Semir Imamović
Sunnet je jedna vrsta objave od Allaha do Poslanika s.a.v.s. i prema tome, šerijatski propis koji je izveden iz Sunneta jednak je šerijatskom propisu koji je izveden iz Kur'ana, s obzirom na obavezu prihvatanja i postupanja po njemu.
U jezičkom smislu Sunnet označava put, pravac i način bez obzira bio on dobar ili loš.
Na ovu jezičku definiciju se odnose riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Ko uvede u Islam lijep sunnet imaće za to nagradu, a i nagradu svih onih koji po njemu budu radili nakon njega, tako da nikome od njih nagrada neće biti umanjena, a ko u Islam uvede loš Sunnet, imaće za to grijeh, a i grijeh svih onih koji to poslije njega budu radili, s tim da njihovi grijesi neće biti ništa umanjeni." Bilježi Muslim.
U terminologiji Šerijata Sunnet ima više značenja, tj. odnosi se na više stvari.
Kaže Ibn Munzir: "U hadisu se često spominje izraz Sunnet i ono što iz njega proizilazi, a njegovo osnovno značenje je put, pravac, postupak. Kada se u Šerijatu spominje termin Sunnet, pod tim se misli na ono što je Poslanik s.a.v.s. naredio ili zabranio ili preporučio, a što Kur'an ne navodi, bez obzira ukazao na to riječima ili djelom. Zbog toga se u šerijatskim dokazima kaže Kitab (Knjiga i Sunnet, tj. Kur'an i Hadis). (Lisanul areb)
Imam Šatibi kaže: "Također se Sunnet spominje nasuprot novotariji (bida'tu). Kaže se za osobu da je na Sunnetu ako radi u skladu s djelom Poslanika s.a.v.s., a ako radi suprotno tome kaže se da je na novotariji. (El-Muwafekad - Šatibi)
Izraz Sunnet se upotrebljava i za postupke ashaba r.a., drugova Allahovog Poslanika s.a.v.s., bez obzira nalazilo se to u Kur'anu ili ne. To iz razloga što je kod njih ili zadržan Sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji nije došao do nas, ili je to njihov idžtihad.
Oni koji tvrde da termin Sunnet uključuje praksu ashaba, za dokaz uzimaju riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Držite se moga Sunneta i Sunneta mojih upućenih, ispravnih halifa." Bilježe Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi i kaže hasen sahih.
Nakon nastanka i razvoja islamskih nauka (oblasti) uporedo s tim nastaje i njihova terminologija, a samim tim i definicije Sunneta. Tako možemo kod islamskih učenjaka iz različitih islamskih oblasti čuti razne definicije Sunneta. Tako npr. ulema koja se bavi šerijatskim propisima bazira se na šerijatskim dokazima, učenjaci hadisa se baziraju na predajama hadisa itd.
Definicija Sunneta kod hadiskih učenjaka: "Sunnet je sve ono što je preneseno od Poslanika s.a.v.s., njegov govor, praksa, prećutno odobravanje, moralno-etičke osobenosti ili životopis koji obuhvata njegov život prije i poslije poslanstva." (Fethul-Mugis - Sehavi)
Učenjaci Usuli Fikha Sunnet definišu ovako: "Sunnet je sve ono što potiče od Poslanika s.a.v.s., njegove riječi, djela i prećutno odobravanje, a što može poslužiti kao dokaz za šerijatski propis." (šerh Kevkebil-Muinir ibn Nedžar)
Definicija Sunneta kod učenjaka fikha: "Sunnet je sve ono za čije se činjenje zaslužuje sevap (nagrada), a za ostavljanje ukor, a ne kazna." ili: "Ono što je naređeno, ali ne strogom naredbom." (Kasim El-Kavnevi - Enisul- Fukaha i Ibn-Nedžar šerh Kevkebil Munir)
RAZLIKA IZMEĐU HADISA I SUNNETA
Kod islamskih učenjaka postoje dva mišljenja po ovom pitanju. Prvo je da su Sunnet i hadis dva različita termina. Po ovom mišljenju Sunnet je obuhvatniji od hadisa, i to obrazlažu slijedećim:
a) Hadis se odnosi na ono što je prenešeno od Poslanika s.a.v.s. poslije poslanstva, a Sunnet se odnosi na ono što je preneseno i prije i poslije poslanstva.
b) Hadisi su jezički izrazi, a Sunnet je ono na što upućuju ti izrazi.
c) Hadis je ono što je prenešeno samo od Poslanika s.a.v.s., dok je Sunnet praksa koja je prenešena od prve generacije, bez obzira bilo to od Poslanika s.a.v.s. ili od ashaba r.a.
Dokaz za ovo su riječi Alije r.a.: "Allahov Poslanik s.a.v.s. je kažnjavao sa četrdeset udaraca bičem, Ebu Bekr sa četrdeset, a Omer je upotpunio osamdeset, i sve je ovo od Sunneta."
Neki, opet, smatraju da je hadis sveobuhvatniji od Sunneta i to obrazlažu na slijedeći način: Hadis je ono što je preneseno od Poslanika s.a.v.s., ashaba i tabiina, a Sunnet je ono što je došlo samo od Poslanika s.a.v.s.
Drugo mišljenje je da su hadis i Sunnet sinonimi i na ovom stanovištu je većina hadiskih učenjaka.
MJESTO SUNNETA U ISLAMU
Sunnet je jedna vrsta objave od Allaha do Poslanika s.a.v.s. i prema tome, šerijatski propis koji je izveden iz Sunneta jednak je šerijatskom propisu koji je izveden iz Kur'ana, s obzirom na obavezu prihvatanja i postupanja po njemu. Za ovo postoje jasni dokazi iz Kur'ana, Sunneta i izreka selefa.
POKORAVAJTE SE ALLAHU I POSLANIKU
Ajeti koji podstiču na sljeđenje Sunneta, obavezu njegovog sprovođenja u praksu i zabranu suprotnog postupanja od Sunneta kao što smo vidjeli su mnogobrojni.
Kaže Uzvišeni: "On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se objavljuje." Nedžm 3-4.
Kaže Uzvišeni: "Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, to ostavite." Hašr 7.
Kaže Uzvišeni: "Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prašta i samilostan je." Ali-Imran 31.
Uzvišeni kaže: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok u međusobnim sporovima svojim tebe za suca ne prihvate, i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." Nisa' 65.
Kaže Uzvišeni: "Neka se pripaze oni koji suprotno postupaju naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." Nur 63.
Kaže Uzvišeni: "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika i iskrenih i šehida i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao, a kako će oni divni drugovi biti." Nisa' 69.
Kaže Uzvišeni: "Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku, a ako oni glave okrenu, pa, Allah, zaista ne voli nevjernike." Ali Imran 32.
Kaže Uzvišeni: "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam milost bila ukazana." Ali Imran 132.
Ovi kur'anski ajeti potvrđuju da je Sunnet, kada je u pitanju izvođenje šerijatskih propisa i obaveza sprovođenja tih propisa, na istom stepenu sa Kur'anom. Ono što je poznato i u što nema sumnje jeste da se Kur'an odlikuje nad Sunnetom zbog toga što je izrazom od Allaha dž.š., njegovo čitanje je ibadet, i nemoguće je da ljudi sastave nešto slično Kur'anu. S ove strane Sunnet je na nižem stepenu od Kur'ana, međutim, kada je u pitanju dokazivanje Sunnetom, onda su na istom stepenu i ne može niko uzeti Kur'an kao jedini šerijatsko-pravni izvor, a zapostaviti Sunnet.
ŠTO ZABRANI POSLANIK KAO DA JE ALLAH ZABRANIO
Mnogi hadisi koji su prenešeni od Poslanika s.a.v.s. potvrđuju da je Sunnet šerijatski dokaz: Od Ebu Rafi'a, se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Ne želim da vidim nekoga od vas naslonjenog na naslon, dolaze mu moje naredbe, da nešto naređujem ili zabranjujem, a on kaže: "Ne znam, ono što smo našli u Allahovoj Knjizi to sljedimo." Bilježe Ebu Davud, Tirmizi i kaže hasen sahih. Od Mikdada ibn Ma'da Jekriba se prenosi da je rekao Poslanik s.a.v.s.: "Zaista mi je dat Kur'an i nešto slično njemu, bojim se da neko od vas naslonjen na svoj krevet kaže: "Držite se ovoga Kur'ana, pa što nađete u njemu da je halal, to ohalalite, a što nađete u njemu da je haram, to oharamite. Zaista ono što zabrani Allahov Poslanik, isto je kao da ga je Allah zabranio.". Bilježe Ebu Davud, Tirmizi i kaže hasen garib.
Od Irbada ibn Sarije se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Oporučujem vam bogobojaznost i slušanje i pokoravanje, pa makar vam naređivao abesinski rob, jer onaj ko bude od vas poživljen vidjeće mnoga razmimoilaženja, pa se držite moga Sunneta i Sunneta mojih ispravnih, upućenih halifa, postupajte po njemu i čvrsto ga se držite i čuvajte se novina u vjeri, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija zabluda." Bilježe Ebu Davud i Tirmizi i kaže hasen sahih.
