Uvod
Neka je hvala Uzvišenom Allahu i neka je mir i spas na našeg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.
Ljubav i naklonost prema Allahu subhanehu ve te'ala i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem treba da je na prvom mejstu, ali treba voljeti i sve one Njegove sljedbenike na pravom putu, družiti se s njima i pomagati im, a ujedno i odmagati i boriti se protiv Njegovih protivnika.
Jedan od osnovnih načela istinskog vjerovanja kojeg treba da se pridržava svaki musliman je – da slijedi i pomaže svoju braću u vjeri i da se bori protiv njihovih neprijatelja, da osjeća naklonost i ljubav prema sljedbenicima Allahovog jedinstva i čistog vjerovanja i da ih slijedi, te da mrzi svakog mušrika i da se bori protiv njega.
To načelo potiče još iz vremena «milleta» - vjere Ibrahimove alejhi selam i njegovih sljedbenika koji nam ostaviše u amanet da volimo Allahove subhanehu ve te'ala robove i s njima prijateljujemo i da preziremo mušrike i neprijateljski se prema njima postavimo. To je millet Ibrahima alejhi selam za koji Uzvišeni Allah kaže: «Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!» Mumtehine 4
Ovo načelo je i od Muhammedove sallallahu alejhi ve sellem vjere:
Rekao je Uzvišeni Allah: «O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.» Maide 51
Ovaj ajet izrazito zabranjuje privrženost sljedbenicima ranije objavljenih nebeskih knjiga, a o uopštenoj zabrani privrženosti nevjernicima Allah subhanehu ve te'ala kaže: «O vjernici, ako ste pošli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijeteljujte i ljubav im ne poklanjajte.» Mumtehine 1
Čak šta više – izrazito je zabranio vjerniku da slijedi i bude privržen nevjernicima pa čak ako su oni njegov najbliži rod. Allah subhanehu ve te'ala je rekao: «O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.» Tevbe 23
Također je rekao: «Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.» Mudžadele 22.
Mnogi muslimani zanemaruju ovaj jedan od osnovnih načela u islamu, čak šta više pojedini od onih koji se smatraju učenjacima i od onih koji pozivaju na istinsko vjerovanje govore da su kršćani naša braća – a to su veoma opasne riječi.
I kao što je Allah subhanehu ve te'ala izrazito zabranio prijateljevanje sa nevjernicima koji su neprijatelji islamskog akideta, tako je izrazito naredio prijateljevanje i povezivanje sa vjernicima. Rekao je Uzvišeni Allah: «Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti.» Maide 55-56
Također je rekao: «Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom …» Feth 29.
I rekao je: «Zaista su samo vjernici (muslimani) braća…» Hudžurat 10 Vjernici su braća u vjeri i akidetu, unatoč različitosti nacija, država, vremena.
Allah subhanehu ve te'ala je rekao: «Oni koji poslije njih dolaze – govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'» Hašr 10
Svi vjernici, od prvog koji je postojao na Zemlji pa do posljednjeg, unatoč udaljenosti njihovih domova i vremena u kojima su živjeli, su braća koja se međusobno vole jedni se za drugima povode i mole oprost jedan za drugog.
Prijateljevanje a i odricanje imaju svoje karakteristike po kojima se lakše prepoznavaju:
Karakteristike prijateljevanja sa nevjernicima
1. Sličnost u odijevanju, govoru i dr.
Sličnost s njima u odijevanju, govoru i drugim stvarima ukazuje na težnju i želju da im se sliči, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Ko oponaša neki narod i pripada mu.»
Zato se zabranjuje bilo kakva sličnost sa nevjernicima: u njihovim osobinama, običajima, vjerskim dužnostima, moralu, ponašanju kao što je npr. brijanje brade, puštanje dugih brkova, upotreba njihovog jezika osim u slučaju potrebe, u načinu odijevanja, jela, pića i ostalog.
2. Želja da se boravi u njihovoj državi i da se ne preseli u neku od muslimanskih država, s ciljem bježanja radi očuvanja vjere
Hidžra u ovom značenju i sa ovom namjerom je obaveza za svakog muslimana, jer boravak muslimana u zemlji nevjerstva ukazuje na prijateljevanje s nevjernicima. Zbog toga je Uzvišeni Allah izrazito zabranio boravak muslimana među nevjernicima ako je u mogućnosti da učini hidžru. Uzvišeni Allah kaže: «Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište. Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.» Nisa 97-99
Allah subhanehu ve te'ala ne opravdava boravak u zemljama nevjerstva osim onima slabima koji nisu u mogućnosti da učine hidžru, te onima koji u njima borave radi vjerskih interesa kao što je vjerska djelatnost pozivanja ka pravoj vjeri i širenje islama.
3. Putovanje u njihove zemlje s ciljem razonode i zabave
Putovanje u zemlje nevjernika je izrazito zabranjeno osim u slučaju neke velike potrebe kao što je liječenje, trgovina, sticanje i usavršavanje znanja u korisnim (za domovinu) naukama, a koje se ne može pridobiti u svojoj domovini. Tada je putovanje dozvoljeno i halal, ali samo onoliko vremena koliko traje potreba za tim. Nakon obavljenog posla obaveza svakog muslimana je da se vrati u svoju domovinu.
Takvo putovanje je uslovljeno time da onaj ko putuje mora sačuvati čistoću svoga imana i svoje vjere i izbjegavati sva ona mjesta ili situacije koje bi ga od nje udaljile i odvele na stranputicu. Mora biti oprezan i čuvati se raznoraznih intriga i spletki nevjernika i protivnika vjere.
Također, putovanje se dozvoljava i obaveza je ako je krajnji cilj onoga tko putuje vjerska djelatnost i širenje islama.
4. Pomaganje nevjernika i prijateljevanje sa njima u vezi sa stvarima koje bi mogle nanijeti štetu ostalim muslimanima i štićenje nevjernika
Ovo je od stvari koje izvode iz vjere čime onaj ko to uradi postaje otpadnik od vjere. Da nas Allah subhanehu ve te'ala zaštiti od toga.
5. Uzvišeni Allah je rekao
Potpomaganje sa nevjernicima, gajenje povjerenja u njih, dajući im odgovorne položaje čime otkrivaju tajne muslimana, te uzimati ih za prisne prijatelje i za savjetodavce.
