od čovjeka i učinio je emanetom u dubini duše muškaraca i žena, onako kako je to Kur`an časni zacrtao:
“ Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.”[10]
Za ispravnost ovog puta i dosezanje do velikog cilja, neophodna je jaka bračna veza, stabilnost porodice i njena izgradnja na ispravnim temeljima dobrog izbora.
Među veličanstvenim ženama muslimankama, koje su se istakle po snazi ličnosti, postizanju cilja i dalekosežnom izboru muža, svakako spada i Ummu Sulejm bintu Milhan. To je žena koja je među prvim ženama Ensarijkama primila islam. Bila je udata za Malika bin En-Nadr i rodila mu je sina Enesa. Pošto je primila islam njen muž Malik bio je nezadovoljan njenim islamom, pa ju je u srdžbi ostavio, a ona je ustrajala u svom islamu. Nakon toga ju je pogodila žalosna vijest o njegovoj smrti, a ona se nalazila u cvijetu svoje mladosti. Sve je to podnosila u ime Allaha. Sa svojim destogodišnjim sinom Enesom, zaputila se kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i ostavila ga da mu služi.
Zaprosio ju je jedan od najboljih mladića Medine, koji se isticao po svojoj muževnosti, bogatstvu i snazi, a to je bio Ebu Talha, prije nego je primio islam. Bio je čežnjom srca mnogih djevojaka Jesriba zbog svog imetka, mladosti i zbog svoje snage. Mislio je da će Ummu Sulejm letjeti od sreće zbog njega. Ali se iznenadio kada mu je rekla: ”O Ebu Talha, zar ne znaš da je božanstvo koje ti obožavaš, drvo koje raste iz zemlje i koje je izradio Abesinac iz tog i tog plemena?” Rekao je:” Znam.” Rekla je:” Zar se ne stidiš da učiniš sedždu drvetu koje niče iz zemlje i koje je izradio Abesinac iz tog i tog plemena?” Ebu Talha je bio uporan, te joj je ponudio skupi mehr i raskošni život. Ali je ona ostala ustrajna u svom stanovištu, te mu je rekla:” O Ebu Talha! Tako mi Allaha, čovjek kao što si ti ne odbija se, ali ti si čovjek kafir a ja sam žena muslimanka i nije mi dozvoljeno da se udam za tebe. Ako bi primio islam, to bi ti bio moj mehr, i neću te pitati ni za šta drugo.”[11]
Drugog dana stavio ju je na kušnju većim mehrom i obilnijim poklonima. Ummu Sulejm je ustrajala, a njena čvrstina je u njegovim očima povećavala njenu ljepotu, privlačnost, odvažnost i razboritost. Rekla mu je:” Zar ne znaš, o Ebu Talha, da vaše božanstvo koje obožavate, pravi tesar - rob te i te porodice? Kada biste njime zapalili vatru, izgorio bi?” Njene riječi su iznenadile i izazvale navalu osjećaja kod Ebu Talhe, te se zapitao:” Da li može Gospodar izgoriti? Te je njegov jezik izgovorio riječi šehadeta:” Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah.”
Tada je Ummu Sulejm, dok je sreća oblivala svo njeno biće, rekla svome sinu Enesu:” Ustani Enese i oženi Ebu Talhu. Enes je doveo svjedoke i teklo je sklapanje braka.
Radost Ebu Talhe je bila tolika da je svo svoje bogatstvo stavio među ruke Ummu Sulejm, ali mu se s položaja iskrenih, dragih i nježnih vjernica obratila riječima:” O Ebu Talha. Ja sam se udala za tebe u ime Allaha i neću ništa osim toga uzeti kao mehr..” Ona je znala da se islamom Ebu Talhe nije dočepala samo prikladnog i plemenitog muža, nego je zadobila i nagradu od Allaha dželle we `ala koja prevazilazi sve ono što se nalazi na Dunjaluku od najboljih blagodati, kao što je to čula od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Da Allah pomoću tebe uputi jednog čovjeka, bolje je nego da imaš najbolju stoku.”[12]
Ovako žena muslimanka za primjer uzima veličanstvenu ženu, kao što se ugleda i na žene slične njoj u pitanju čistoće imana, snage ličnosti, ispravnog vjerovanja i pravlnog izbora.