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Onaj ko se meni pokorava, pokorava se i Allahu, a onaj ko mi se ne pokorava nije ni Allahu pokoran." Bilježe Buharija i Muslim.
Učenjaci Usuli Fikha Sunnet definišu ovako: "Sunnet je sve ono što potiče od Poslanika s.a.v.s., njegove riječi, djela i prećutno odobravanje, a što može poslužiti kao dokaz za šerijatski propis."
"PRENESITE OD MENE MAKAR JEDAN AJET."
Ashabi su i pored velike brige i nastojanja da prenesu emanet vjere bili oprezni u prenošenju hadisa od Allahovog Poslanika s.a.v.s. Prenosili su samo ono u čiju vjerodostojnost su bili sigurni i nisu prihvatali hadise, osim one za koje su bili ubjeđeni da ih je rekao Poslanik s.a.v.s.
Ashabi Alahovog Poslanika s.a.v.s. su prva generacija muslimana, koju je lično odgojio. Tim odgojem, koji je bio popraćen Božanskom objavom, očistile su se njihove duše i srca. Gledali su Poslanika s.a.v.s. kao vođu i upućivača, savjetnika i odgajatelja, pa su se natjecali ko će ga bolje slijediti u vjerovanju, ibadetima i međusobnim odnosima. Svemu tome svemu je razlog što ih je Poslanik s.a.v.s. izveo iz zablude i tmina džahilijeta na svjetlo upute. Obraćali su se Allahovom Poslaniku s.a.v.s. u svim međusobnim parnicama i nesporazumima i tražili od njega stav za one stvari o kojima Kur'an nije donio propis, zato što je on najbolje poznavao Kur'an i njegovo značenje. Tako su ashabi učili šerijatske propise direktno od Vjerovjesnika s.a.v.s, koji je poslan da te propise prenese cijelom čovječanstvu.
Učili su od njega kako se obavlja namaz, namaske propise, sastavne dijelove i vremena u kojima se on obavlja, slijedeći tako njegove riječi: "Klanjajte kako ste vidjeli mene da klanjam." Bilježi Buhari.
Također, učili su od njega i obrede hadždža: "Uzmite od mene obrede hadždža." Bilježi Muslim.
Njihovo slijeđenje Allahovog Poslanika je išlo do te mjere da su činili sve ono šo je on činio i ostavljali sve ono što bi on ostavljao, bez pitanja o razlogu i mudrosti tog postupka. Bilježi Buhari od Ibn Omera r.a. da je rekao: "Poslanik s.a.v.s. je uzeo zlatni prsten i ljudi uzeše svoje zlatno prstenje. Zatim ga Poslanik s.a.v.s. baci i reče: "Ja ga nikad neću staviti" - nakon čega svi ljudi baciše svoje prstenje." Bilježi Buhari.
Ashabi Allahovog Poslanika s.a.v.s su nastojali da prisustvuju svakom medžlisu (sjedenju) sa Poslanikom s.a.v.s., tako da su se neki svakodnevno mijenjali u odlasku Poslaniku s.a.v.s. da im nešto ne bi promaklo. Bilježi Buhari od Omera ibn Hattaba r.a. da je rekao: "Ja i moj komšija, ensarija, bili smo kod Benu Umejje. Svakodnevno smo se smjenjivali, kada bi odlazili Allahovom Poslaniku s.a.v.s. Jedan dan bi odlazio, on, a drugi bih ja. Kada bi ja odlazio, obavijestio bih ga šta je taj dan došlo od objave i o drugim stvarima, a kada bi on odlazio, isto bi uradio." Bilježe Buhari, Muslim i dr.
Bilo je među ashabima i onih koji bi znali preći velike razdaljine da bi od Poslanika s.a.v.s. saznali neki šerijatski propis. Bilježi Buhari u svom Sahihu od Ukbe ibn Harisa da ga je jedna žena obavijestila da je dojila i njega i njegovu ženu. On je odmah uzjahao svoju jahalicu - a bio je u Mekki-i zaputio se ka Medini do Allahovog Poslanika s.a.v.s. Kada je stigao, pitao ga je o šerijatskom propisu onoga ko se oženio ženom, ne znajući da mu je ona sestra po mlijeku. Poslanik s.a.v.s. mu je na to odgovorio: "Kako, kada je već rečeno? (tj. kako da je oženiš, a propis je poznat.)"
Ovo su primjeri iz života ashaba r.a. koji nam govore koliko su ashabi pazili na Allahove zabrane i naredbe, i koliko su pažnje pridavali sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s. slijedeći ga u potpunosti, nastojeći da nauče sve što je došlo od objave.
ČUVANJE SUNNETA
Nakon smrti Allahovog Poslanika s.a.v.s. ashabi su na drugi način pokazali brigu za sunnetom, kao što je učenje hadisa napamet, ispitivanje ispravnosti lanca prenosilaca hadisa, putovanje radi hadisa, skupljanje i zapisivanje hadisa i na kraju širenje tog Poslanikovog nasljedstva među ljudima.
Drugovi Allahovog Poslanika s.a.v.s. su shvatili veličinu odgovrnosti koja je bila obješena na njihove vratove, a to je sačuvati Allahov šerijat, sprovesti ga u praksu, zatim ga dostaviti drugim ljudima kao emanet za koji su odabrani, kao što ga je Poslanik s.a.v.s. njima dostavio. Oni su najbolje ispunili ovaj emanet, emanet prenošenja vjere, nakon Poslanika s.a.v.s, i ovaj osjećaj velike odgovornosti proizilazio je iz onoga što su naučili od Allahovog Poslanika s.a.v.s., kao što je hadis: "Dostavite od mene pa makar jedan ajet..." Bilježi Buhari i hadis: "Neka Allah da udoban život onome ko čuje ove moje riječi, shvati i prenese ih onako kako je čuo, jer možda onaj koji bude obaviješten bolje shvati od onoga koji je prenio." Bilježe Edu Davud i Tirmizi.
Također, kao što je hadis:"Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u vatri (Džehennem)." (Buhari) Zbog toga su ashabi, i pored velike brige i nastojanja da prenesu emanet, vjere, bili oprezni u prenošenju hadisa od Allahovog Poslanika s.a.v.s. Prenosili su samo ono u čiju su vjerodostojnost bili sigurni i nisu prihvatali hadise, osim one za koje su znali da ih je rekao Poslanik s.a.v.s. Navest ćemo neke riječi i stavove ashaba, po ovom pitanju.
Od Enesa r.a. se prenosi da je rekao: "Da se ne bojim da neću pogriješiti, pričao bih vam o stvarima koje sam čuo od Allahovog Poslanika ili ono što je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s. To je zbog toga što sam ga čuo da kaže: "Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u džehennemu." (Daremi u svom sunenu 1/67)
Kaže Abdurahman ibn Ebi Lejla: "Doživio sam stotinu dvadeset ensarija, drugova Muhammeda s.a.v.s, svaki od njih je, kada bi pričao hadis, želio da je to učinio njegov brat, a kada bi bili upitani o nečemu, svaki od njih je želio da njegov brat odgovori."
U jednoj predaji stoji: "Kada bi neko od njih bio nešto upitan, uputio bi pitaoca svom bratu i tako sve dok pitalac ponovo ne bi došao do onoga prvog." (Ibn Abdilber-Džami'u bejanil-ilm.)
Ebu Bekr es-Siddik, halifa Allahovog Poslanika s.a.v.s., bio je jedan od onih koji su najviše nastojali da postupaju po hadisu. Uvijek je pitao ostale ashabe o hadisu Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada bi mu bilo postavljeno neko pitanje.
Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu i Tirmizija u El-Džami'u od Ibn Šihaba ez-Zuhrija, a on od Kubejse ibn Zuejba da je rekao: "Došla je jedna nena Ebu Bekru r.a. da ga upita šta joj pripada od nasljedstva. Ebu Bekr r.a. joj odgovori: "Po Allahovoj knjizi ništa ti ne pripada, a i po sunnetu Allahovog Poslanika, ne znam da ti išta pripada. Vrati se dok ne upitam!" Upitao je o tome ljude, pa Mugire ibn Šu'be reče: "Prisustvovao sam kada je jednoj starici Allahov Poslanik s.a.v.s. dodijelio jednu šestinu." Ebu Bekr r.a. ga upita: "Ima li još ko s tobom?" Na to ustade Muhammed ibn Mesleme i to posvjedoči, i reče isto što je rekao i Mugire ibn Šu'be. Ebu Bekr r.a. sprovede hadis i dodijeli neni šestinu." Hadis je hasen sahih.
NAUKA O PRENOSIOCIMA (RAVIJAMA) HADISA
Još za vrijeme ashaba počele su fitne (iskušenja), slijeđenje strasti i uvođenje novotarija. Razlog za to leži u tome što su se već na samom početku neprijatelji Islama okomili na Allahovu vjeru.