«O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: 'Vjerujemo!' – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: 'Umrite od muke!' Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije. Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesili vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.» Ali Imran 118-120
Ovi Uzvišeni Kur'anski ajeti nam objašnjavaju i otkrivaju ono što nevjernici nose i kriju u svojim dušama prema muslimanima, spletke koje smišljaju protiv njih, raznorazne obmane i izdaje, te želje za nesrećama koje bi rado da im se dese i da im se na sve načine učini nepravda. Oni iskorištavaju dobrotu i povjerenje koje imaju muslimani do njih i ujedeno smišljaju i planiraju da ih snađe nesreća i bijeda i da iz toga izvuku korist.
Postoji predaja Imama Ahmeda od Ebu Musa El-Eš'arija radijallahu anhu, kako je jedne prilike rekao: «Rekoh Omeru radijallahu anhu: 'Uzeo sam kršćanina za svog pisara.' A on mi na to odgovori: 'Tako ti Allaha, šta se s tobom zbiva?! Zar nisi čuo da je Uzvišeni Allah rekao: 'O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.' (Maide 51) Zar nisi mogao naći pravovjernika?' Rekoh mu: 'O vladaru pravovjernih, meni njegovo znanje, a njemu njegova vjera.' Reče: 'Ne poštuj one koje je Allah ponizio, niti daj moći onome koje je Allah omalovažio, niti približuj one koje je Allah udaljio.»
Postoji i jedna druga njegova i Muslimova predaja o Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem kada je krenuo prema Bedru i pođe za njim jedan mušrik, te ga stiže kod El-Harre pa mu reče: «'Želio bih da te slijedim i dijelim s tobom dobor i zlo.' Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga upita: 'Da li vjeruješ u Allaha i Njegovog Poslanika.' Odgovori: 'Ne.' Reče mu: 'Vrati se, ne treba mi pomoć mušrika.'»
Ove predaje nam uakzuju i objašnjavaju korist zabrane prijateljevanja sa nevjernicima u stvarima koje bi mogle da ugroze sigurnost muslimana, odaju njihove tajne, te im nanesu nesreću i zlo.
Primjer toga imamo u današnje vrijeme: Nevjernicima je dopušteno da stupe na svetu muslimansku zemlju Biladul Haramejniš Šerifejni gdje su ih učinili radnicima, vozačima, slugama, vaspitačima u kućama i pomiješali ih sa svojim porodicama, ili su ih pomiješali sa muslimanima u njihovoj zemlji.
6. Upotreba kršćanskog datuma, a pogotovo datuma koji ukazuje na njihove svetinje i svete praznike
Kršćanski datum je podsjećanje na rođenje Isa alejhi selam kojeg su oni sami od sebe uveli, i koji nije dio vjere Isa alejhi selam. Upotreba tog datuma znači učestvovanje u oživljavanju njihovih osjećanja i praznika.
Da bi se to izbjeglo ashabi su - radijallahu anhum - datirali računanje vremena u vrijeme halife Omera - radijallahu anhu – odbacili su datume nevjernika i otpočeli računanje vremena od hidžre Poslanika sallallahu alejhi ve sellem što ukazuje na obavezu suprostavljanju nevjernicima u ovoj, a i u drugim stvarima koje su karakteristične za njih. Neka nam Allah subhanehu ve te'ala pomogne.
7. Sudjelovanje u njihovim praznicima i pružanje pomoći u njihovom organizovanju, te upućivanje čestitki povodom tih praznika ili odlazak na mjesto njihovog praznovanja
Uzvišeni Allah je objasnio Svoje riječi: «…i oni koji ne svjedoče lažno…» Furkan 72
Drugim riječima, osobina istinskih robova Milostivog je da ne prisustvuju praznicima nevjernika.
8. Hvaljenje i uzdizanje njihove kulture, civilizacije, te oduševljavanje njihovim moralom i vještinama ne obazirući se na bezvrijednost njihove ideologije i iskrivljenost njihove vjere
Uzvišeni je rekao:
«I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.» Ta Ha 131
Značenje ovog časnog ajeta nije da muslimani ne stvaraju i ne koriste se legalno stvorenim istaknutim industrijskim, ekonomskim i vojnim dostignućima, čak šta više – to im je obaveza, jer Allah subhanehu ve te'ala je rekao: «I protiv njih pripremite koliko god možete snage…» Enfal 60
Uistinu su ovozemaljske blagodati vlasništvo muslimana. Uzvišeni Allah je rekao: «Reci: 'Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?' Reci: 'Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.'»
Također je rekao: «I daje vam da s ekoristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega…» Džasije 13
I reče: «On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio…» Bekare 29
Obaveza je muslimanima da prednjače u iskorištavanju tih blagodati i koristi, i da ne dopuste da to čine nevjernici. Muslimani treba da razvijaju sopstveno znanje i dostignuća.
9. Djecu imenovati neislamskim imenima
Mnogi muslimani daju svojim sinovima i kćerima strana imena i nemuslimanska, a ostavljaju imena svojih očeva, majki, djedova, nana, ili poznata imena u njihovoj zajednici.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Najljepša imena su Abdullah i Abdurrahman.»
Posljedica takve promjene u davanju stranih imena su generacije koje nose čudna imena što uzrokuje postepeno odvajanje ili rascijep starih i novih generacija, i prekida vezu među porodicama koje su bile poznate po svojim specifičnim i cijenjenim imenima.
10. Tražiti oprost za njih i tražiti da im se Allah smiluje nakon njihove smrti
Uzvišeni Allah je to izrazito zabranio, rekavši: «Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u džehennemu biti.» Tevbe 113, jer ono obuhvata voljenje nevjernika i slaganje sa njihovim postupcima.
Neke osobine prijateljevanja sa vjernicima
1. hidžra u zemlju muslimana i napuštanje zemalja nevjernika
Hidžra je preseljenje iz zemlje nevjernika u zemlju muslimana radi očuvanja vjere. Hidžra u ovom značenju i s ovim ciljem je obaveza sve do Kijameta. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se odrekao od svakog muslimana koji boravi među nevjernicima i zabranio je boravak u njihovoj sredini osim u slučaju nemogućnosti da se učini hidžra, ili ako je razlog boravka muslimana u skladu s vjerskim interesima kao što je vjerska djelatnoct i širenje islama.
