KUPOPRODAJA
Kupoprodaja je propisana Kur’anom. Uzvišeni Allah kaže: “Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu”. [Bekare 275] Sastavni dijelovi trgovine su: prodavac, kupac, ono što se prodaje (roba i slično), cijena, te oblik i način na koji je trgovina obavljena. Prodavac mora biti stvarni vlasnik onoga što prodaje ili opunomoćenik vlasnika, pametan, tj. da je svjestan šta radi. Uvjet za kupca je da mu bude dozvoljeno raspolaganje imovinom, u smislu da nije malouman, da nije dijete i da nije pod prisilom. Cijene moraju biti poznate. Uvjet za ono što se prodaje (robu) jeste da bude čista, da ju je moguće preuzeti, da je poznata, bilo na osnovu viđenja, opisa, ili količine, ako je to roba koja se može vagati ili mjeriti. Što se tiče robe koja je nečista, svi se slažu da je zabranjeno (haram) trgovanje alkoholom, mrljinama, svinjetinom, a razilaze se kad su u pitanju nečistoće za đubrenje njiva i vrtova, kao što je životinjski i ljudski izmet, većina odobrava tu prodaju, a Ebu Hanife odobrava prodaju i pasa. [Jasno je da Islam određuje gajenje pasa samo radi čuvanja i lova.] Oblik na koji je trgovina obavljena mora sadržavati ponudu i prihvatanje riječima koje upućuju na obostrano zadovoljstvo, kao npr.: “Prodao sam ti” i “Kupio sam”, ili da kupac kaže: “Prodaj mi to za toliko i toliko novca”, a prodavac odgovori “Prodao sam”. Nije dozvoljena prodaja pod prisilom, a što se tiče prodaje u nuždi ona je dozvoljena, ali je mekruh. Dovoljno je uručivanje jednog od njih. Dozvoljeno je da između kupca i prodavca bude posrednik (nakupac) pod uvjetom da se nakupac i prodavac među sobom slože o procentu raspodjele viška kojeg dobiju. Dozvoljeno je da se prilikom kupoprodaje uvjetuje određeno svojstvo kod robe, pa ako se to svojstvo nađe prodaja je ispravna, a ako se ne nađe kupoprodaja ne vrijedi. Ako vlasnik proda palmu, ili neku drugu voćku koja je oplođena i na kojoj su se već pojavili plodovi, plodovi će pripasti prodavcu, a ako se nisu bili pojavili pripast će kupcu. Prije nego što se raziđu prodavac i kupac imaju mogućnost izbora da ostanu pri ugovorenoj prodaji ili da odustanu od nje. Ako jedan od njih dvojce uvjetuje pravo izbora do određenog vremena on stiće to pravo do isteka tog vremena, neki učenjaci misle da vremenski rok ne može biti duži od tri dana.
ZABRANJENE KUPOPRODAJE
1. Nije dozvoljeno prodati robu prije nego što se ona preuzme od prvog prodavca. 2. Nije dozvoljeno prodavanje ribe u vodi, niti prodaja mladunčeta dok je u majčinoj utrobi. 3. Nije ispravno prodati plod prije nego što se pokaže njegova zrelost, niti žitarica prije očvršćenja zrna. 4. Nije ispravna prodaja robe bez njenog viđenja ili opisa njenog izgleda. 5. Nije dozvoljena prodaja mlijeka u vimenu ili masla u mlijeku. 6. Nije dozvoljeno da se nešto kupi i dadne prodavcu kapara pod uvjetom da, ako ostavi robu, novac pripadne njemu, tj. zabranjeno je prodavcu posjedovanje unaprijed primljenog novca, ako kupac odustane od kupovine. 7. Nije dozvoljena prodaja duga za dug. 8. Zabranjeno je (haram): a) Zabranjuje se obmana u trgovini, u smislu da se prodaje neka roba skuplje nego što je stvarna cijena te robe. [Nužno je ispravno vaganje to jest ostavljanje robe na vagi da se jasno vidi kolika je težina robe što isključuje bacanje robe brzinom na tas i dizanje na brzinu čime se obmanjuje.] b) Nedopustiva je obmana u prodaji robe, tako što bi se izložio bolji dio robe, a sakrilo ono što je slabo i ne vrijedi. c) Nije dopuštena prodaja dugo nepomužene stoke, to jest da se krava npr. ne muze neko vrijeme pred prodaju, te se u njenom vimenu nakupi više mlijeka, što navede kupca na uvjerenje da je ona izuzetna muzara. d) Zabranjena je prodaja robe s mahanom zbog koje joj se umanjuje vrijednost, pa ako kupac nije znao za to on ima pravo izbora. 