Jedna od najranijih zavjera je židovska zavera čiji je vođa bio Abdulah ibn Seb'e, poznati licemjer, koji je primio lažno Islam da bi spletkario protiv Islama i muslimana. Nakon širenja ovih smutnji i novotarija generacija tabi'ina je nastojala da drugim načinima i sredstvima zaštiti i sačuva sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. od neprijatelja Allahove vjere.
To njihovo nastojanje se može predstaviti u sljedećim stvarima: čuvanje sunneta učenjem hadisa napamet, pitanje o lancu prenosilaca hadisa, istraživanje i ispitivanje stanja prenosilaca iz čega je nastala posebna hadiska nauka koja se zove "ilmu-r-ridžal" (nauka o prenosiocima hadisa) čime se muslimani odlikuju nad ostalim, zapisivanje sunneta na listove (suhufe).
Kaže Muhammed ibn Sirin: "Zaista je ova nauka (nauka o lancu prenosilaca) vjera, pa gledajte od koga uzimate vašu vjeru."
Također se od njega prenosi da je rekao: "U početku se nije pitalo o senedu (lancu prenosilca), a kada se desila smutnja (ubistvo Osmana r.a.) govorilo se: "Recite nam imena onih od kojih prenosite hadis." Gledali su da li je od sljedbenika sunneta, pa bi od njih uzimali hadis, a ako je od novotara, od njih ne bi uzimali hadis." (Predgovor Muslimovog Sahiha)
Od Abdana ibn Osmana el-Mirvezija se prenosi da je rekao: "Čuo sam Abdullaha ibnu-l-Mubareka da kaže: "Sened je od vjere, jer da nema seneda (lanca prenosilaca) svako bi govorio šta hoće." (Predgovor Muslimovog sahiha)
Hafiz Ibn Abdi-l-Ber u uvodu svoje knjige "Et-Temhid" bilježi da je čuo Šu'beta kako kaže: "Vjerodosotojnost hadisa znamo po vjerodostojnosti lanca prenosilaca (seneda)."
Hatib el-Bagdadi bilježi u svojoj knjizi "El-Kifaje fi ilmi-r-rivaje", od Sufjana ibn Ujejene da mu je rekao brat: "Pričaj im (hadise) bez seneda." Na to mu Sufjan reče: "Pogledajte ovog, traži od mene da se popnem na krov kuće bez stepenica."
Ebu Bekr r.a. je bio prvi koji je postavio temelje hadiskoj nauci, s ciljem da niko ne bi mogao pripisati lažni hadis Allahovom Poslaniku s.a.v.s.
Hadiski učenjaci su također pridavali pažnju kada je koji od prenosilaca rođen i kada je umro, da bi na taj način slika o njihovom stanju bila potpunija. Također su precizno znali kada je ravija (prenosilac) došao u neko mjesto na svom putovanju u istraživanju i ispitivanju hadisa.
Spominje El-Hatib u svom djelu "El-Kifaje" da je Sufjan es-Sevri rekao: "Kada su ravije počele koristiti laž, mi smo im počeli koristiti historiju."
U svom djelu "El-Mevdu'at" Ibnu-l-Dževzi navodi od Hasana ibn Zejda da je rekao: "Ništa bolje nije pomoglo protiv lažaca do historija, jer ravija bi bio upitan koje godine si rođen?" A ako bi potvrdio godinu ovog rođenja, znali bi da li je rekao istinu, ili je slagao."
Hakim Ebu Abdullah kaže: "Došao nam je Muhammed bin Hadim el-Kešši i prenio hadis od Abd ibn Humejda. Upitao sam ga kada je rođen, pa je rekao da je rođen 260. god. Rekao sam svojim prijateljima: "Ovaj šejh je čuo hadis od Abd ibn Humejda trinaest godina nakon njegove smrti." (Fethu-l-mugis - 3/282)
Naukom o prenosiocima hadisa, učenjaci hadisa su odbili laž od hadisa Allahovog Poslanika s.a.v.s.
OPREZNOST I PRECIZNOST U PRENOŠENJU HADISA
Neki od ashaba bi znali putovati da se uvjere u vjerodostojnost hadisa kojeg su čuli od Allahovog Poslanika s.a.v.s da ne bi pogriješili u njegovoj predaji. Tako je Ebu Ejub otputovao do Ukbe ibn Amra, da ga upita o hadisu kojeg je čuo Ejub od Poslanika s.a.v.s., a kojeg nije niko drugi čuo do Ukbe. Nakon što je stigao, došao je kod Mesleme ibn Mahlede Enasarije, emira Egipta. Mesleme mu požuri u susret i kada ga srete, zagrli ga i upita: "Šta te je dovelo Ebu Ejube?" On odgovori: "Hadis kojeg sam čuo od Allahovog Poslanika s.a.v.s. i nije ga čuo niko drugi osim mene i Ukbe, pa pošalji nekoga ko će me uputiti gdje stanuje." Mesleme posla sa njim onoga ko će mu pokazati gdje stanuje Ukbe. Kada je Ukbe obaviješten o njegovom dolasku, on požuri u susret te ga srete, zagrli ga i upita: "Šta te je dovelo, Ebu Ejube?" On mu odgovori: "Hadis kojeg sam čuo od Allahovog Poslanika s.a.v.s., a kojeg nije čuo niko drugi do ja i ti, a odnosi se na prikrivanje sramote kod vjernika." Ukbe mu reče: "Da čuo sam Allahovog poslanika s.a.v.s. da kaže: "Ko sakrije vjernikovu mahanu na dunjaluku, Allah će njemu sakriti na Sudnjem danu." "Istinu si rekao", reče mu Ebu Ejub. Zatim ode do svoje jahalice uzjaha je i zaputi se ka Medini." (Ma'rifet ulumi-l-hadis)
BILJEŽENJE JE POČELO JOŠ ZA VRIJEME POSLANIKA S.A.V.S.
Ono što je poznato kod muslimana jeste da se hadis više od jednog stoljeća prenosio samo pamćenjem, odnosno nije se zapisivao. Ovakvo mišljenje je ostalo skoro pet stoljeća, sve dok nije došao poznati islamski učenjak hadisa el-Hatib el-Bagdadi i potvrdio da je zapisivanje hadisa počelo još u vrijeme Allahovog Poslanika s.a.v.s.
Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je rekao: "Pisao sam sve što bih čuo od Allahovog Poslanika s.a.v.s., želeći da to zapamtim, pa su mi Kurejšije zabranile. Rekli su: "Zar pišeš sve što čuješ, a Allahov Poslanik je čovjek, priča i u srdžbi i kada je smiren?" Ja sam to spomenuo Poslaniku s.a.v.s., a on je pokazao prstom na svoja usta i rekao: "Piši, jer tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, iz njih ne izlazi ništa osim istina." Bilježe Ebu Davud, Daremi, Ahmed.
Prenosi se od Vehba ibn Munebbiha a on od svog brata da je rekao: "Čuo sam Ebu Hurejru r.a. da kaže: "Niko od ashaba Allahovog Poslanika s.a.v.s. ne prenosi više hadisa od mene osim Abdullaha ibn Amra, jer je on zapisivao (hadise), a ja nisam." Bilježe Buharija, Tirmizija, Ahmed.
Prenosi se od Abdullaha ibn Amra da je rekao: "Dok smo sjedili oko Poslanika s.a.v.s. i pisali, neko ga upita: "Koji grad će prvo biti osvojen, Konstantinija ili Rim?" Poslanik s.a.v.s. reče: "Prvo će biti osvojen Heraklijev grad (Konstantinija)." Bilježe Daremi, Ahmed i El-Hejsemi.
Postavlja se pitanje kako su ashabi mogli zapisivati hadise od Allahovog Poslanika kada je od njega lično došla zabrana za to. Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Osim Kur'ana nemojte od mene ništa zapisivati, i ko je zapisao nešto mimo Kur'ana neka to izbriše." Bilježe Muslim, Daremi, Ahmed.
Ebu Seid el-Hudri r.a. kaže: "Tražio sam od Poslanika dozvolu da zapisujem hadis, pa mi nije dozvolio." Bilježe Tirmizija i Daremi.
Ebu Hurejre r.a. kaže: "Dok smo zapisivali hadise dođe nam Allahov Poslanik s.a.v.s. i upita: "Šta to pišete?" "Hadise koje smo čuli od tebe" - odgovorismo. "Knjige mimo Allahove Knjige?!" - reče Poslanik, pa nastavi - "Znate li da su oni prije vas otišli u zabludu, samo zbog toga što su uz Allahovu Knjigu pisali i druge knjige!" Upitali smo: "Allahov Poslaniče, hoćemo li prenositi od tebe?" On odgovori: "Nema smetnje da prenosite ono što kažem, a ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u Džehennemu." Bilježi Ahmed.
Od El-Mutalliba ibn Abdullaha ibn Huntuba se prenosi da je rekao: "Zejd ibn Sabit je došao kod Muavije i upitao ga za neki hadis, a ovaj naredi jednom čovjeku da mu ga zapiše. Zejd mu reče: "Allahov Poslanik s.a.v.s. nam je naredio da ne pišemo ništa od njegovih hadisa", na to ovaj i izbrisa hadis." Bilježe Ebu Davud, El-Hatib, Ibn Abdil-Berr.
