Hvala Allahu subhanehu ve te'ala, salavat i selam na Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.
"A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku, - pa ima li ikoga ko bi pouku primio?" Kamer 17.
Kur'an je u smislu opomene dokaz protiv svih naroda. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "Kur’an je doista svijetu cijelom opomena" Sad 87.
A kome je Kur'an uputa? Rekao je Uzvišeni: "Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;" Bekare 2
Znači, ko je bogobojazan njemu je uputa i on će uzimati tu uputu proučavajući riječi svog Gospodara. Uputa je jasna i čovjek mentalno zdrav ne može se pravdati da nije u stanju ništa razumjeti, jer kaže Uzvišeni: "On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su galvnina Knjige," Ali Imran 7. Te jasne ajete vjernik može razumjeti, a što ne može neka prepusti učenjacima.
Rekao je Allah subhanehu ve te'ala: "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti." Ta Ha 124. Oni koji su potpuno okrenuli glavu od Knjige su nevjernici. Ali ima i vjernika koji sprovode dio Kur'ana (namaz, post itd.), ali uopšte se ne "druže" sa riječima Allahovim proučavajući ih i crpeći pouke. Takvi treba da se zabrinu. Ko bude učio Kur'an tražeći znanje i uputu, Allah subhanehu ve te'ala će mu ako bude iskren, dati sposobnost da jasno razlikuje dobro od zla i istinu i neistinu. Kroz Kur'an i hadis se uči akida (ispravno vjerovanje). To je najvažnija nauka za čovjeka, jer se sa njom ide u džennet, a bez nje u propast. Pa ako je dobro poznaje neka završava pet fakulteta. Kada čovjek nauči ispravno vjerovati treba druge u to pozivati. Ljudi bez ispravne akide su u širku i robuju stvorenjima umjesto Stvoritelju. A duša je stvorena za tevhid, da obožava Jednog i Jedinog Allaha subhanehu ve te'ala. Duša koja robuje bilo kome mimo Allahu subhanehu ve te'ala nikada neće postići istinski mir i sreću na ovom svijetu, a na onom je ako umre u takvom stanju čeka patnja nesnosna. Zato što čine samom sebi najveću nepravdu – širk. Kaže Uzvišeni u Kur'anu navodeći riječi Lukmana svome sinu: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." Lukman 13.
"A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za pouku, - pa ima li ikoga ko bi pouku primio?" Kamer 17.
Kur'an je u smislu opomene dokaz protiv svih naroda. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "Kur’an je doista svijetu cijelom opomena" Sad 87.
A kome je Kur'an uputa? Rekao je Uzvišeni: "Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;" Bekare 2
Znači, ko je bogobojazan njemu je uputa i on će uzimati tu uputu proučavajući riječi svog Gospodara. Uputa je jasna i čovjek mentalno zdrav ne može se pravdati da nije u stanju ništa razumjeti, jer kaže Uzvišeni: "On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su galvnina Knjige," Ali Imran 7. Te jasne ajete vjernik može razumjeti, a što ne može neka prepusti učenjacima.
Rekao je Allah subhanehu ve te'ala: "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti." Ta Ha 124. Oni koji su potpuno okrenuli glavu od Knjige su nevjernici. Ali ima i vjernika koji sprovode dio Kur'ana (namaz, post itd.), ali uopšte se ne "druže" sa riječima Allahovim proučavajući ih i crpeći pouke. Takvi treba da se zabrinu. Ko bude učio Kur'an tražeći znanje i uputu, Allah subhanehu ve te'ala će mu ako bude iskren, dati sposobnost da jasno razlikuje dobro od zla i istinu i neistinu. Kroz Kur'an i hadis se uči akida (ispravno vjerovanje). To je najvažnija nauka za čovjeka, jer se sa njom ide u džennet, a bez nje u propast. Pa ako je dobro poznaje neka završava pet fakulteta. Kada čovjek nauči ispravno vjerovati treba druge u to pozivati. Ljudi bez ispravne akide su u širku i robuju stvorenjima umjesto Stvoritelju. A duša je stvorena za tevhid, da obožava Jednog i Jedinog Allaha subhanehu ve te'ala. Duša koja robuje bilo kome mimo Allahu subhanehu ve te'ala nikada neće postići istinski mir i sreću na ovom svijetu, a na onom je ako umre u takvom stanju čeka patnja nesnosna. Zato što čine samom sebi najveću nepravdu – širk. Kaže Uzvišeni u Kur'anu navodeći riječi Lukmana svome sinu: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." Lukman 13.
Otvoreni širk
Otvoreni širk su molitve kipovima, slikama, kamenju, mezarovima dobrih ljudi i sl., ali je također u širku i onaj ko stavlja po važnosti bilo šta ispred Allaha subhanehu ve te'ala, makar to bilo i dijete njnegovo, ili sport, ili posao koji obavlja, ili zakon mimo Allahovog subhanehu ve te'ala zakona, i dr. Eto nesreće za ljude zato što su nepravedni, što su u širku. Zato se osjećaju nesretnim i pored uživanja koja imaju. Ko treba da ih poziva iz mraka u svjetlo. Allah subhanehu ve te'ala to traži od vjernika. Ali da bi se pozivalo mora se posjedovati znanje, pa pogledajmo kakav odnos prema znanju imaju muslimani.