Uzvišeni Allah je rekao: «Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište. Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.» Nisa 97-99
2. Ukazivanje pomoći muslimanima i lična potpora, ili u novcu, ili djelu, ili u riječima njihovim, vjerskim i životnim potrebama
Uzvišeni Allah je rekao: «A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima…» Tevbe 71
Također je rekao: «A ako vas zamole da ih u vjeri pomognete, dužni ste da im u pomoć priteknete, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate.» Enfal 72
3. Suosjećanje u njihovom bolu i njihovoj radosti
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Muslimani su u prijateljstvu, osjećanjima i milosti kao jedno tijelo – ako jedan njegov dio nešto zaboli i ostali dijelovi tijela to osjećaju kroz groznicu i nesanicu.» Također je rekao: «Vjernik je vjerniku kao dva zida koja podupiru jedan drugoga i ispreplete prste svojih ruku (da bi to objasnio).»
4. Upućivanje savjeta i traženje dobra za njih: ne nanositi im nepravdu i ne varati ih
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Nitko od vas neće biti pravi vjernik sve dok svome bratu ne bude želio ono što želi sebi.» Također je rekao: «Svaki musliman je brat drugom muslimanu. Ne smije ga omalovažavati. Uskratiti mu pomoć niti ga prepustiti nesreći. Dovoljno je čovjeku zla, ako bude omalovažavao svoga brata muslimana. Muslimanu je zabranjeno da proliva krv drugog muslimana, da šteti njegovom novcu i njegovom dostojanstvu.»
Poručio nam je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: «Ne mrzite se međusobno, niti se svađajte ni nadmećite međusobno. Nemojte jedan drugom u trgovini nanositi štetu. Allahovi robovi – budite braća!»
5. Poštivati i uvažavati ih, ne govoriti im ružno niti prigovarati
Uzvišeni Allah je rekao: «O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se na pokaju – sami sebi čine nepravdu. O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.» Hudžurat 11-12
6. Musliman treba da je uz muslimane u nesreći i u sreći, i u bijedi i u blagostanju
Suprotno licemjerima i dvoličnjacima koji su uz vjernike onda kada su u sreći i blagostanju, a ostavljaju ih kada ih zadesi nesreća i bijeda.
Uzvišeni Allah je rekao: «One koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas?", a ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?" Nisa 141
7. Međusobno posjećivanje, želja za međusobnim druženjem i susretima
U hadis kudsiju Allah subhanehu ve te'ala kaže: «Dužnost Mi je da budem naklonjen i volim one koji se u Moje ime posjećuju.» a jedan drugi hadis kaže: «Neki čovjek pođe da posjeti svoga brata u vjeri, pa mu Allah posla meleka koji ga presretne i upita: 'Kamo si naumio?' Čovjek odgovori: 'Da posjetim svoga brata u vjeri.' Melek ga upita: 'Da li imaš kakve koristi od njega?' Odgovori: 'Ne. Volim ga zato što mi je brat u vjeri.' Melek mu odgovori: 'A ja sam Allahov izaslanik tebi koji ti poručuje da te je Allah zavolio isto onako kako si i ti zavolio njega.'»
8. Međusobno uvažavanje prava muslimana
Nije dozvoljeno da se neko miješa dok musliman nešto prodaje, niti dok kupuje. Niti je dozvoljeno zaručivati onu ženu koju je on već zaručio, niti muslimane ometati u dozvoljenim poslovima koje su oni prije njih uradili.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Ne smije jedan čovjek prodavati nekome nešto za vrijeme dok mu to njegov brat musliman prodaje, niti smije da zaručuje ženu koju je on već zaručio.» A u drugoj predaji se kaže: «Ne smije se cjenkati dok se njegov brat (kupujući nešto) cjenka.»
9. Biti milostiv prema nemoćnoj braći
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Ne pripada našem ummetu onaj tko ne poštuje naše velikane i koji nije milostiv prema našim nemoćnicima.» Također je rekao: «Allahsam daje pomoć u borbi i daje vam opskrbu samo zbog vaših slabih koji su među vama.»
Uzvišeni Allah je rekao: «Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu…» Kehf 28
10. Upućivanje dova za njih i traženje oprosta za njih
Uzvišeni Allah je rekao: «Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!» Muhammed 19
Također je rekao: "Gospodaru naš, oprosti nama o braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…» Hašr 10
Napomena:
Uzvišeni Allah je rekao: «Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.» Mumtehine 8
Značenje ovog časnog ajeta je da musliman treba biti pravedan i dobar prema nevjernicima koji nisu nepravedni prema muslimanima, i koji ih nisu istjerali sa njihovih ognjišta. Muslimani treba na pravdu da uzvrate pravdom i budu dobri u kontaktu sa njima što se tiče opštih poslova, ali ne treba da im pružaju svoju ljubav i da im ne poklanjaju svoja srca, jer Allah subhanehu ve te'ala:
«…da činite dobro i da budete pravedni prema onima…», a nije rekao «Prijateljujte s njima i volite ih.» Sličan ovome je i ajet koji govori o roditeljima nevjernicima: «A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća…» Lukman 15
Pripovijeda se da je Esmi radijallahu anha došla njena majka i željela da ostane s njom u rodbinskoj vezi, a majka joj je bila nevjernica. Esma je za to tražila dozvolu od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a on joj reče: 'Održavaj rodbinsku vezu sa svojom majkom.'» Jer Uzvišeni Allah je rekao: «Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.» Mudžadele 22.
Održavanje rodbinske veze, dobročinstvo i opšti kontakt su jedna, a ljubav i naklonost druga stvar.
Dobročinstvo i lijepo ponašanje prema nevjerniku – približava nevjernika islamu, i smatraju se jednim od načina sa've (upućivanja u islam), dok ljubav i prijateljevanje ukazuju na podržavanje i priznavanje onoga u što nevjernik vjeruje kao i zadovoljavanje time što uzrokuje udaljavanje od islama.