Allahov Poslanik s.a.v.s. je, kao što vidimo, i zabranjivao, a i naređivao ashabima da zapisuju hadise. Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je jedan čovjek iz Jemena došao Poslaniku s.a.v.s. i rekao: "Napiši mi Allahov Poslaniče!" Poslanik s.a.v.s. reče: "Napišite Ebu Šatu!" Bilježi Buharija.
POSTOJI LI KONTRADIKTORNOST ?
Ono što se može zaključiti jeste da postoji kontradiktornost između hadisa koji naređuju zapisivanje Sunneta i hadisa koji to zabranjuju.
Međutim, u suštini ne postoji nikakva kontradiktornost, što vidimo iz izjava islamskih učenjaka. Neki od njih smatraju da je zabrana zapisivanja hadisa prethodila dozvoli, pa prema tome zabrana je derogirana dozvolom.
Drugi smatraju da se zabrana odnosi na onoga za koga postoji bojazan da će se osloniti na zapisivanje, a zapostaviti učenje hadisa napamet, a da se dozvola odnosi na onoga za koga ne postoji bojazan.
Treće mišljenje je da se zabrana veže samo za vrijeme objavljivanja Kur'ana iz bojazni da se ne pomješa s onim što nije od njega, a dozvola je mimo ove situacije.
Ili, da je zabrana samo za pisanje onoga što nije od Kur'ana zajedno s Kur'anom, a dozvola je ako se zasebno zapisuju.
Najispravnije mišljenje, na koje dokazi upućuju, je da je zabrana bila u početku, a zatim je došla dozvola, jer je hadis u kojem Poslanik s.a.v.s. kaže: "Napišite Ebu Šatu", izrečen za vrijeme osvojenja Mekke, osme godine po hidžri.
Iz svih prethodno navedenih hadisa zaključuje se da je zabrana zapisivanja hadisa bila iz sljedećih razloga:
- iz bojazni da se ne izmješa Kur'an sa Sunnetom, a to je zbog činjenice da su ashabi zapisivali i Kur'an i hadis na jedan list ili predmet,
- iz bojazni da se ljudi ne pozabave Sunnetom a zapostave Kur'an jer mnogi ashabi nisu još bili naučili Kur'an napamet,
- da se sačuva moć pamćenja kod muslimana, jer oslanjanje na pisanu riječ slabi pamćenje.
Nakon što su nestali ovi razlozi Allahov Poslanik s.a.v.s. dozvoljava zapisivanje Sunneta, i to je sam svojim postupkom potvrdio.
Prenosi se od Ibn Abbasa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. na samrti rekao: "Donesite mi knjigu da vam napišem nešto nakon čega nećete zalutati." Bilježe Buharija – sahih.
PREZIR PREMA ZAPISIVANJU IZ BRIGE ZA KUR'AN
Nakon smrti Allahovog Poslanika s.a.v.s. mnogi ashabi su nastavili sa zapisivanjem hadisa i sakupljanjem Sunneta s tim da su neki od njih to prezirali, kao što su Ebu Bekr r.a. i Omer r.a. iz razloga da se sačuva prvi izvor Šerijata, Kur'an.
Prenosi se od Urveta ibn Zubejra r.a. da je Omer r.a. htio zapisivati Sunnet, pa se posavjetovao sa ostalim ashabima i oni su mu preporučili da zapisuje. Omer je po tom pitanju činio istiharu mjesec dana i jednog dana, nakon što mu Allah podari odlučnost, reče: "Želio sam da zapišem Sunnet i sjetio sam se naroda koji je bio prije vas. Napisali su knjigu oko koje su se pozabavili i zapostavili Allahovu Knjigu. Ja, tako mi Allaha, nikada Allahovu Knjigu neću mješati s nečim drugim." (El-Hatib i Ibn Abdil-Berr)
U zapisivanju hadisa najviše su se isticali mlađi ashabi, nakon što je generacija starijih ashaba počela svakodnevno da nestaje. Oni su uložili veliki trud u zapisivanju hadisa i skupljanju Sunneta. Sakupljanje Sunneta za vrijeme ashaba može se predstaviti u nekoliko tačaka:
1. Podsticanje na pamćenje hadisa. Mnogi ashabi su naređivali svojim učenicima da zapisuju hadise da bi učvrstili pamćenje, zatim, kada bi utvrdili hadise, izbrisali bi ono što su napisali, da se ne bi oslanjali na knjigu i tako zapostavili pamćenje.
2. Jedni drugima bi pisali hadise. Usejd ibn Hudajr r.a. je napisao neke Poslanikove hadise i šerijatske presude Ebu Bekra, Omera i Osmana i poslao ih Mervanu ibn el-Hakemu. Zejd ibn Erkam je zapisao neke hadise i poslao ih Enesu ibn Maliku r.a.
3. Podsticali su svoje učenike na zapisivanje hadisa i njihovo uknjižavanje. Enes ibn Malik r.a. je podsticao svoje sinove na zapisivanje znanja. Govorio bi im: "Sinovi moji, zadržite (sačuvajte) znanje pisanjem." Također je govorio: "Nismo smatrali znanjem, znanje onoga koji ga nije zapisivao." (Tabekat - Ibn Said)
Od najpoznatijih sahifa (listova) na kojima su sakupljeni hadisi su: Sahifa od Ebu Bekra r.a. u kojoj je sakupio hadise o zekatu, Sahifa od Alije ibn Ebi Taliba r.a., Sahifa Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, poznata kao "Es-Sahifetu Es-Sidika."
Prenosi se od Mudžahida da je rekao: "Došao sam kod Abdullaha ibn Amra i uzeo sahifu koja je bila ispod njegovog ležaja, pa mi je on zabrani. Rekao sam mu: ’Prije mi nisi ništa zabranjivao.’ Reče: "Ovo je Es-Sadika, ovo je ono što sam lično čuo od Allahovog Poslanika." ("Takjidul-Ilm" El-Hatib)
Sve ove sahife su zapisane još za života Allahova Poslanika s.a.v.s.
NASTAJANJE VELIKIH ZBIRKI
Nakon ashaba, sakupljanje Sunneta i obavezu prenošenja vjere Islama, preuzeli su tabiini, poslije ashaba najbolja generacija. Oni su uložili veliki trud i učinili veliki hizmet na polju sakupljanja Sunneta, učenjem napamet, zapisivanjem i prenošenjem drugima. Neki tabiini, su poput ashaba prezirali zapisivanje hadisa iz razloga zbog kojih su to i ashabi činili, a kada bi nestalo tih razloga svi su bili složni oko zapisivanja hadisa, a čak su podsticali druge na to. Tabiini su se pribojavali da se zajedno sa hadisima ne zapišu i mišljenja drugih i da se poslije ne mogu razlikovati. Nakon što su učenici tabiina shvatili razliku između zabrane zapisivanja hadisa i zabrane zapisivanja mišljenja drugih zajedno sa hadisima, njihovi učitelji im dozvoljavaju da od njih zapisuju sunnet. Zapisivanje hadisa za vrijeme generacije tabiina je bilo mnogo raširenije nego za vrijeme ashaba. Na halkama, na kojima se izučavala vjera Islam, zapisivanje je postalo neminovna pojava i to iz sljedećih razloga:
- zbog raširenosti predaja hadisa, dužine seneda i mnoštva prenosilaca hadisa,
- zbog smrti velikog broja ashaba i starijih tabiina koji su napamet znali hadise. Postojala je bojazan da njihovom smrću nestane i zaboravi se dosta Sunneta,
- zbog slabljenja moći pamćenja i pojave mnoštva drugih navika,
- zbog pojave novotarija i izmišljanja hadisa na Poslanika s.a.v.s.,
- zbog toga što su nestali mnogi razlozi zbog kojih se preziralo zapisivanje Sunneta.
Za vrijeme ove generacije nastale su mnoge sahife (listovi) na kojima su bili zapisani hadisi. Od tih sahifa su: Sahifa Seida ibn Džubejra, učenika ibn Abbasa r.a., Sahifa Bešira ibn Nuhejka koju je napisao od Ebu Hurejre r.a., Sahifa od Mudžahida, ibn Abbasovog učenika, Sahifa Ebu Ejjuba es-Sihfijanija, Sahifa Hišama ibn Urveta ibn Zubejra i još mnoge druge.
Na ovaj način, iz generacije u generaciju, teklo je sakupljanje i zapisivanje Sunneta Allahovog Poslanika s.a.v.s. sve do trećeg i četvrtog hidžretskog stoljeća kada nastaju najpoznatije hadiske zbirke kao što su "Sahih" od Buharije, "Sahih" od Muslima i ostale poznate zbirke.
Ovo su bile i ostale najbolje generacije Islama, koje su od Allaha dž.š. počašćene da čine hizmet ovoj vjeri time što su je sačuvali i nama dostavili Sunnet Allahovog Poslanika, blago neizmjerne vrijednosti. Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Najbolja generacija je moja generacija, zatim oni koji dolaze poslije njih, pa zatim oni poslije njih."