Pokorna je i poslušna svome mužu
Mudra žena muslimanka neprestano je pokorna svome mužu i nije mu neposlušna. Ona vodi brigu o tome da mu udovolji i da u njegovu dušu unese sreću, makar bio i siromah koji se nalazi u teškoj situaciji. Ona ne gunđa zbog stisnute ruke, niti se žali zbog tjeskobe koju osjeća zbog kućnih poslova. U istoriji islama spominje se jedan broj odabranih žena koje su bile primjer strpljivosti, dobročinstva, velikodušnosti i darežljivosti u služenju svojih muževa i domaćinstava, zbog oskudice i bijede u kojoj su se nalazile. Predvodnica tih uzornih žena je Fatima Ez-Zehra`, kćerka Muhammeda sallallahu `alejhi we sellem i žena Alije bin Ebi Taliba radijellahu anha. Žalila se zbog onog šta joj je zadesilo ruke od žrvnja, te joj je jednog dana njen muž Alija bin Ebi Talib rekao:” Došao je tvoj otac s robljem, pa idi i traži od njega jednu sluškinju.” Otišla je svome ocu, ali joj je stid zabranjivao da ga pita za ono zbog čega je došla. Otišao je Alija i pitao ga za sluškinju njegovoj kćeri, koja je draga njegovom srcu. Ali, Poslanik nije mogao udovoljiti najdražem stvorenju a da zapostavi muslimane. Došao je kod kćeri i njenog muža, te im je rekao:
“ Hoćete li da vas naučim nečem što je bolje od onoga što ste tražili od mene? Kada pođete leći proučite 33 puta subhanallah, 33 puta el-hamdu lillah i 34 puta allahu ekber. To vam je bolje od sluge.”
Oprostio se od njih i otišao, nakon što je u njihove uši i u dubinu njihovih duša ostavio ovu božansku pomoć, uz pomoć koje se zaboravljaju poteškoće i zanemaruju problemi.
Alija radijellahu anha je počeo redovno učiti Poslanikove sallallahu `alejhi we sellem riječi, pa je rekao: ”Tako mi Allaha, nisam ih izostavio otkako sam ih naučio.” Jedan od ashaba ga je upitao:” Ni u noći Sifina?” Rekao je “ Ni u noći Sifina.” [13]
Esma bintu Ebi Bekr bila je u službi svoga muža i svoga domaćinstva. Njen muž je imao konja kojeg je uređivala, sakupljala mu sijeno, hranila ga, održavala ga, kuhala i donosila mu iz daleka zrnevlje na svojoj glavi. Pustimo je da sama priča o svemu ovome, kao što to bilježe El-Buhari i Muslim.
Pričala je:” Udala sam se za Ez-Zubejra koji nije imao ništa osim svoga konja.” Nastavljala je:” Hranila sam njegovog konja , uređivala sam ga i timarila. Mljela sam zrnevlje za njegovu devu, uređivala sam je, pojila, pripremala za korištenje i kuhala, ali nisam dobro pekla hljeb, pa su mi komšinice Ensarijke pekle hljeb, a one su bile iskrene žene.” Nastavljala je:” Donosila sam zrnevlje na svojoj glavi iz Ez-Zubejrove zemlje koju mu je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem odredio, a bila je udaljena dvije trećine sahata .” Pričala je:” Jednog dana sam išla sa zrnevljem na glavi, te sam srela Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, a s njim je bila i skupina ashaba. Pozvao me je, a zatim rekao:” Ih, ih,[14]kako bih iza njega sjela na devu.” Nastavljala je:” Pa sam se postidila, a i znala sam kolika je tvoja ljubomora[15]” Rekao je:” Tako mi Allaha, tvoje nošenje zrnevlja na glavi, gore je od toga da si s njime jahala na devi.” Rekla je:” Nakon toga mi je Ebu Bekr poslao slugu koji me je poštedio konjušarstva, a time kao da me je oslobodio ropstva.” [16]
Iskrena žena muslimanka prihvata službu svoga domaćinstva i svoga muža, poznajući pravo njenog muža nad njom, a to je veliko, veliko pravo... To je pravo koje je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem potvrdio riječima:
“ Čovjeku ne priliči da učini sedždu nekom drugom čovjeku, a da priliči čovjeku da učini sedždu nekom drugom čovjeku, naredio bih ženi da učini sedždu svome mužu, zbog veličine njegovog prava nad njom.”[17]
Rekao je i:
“ Da sam ikome naredio da učini sedždu drugome, naredio bih ženi da učini sedždu svome mužu.”[18]