Zabrana prijateljevanja sa nevjernicima ne znači i zabranu ophođenja sa njima u legalnoj trgovini, uvozu korisne robe i proizvoda, te u korištenju njihovih iskustava i otkrića.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je jednom prilikom unajmio Ibn Erejkat Eljesija kao vodiča premda je bio kafir, a u nekoliko navrata je posuđivao od pojedinih jevreja.
A muslimani i dan danas uvoze od nevjernika robu i proizvode i sa njima na čisto ekonomskoj bazi i oni time nisu naši dobročinitelji, jer mi pošteno plaćamo.
I to nije i ne treba biti razlog za međusobnu privrženost i pokazivanje ljubavi i naklonosti prema njima, jer Allah subhanehu ve te'ala nas je obavezao da volimo i da prijateljujemo sa vjernicima, a da mrzimo nevjernike i da se borimo protiv njih.
Uzvišeni Allah je rekao: «Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovom putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge vole i potpomažu.» Enfal 72
Također je rekao: «Nevjernici jedni druge potpomažu. Ne postupite li tako, nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki.» Enfal 73
A Njegove riječi: «…nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki.», Hafiz Ibn Kesir je ovako objasnio: «Ako ne odbijete od sebe nevjernike i one koji pripisuju Allahu subhanehu ve te'ala druga, te ako se ne družite sa vjernicima – postaćete takvo društvo u kome će zavladati licemjerstvo i dvoličnjaštvo i u kojem će se vjernici izmiješati sa nevjernicima i zavladaće među ljudima raznorazni i dugotrajni poroci i izopačenost.»
A to je upravo ono što se dešava u današnje vrijeme, a jedino je Allah subhanehu ve te'ala Onaj koji pomaže i od koga treba pomoć tražiti.
Kategorije ljudi koji zaslužuju privrženost ili odricanje
Kada se govori o privrženosti i odricanju postoje tri grupe ljudi:
1. Oni koji vole iskreno i bez ikakve mržnje
U ovoj grupi su svi iskreni vjernici: poslanici, iskreni ljudi, šehidi i dobri ljudi.
Na njihovom čelu je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i prema njemu treba osjećati naklonost i ljubav veću i od ljubavi prema samom sebi, svom djetetu, roditeljima i svim drugim ljudima.
Zatim njegove žene, - majke vjernika – njegov časni rod i njegove plemenite ashabe, naročito prvu četvoricu halifa, zatim desetoricu kojima je obećan džennet, muhadžire i ensarije učesnike Bedra, Ridvana (prisege) te sve ostale njegove privrženike radijallahu anhum.
U ovoj grupi su i svi ostali sljedbenici i prve generacije, prethodnici ovog ummeta i njegove vođe, poput četvorice osnivača mezheba.
Uzvišeni Allah je rekao: «Oni koji poslije njih dolaze – govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'» Hašr 10
Ne mrzi ashabe i prethodnike ovog ummeta onaj u čijem je srcu iman, već ih mrze nevjernici, oni koji su skrenuli s pravog puta, licemjeri, protivnici islama kao što su rafidije (ši'ije) i haridžije. Da nas Allah subhanehu ve te'ala zakloni i sačuva!
2. Oni koji istinski mrze i neprijateljski su raspoloženi – ne smije im se pružiti prijateljstvo i naklonost
A to istinski nevjernici među nevjernicima, mušrici, munafici, bogohulnici, heretici različitih rasa i nacija.
Uzvišeni Allah je rekao: «Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.» Mudžadele 22.
Također je Allah subhanehu ve te'ala rekao grdeći sinove Izraela: «Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. A da vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici.» Maide 80-81
3. Oni koji i vole i mrze istovremeno
U njima se spajaju ljubav i mržnja – oni su griješni vjernici. Voliti ono što je u njima od imana, a mrziti ono što je u njima od grijeha koji su manji od kufra i širka.
Naklonost i ljubav prema njima treba izražavati kroz savjetovanje, ali i osporavanje. Ne smije se prelaziti preko njihovih grijeha nego ih u tome treba osporavati i tražiti od njih da rade dobro i dozvoljeno, a da se klone nedozvoljenog. Treba nad njima primjenjivati šeriatske kazne i kažnjavati ih za prekršaje sve dok ne ostave svoju naklonost ka griješenju i zatraže oprost za počinjene grijehe i loša djela.
Ne treba ih mrziti potpuno niti ih se odreći kao što to rade haridžije kada su u pitanju veliki grijesi koji su manji od širka.
Niti ih treba voljeti potpuno kao što to rade murdžije. Treba sa njima umjereno postupati, onako kako smo pomenuli u ljubavi i principima koji važe za sljedbenike sunneta i džema'ata.
Ljubav u ime Allaha subhanehu ve te'ala i mržnja u ime Allaha subhanehu ve te'ala su najčvršće strane imana, a čovjek će na Sudnjem danu s onim koga je volio na ovom svijetu, kao što je to naglašeno u Poslanikovom sallallahu alejhi ve sellem hadisu.
Ali, stvari su se izmijenile i većina ljudi voli i teži onome ko dunjaluk posjeduje. Slijedi onoga koji ima dunjalučke blagodati, pa čak ako je on i neprijatelj Allahov subhanehu ve te'ala, Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i islama.
A onoga ko ne posjeduje dunjalučke blagodati, pa čak kada bi bio i Allahov namjesnik i namjesnik Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem – ne vole, ponižavaju i njegovi su protivnici.
Rekao je Abdullah ibn Abbas radijallahu anhuma: «Ko voli i ko mrzi zbog Allaha, ko prijateljuje i bori se u ime Allaha – dobija Allahovu pomoć, a oni koji se bratime i prijateljuju zbog dunjalučkog interesa, a ne u Allahovom imenu, ne nalaze ništa.» Bilježi ga Ibn Džerir.
Ebu Hurejre radijallahu anhu je rekao: «Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: 'Zaista je Uzvišeni Allah rekao: 'Onoga ko napadne Moga namjesnika – objavljujem mu rat.'» Hadis bilježi Buhari.
A Allahu subhanehu ve te'ala najmrži neprijatelji su oni koji napadaju Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem ashabe radijallahu anhum, vrijeđaju ih i ponižavaju.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Tako vam Allaha, tako vam Allaha lijepo se odnosite prema mojim ashabima. Ne uzimajte ih na nišan (tj. ne ogovarajte ih). Ko im nanese nepravdu – učinio je nepravdu meni. A ko učini nepravdu meni – učinio je nepravdu prema Allahu. A ko učini nepravdu prema Allahu – samo što ga Allah ne uzme.» Bilježe Tirmizi i drugi.