9. Zabranjeno je da mještanin prodaje robu nekog sa strane to jest da stranac dođe s robom na pijacu s namjerom da je proda, pa mu jedan od mještana kaže: “Ostavi tu robu kod mene, pa ću ti ja nakon nekoliko dana prodati skuplje”, i ako je ta roba ljudima neophodno potrebna. 10. Zabranjeno je presretanje putnika da bi se od njih nešto kupilo prije nego što oni stignu na pijacu, u situaciji kad oni nisu upoznati sa cijenama i ponudama na tržištu, kao što je zabranjeno i nametanje na kupovinu svoga brata. 11. Zabranjeno je nadmetanje, to jest kupovanje robe po određenoj neadekvatnoj cijeni, kad ta roba nije potrebna, nego joj se želi podići cijena i tako zavesti kupca da je kupi. Ovakva prodaja se ponekad naziva prodaja obmane, jer ona podrazumijeva prodaju uz neznanje, rizik ili hazard. 12. Zabranjena je prodaja na prodaju i tada roba pripada prvom kupcu. 13. Zabranjeno je prodati grožđe (ili šljivu), ako se zna da će kupac od toga voća praviti alkohol. Dozvoljena je prodaja preko posrednika, prodaja tuđe robe bez njegove dozvole u slučajevima kad muž proda nešto što je u vlasništvu njegove supruge, bez njene dozvole ili da za tu robu nešto kupi. Inače kupoprodaja uopće ovisi o dozvoli vlasnika robe ili njegovog opunomoćenika. Dozvoljena je prodaja džuture onoga čija vrijednost nije detaljno poznata. Većina učenjaka dozvoljava povećanje cijene kao i produženje roka. Ovaj stav podržava i Ševkani. Nije dozvoljeno prodavanje onog što je oteto, ili ukradeno, ili onog što je zabranjeno, pa makar ono bilo pomiješano i sa onim što je dozvoljeno. Zabranjeno je često zaklinjanje prilikom prodaje i kupovine, a haram je obavljati kupoprodaju kad je vrijeme propisanog namaza kratko, kad prouči ezan za džumu, a i prema ostalim namazima se treba tako odnositi. Dozvoljena je prodaja, to jest uz mogućnost određene zarade, ali i gubitka. [Nasuprot tome, današnje banke to čine na način koji predstavlja jednu vrstu kamate, tako što invenstitor ulaže u neki projekat, uz saglasnost onog čiji će biti projekat, a kad ga završi toliko da bude spreman za proizvodnju doda stvarne troškove onoliko koliko invenstitor treba da zaradi i to postane dug na teret proizvođača kojeg će on podmiriti prije ili kasnije, a obično se dogovore da to bude kasnije. To je dakle kamata.] Dozvoljena je prodaja i kupovina mushafa, jedino imami Ahmed to ne dozvoljava. Nije dozvoljena prodaja robe dok je na svom prirodnom mjestu, kao što je rijeka, bunar, kiša i slično. Dozvoljena je prodaja vode kad se zaokruži, postane vlasništvom u bilo kom obliku, kao što je kopanje bunara i slično. Dozvoljena je prodaja nečeg naručenog, to jest kupovanje nečeg što će se uraditi prema narudžbi, pod uvjetom da se ugovori vrsta proizvoda, njegova svojstva i vrijednost, kako ne bi došlo do spora. Zabranjena je prodaja pod prisilom i u tom slučaju ljudi su dužni da pomognu ideju pozajmice dok nevoljnik ne izađe iz krize. Ako neko iz straha od vlasti iscenira neku prodaju ona nije važeća, jer se nije namjeravala prodaja, već izbjegavanje nepravde. Zabranjena je prodaja i kupovina u džamiji. Zabranjeno je krivo mjerenje. Ako neko kupi pokvarena jaja vraća ih prodavcu i uzima novac nazad. Dozvoljena je “semsera” a to je davanje robe na prodaju uz određivanje cijene i dozvoljavanje prodavcu da uzme sebi što zaradi preko te cijene. Svako uslovljavanje je dozvoljeno izuzev uslova koji su suprotni Allahovoj s.v.t. knjizi.