Aiša, radijellahu anha, pitala je Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Ko ima najveće pravo nad ženom?”Odgovorio je:” Njen muž.” Upitala je:” A ko ima najveće pravo nad muškarcem?” Odgovorio je: “Njegova majka.”[19]
Jedna žena je došla kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem zbog neke potrebe, pa kad je završio s tim što je imala kod njega, rekao je:
“ Da li imaš muža?” Odgovorila je:” Imam.” Rekao je:” Pa kakva si mu?” Odgovorila je:” Ne uskraćujem mu njegovo pravo, osim u onome što nisam u stanju.” Rekao je:” Pogledaj gdje se ti nalaziš kod njega. Pa on je, doista, tvoj džennet i tvoj džehennem.”[20]
Da li je žena muslimanka, koja čuje ovu vjerovjesničku uputu, u mogućnosti da se žali zbog službe u svom domaćinstvu i kod svoga muža? Ona se, doista, bavi odgovornostima njene kuće, vodi brigu o pravu njenog muža nad njom, a njena duša je ispunjena vedrinom i radošću, jer osjeća da ne obavlja teški zadatak od kojeg bi duša bježala i osjećala njegovu težinu. Ona obavlja svoje kućne poslove, znajući da će za njih imati nagradu kod Allaha dželle we `ala
Ashabi i oni koji idu njihovim putem, upućivali su na ovaj islamski odgoj, a prenosili su ga od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Kada bi vjenčavali ženu za nekog čovjeka, naredili bi joj da ga služi, da vodi brigu o njegovom pravu, te je tako je žena muslimanka znala kakva joj je dužnost prema njenom mužu. Briga o mužu i lijepo ophođenje prema njemu postali su moralnim osobinama i karakteristikama kroz sve vijekove. Primjer toga imamo u onome što bilježi hambelijski pravnik Ibnul-Dževzi u svojoj knjizi “ Ahkamun-nisa`i “[21] u kojoj se govori o pobožnom čovjeku koji je mnogo postio i mnogo klanjao. Živio je u dvanaestog stoljeću po hidžri i zvao se Šu`ajb bin Harb. Htio se oženiti nekom ženom, pa joj je skrušeno rekao:” Ja sam lošeg ponašanja.” Lukavo, dovitljivo i ljubazno mu je odgovorila:” Goreg ponašanja od tebe je onaj ko te je prisilio na to da budeš lošeg ponašanja.” Tako je spoznao da se pred njim nalazi mudra, oštroumna i inteligentna žena, pa joj je odmah rekao:” Onda. Ti ćeš biti moja žena.”
Ovo je oštrouman i razborit pogled na lijepo ophođenje koje je ova žena primjenila. Ona je dokazala, čovjeku koji joj je pristupio proseći je, da žena ako razumije mentalitet svoga muža, ako upozna njegove običaje, ono čime je zadovoljan i što ga srdi, sposobna je da pridobije njegovo srce i zadobit će njegovo divljenje. Postojanje bilo kakvog propusta, omogućava puhanje vjetrova neslaganja, koji mute čistoću bračnog života. Žena koja ne poznaje ove činjenice, nije podesna da bude uspješna supruga, te svoga muža, svojim neznanjem, nedostatkom i glupošću, dovodi do lošeg morala, pa on biva najgoreg morala, jer ga je prisilila na taj loši moral.
Inteligentna i mudra žena muslimanka, neće se tako ponašati, nego će brinuti o tome da se lijepo ophodi prema svome mužu. Koristiće se svojom inteligencijom, dovitljivošću i razboritošću u svojim lijepim postupcima koji će joj otvoriti zasune na srcima, koji će razveseliti duše. Ona će to činiti, smatrajući da lijepo ophođenje prema mužu ne predstavlja samo društveni moral kojim se ponosi među svojim bližnjim, nego je to vjera, za koju će je Allah dželle we `ala nagraditi. Ako se bude lijepo ophodila, zadobit će nagradu, a bit će kažnjena ukoliko mu to uskrati.
Najbolji način pokornosti i poslušnosti žene muslimanke prema njenom mužu očituje se u njenom odgovaranju na njegove specifične želje, koje su zakonom propisane. Udovoljavanjem mužu, na najbolji način i u najboljem obliku iskazuje se užitak bračnog života u okviru zajedničkog života, posjeta, hrane, odjeće, razgovora i drugih sličnih oblika svakodnevnog života. Što god ona više zadovoljava njegove želje, to se sve više njihov zajednički život ispunjava srećom, čistotom i zdravljem. Njihov život biva sve bliži islamskom duhu i uputi.