Međutim, došlo je vrijeme da se mnoge frakcije i grupe koje su skrenuli sa pravog puta protive, ponižavaju ashabe i hule i to smatraju sastavnim dijelom svoga vjerovanja.
Utječemo se Uzvišenom Allahu od Njegove srdžbe i Njegove kazne. Njega jedinog molimo za pomoć i milost. Neka je mir, spas i milost na našeg Poslanika, njegov rod i sve njegove ashabe.
__________________________________________________________________________________
Ovim je zahvaljujući Allahu s.v.t. i uz Njegovu pomoć završena ova korisna knjižica.
Neka je hvala Uzvišenom Allahu i neka je mir i spas na našeg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.
Ljubav i naklonost prema Allahu subhanehu ve te'ala i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem treba da je na prvom mejstu, ali treba voljeti i sve one Njegove sljedbenike na pravom putu, družiti se s njima i pomagati im, a ujedno i odmagati i boriti se protiv Njegovih protivnika.
Jedan od osnovnih načela istinskog vjerovanja kojeg treba da se pridržava svaki musliman je – da slijedi i pomaže svoju braću u vjeri i da se bori protiv njihovih neprijatelja, da osjeća naklonost i ljubav prema sljedbenicima Allahovog jedinstva i čistog vjerovanja i da ih slijedi, te da mrzi svakog mušrika i da se bori protiv njega.
To načelo potiče još iz vremena «milleta» - vjere Ibrahimove alejhi selam i njegovih sljedbenika koji nam ostaviše u amanet da volimo Allahove subhanehu ve te'ala robove i s njima prijateljujemo i da preziremo mušrike i neprijateljski se prema njima postavimo. To je millet Ibrahima alejhi selam za koji Uzvišeni Allah kaže: «Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!» Mumtehine 4
Ovo načelo je i od Muhammedove sallallahu alejhi ve sellem vjere:
Rekao je Uzvišeni Allah: «O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.» Maide 51
Ovaj ajet izrazito zabranjuje privrženost sljedbenicima ranije objavljenih nebeskih knjiga, a o uopštenoj zabrani privrženosti nevjernicima Allah subhanehu ve te'ala kaže: «O vjernici, ako ste pošli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijeteljujte i ljubav im ne poklanjajte.» Mumtehine 1
Čak šta više – izrazito je zabranio vjerniku da slijedi i bude privržen nevjernicima pa čak ako su oni njegov najbliži rod. Allah subhanehu ve te'ala je rekao: «O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.» Tevbe 23
Također je rekao: «Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.» Mudžadele 22.
Mnogi muslimani zanemaruju ovaj jedan od osnovnih načela u islamu, čak šta više pojedini od onih koji se smatraju učenjacima i od onih koji pozivaju na istinsko vjerovanje govore da su kršćani naša braća – a to su veoma opasne riječi.
I kao što je Allah subhanehu ve te'ala izrazito zabranio prijateljevanje sa nevjernicima koji su neprijatelji islamskog akideta, tako je izrazito naredio prijateljevanje i povezivanje sa vjernicima. Rekao je Uzvišeni Allah: «Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti.» Maide 55-56
Također je rekao: «Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom …» Feth 29.
I rekao je: «Zaista su samo vjernici (muslimani) braća…» Hudžurat 10 Vjernici su braća u vjeri i akidetu, unatoč različitosti nacija, država, vremena.
Allah subhanehu ve te'ala je rekao: «Oni koji poslije njih dolaze – govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'» Hašr 10
Svi vjernici, od prvog koji je postojao na Zemlji pa do posljednjeg, unatoč udaljenosti njihovih domova i vremena u kojima su živjeli, su braća koja se međusobno vole jedni se za drugima povode i mole oprost jedan za drugog.
Prijateljevanje a i odricanje imaju svoje karakteristike po kojima se lakše prepoznavaju:
Karakteristike prijateljevanja sa nevjernicima
1. Sličnost u odijevanju, govoru i dr.
Sličnost s njima u odijevanju, govoru i drugim stvarima ukazuje na težnju i želju da im se sliči, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Ko oponaša neki narod i pripada mu.»
Zato se zabranjuje bilo kakva sličnost sa nevjernicima: u njihovim osobinama, običajima, vjerskim dužnostima, moralu, ponašanju kao što je npr. brijanje brade, puštanje dugih brkova, upotreba njihovog jezika osim u slučaju potrebe, u načinu odijevanja, jela, pića i ostalog.
2. Želja da se boravi u njihovoj državi i da se ne preseli u neku od muslimanskih država, s ciljem bježanja radi očuvanja vjere
Hidžra u ovom značenju i sa ovom namjerom je obaveza za svakog muslimana, jer boravak muslimana u zemlji nevjerstva ukazuje na prijateljevanje s nevjernicima. Zbog toga je Uzvišeni Allah izrazito zabranio boravak muslimana među nevjernicima ako je u mogućnosti da učini hidžru. Uzvišeni Allah kaže: «Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište. Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.» Nisa 97-99
Allah subhanehu ve te'ala ne opravdava boravak u zemljama nevjerstva osim onima slabima koji nisu u mogućnosti da učine hidžru, te onima koji u njima borave radi vjerskih interesa kao što je vjerska djelatnost pozivanja ka pravoj vjeri i širenje islama.
3. Putovanje u njihove zemlje s ciljem razonode i zabave
Putovanje u zemlje nevjernika je izrazito zabranjeno osim u slučaju neke velike potrebe kao što je liječenje, trgovina, sticanje i usavršavanje znanja u korisnim (za domovinu) naukama, a koje se ne može pridobiti u svojoj domovini. Tada je putovanje dozvoljeno i halal, ali samo onoliko vremena koliko traje potreba za tim. Nakon obavljenog posla obaveza svakog muslimana je da se vrati u svoju domovinu.
Takvo putovanje je uslovljeno time da onaj ko putuje mora sačuvati čistoću svoga imana i svoje vjere i izbjegavati sva ona mjesta ili situacije koje bi ga od nje udaljile i odvele na stranputicu. Mora biti oprezan i čuvati se raznoraznih intriga i spletki nevjernika i protivnika vjere.