ODREĐIVANJE CIJENA
U ovom slučaju misli se na postavljanje precizne cijene za robu koja se namjerava prodavati, tako da se ne učini nepravda ni prodavcu ni kupcu. Allahov Poslanik s.a.v.s. je zabranio da vladar određuje cijene robi, jer postoji mogućnost činjenja nepravde, a ljudi su slobodni u svojim imovinskim postupcima. S druge strane, određivanje cijena prouzrokuje skrivanje robe, pa siromasi neće moći doći do nje. Vladaru je dozvoljeno da odredi cijenu robe kad trgovci suviše podignu cijene, čak je to i obaveza njegova u smislu zaštite prava naroda i sprječavanja skrivanja robe.
MONOPOL
Ihtikar znači kupiti neku robu i skloniti je sa tržišta, dok takve robe ponestane kod svijeta, pa joj onda povećati cijenu. Takav postupak je haram posebno, ako je sklonjeno više robe nego što je potrebno njemu i onima koje on izdržava godinu dana. Haram je iščekivanje vremena enormnih povećanja cijena da bi se prodala roba, a posebno, ako se to desi u vrijeme kada je kod ljudi vladala nestašica te robe. Ako bi određeni broj drugih trgovaca imao te robe i ljudi ne bi bili u krizi za nju, onda to ne bi bilo ihtikar.
OPOZIV KUPOPRODAJE
To je odustajanje prodavca ili kupca od robe zbog ne postojanja interesa za kupovinu kupca, ili zbog potrebe prodavca za tom robom. U tom slučaju on će tražiti raskid ugovora, što je poželjno i ugovor će se smatrati raskinutim, a kupoprodaja nevažećom pod uvjetom da roba koja bude prodata nije upropaštena, da nije umro jedan od učesnika u ugovoru ili pak da cijena te robe nije povećana niti smanjivana.
PLAĆANJE UNAPRIJED
Ovdje se misli na prodaju nečeg opisanog što će prodavac biti dužan i za šta će odmah primiti protunaknadu. Ovo se zove još i prodaja iz potrebe, jer je prodavcu potreban novac, a kupcu roba. Takva prodaja je dozvoljena pod uvjetom da bude ugovorena precizna količina ili mjera, određen rok isporuke i protunaknada u novcu, koja će se odmah isplatiti. Ne može se uzeti druga roba osim one koja je ugovorena, dok neki to dozvoljavaju i ovaj stav je ispravniji.