1. Nedovoljno i nepotpuno znanje
To su oni koji hoće vjerovati, ali čiji iman ima praznina zbog nepoznavanja vjere. Kada bi uzeli samo malo više znanja došao bi im jekin (ubjeđenje) i onda ne bi bilo dileme da li su kršćani nevjernici, kome je namijenjen Kur'an, šta su grijesi, a šta nevjerstvo i dr. Sve bi to saznali da samo jednom pažljivo prouče prijevod Kur'ana.
2. Pogrešno i iskrivljeno znanje
Ti ljudi su u kufru ili blizu njega. Ko svjesno krivi Allahove subhanehu ve te'ala riječi ili hadis ili ih ne priznaje je nevjernik. A ko to radi iz neznanja ima olakšavajuću okolnost dok mu se ne objasni. Ali smo ovdje opet kod onog, uzmi prijevod Kur'ana u ruke.
3. Potcjenjivanje znanja koje se posjeduje
čovjek je shvatio šehadet, imanske i islamske šarte i dr., ali to ne misli prenositi dalje potcjenjujući znanje koje mu je Allah subhanehu ve te'ala dao. Ima li veće istine za nas od te da je jedini bog Allah i da se samo On obožava, ima li veće istine za nas od saznanja o poslanicima, melecima, Sudnjem danu. Nema većih vijesti ni većih istina za nas na dunjaluku. Pa prenesi ih, Allah subhanehu ve te'ala te nagradio. I najbolji učenjak ne bi početniku govorio ništa drugo nego to. A Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Prenesite od mene makar jedan ajet." Bilježi Buhari.
4. Tajenje znanja
Znanja ima mnogo, ali se ono krije. Skriva se na dva načina.
Prvi je očit, a to je kad ga neko upita ne odgovori ili krivo kaže. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Ko bude upitan o znanju pa ga sakrije (ne kaže) na Sudnjem danu će biti zauzdan uzdama od vatre." Ebu Davud, Tirmizi, hasen
Drugi način je pasivan i podrazumijeva osobu koja iako je dobro shvatila vjeru i odgovornost za vjeru ne pomišlja i ne trudi se prenijetito drugom. Odgovara jedino kad je ko šta upita. Allahovi poslanici alejhimu selam u kojima nam je primjer nisu čekali da im narodi dođu kući , već su isti među ljude i pripovijedali. Studirajući mnoge hadise na temu zekata, učenjaci su zaključili da treba davati zekat i na znanje, tako što ćemo ga prenositi drugom.
5. Pravilan odnos prema znanju
To su oni koji imaju manje ili više znanja, ali je ono pravilno. Poziva u ono što zna, a što ne zna u to i ne poziva. Takvi su shvatili važnost da've (pozivanja u islam) i trude se da je što više sprovedu. Prvo zbog straha od Allaha subhanehu ve te'ala na Sudnjem danu, jer znaju da će biti pitani za to. Drugo što nisu od oholih i škrtih srca. Kada bi ti imao hrane, a čovjek pored tebe gladan, zar mu ne bi dao? Dao bi mu u ime Allaha subhanehu ve te'ala, jer znaš da je glad nevolja. A još je veća nevolja kada je pored tebe čovjek koji nezna, i to ga neznanje vuče u džehennem. Pa ako si onom dao hljeba, daj i ovom znanje, Allah subhanehu ve te'ala ti se smilovao. Treće zbog nagrade kod Allaha subhanehu ve te'ala za one koji budu zvali u vjeru. Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellemrekao: "Ko poziva na pravi put ima nagradu za to kolika je nagrada onih koji ga slijede, bez smanjenja njihove nagrade…" Bilježi Muslim
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao Aliji radijallahu anhu: "Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka bolje ti je od stada crvenih deva." Muteffekun alejhi
Mi smo odgovorni za dostavljanje istine, a ko će prihvatiti o tome odlučuje samo Allah subhanehu ve te'ala. Znači, tražiti znanje i prenositi drugima. Ali često zbunjeni reakcijama drugih ostavljamo da'vu i padamo u zabludu po tom pitanju. Uzrok svih nesreća i nereda na dunjaluku je neslijeđenje istine. Pa zar neko onda misli da će ga cvijećem dočekati kada govori istinu? Ne! Oni oholi to mrze, mrze istinu i daija (pozivalac) će doživljavati ono što su doživljavali svi poslanici alejhi selam. Zato, da mi ne bi bili gubitnici moramo biti strpljivi na putu kazivanja istine.
Koje su to zablude zbog kojih ostavljamo da'vu? Ima li ikakav opravdan razlog da vjeru čuvamo za sebe? Dok god živimo među neznalicama u vjeri, nema razloga. O tome ćemo naći u Kur'anskom kazivanju o poslanicima alejhimu selam (ujedno i najboljim daijama).
Kaže Allah subhanehu ve te'ala: "O kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni." Jusuf 111
Svaki vjernik treba da je toliko razuman da shvati da priče o poslanicima alejhimu selam nisu iznesene tek onako već su primjeri za nas same. Njihove greške je Allah subhanehu ve te'ala nama objasnio da ne bismo bili u zabludi. I oni su svoje rijetke greške ispravljali Allahovom subhanehu ve te'ala voljom, tako da su uvijek ispunjavali misiju poslanstva. Kako su postupali oni i mi trebamo, šta je snašlo njih može i nas, i neka nas to ne čudi, jer danas kada nema poslanika alejhimu selam istinu moraju dostavljati vjernici.