Također, putovanje se dozvoljava i obaveza je ako je krajnji cilj onoga tko putuje vjerska djelatnost i širenje islama.
4. Pomaganje nevjernika i prijateljevanje sa njima u vezi sa stvarima koje bi mogle nanijeti štetu ostalim muslimanima i štićenje nevjernika
Ovo je od stvari koje izvode iz vjere čime onaj ko to uradi postaje otpadnik od vjere. Da nas Allah subhanehu ve te'ala zaštiti od toga.
5. Uzvišeni Allah je rekao
Potpomaganje sa nevjernicima, gajenje povjerenja u njih, dajući im odgovorne položaje čime otkrivaju tajne muslimana, te uzimati ih za prisne prijatelje i za savjetodavce.
«O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: 'Vjerujemo!' – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: 'Umrite od muke!' Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije. Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesili vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.» Ali Imran 118-120
Ovi Uzvišeni Kur'anski ajeti nam objašnjavaju i otkrivaju ono što nevjernici nose i kriju u svojim dušama prema muslimanima, spletke koje smišljaju protiv njih, raznorazne obmane i izdaje, te želje za nesrećama koje bi rado da im se dese i da im se na sve načine učini nepravda. Oni iskorištavaju dobrotu i povjerenje koje imaju muslimani do njih i ujedeno smišljaju i planiraju da ih snađe nesreća i bijeda i da iz toga izvuku korist.
Postoji predaja Imama Ahmeda od Ebu Musa El-Eš'arija radijallahu anhu, kako je jedne prilike rekao: «Rekoh Omeru radijallahu anhu: 'Uzeo sam kršćanina za svog pisara.' A on mi na to odgovori: 'Tako ti Allaha, šta se s tobom zbiva?! Zar nisi čuo da je Uzvišeni Allah rekao: 'O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.' (Maide 51) Zar nisi mogao naći pravovjernika?' Rekoh mu: 'O vladaru pravovjernih, meni njegovo znanje, a njemu njegova vjera.' Reče: 'Ne poštuj one koje je Allah ponizio, niti daj moći onome koje je Allah omalovažio, niti približuj one koje je Allah udaljio.»
Postoji i jedna druga njegova i Muslimova predaja o Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem kada je krenuo prema Bedru i pođe za njim jedan mušrik, te ga stiže kod El-Harre pa mu reče: «'Želio bih da te slijedim i dijelim s tobom dobor i zlo.' Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga upita: 'Da li vjeruješ u Allaha i Njegovog Poslanika.' Odgovori: 'Ne.' Reče mu: 'Vrati se, ne treba mi pomoć mušrika.'»
Ove predaje nam uakzuju i objašnjavaju korist zabrane prijateljevanja sa nevjernicima u stvarima koje bi mogle da ugroze sigurnost muslimana, odaju njihove tajne, te im nanesu nesreću i zlo.
Primjer toga imamo u današnje vrijeme: Nevjernicima je dopušteno da stupe na svetu muslimansku zemlju Biladul Haramejniš Šerifejni gdje su ih učinili radnicima, vozačima, slugama, vaspitačima u kućama i pomiješali ih sa svojim porodicama, ili su ih pomiješali sa muslimanima u njihovoj zemlji.
6. Upotreba kršćanskog datuma, a pogotovo datuma koji ukazuje na njihove svetinje i svete praznike
Kršćanski datum je podsjećanje na rođenje Isa alejhi selam kojeg su oni sami od sebe uveli, i koji nije dio vjere Isa alejhi selam. Upotreba tog datuma znači učestvovanje u oživljavanju njihovih osjećanja i praznika.
Da bi se to izbjeglo ashabi su - radijallahu anhum - datirali računanje vremena u vrijeme halife Omera - radijallahu anhu – odbacili su datume nevjernika i otpočeli računanje vremena od hidžre Poslanika sallallahu alejhi ve sellem što ukazuje na obavezu suprostavljanju nevjernicima u ovoj, a i u drugim stvarima koje su karakteristične za njih. Neka nam Allah subhanehu ve te'ala pomogne.
7. Sudjelovanje u njihovim praznicima i pružanje pomoći u njihovom organizovanju, te upućivanje čestitki povodom tih praznika ili odlazak na mjesto njihovog praznovanja
Uzvišeni Allah je objasnio Svoje riječi: «…i oni koji ne svjedoče lažno…» Furkan 72
Drugim riječima, osobina istinskih robova Milostivog je da ne prisustvuju praznicima nevjernika.
8. Hvaljenje i uzdizanje njihove kulture, civilizacije, te oduševljavanje njihovim moralom i vještinama ne obazirući se na bezvrijednost njihove ideologije i iskrivljenost njihove vjere
Uzvišeni je rekao:
«I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.» Ta Ha 131
Značenje ovog časnog ajeta nije da muslimani ne stvaraju i ne koriste se legalno stvorenim istaknutim industrijskim, ekonomskim i vojnim dostignućima, čak šta više – to im je obaveza, jer Allah subhanehu ve te'ala je rekao: «I protiv njih pripremite koliko god možete snage…» Enfal 60
Uistinu su ovozemaljske blagodati vlasništvo muslimana. Uzvišeni Allah je rekao: «Reci: 'Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?' Reci: 'Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.'»
Također je rekao: «I daje vam da s ekoristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega…» Džasije 13
I reče: «On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio…» Bekare 29
Obaveza je muslimanima da prednjače u iskorištavanju tih blagodati i koristi, i da ne dopuste da to čine nevjernici. Muslimani treba da razvijaju sopstveno znanje i dostignuća.
9. Djecu imenovati neislamskim imenima
Mnogi muslimani daju svojim sinovima i kćerima strana imena i nemuslimanska, a ostavljaju imena svojih očeva, majki, djedova, nana, ili poznata imena u njihovoj zajednici.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Najljepša imena su Abdullah i Abdurrahman.»
Posljedica takve promjene u davanju stranih imena su generacije koje nose čudna imena što uzrokuje postepeno odvajanje ili rascijep starih i novih generacija, i prekida vezu među porodicama koje su bile poznate po svojim specifičnim i cijenjenim imenima.
