šejh dr. Dža'fer Idris
1. Počinitelji ovih sramnih djela kažu da ono čemu oni pozivaju jeste nova stvar koja nije bila poznata u različlitim društvima u prošlosti, jer kao takva nije bila dozvoljena. Oni tvrde da ta osuda nije ispravna za društva, poput zapadnog, koja su uveliko uznapredovala u demokratskoj slobodi i brizi za ljudska prava. No, mi znamo iz Knjige našeg Gospodara da to nije nova stvar kako oni tvrde; sve što oni traže danas tražio je i učinio Lutov, alejhi selam, narod, kao što će biti pokazano u nastavku. Kur'an nas uči da sličnosti u osobnim uvjetima rezultiraju sličnostima u riječima i djelima; narodi su međusobno slični usprkos različitom vremenskom razdoblju.
" Tako su isto govorili i oni prije njih, poput njihova govora. Njihova srca su slična."
(Al-Baqara, 118)
2. Oni tvrde da njihova zastranjena sklonost jeste nešto s čim su se oni rodili, da je dio njihovog "genetskog sklopa" i prirode - baš kao što su neki ljudi rođeni sa sklonošću prema suprotnom spolu, oni su rođeni sa sklonošću ka istom spolu. Međutim, Kur'an to negira kroz pripovijedanje o Lutovom narodu koji je bio prvi narod koji je započeo s ovom besramnošću.
" Zar vi činite bestidno djelo, s kakvim vas nijedan narod nije pretekao. Vi uistinu pristupate strasno muškarcima umjesto ženama; vi ste prestupnički narod."
(Al-A'raf, 80,81)
Da je njihova izjava "prirodna", neki prijašnji narodi bi sa tim bili rođeni, ako ništa onda bar neki pojedinci. Da je to prirodna stvar, zašto bi Allah osudio takvu praksu ? Čak i kada bi osnovi takve sklonosti bili prirodni, oni ne bi ni u kom slučaju mogli tvrditi da je njeno otvoreno prakticiranje prirodno stanje ili prirodni način djelovanja. Jer heteroseksualna sklonost jeste prirodno stanje. Otvoreno, javno prakticiranje seksualnih odnosa, čak i sa svojim supružnikom, nije prirodna stvar.
3. Baš kao što u današnjici ove zastranjenosti nastoje da iz stanja izoliranosti pređu u masovnost, tako je nastojao i Lutov narod.
" Zar vi pristupate muškarcima i presijecate put (pljačkom i ubojstvima) i činite na svojim sastancima odvratno djelo ? "
(Al-Ankabut, 29)
Zahtjevi ljudi sa ovakvim sklonostima je da ne budu natjerani od društva da se kriju, usprkos njihovom otvorenom skretanju sa pravog puta. Tako oni zahtijevaju da imaju ono što imaju ostali ljudi u društvu, kao što su pravo na brak, respekt i posao u svim državnim sektorima, bilo da se radi o vojnom, političkom, obrazovnom ili diplomatskom. Oni govore:
"Zašto se petljate u ono što činimo u svojim spavaćim sobama ?"
"Koja je razlika ukoliko osoba to čini sa nekim ko je iste vrste, bilo da je muškarac ili žena, ili suprotnog spola?"
Međutim, činjenica je da oni ne traže da čine ono što već rade privatno u svojim spavaćim sobama. Jer, ukoliko to čine privatno, to samo po sebi ne zahtijeva dozvolu savremenog zapadnog društva. To se ne smatra prekršajem ukoliko su suglasne obje strane. Ono što oni sada traže jeste u stvarnosti pravo da otvoreno izjavljuju da su oni od ove vrste, te da se društvo ne protivi njihovom ponašanju u javnosti koje ukazuje da su zastranili, baš kao što se ne protivi ponašanju koje je karakteristika onih koji su "ispravni" u svojim odnosima. Stavljam riječ "ispravan" pod navodne znake, jer davanje publiciteta i otvorenosti seksualnom činu, čak ako je on između muškarca i žene, i među vjenčanim osobama, nije uobičajeno za ispravne ljude, premda je to postalo uobičajeno u zapadnim društvima. Otvoreno prakticiranje poroka je gore od skrivanja istih, jer to vrijeđa i ljuti ispravne ljude i izaziva slabe među njima da učine ono što otvoreno čine oni koji su zastranili.