Ovim je zahvaljujući Allahu s.v.t. i uz Njegovu pomoć, završena ova korisna knjižica.
U jezičkom smislu Sunnet označava put, pravac i način bez obzira bio on dobar ili loš.
Na ovu jezičku definiciju se odnose riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Ko uvede u Islam lijep sunnet imaće za to nagradu, a i nagradu svih onih koji po njemu budu radili nakon njega, tako da nikome od njih nagrada neće biti umanjena, a ko u Islam uvede loš Sunnet, imaće za to grijeh, a i grijeh svih onih koji to poslije njega budu radili, s tim da njihovi grijesi neće biti ništa umanjeni." Bilježi Muslim.
U terminologiji Šerijata Sunnet ima više značenja, tj. odnosi se na više stvari.
Kaže Ibn Munzir: "U hadisu se često spominje izraz Sunnet i ono što iz njega proizilazi, a njegovo osnovno značenje je put, pravac, postupak. Kada se u Šerijatu spominje termin Sunnet, pod tim se misli na ono što je Poslanik s.a.v.s. naredio ili zabranio ili preporučio, a što Kur'an ne navodi, bez obzira ukazao na to riječima ili djelom. Zbog toga se u šerijatskim dokazima kaže Kitab (Knjiga i Sunnet, tj. Kur'an i Hadis). (Lisanul areb)
Imam Šatibi kaže: "Također se Sunnet spominje nasuprot novotariji (bida'tu). Kaže se za osobu da je na Sunnetu ako radi u skladu s djelom Poslanika s.a.v.s., a ako radi suprotno tome kaže se da je na novotariji. (El-Muwafekad - Šatibi)
Izraz Sunnet se upotrebljava i za postupke ashaba r.a., drugova Allahovog Poslanika s.a.v.s., bez obzira nalazilo se to u Kur'anu ili ne. To iz razloga što je kod njih ili zadržan Sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji nije došao do nas, ili je to njihov idžtihad.
Oni koji tvrde da termin Sunnet uključuje praksu ashaba, za dokaz uzimaju riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Držite se moga Sunneta i Sunneta mojih upućenih, ispravnih halifa." Bilježe Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi i kaže hasen sahih.
Nakon nastanka i razvoja islamskih nauka (oblasti) uporedo s tim nastaje i njihova terminologija, a samim tim i definicije Sunneta. Tako možemo kod islamskih učenjaka iz različitih islamskih oblasti čuti razne definicije Sunneta. Tako npr. ulema koja se bavi šerijatskim propisima bazira se na šerijatskim dokazima, učenjaci hadisa se baziraju na predajama hadisa itd.
Definicija Sunneta kod hadiskih učenjaka: "Sunnet je sve ono što je preneseno od Poslanika s.a.v.s., njegov govor, praksa, prećutno odobravanje, moralno-etičke osobenosti ili životopis koji obuhvata njegov život prije i poslije poslanstva." (Fethul-Mugis - Sehavi)
Učenjaci Usuli Fikha Sunnet definišu ovako: "Sunnet je sve ono što potiče od Poslanika s.a.v.s., njegove riječi, djela i prećutno odobravanje, a što može poslužiti kao dokaz za šerijatski propis." (šerh Kevkebil-Muinir ibn Nedžar)
Definicija Sunneta kod učenjaka fikha: "Sunnet je sve ono za čije se činjenje zaslužuje sevap (nagrada), a za ostavljanje ukor, a ne kazna." ili: "Ono što je naređeno, ali ne strogom naredbom." (Kasim El-Kavnevi - Enisul- Fukaha i Ibn-Nedžar šerh Kevkebil Munir)
RAZLIKA IZMEĐU HADISA I SUNNETA
Kod islamskih učenjaka postoje dva mišljenja po ovom pitanju. Prvo je da su Sunnet i hadis dva različita termina. Po ovom mišljenju Sunnet je obuhvatniji od hadisa, i to obrazlažu slijedećim:
a) Hadis se odnosi na ono što je prenešeno od Poslanika s.a.v.s. poslije poslanstva, a Sunnet se odnosi na ono što je preneseno i prije i poslije poslanstva.
b) Hadisi su jezički izrazi, a Sunnet je ono na što upućuju ti izrazi.
c) Hadis je ono što je prenešeno samo od Poslanika s.a.v.s., dok je Sunnet praksa koja je prenešena od prve generacije, bez obzira bilo to od Poslanika s.a.v.s. ili od ashaba r.a.
Dokaz za ovo su riječi Alije r.a.: "Allahov Poslanik s.a.v.s. je kažnjavao sa četrdeset udaraca bičem, Ebu Bekr sa četrdeset, a Omer je upotpunio osamdeset, i sve je ovo od Sunneta."
Neki, opet, smatraju da je hadis sveobuhvatniji od Sunneta i to obrazlažu na slijedeći način: Hadis je ono što je preneseno od Poslanika s.a.v.s., ashaba i tabiina, a Sunnet je ono što je došlo samo od Poslanika s.a.v.s.
Drugo mišljenje je da su hadis i Sunnet sinonimi i na ovom stanovištu je većina hadiskih učenjaka.
MJESTO SUNNETA U ISLAMU
Sunnet je jedna vrsta objave od Allaha do Poslanika s.a.v.s. i prema tome, šerijatski propis koji je izveden iz Sunneta jednak je šerijatskom propisu koji je izveden iz Kur'ana, s obzirom na obavezu prihvatanja i postupanja po njemu. Za ovo postoje jasni dokazi iz Kur'ana, Sunneta i izreka selefa.
POKORAVAJTE SE ALLAHU I POSLANIKU
Ajeti koji podstiču na sljeđenje Sunneta, obavezu njegovog sprovođenja u praksu i zabranu suprotnog postupanja od Sunneta kao što smo vidjeli su mnogobrojni.
Kaže Uzvišeni: "On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se objavljuje." Nedžm 3-4.
Kaže Uzvišeni: "Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, to ostavite." Hašr 7.
Kaže Uzvišeni: "Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prašta i samilostan je." Ali-Imran 31.
Uzvišeni kaže: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok u međusobnim sporovima svojim tebe za suca ne prihvate, i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." Nisa' 65.
Kaže Uzvišeni: "Neka se pripaze oni koji suprotno postupaju naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." Nur 63.
Kaže Uzvišeni: "Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika i iskrenih i šehida i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao, a kako će oni divni drugovi biti." Nisa' 69.
Kaže Uzvišeni: "Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku, a ako oni glave okrenu, pa, Allah, zaista ne voli nevjernike." Ali Imran 32.
Kaže Uzvišeni: "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam milost bila ukazana." Ali Imran 132.
Ovi kur'anski ajeti potvrđuju da je Sunnet, kada je u pitanju izvođenje šerijatskih propisa i obaveza sprovođenja tih propisa, na istom stepenu sa Kur'anom. Ono što je poznato i u što nema sumnje jeste da se Kur'an odlikuje nad Sunnetom zbog toga što je izrazom od Allaha dž.š., njegovo čitanje je ibadet, i nemoguće je da ljudi sastave nešto slično Kur'anu. S ove strane Sunnet je na nižem stepenu od Kur'ana, međutim, kada je u pitanju dokazivanje Sunnetom, onda su na istom stepenu i ne može niko uzeti Kur'an kao jedini šerijatsko-pravni izvor, a zapostaviti Sunnet.
ŠTO ZABRANI POSLANIK KAO DA JE ALLAH ZABRANIO
Mnogi hadisi koji su prenešeni od Poslanika s.a.v.s. potvrđuju da je Sunnet šerijatski dokaz: Od Ebu Rafi'a, se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Ne želim da vidim nekoga od vas naslonjenog na naslon, dolaze mu moje naredbe, da nešto naređujem ili zabranjujem, a on kaže: "Ne znam, ono što smo našli u Allahovoj Knjizi to sljedimo." Bilježe Ebu Davud, Tirmizi i kaže hasen sahih. Od Mikdada ibn Ma'da Jekriba se prenosi da je rekao Poslanik s.a.v.s.: "Zaista mi je dat Kur'an i nešto slično njemu, bojim se da neko od vas naslonjen na svoj krevet kaže: "Držite se ovoga Kur'ana, pa što nađete u njemu da je halal, to ohalalite, a što nađete u njemu da je haram, to oharamite. Zaista ono što zabrani Allahov Poslanik, isto je kao da ga je Allah zabranio.". Bilježe Ebu Davud, Tirmizi i kaže hasen garib.
Od Irbada ibn Sarije se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Oporučujem vam bogobojaznost i slušanje i pokoravanje, pa makar vam naređivao abesinski rob, jer onaj ko bude od vas poživljen vidjeće mnoga razmimoilaženja, pa se držite moga Sunneta i Sunneta mojih ispravnih, upućenih halifa, postupajte po njemu i čvrsto ga se držite i čuvajte se novina u vjeri, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija zabluda." Bilježe Ebu Davud i Tirmizi i kaže hasen sahih.