Svjesna žena muslimanka ne zaboravlja da je pokornost prema mužu može uvesti u džennet, kao što nas je o tome obavijestio plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Ako žena bude klanjala pet dnevnih namaza, ako bude postila mjesec ramazana, ako bude pokorna svome mužu, ako bude čuvala svoje stidno mjesto, bit će joj rečeno:” Uđi u džennet s kojih god vrata želiš.”[22]
Od Ummu Seleme, radijellahu anha, prenosi se da je rekla:” Rekao je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:” Koja god žena umre, a njen muž bude zadovoljan njome, ući će u džennet.”[23]
Plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem zacrtao je svijetlu, jasnu i dragu sliku pobožne, drage, moralne i sretne žene na Dunjaluku i na Ahiretu:
“ Hoćete li da vas obavijestim o vašim ženama u džennetu?” Rekli smo:” Da, Allahov poslaniče.” Rekao je:” To su umiljate i plodne žene koje kada se naljute, ili kada im se zlo nanese, ili kada se na njih njihov muž naljuti, kažu:” Ovo je moja ruka u tvojoj ruci. Neću zaspati dok ne budeš zadovoljan.”[24]
Mudra žena muslimanka zna da je islam taj koji je obilno nagrađuje zbog njene pokornosti prema mužu, da je on uvodi u Džennet. On i samo on je taj koji obećava ženi koja je skrenula s puta pokornosti mužu, koja ga odbiija i nije je briga za njega, obećava joj kaznu, srdžbu i prokletstvo meleka.
El-Buhari i Muslim bilježe od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Kada muškarac pozove svoju ženu u postelju i ona mu se ne odazove, pa on zaspe srdit, proklinju je meleki sve dok ne svane.” [25]
U Muslimovom “ Sahihu “ od Ebu Hurejre radijellahu anhu se navodi da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, nema čovjeka koji kada pozove svoju ženu, a ona mu se ne odazove, a da Onaj koji je na nebesima nije srdit na nju, sve dok on ne bude zadovoljan njome.”[26]
Dozvoljeno je proklinjanje svake neugodne, svojeglave, jogunaste i tvrdoglave žene, a neće se spasiti ni mrzovoljne, spore žene, kao ni one koje odgađaju:
“ Prokleo je Allah one koje odgađaju, žene koje kada je muž pozove u postelju, govore:” Sad ću ” , sve dok se ne sklope njegove oči[27].”
Brak u islamu je radi podjednake kreposti muškarca i žene, a nakon toga, na ženi je da odgovori na zahtjeve svoga muža, ako bi šta od nje tražio. Ona se neće služiti ružnim isprikama, niti će bježati od njega. Zbog toga se i navode mnogobrojni hadisi koji podstiču na to udovoljavanje njihovim željama, koliko je to ona u mogućnosti, bez obzira na obaveze i kućne poslove, osim ako za to postoji razlog koji joj to zabranjuje i koji to ne omogućava.
U te hadise spadaju i njegove sallallahu `alejhi we sellem riječi:
“ Kada čovjek pozove svoju ženu u postelju, neka mu se odazove, makar bila zauzeta nekim drugim poslom.”[28]
“ Kada čovjek pozove svoju ženu iz bilo koje potrebe, neka mu se odazove, pa makar bila i pored peći.”[29]
Stoga je pitanje čestiosti muškarca i njegovo udaljavanje od fitneluka, važnije od bilo kojeg drugog posla koji žena može obavljati, jer, islam traži i za muškarca i za ženu jednakost, da žive u čistoj, pročišćenoj i ugodnoj atmosferi koja je udaljena od bilo kakvog uticaja fitneluka i upuštanja u zabranjene užitke. Žeđ za strastima se ne može ugasiti, niti se mogu odbaciti putevi koji vode u haram, osim upražnjavanjem prirodne energije u stvarima koje su propisane, prirodne i halal. Na ovo nas upućuje plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima koje se navode u hadisu koji bilježi Muslim od Džabira, u poglavlju o braku ( “En-nikahu”):
“ Ako se nekom od vas svidi neka žena koja potakne strast u njegovom srcu, neka ode kod svoje žene i ima snošaj s njome, tako će izbaciti ono što se u njemu nalazi.” [30]