10. Tražiti oprost za njih i tražiti da im se Allah smiluje nakon njihove smrti
Uzvišeni Allah je to izrazito zabranio, rekavši: «Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u džehennemu biti.» Tevbe 113, jer ono obuhvata voljenje nevjernika i slaganje sa njihovim postupcima.
Neke osobine prijateljevanja sa vjernicima
1. hidžra u zemlju muslimana i napuštanje zemalja nevjernika
Hidžra je preseljenje iz zemlje nevjernika u zemlju muslimana radi očuvanja vjere. Hidžra u ovom značenju i s ovim ciljem je obaveza sve do Kijameta. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se odrekao od svakog muslimana koji boravi među nevjernicima i zabranio je boravak u njihovoj sredini osim u slučaju nemogućnosti da se učini hidžra, ili ako je razlog boravka muslimana u skladu s vjerskim interesima kao što je vjerska djelatnoct i širenje islama.
Uzvišeni Allah je rekao: «Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište. Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.» Nisa 97-99
2. Ukazivanje pomoći muslimanima i lična potpora, ili u novcu, ili djelu, ili u riječima njihovim, vjerskim i životnim potrebama
Uzvišeni Allah je rekao: «A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima…» Tevbe 71
Također je rekao: «A ako vas zamole da ih u vjeri pomognete, dužni ste da im u pomoć priteknete, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate.» Enfal 72
3. Suosjećanje u njihovom bolu i njihovoj radosti
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Muslimani su u prijateljstvu, osjećanjima i milosti kao jedno tijelo – ako jedan njegov dio nešto zaboli i ostali dijelovi tijela to osjećaju kroz groznicu i nesanicu.» Također je rekao: «Vjernik je vjerniku kao dva zida koja podupiru jedan drugoga i ispreplete prste svojih ruku (da bi to objasnio).»
4. Upućivanje savjeta i traženje dobra za njih: ne nanositi im nepravdu i ne varati ih
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Nitko od vas neće biti pravi vjernik sve dok svome bratu ne bude želio ono što želi sebi.» Također je rekao: «Svaki musliman je brat drugom muslimanu. Ne smije ga omalovažavati. Uskratiti mu pomoć niti ga prepustiti nesreći. Dovoljno je čovjeku zla, ako bude omalovažavao svoga brata muslimana. Muslimanu je zabranjeno da proliva krv drugog muslimana, da šteti njegovom novcu i njegovom dostojanstvu.»
Poručio nam je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: «Ne mrzite se međusobno, niti se svađajte ni nadmećite međusobno. Nemojte jedan drugom u trgovini nanositi štetu. Allahovi robovi – budite braća!»
5. Poštivati i uvažavati ih, ne govoriti im ružno niti prigovarati
Uzvišeni Allah je rekao: «O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se na pokaju – sami sebi čine nepravdu. O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.» Hudžurat 11-12
6. Musliman treba da je uz muslimane u nesreći i u sreći, i u bijedi i u blagostanju
Suprotno licemjerima i dvoličnjacima koji su uz vjernike onda kada su u sreći i blagostanju, a ostavljaju ih kada ih zadesi nesreća i bijeda.
Uzvišeni Allah je rekao: «One koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas?", a ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?" Nisa 141
7. Međusobno posjećivanje, želja za međusobnim druženjem i susretima
U hadis kudsiju Allah subhanehu ve te'ala kaže: «Dužnost Mi je da budem naklonjen i volim one koji se u Moje ime posjećuju.» a jedan drugi hadis kaže: «Neki čovjek pođe da posjeti svoga brata u vjeri, pa mu Allah posla meleka koji ga presretne i upita: 'Kamo si naumio?' Čovjek odgovori: 'Da posjetim svoga brata u vjeri.' Melek ga upita: 'Da li imaš kakve koristi od njega?' Odgovori: 'Ne. Volim ga zato što mi je brat u vjeri.' Melek mu odgovori: 'A ja sam Allahov izaslanik tebi koji ti poručuje da te je Allah zavolio isto onako kako si i ti zavolio njega.'»
8. Međusobno uvažavanje prava muslimana
Nije dozvoljeno da se neko miješa dok musliman nešto prodaje, niti dok kupuje. Niti je dozvoljeno zaručivati onu ženu koju je on već zaručio, niti muslimane ometati u dozvoljenim poslovima koje su oni prije njih uradili.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Ne smije jedan čovjek prodavati nekome nešto za vrijeme dok mu to njegov brat musliman prodaje, niti smije da zaručuje ženu koju je on već zaručio.» A u drugoj predaji se kaže: «Ne smije se cjenkati dok se njegov brat (kupujući nešto) cjenka.»
9. Biti milostiv prema nemoćnoj braći
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Ne pripada našem ummetu onaj tko ne poštuje naše velikane i koji nije milostiv prema našim nemoćnicima.» Također je rekao: «Allahsam daje pomoć u borbi i daje vam opskrbu samo zbog vaših slabih koji su među vama.»
Uzvišeni Allah je rekao: «Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu…» Kehf 28
10. Upućivanje dova za njih i traženje oprosta za njih
Uzvišeni Allah je rekao: «Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!» Muhammed 19
Također je rekao: "Gospodaru naš, oprosti nama o braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…» Hašr 10
Napomena:
Uzvišeni Allah je rekao: «Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.» Mumtehine 8
Značenje ovog časnog ajeta je da musliman treba biti pravedan i dobar prema nevjernicima koji nisu nepravedni prema muslimanima, i koji ih nisu istjerali sa njihovih ognjišta. Muslimani treba na pravdu da uzvrate pravdom i budu dobri u kontaktu sa njima što se tiče opštih poslova, ali ne treba da im pružaju svoju ljubav i da im ne poklanjaju svoja srca, jer Allah subhanehu ve te'ala:
«…da činite dobro i da budete pravedni prema onima…», a nije rekao «Prijateljujte s njima i volite ih.» Sličan ovome je i ajet koji govori o roditeljima nevjernicima: «A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća…» Lukman 15
Pripovijeda se da je Esmi radijallahu anha došla njena majka i željela da ostane s njom u rodbinskoj vezi, a majka joj je bila nevjernica. Esma je za to tražila dozvolu od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a on joj reče: 'Održavaj rodbinsku vezu sa svojom majkom.'» Jer Uzvišeni Allah je rekao: «Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.» Mudžadele 22.