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Onaj ko se meni pokorava, pokorava se i Allahu, a onaj ko mi se ne pokorava nije ni Allahu pokoran." Bilježe Buharija i Muslim.
Učenjaci Usuli Fikha Sunnet definišu ovako: "Sunnet je sve ono što potiče od Poslanika s.a.v.s., njegove riječi, djela i prećutno odobravanje, a što može poslužiti kao dokaz za šerijatski propis."
"PRENESITE OD MENE MAKAR JEDAN AJET."
Ashabi su i pored velike brige i nastojanja da prenesu emanet vjere bili oprezni u prenošenju hadisa od Allahovog Poslanika s.a.v.s. Prenosili su samo ono u čiju vjerodostojnost su bili sigurni i nisu prihvatali hadise, osim one za koje su bili ubjeđeni da ih je rekao Poslanik s.a.v.s.
Ashabi Alahovog Poslanika s.a.v.s. su prva generacija muslimana, koju je lično odgojio. Tim odgojem, koji je bio popraćen Božanskom objavom, očistile su se njihove duše i srca. Gledali su Poslanika s.a.v.s. kao vođu i upućivača, savjetnika i odgajatelja, pa su se natjecali ko će ga bolje slijediti u vjerovanju, ibadetima i međusobnim odnosima. Svemu tome svemu je razlog što ih je Poslanik s.a.v.s. izveo iz zablude i tmina džahilijeta na svjetlo upute. Obraćali su se Allahovom Poslaniku s.a.v.s. u svim međusobnim parnicama i nesporazumima i tražili od njega stav za one stvari o kojima Kur'an nije donio propis, zato što je on najbolje poznavao Kur'an i njegovo značenje. Tako su ashabi učili šerijatske propise direktno od Vjerovjesnika s.a.v.s, koji je poslan da te propise prenese cijelom čovječanstvu.
Učili su od njega kako se obavlja namaz, namaske propise, sastavne dijelove i vremena u kojima se on obavlja, slijedeći tako njegove riječi: "Klanjajte kako ste vidjeli mene da klanjam." Bilježi Buhari.
Također, učili su od njega i obrede hadždža: "Uzmite od mene obrede hadždža." Bilježi Muslim.
Njihovo slijeđenje Allahovog Poslanika je išlo do te mjere da su činili sve ono šo je on činio i ostavljali sve ono što bi on ostavljao, bez pitanja o razlogu i mudrosti tog postupka. Bilježi Buhari od Ibn Omera r.a. da je rekao: "Poslanik s.a.v.s. je uzeo zlatni prsten i ljudi uzeše svoje zlatno prstenje. Zatim ga Poslanik s.a.v.s. baci i reče: "Ja ga nikad neću staviti" - nakon čega svi ljudi baciše svoje prstenje." Bilježi Buhari.
Ashabi Allahovog Poslanika s.a.v.s su nastojali da prisustvuju svakom medžlisu (sjedenju) sa Poslanikom s.a.v.s., tako da su se neki svakodnevno mijenjali u odlasku Poslaniku s.a.v.s. da im nešto ne bi promaklo. Bilježi Buhari od Omera ibn Hattaba r.a. da je rekao: "Ja i moj komšija, ensarija, bili smo kod Benu Umejje. Svakodnevno smo se smjenjivali, kada bi odlazili Allahovom Poslaniku s.a.v.s. Jedan dan bi odlazio, on, a drugi bih ja. Kada bi ja odlazio, obavijestio bih ga šta je taj dan došlo od objave i o drugim stvarima, a kada bi on odlazio, isto bi uradio." Bilježe Buhari, Muslim i dr.
Bilo je među ashabima i onih koji bi znali preći velike razdaljine da bi od Poslanika s.a.v.s. saznali neki šerijatski propis. Bilježi Buhari u svom Sahihu od Ukbe ibn Harisa da ga je jedna žena obavijestila da je dojila i njega i njegovu ženu. On je odmah uzjahao svoju jahalicu - a bio je u Mekki-i zaputio se ka Medini do Allahovog Poslanika s.a.v.s. Kada je stigao, pitao ga je o šerijatskom propisu onoga ko se oženio ženom, ne znajući da mu je ona sestra po mlijeku. Poslanik s.a.v.s. mu je na to odgovorio: "Kako, kada je već rečeno? (tj. kako da je oženiš, a propis je poznat.)"
Ovo su primjeri iz života ashaba r.a. koji nam govore koliko su ashabi pazili na Allahove zabrane i naredbe, i koliko su pažnje pridavali sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s. slijedeći ga u potpunosti, nastojeći da nauče sve što je došlo od objave.
ČUVANJE SUNNETA
Nakon smrti Allahovog Poslanika s.a.v.s. ashabi su na drugi način pokazali brigu za sunnetom, kao što je učenje hadisa napamet, ispitivanje ispravnosti lanca prenosilaca hadisa, putovanje radi hadisa, skupljanje i zapisivanje hadisa i na kraju širenje tog Poslanikovog nasljedstva među ljudima.
Drugovi Allahovog Poslanika s.a.v.s. su shvatili veličinu odgovrnosti koja je bila obješena na njihove vratove, a to je sačuvati Allahov šerijat, sprovesti ga u praksu, zatim ga dostaviti drugim ljudima kao emanet za koji su odabrani, kao što ga je Poslanik s.a.v.s. njima dostavio. Oni su najbolje ispunili ovaj emanet, emanet prenošenja vjere, nakon Poslanika s.a.v.s, i ovaj osjećaj velike odgovornosti proizilazio je iz onoga što su naučili od Allahovog Poslanika s.a.v.s., kao što je hadis: "Dostavite od mene pa makar jedan ajet..." Bilježi Buhari i hadis: "Neka Allah da udoban život onome ko čuje ove moje riječi, shvati i prenese ih onako kako je čuo, jer možda onaj koji bude obaviješten bolje shvati od onoga koji je prenio." Bilježe Edu Davud i Tirmizi.
Također, kao što je hadis:"Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u vatri (Džehennem)." (Buhari) Zbog toga su ashabi, i pored velike brige i nastojanja da prenesu emanet, vjere, bili oprezni u prenošenju hadisa od Allahovog Poslanika s.a.v.s. Prenosili su samo ono u čiju su vjerodostojnost bili sigurni i nisu prihvatali hadise, osim one za koje su znali da ih je rekao Poslanik s.a.v.s. Navest ćemo neke riječi i stavove ashaba, po ovom pitanju.
Od Enesa r.a. se prenosi da je rekao: "Da se ne bojim da neću pogriješiti, pričao bih vam o stvarima koje sam čuo od Allahovog Poslanika ili ono što je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s. To je zbog toga što sam ga čuo da kaže: "Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u džehennemu." (Daremi u svom sunenu 1/67)
Kaže Abdurahman ibn Ebi Lejla: "Doživio sam stotinu dvadeset ensarija, drugova Muhammeda s.a.v.s, svaki od njih je, kada bi pričao hadis, želio da je to učinio njegov brat, a kada bi bili upitani o nečemu, svaki od njih je želio da njegov brat odgovori."
U jednoj predaji stoji: "Kada bi neko od njih bio nešto upitan, uputio bi pitaoca svom bratu i tako sve dok pitalac ponovo ne bi došao do onoga prvog." (Ibn Abdilber-Džami'u bejanil-ilm.)
Ebu Bekr es-Siddik, halifa Allahovog Poslanika s.a.v.s., bio je jedan od onih koji su najviše nastojali da postupaju po hadisu. Uvijek je pitao ostale ashabe o hadisu Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada bi mu bilo postavljeno neko pitanje.
Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu i Tirmizija u El-Džami'u od Ibn Šihaba ez-Zuhrija, a on od Kubejse ibn Zuejba da je rekao: "Došla je jedna nena Ebu Bekru r.a. da ga upita šta joj pripada od nasljedstva. Ebu Bekr r.a. joj odgovori: "Po Allahovoj knjizi ništa ti ne pripada, a i po sunnetu Allahovog Poslanika, ne znam da ti išta pripada. Vrati se dok ne upitam!" Upitao je o tome ljude, pa Mugire ibn Šu'be reče: "Prisustvovao sam kada je jednoj starici Allahov Poslanik s.a.v.s. dodijelio jednu šestinu." Ebu Bekr r.a. ga upita: "Ima li još ko s tobom?" Na to ustade Muhammed ibn Mesleme i to posvjedoči, i reče isto što je rekao i Mugire ibn Šu'be. Ebu Bekr r.a. sprovede hadis i dodijeli neni šestinu." Hadis je hasen sahih.
NAUKA O PRENOSIOCIMA (RAVIJAMA) HADISA
Još za vrijeme ashaba počele su fitne (iskušenja), slijeđenje strasti i uvođenje novotarija. Razlog za to leži u tome što su se već na samom početku neprijatelji Islama okomili na Allahovu vjeru.
Jedna od najranijih zavjera je židovska zavera čiji je vođa bio Abdulah ibn Seb'e, poznati licemjer, koji je primio lažno Islam da bi spletkario protiv Islama i muslimana. Nakon širenja ovih smutnji i novotarija generacija tabi'ina je nastojala da drugim načinima i sredstvima zaštiti i sačuva sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. od neprijatelja Allahove vjere.