KAMATA
Kamata je zabranjena Kur’anom i hadisom. Riječ riba (kamata) znači povećanje, ovdje se misli na povećanje dobiti na osnovu transakcije. [Jedna vrsta kamate je da neko preda nekom novac na ime robe koja mu je potrebna, s tim da mu se u ratama vrati novac uz dodatak (kamatu) zbog toga što otplaćuje u ratama. Ovo je jedan neprihvatljivi čin jer se njime želi dozvoliti ono što je zabranjeno.] Postoje dvije vrste kamata: kamata uz višak i kamata na kredit. Prva vrsta kamate podrazumijeva prodaju jedne vrste hrane ili novca za istu vrstu uz povećanje, kao npr. prodaja jednog sa'a datula za sa'a i četvrt ili prodaja jedne oke srebra za oku i dirhem (srebreni). Druga vrsta, odnosno kreditna kamata ima dvije grupe: prva grupa je da čovjek bude nešto dužan drugom i kad dođe rok vraćanja duga ovaj mu kaže: “Ili ćeš mi vratiti dug, ili ću ti ga povećati”, i ako mu se dug ne vrati u dogovorenom roku on mu ga poveća za određeni procenat, ili kao neko pozajmi npr. deset dinara za petnaest dinara na određeni rok. Druga grupa je da onaj koji uzima kamatu proda jednu vrstu hrane za drugu vrstu, uz čekanje bez preuzimanja robe odmah. Kao kad bi neko prodao kantar datula za kantar pšenice na određeni rok, ili prodao jednu valutu za drugu, kao npr. deset dinara (zlatnika) za sto dvadeset dirhema (srebrenjaka) na određeno vrijeme. Ako proda hranu za bilo koji novac, dozvoljeno je kao i za sličnu hranu, za hranu koja se vaga istu količinu i za ono što se mjeri istu količinu. [Kamata je ulaganje novca kod firme koja garantuje procenat ulagaču zbog toga što mu se osigurava procenat bez obzira na prođu time on ne učestvuje u riziku niti u gubitku. U šeriatskom pravu postoji posebna oblast tzv. islamska ekonomija u kojoj su razrađeni vidovi poslovanja u Islamu čime se izbjegava poslovanje kojim se izaziva Allahova srdžba.]
ZAMJENA NOVCA
Ovdje se misli na prodaju jednog novca za drugi kao što je prodaja dinara za dirheme i obratno. [Prema tome trgovina papirnim banknotama je ispravna kad se radi o različitim valutama, kao što je zamjena dinara za džunejhe, ali pod navedenim uvjetima.] Da bi ova prodaja bila valjana uvjet je da se jedna gotovina zamjeni za drugu na licu mjesta. Zbog razlike u vrijednosti valuta dozvoljena je različita cijena novca. Kada se radi o istoj valuti, onda nije dozvoljena razlika u cijeni, jer bi to predstavljalo kamatu, kao što je spomenuto, a shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s.: “Ne prodajite zlato osim jednu količinu za istu takvu količinu”. [Muttefekun alejhi]
UDRUŽIVANJE U POSLU
Dozvoljeno je da se dvije ili više osoba udruže u zajednički posao u smislu Poslanikova s.a.v.s. hadisa: “Allahova ruka je nad dvojicom saradnika sve dok ne počnu varati jedan drugog”. [Ebu Davud] Udruživanje se sastoji u tome da se dvije ili više osoba udruže u imetku kojeg su između sebe sakupili u precizno određenim razmjerama. Udruživanje može biti na više načina: 1. udruživanje novca, 2. udruživanje rada, 3. udruživanje ugleda, 4. udruživanje u poslovanju.
1. UDRUŽIVANJE NOVCA - AKCIONARSTVO
Ovo udruživanje se sastoji u tome da se udruže osobe koje imaju pravo raspolaganja imetkom, sakupe određenu količinu imovine koja je na njih raspoređena u poznatim udjelima, pa zajednički rade na njenom povećanju dijeleći zaradu i gubitak između sebe, i to prema količini svačijeg udjela u zajedničkom kapitalu. Uvjeti za valjanost ovog udruživanja su: 1. Potrebno je da bude poznata količina zajedničkog kapitala kao i dio svakog od kompanjona. 2. Kapital mora biti u novcu, a ako bude u robi ona će se procijeniti prema njenoj vrijednosti na dan udruživanja. 3. Rad mora biti podijeljen između kompanjona prema udjelima, pa čiji udio bude iznosio četvrtinu kapitala, taj je dužan raditi svaki četvrti dan. 4. Ako jedan od kompanjona nekoga iznajmi da radi, nadnica mu će se davati od kapitala (glavnice). 5. Ako neko od kompanjona umre udruživanje se raspada potpuno.