4. Stanje Lutovog naroda, kao što je vidljivo iz riječi našeg Gospodara, pokazuje da čak i otvorena, javna praksa ne predstavlja kraj puta, to je tek prva faza iza koje, kada ne postoji niko da je spriječi, slijedi faza prevlasti. Kada oni sa devijantnim navikama prevladavaju u društvu, kreposni ljudi postaju ograničeni, jer moraju sa njima da dijele naselja u istom gradu.
"Odgovor njegova naroda bio je samo to da su rekli: ' Protjerajte ih iz vašega naselja ! Oni su ljudi koji se mnogo čiste (od grijeha).'"
(Al-A'raf, 82)
5. Oni idu i dalje od ovoga: oni će se, ukoliko su u mogućnosti, međusobno potpomagati da navedu kreposne ljude da zajedno sa njima čine ta nedjela i poroke. Tako se Allahov poslanik Lut, neka je mir na njega, zabrinuo kada su mu došli meleki u obliku naočitih muškaraca. On je znao šta se može desiti sa ovim ljudima, za koje je njegov narod mislio da su obični ljudi. Tako je došlo do onoga čega se on pribojavao, ljudi su došli u žurbi i teškog daha. Lut je predložio da ožene njegove kćeri (bilo da su to njegove rođene kćeri ili kćeri iz njegovog naroda). Ali oni se nisu suzdržali, već su ga doveli u nezgodnu situaciju pred njegovim gostima:
" Kad su došli Naši poslanici (meleki) Lutu, (njihov dolazak) mu je bio nezgodan, pa je osjetio u duši tjeskobu zbog njih i rekao: " Ovo je strašan dan ! "
I dođe mu njegov narod žureći se njemu, a još odprije su radili nevaljala djela.
Reče (Lut): " O moj narode, ovo su moje kćeri. One su vam čiste pa se bojte Allaha i nemojte me sramotiti kod mojih gostiju. Nema li među vama čestit čovjek ? "
Oni rekoše: " Ti znaš da nama ne trebaju tvoje kćeri. Zaista ti znaš što mi hoćemo."
On reče: " Kad bih ja imao snage (da vas odbijem) ili da se oslonim na neku veliku silu (zaštitio bih od vašeg bijesa svoje goste)."
(Hud, 77-80)
6. Danas pobornici i počinitelji ovih nastranosti žele da se u društvu ozakone njihovi međusobni odnosi činom vjenčanja i da im se dodijele prava koja imaju supružnici. Međutim, ono što prepoznajemo u slučaju Lutovog naroda jeste da je ovaj porok sasvim razvratan po samoj svojoj prirodi, isključuje obavezivanje na jednog partnera ili čak na ograničeni broj partnera. Kada ovakvo ponašanje preuzme kontrolu nad jednim od partnera, on ne poznaje granice svojih djela. Kada osjeti ono što ga vuče ka takvim željama, obuzme ga jedna vrsta ludila koju on slijepo slijedi čineći grijeh sa bilo kim, bez obzira da li voli tu osobu ili ne. Uzmite u obzir riječi Uzvišenog Allaha kojima se opisuje njihovo stanje pri susretu i suočavanju sa Lutovim gostima:
" I dođe mu njegov narod žureći se njemu, a još odprije su radili nevaljala djela. "
7. Zatim, to je porok, bez obzira što većina ljudi smatra suprotno, povezan sa nasiljem i agresivnošću prema drugima; agresivnost koja prevazilazi seksualnu agresivnost. Ljudi iz Lutovog naroda koji su ovo prakticirali u svojim druženjima su ujedno bili i pljačkaši.
" Zar vi pristupate muškarcima i presijecate put (pljačkom i ubojstvima) i činite na svojim sastancima odvratno djelo ? "
8. Slijedeća stvar koja je začuđujuća ispravnoj osobi jeste savezništvo i saradnja između muškaraca i žena koji su zastranili. Za očekivati je da se međusobno ne vole, sve dok među njima postoji razlika utoliko da je svaka strana sklona svojoj vrsti, i da ne žele da imaju išta jedni sa drugima. Međutim, predanje o Lutovom narodu nas podsjeća da su neke od žena bile zadivljene samim zastranjivanjem među muškarcima i kao takve im se svidjele. Jedna takva žena je bila Lutova supruga, griješnica koju je Allah uništio zajedno sa njenim narodom, a spasio Luta i ostale članove njegove porodice.