To njihovo nastojanje se može predstaviti u sljedećim stvarima: čuvanje sunneta učenjem hadisa napamet, pitanje o lancu prenosilaca hadisa, istraživanje i ispitivanje stanja prenosilaca iz čega je nastala posebna hadiska nauka koja se zove "ilmu-r-ridžal" (nauka o prenosiocima hadisa) čime se muslimani odlikuju nad ostalim, zapisivanje sunneta na listove (suhufe).
Kaže Muhammed ibn Sirin: "Zaista je ova nauka (nauka o lancu prenosilaca) vjera, pa gledajte od koga uzimate vašu vjeru."
Također se od njega prenosi da je rekao: "U početku se nije pitalo o senedu (lancu prenosilca), a kada se desila smutnja (ubistvo Osmana r.a.) govorilo se: "Recite nam imena onih od kojih prenosite hadis." Gledali su da li je od sljedbenika sunneta, pa bi od njih uzimali hadis, a ako je od novotara, od njih ne bi uzimali hadis." (Predgovor Muslimovog Sahiha)
Od Abdana ibn Osmana el-Mirvezija se prenosi da je rekao: "Čuo sam Abdullaha ibnu-l-Mubareka da kaže: "Sened je od vjere, jer da nema seneda (lanca prenosilaca) svako bi govorio šta hoće." (Predgovor Muslimovog sahiha)
Hafiz Ibn Abdi-l-Ber u uvodu svoje knjige "Et-Temhid" bilježi da je čuo Šu'beta kako kaže: "Vjerodosotojnost hadisa znamo po vjerodostojnosti lanca prenosilaca (seneda)."
Hatib el-Bagdadi bilježi u svojoj knjizi "El-Kifaje fi ilmi-r-rivaje", od Sufjana ibn Ujejene da mu je rekao brat: "Pričaj im (hadise) bez seneda." Na to mu Sufjan reče: "Pogledajte ovog, traži od mene da se popnem na krov kuće bez stepenica."
Ebu Bekr r.a. je bio prvi koji je postavio temelje hadiskoj nauci, s ciljem da niko ne bi mogao pripisati lažni hadis Allahovom Poslaniku s.a.v.s.
Hadiski učenjaci su također pridavali pažnju kada je koji od prenosilaca rođen i kada je umro, da bi na taj način slika o njihovom stanju bila potpunija. Također su precizno znali kada je ravija (prenosilac) došao u neko mjesto na svom putovanju u istraživanju i ispitivanju hadisa.
Spominje El-Hatib u svom djelu "El-Kifaje" da je Sufjan es-Sevri rekao: "Kada su ravije počele koristiti laž, mi smo im počeli koristiti historiju."
U svom djelu "El-Mevdu'at" Ibnu-l-Dževzi navodi od Hasana ibn Zejda da je rekao: "Ništa bolje nije pomoglo protiv lažaca do historija, jer ravija bi bio upitan koje godine si rođen?" A ako bi potvrdio godinu ovog rođenja, znali bi da li je rekao istinu, ili je slagao."
Hakim Ebu Abdullah kaže: "Došao nam je Muhammed bin Hadim el-Kešši i prenio hadis od Abd ibn Humejda. Upitao sam ga kada je rođen, pa je rekao da je rođen 260. god. Rekao sam svojim prijateljima: "Ovaj šejh je čuo hadis od Abd ibn Humejda trinaest godina nakon njegove smrti." (Fethu-l-mugis - 3/282)
Naukom o prenosiocima hadisa, učenjaci hadisa su odbili laž od hadisa Allahovog Poslanika s.a.v.s.
OPREZNOST I PRECIZNOST U PRENOŠENJU HADISA
Neki od ashaba bi znali putovati da se uvjere u vjerodostojnost hadisa kojeg su čuli od Allahovog Poslanika s.a.v.s da ne bi pogriješili u njegovoj predaji. Tako je Ebu Ejub otputovao do Ukbe ibn Amra, da ga upita o hadisu kojeg je čuo Ejub od Poslanika s.a.v.s., a kojeg nije niko drugi čuo do Ukbe. Nakon što je stigao, došao je kod Mesleme ibn Mahlede Enasarije, emira Egipta. Mesleme mu požuri u susret i kada ga srete, zagrli ga i upita: "Šta te je dovelo Ebu Ejube?" On odgovori: "Hadis kojeg sam čuo od Allahovog Poslanika s.a.v.s. i nije ga čuo niko drugi osim mene i Ukbe, pa pošalji nekoga ko će me uputiti gdje stanuje." Mesleme posla sa njim onoga ko će mu pokazati gdje stanuje Ukbe. Kada je Ukbe obaviješten o njegovom dolasku, on požuri u susret te ga srete, zagrli ga i upita: "Šta te je dovelo, Ebu Ejube?" On mu odgovori: "Hadis kojeg sam čuo od Allahovog Poslanika s.a.v.s., a kojeg nije čuo niko drugi do ja i ti, a odnosi se na prikrivanje sramote kod vjernika." Ukbe mu reče: "Da čuo sam Allahovog poslanika s.a.v.s. da kaže: "Ko sakrije vjernikovu mahanu na dunjaluku, Allah će njemu sakriti na Sudnjem danu." "Istinu si rekao", reče mu Ebu Ejub. Zatim ode do svoje jahalice uzjaha je i zaputi se ka Medini." (Ma'rifet ulumi-l-hadis)
BILJEŽENJE JE POČELO JOŠ ZA VRIJEME POSLANIKA S.A.V.S.
Ono što je poznato kod muslimana jeste da se hadis više od jednog stoljeća prenosio samo pamćenjem, odnosno nije se zapisivao. Ovakvo mišljenje je ostalo skoro pet stoljeća, sve dok nije došao poznati islamski učenjak hadisa el-Hatib el-Bagdadi i potvrdio da je zapisivanje hadisa počelo još u vrijeme Allahovog Poslanika s.a.v.s.
Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je rekao: "Pisao sam sve što bih čuo od Allahovog Poslanika s.a.v.s., želeći da to zapamtim, pa su mi Kurejšije zabranile. Rekli su: "Zar pišeš sve što čuješ, a Allahov Poslanik je čovjek, priča i u srdžbi i kada je smiren?" Ja sam to spomenuo Poslaniku s.a.v.s., a on je pokazao prstom na svoja usta i rekao: "Piši, jer tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, iz njih ne izlazi ništa osim istina." Bilježe Ebu Davud, Daremi, Ahmed.
Prenosi se od Vehba ibn Munebbiha a on od svog brata da je rekao: "Čuo sam Ebu Hurejru r.a. da kaže: "Niko od ashaba Allahovog Poslanika s.a.v.s. ne prenosi više hadisa od mene osim Abdullaha ibn Amra, jer je on zapisivao (hadise), a ja nisam." Bilježe Buharija, Tirmizija, Ahmed.
Prenosi se od Abdullaha ibn Amra da je rekao: "Dok smo sjedili oko Poslanika s.a.v.s. i pisali, neko ga upita: "Koji grad će prvo biti osvojen, Konstantinija ili Rim?" Poslanik s.a.v.s. reče: "Prvo će biti osvojen Heraklijev grad (Konstantinija)." Bilježe Daremi, Ahmed i El-Hejsemi.
Postavlja se pitanje kako su ashabi mogli zapisivati hadise od Allahovog Poslanika kada je od njega lično došla zabrana za to. Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Osim Kur'ana nemojte od mene ništa zapisivati, i ko je zapisao nešto mimo Kur'ana neka to izbriše." Bilježe Muslim, Daremi, Ahmed.
Ebu Seid el-Hudri r.a. kaže: "Tražio sam od Poslanika dozvolu da zapisujem hadis, pa mi nije dozvolio." Bilježe Tirmizija i Daremi.
Ebu Hurejre r.a. kaže: "Dok smo zapisivali hadise dođe nam Allahov Poslanik s.a.v.s. i upita: "Šta to pišete?" "Hadise koje smo čuli od tebe" - odgovorismo. "Knjige mimo Allahove Knjige?!" - reče Poslanik, pa nastavi - "Znate li da su oni prije vas otišli u zabludu, samo zbog toga što su uz Allahovu Knjigu pisali i druge knjige!" Upitali smo: "Allahov Poslaniče, hoćemo li prenositi od tebe?" On odgovori: "Nema smetnje da prenosite ono što kažem, a ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u Džehennemu." Bilježi Ahmed.
Od El-Mutalliba ibn Abdullaha ibn Huntuba se prenosi da je rekao: "Zejd ibn Sabit je došao kod Muavije i upitao ga za neki hadis, a ovaj naredi jednom čovjeku da mu ga zapiše. Zejd mu reče: "Allahov Poslanik s.a.v.s. nam je naredio da ne pišemo ništa od njegovih hadisa", na to ovaj i izbrisa hadis." Bilježe Ebu Davud, El-Hatib, Ibn Abdil-Berr.