2. UDRUŽIVANJE RADA
Ako se dvojica kompanjona udruže u određenoj zaradi, ili određenoj proizvodnji ono što zarade dijele podjednako, ili onako kako su se dogovorili prije udruživanja. Ovakvo udruživanje je dozvoljeno na osnovu sunneta. [Ebu Davud, Nesai i Ibn Madždže od Ebu Ubejde, a ovaj od Abdullaha.] Ako se jedan od njih razboli ili bude opravdano odsutan dijeliće međusobno ono što drugi zarade. Onaj zdravi ima pravo da nekog iznajmi kako bi radio umjesto bolesnog, a da uzme nadoknadu iz njegovog udjela.
3. UDRUŽIVANJE UGLEDA
Ovo udruživanje se sastoji u tome da se dvojica udruže i kupe neku robu bez ulaganja truda ili imetka već na osnovu njihovog ugleda (povjerenja), pa tu robu prodaju. U ovom slučaju sve što zarade ili izgube oni međusobno dijele.
4. UDRUŽIVANJE U OVLAŠTENJIMA
U cilju poslovnog udruživanja svaki od dvojice kompanjona međusobno se ovlaste kako bi mogli potpuno raspolagati imecima i radnom snagom. Ovakvo udruživanje ne odobrava većina islamskih učenjaka.
5. UDRUŽIVANJE RADI OSIGURANJA
Osiguravajuća preduzeća su šeriatski neispravna, jer ona ne posluju na principu dijeljenja zarade i gubitka, već na postojanju opasnosti i neizvjesnosti, a uz to ona trguju čovječijim ‘ivotom i smrću, onim što se nikako imetkom ne može nadoknaditi. Njihov profit je očit vid kamate. Ova udruženja su, prema tome, šeriatski potpuno neispravna.
PRAVO PREČE KUPOVINE
Kompanjon ima pravo da po istoj cijeni uzme udio svoga kompanjona u zemlji koju je ovaj prodao. Ovo je pravo kompanjona i šeriatski je potpuno opravdano. Uvjeti pod kojima se gubi pravo preče kupovine: 1. Ako se podijeli zemlja, odrede međe (granice) i oznaće putevi gubi se pravo na preču kupovinu. 2. Ako kompanjon bude prisutan kod kupoprodaje ili bude znao za prodaju, a ne bude tražio svoje pravo preče kupovine, on će izgubiti to pravo, ako je bio odsutan u tom slučaju on ima pravo potraživanja. 3. Ako kupac ono što je kupio uvakufi, pokloni ili dadne u milostinju, tada kompanjon gubi pravo preče kupovine. Kupcu pripada urod i prinos koji je odvojen. Ako nešto sagradi ili posadi voćku kompanjonu pripada vrijednost toga i to mu kupac treba garantovati. Jamstvo kupcu daje prodavac i on sva svoja potraživanja traži od prodavca. Pravo preče kupovine se ne može prodati ni pokloniti, to je u suprotnosti s ciljem radi kojeg je propisano to pravo, a cilj je otklanjanje štete od kompanjona.
KREDITIRANJE - DIONIČARSTVO
Mudareba je način poslovanja po kojem jedan čovjek dadne drugom određeni novac kojim će ovaj trgovati, s tim što će zarada biti podjeljena među njima onako kako su se dogovorili, a ako dođe do gubitka, on će ići samo na glavnicu. Ovaj oblik poslovanja propisan je i dozvoljen i u tome se slažu svi islamski učenjaci (idžma).
UVJETI ZA VALJANOST KREDITIRANJA - DIONIČARSTVA
1. Uloženi novac mora biti poznat (količinski). 2. Mora biti utanačen procenat zarade koje će pripasti radniku. 3. Ako se radilo o dogovoru po principu “Zaradu ćemo djeliti”, onda svakom pripada po polovina zarade. 4. Zarada se ne može djeliti bez pristanka obadviju strana. 5. Ako se podijeli zarada a u sljedećoj akciji dođe do gubitka on će se nadoknaditi iz glavnice. 6. Ako dođe do raskida mudareba i onaj koji je uložio imetak bude tražio podmirivanje svog udjela u robi, radnik mu je to dužan dati.
___________________________________________________________