Allahov Poslanik s.a.v.s. je, kao što vidimo, i zabranjivao, a i naređivao ashabima da zapisuju hadise. Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je jedan čovjek iz Jemena došao Poslaniku s.a.v.s. i rekao: "Napiši mi Allahov Poslaniče!" Poslanik s.a.v.s. reče: "Napišite Ebu Šatu!" Bilježi Buharija.
POSTOJI LI KONTRADIKTORNOST ?
Ono što se može zaključiti jeste da postoji kontradiktornost između hadisa koji naređuju zapisivanje Sunneta i hadisa koji to zabranjuju.
Međutim, u suštini ne postoji nikakva kontradiktornost, što vidimo iz izjava islamskih učenjaka. Neki od njih smatraju da je zabrana zapisivanja hadisa prethodila dozvoli, pa prema tome zabrana je derogirana dozvolom.
Drugi smatraju da se zabrana odnosi na onoga za koga postoji bojazan da će se osloniti na zapisivanje, a zapostaviti učenje hadisa napamet, a da se dozvola odnosi na onoga za koga ne postoji bojazan.
Treće mišljenje je da se zabrana veže samo za vrijeme objavljivanja Kur'ana iz bojazni da se ne pomješa s onim što nije od njega, a dozvola je mimo ove situacije.
Ili, da je zabrana samo za pisanje onoga što nije od Kur'ana zajedno s Kur'anom, a dozvola je ako se zasebno zapisuju.
Najispravnije mišljenje, na koje dokazi upućuju, je da je zabrana bila u početku, a zatim je došla dozvola, jer je hadis u kojem Poslanik s.a.v.s. kaže: "Napišite Ebu Šatu", izrečen za vrijeme osvojenja Mekke, osme godine po hidžri.
Iz svih prethodno navedenih hadisa zaključuje se da je zabrana zapisivanja hadisa bila iz sljedećih razloga:
- iz bojazni da se ne izmješa Kur'an sa Sunnetom, a to je zbog činjenice da su ashabi zapisivali i Kur'an i hadis na jedan list ili predmet,
- iz bojazni da se ljudi ne pozabave Sunnetom a zapostave Kur'an jer mnogi ashabi nisu još bili naučili Kur'an napamet,
- da se sačuva moć pamćenja kod muslimana, jer oslanjanje na pisanu riječ slabi pamćenje.
Nakon što su nestali ovi razlozi Allahov Poslanik s.a.v.s. dozvoljava zapisivanje Sunneta, i to je sam svojim postupkom potvrdio.
Prenosi se od Ibn Abbasa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. na samrti rekao: "Donesite mi knjigu da vam napišem nešto nakon čega nećete zalutati." Bilježe Buharija – sahih.
PREZIR PREMA ZAPISIVANJU IZ BRIGE ZA KUR'AN
Nakon smrti Allahovog Poslanika s.a.v.s. mnogi ashabi su nastavili sa zapisivanjem hadisa i sakupljanjem Sunneta s tim da su neki od njih to prezirali, kao što su Ebu Bekr r.a. i Omer r.a. iz razloga da se sačuva prvi izvor Šerijata, Kur'an.
Prenosi se od Urveta ibn Zubejra r.a. da je Omer r.a. htio zapisivati Sunnet, pa se posavjetovao sa ostalim ashabima i oni su mu preporučili da zapisuje. Omer je po tom pitanju činio istiharu mjesec dana i jednog dana, nakon što mu Allah podari odlučnost, reče: "Želio sam da zapišem Sunnet i sjetio sam se naroda koji je bio prije vas. Napisali su knjigu oko koje su se pozabavili i zapostavili Allahovu Knjigu. Ja, tako mi Allaha, nikada Allahovu Knjigu neću mješati s nečim drugim." (El-Hatib i Ibn Abdil-Berr)
U zapisivanju hadisa najviše su se isticali mlađi ashabi, nakon što je generacija starijih ashaba počela svakodnevno da nestaje. Oni su uložili veliki trud u zapisivanju hadisa i skupljanju Sunneta. Sakupljanje Sunneta za vrijeme ashaba može se predstaviti u nekoliko tačaka:
1. Podsticanje na pamćenje hadisa. Mnogi ashabi su naređivali svojim učenicima da zapisuju hadise da bi učvrstili pamćenje, zatim, kada bi utvrdili hadise, izbrisali bi ono što su napisali, da se ne bi oslanjali na knjigu i tako zapostavili pamćenje.
2. Jedni drugima bi pisali hadise. Usejd ibn Hudajr r.a. je napisao neke Poslanikove hadise i šerijatske presude Ebu Bekra, Omera i Osmana i poslao ih Mervanu ibn el-Hakemu. Zejd ibn Erkam je zapisao neke hadise i poslao ih Enesu ibn Maliku r.a.
3. Podsticali su svoje učenike na zapisivanje hadisa i njihovo uknjižavanje. Enes ibn Malik r.a. je podsticao svoje sinove na zapisivanje znanja. Govorio bi im: "Sinovi moji, zadržite (sačuvajte) znanje pisanjem." Također je govorio: "Nismo smatrali znanjem, znanje onoga koji ga nije zapisivao." (Tabekat - Ibn Said)
Od najpoznatijih sahifa (listova) na kojima su sakupljeni hadisi su: Sahifa od Ebu Bekra r.a. u kojoj je sakupio hadise o zekatu, Sahifa od Alije ibn Ebi Taliba r.a., Sahifa Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, poznata kao "Es-Sahifetu Es-Sidika."
Prenosi se od Mudžahida da je rekao: "Došao sam kod Abdullaha ibn Amra i uzeo sahifu koja je bila ispod njegovog ležaja, pa mi je on zabrani. Rekao sam mu: ’Prije mi nisi ništa zabranjivao.’ Reče: "Ovo je Es-Sadika, ovo je ono što sam lično čuo od Allahovog Poslanika." ("Takjidul-Ilm" El-Hatib)
Sve ove sahife su zapisane još za života Allahova Poslanika s.a.v.s.
NASTAJANJE VELIKIH ZBIRKI
Nakon ashaba, sakupljanje Sunneta i obavezu prenošenja vjere Islama, preuzeli su tabiini, poslije ashaba najbolja generacija. Oni su uložili veliki trud i učinili veliki hizmet na polju sakupljanja Sunneta, učenjem napamet, zapisivanjem i prenošenjem drugima. Neki tabiini, su poput ashaba prezirali zapisivanje hadisa iz razloga zbog kojih su to i ashabi činili, a kada bi nestalo tih razloga svi su bili složni oko zapisivanja hadisa, a čak su podsticali druge na to. Tabiini su se pribojavali da se zajedno sa hadisima ne zapišu i mišljenja drugih i da se poslije ne mogu razlikovati. Nakon što su učenici tabiina shvatili razliku između zabrane zapisivanja hadisa i zabrane zapisivanja mišljenja drugih zajedno sa hadisima, njihovi učitelji im dozvoljavaju da od njih zapisuju sunnet. Zapisivanje hadisa za vrijeme generacije tabiina je bilo mnogo raširenije nego za vrijeme ashaba. Na halkama, na kojima se izučavala vjera Islam, zapisivanje je postalo neminovna pojava i to iz sljedećih razloga:
- zbog raširenosti predaja hadisa, dužine seneda i mnoštva prenosilaca hadisa,
- zbog smrti velikog broja ashaba i starijih tabiina koji su napamet znali hadise. Postojala je bojazan da njihovom smrću nestane i zaboravi se dosta Sunneta,
- zbog slabljenja moći pamćenja i pojave mnoštva drugih navika,
- zbog pojave novotarija i izmišljanja hadisa na Poslanika s.a.v.s.,
- zbog toga što su nestali mnogi razlozi zbog kojih se preziralo zapisivanje Sunneta.
Za vrijeme ove generacije nastale su mnoge sahife (listovi) na kojima su bili zapisani hadisi. Od tih sahifa su: Sahifa Seida ibn Džubejra, učenika ibn Abbasa r.a., Sahifa Bešira ibn Nuhejka koju je napisao od Ebu Hurejre r.a., Sahifa od Mudžahida, ibn Abbasovog učenika, Sahifa Ebu Ejjuba es-Sihfijanija, Sahifa Hišama ibn Urveta ibn Zubejra i još mnoge druge.
Na ovaj način, iz generacije u generaciju, teklo je sakupljanje i zapisivanje Sunneta Allahovog Poslanika s.a.v.s. sve do trećeg i četvrtog hidžretskog stoljeća kada nastaju najpoznatije hadiske zbirke kao što su "Sahih" od Buharije, "Sahih" od Muslima i ostale poznate zbirke.
Ovo su bile i ostale najbolje generacije Islama, koje su od Allaha dž.š. počašćene da čine hizmet ovoj vjeri time što su je sačuvali i nama dostavili Sunnet Allahovog Poslanika, blago neizmjerne vrijednosti. Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Najbolja generacija je moja generacija, zatim oni koji dolaze poslije njih, pa zatim oni poslije njih."
Ovim je zahvaljujući Allahu s.v.t. i uz Njegovu pomoć, završena ova korisna knjižica.