Održavanje rodbinske veze, dobročinstvo i opšti kontakt su jedna, a ljubav i naklonost druga stvar.
Dobročinstvo i lijepo ponašanje prema nevjerniku – približava nevjernika islamu, i smatraju se jednim od načina sa've (upućivanja u islam), dok ljubav i prijateljevanje ukazuju na podržavanje i priznavanje onoga u što nevjernik vjeruje kao i zadovoljavanje time što uzrokuje udaljavanje od islama.
Zabrana prijateljevanja sa nevjernicima ne znači i zabranu ophođenja sa njima u legalnoj trgovini, uvozu korisne robe i proizvoda, te u korištenju njihovih iskustava i otkrića.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je jednom prilikom unajmio Ibn Erejkat Eljesija kao vodiča premda je bio kafir, a u nekoliko navrata je posuđivao od pojedinih jevreja.
A muslimani i dan danas uvoze od nevjernika robu i proizvode i sa njima na čisto ekonomskoj bazi i oni time nisu naši dobročinitelji, jer mi pošteno plaćamo.
I to nije i ne treba biti razlog za međusobnu privrženost i pokazivanje ljubavi i naklonosti prema njima, jer Allah subhanehu ve te'ala nas je obavezao da volimo i da prijateljujemo sa vjernicima, a da mrzimo nevjernike i da se borimo protiv njih.
Uzvišeni Allah je rekao: «Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovom putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge vole i potpomažu.» Enfal 72
Također je rekao: «Nevjernici jedni druge potpomažu. Ne postupite li tako, nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki.» Enfal 73
A Njegove riječi: «…nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki.», Hafiz Ibn Kesir je ovako objasnio: «Ako ne odbijete od sebe nevjernike i one koji pripisuju Allahu subhanehu ve te'ala druga, te ako se ne družite sa vjernicima – postaćete takvo društvo u kome će zavladati licemjerstvo i dvoličnjaštvo i u kojem će se vjernici izmiješati sa nevjernicima i zavladaće među ljudima raznorazni i dugotrajni poroci i izopačenost.»
A to je upravo ono što se dešava u današnje vrijeme, a jedino je Allah subhanehu ve te'ala Onaj koji pomaže i od koga treba pomoć tražiti.
Kategorije ljudi koji zaslužuju privrženost ili odricanje
Kada se govori o privrženosti i odricanju postoje tri grupe ljudi:
1. Oni koji vole iskreno i bez ikakve mržnje
U ovoj grupi su svi iskreni vjernici: poslanici, iskreni ljudi, šehidi i dobri ljudi.
Na njihovom čelu je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i prema njemu treba osjećati naklonost i ljubav veću i od ljubavi prema samom sebi, svom djetetu, roditeljima i svim drugim ljudima.
Zatim njegove žene, - majke vjernika – njegov časni rod i njegove plemenite ashabe, naročito prvu četvoricu halifa, zatim desetoricu kojima je obećan džennet, muhadžire i ensarije učesnike Bedra, Ridvana (prisege) te sve ostale njegove privrženike radijallahu anhum.
U ovoj grupi su i svi ostali sljedbenici i prve generacije, prethodnici ovog ummeta i njegove vođe, poput četvorice osnivača mezheba.
Uzvišeni Allah je rekao: «Oni koji poslije njih dolaze – govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'» Hašr 10
Ne mrzi ashabe i prethodnike ovog ummeta onaj u čijem je srcu iman, već ih mrze nevjernici, oni koji su skrenuli s pravog puta, licemjeri, protivnici islama kao što su rafidije (ši'ije) i haridžije. Da nas Allah subhanehu ve te'ala zakloni i sačuva!
2. Oni koji istinski mrze i neprijateljski su raspoloženi – ne smije im se pružiti prijateljstvo i naklonost
A to istinski nevjernici među nevjernicima, mušrici, munafici, bogohulnici, heretici različitih rasa i nacija.
Uzvišeni Allah je rekao: «Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.» Mudžadele 22.
Također je Allah subhanehu ve te'ala rekao grdeći sinove Izraela: «Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. A da vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici.» Maide 80-81
3. Oni koji i vole i mrze istovremeno
U njima se spajaju ljubav i mržnja – oni su griješni vjernici. Voliti ono što je u njima od imana, a mrziti ono što je u njima od grijeha koji su manji od kufra i širka.
Naklonost i ljubav prema njima treba izražavati kroz savjetovanje, ali i osporavanje. Ne smije se prelaziti preko njihovih grijeha nego ih u tome treba osporavati i tražiti od njih da rade dobro i dozvoljeno, a da se klone nedozvoljenog. Treba nad njima primjenjivati šeriatske kazne i kažnjavati ih za prekršaje sve dok ne ostave svoju naklonost ka griješenju i zatraže oprost za počinjene grijehe i loša djela.
Ne treba ih mrziti potpuno niti ih se odreći kao što to rade haridžije kada su u pitanju veliki grijesi koji su manji od širka.
Niti ih treba voljeti potpuno kao što to rade murdžije. Treba sa njima umjereno postupati, onako kako smo pomenuli u ljubavi i principima koji važe za sljedbenike sunneta i džema'ata.
Ljubav u ime Allaha subhanehu ve te'ala i mržnja u ime Allaha subhanehu ve te'ala su najčvršće strane imana, a čovjek će na Sudnjem danu s onim koga je volio na ovom svijetu, kao što je to naglašeno u Poslanikovom sallallahu alejhi ve sellem hadisu.
Ali, stvari su se izmijenile i većina ljudi voli i teži onome ko dunjaluk posjeduje. Slijedi onoga koji ima dunjalučke blagodati, pa čak ako je on i neprijatelj Allahov subhanehu ve te'ala, Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i islama.
A onoga ko ne posjeduje dunjalučke blagodati, pa čak kada bi bio i Allahov namjesnik i namjesnik Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem – ne vole, ponižavaju i njegovi su protivnici.
Rekao je Abdullah ibn Abbas radijallahu anhuma: «Ko voli i ko mrzi zbog Allaha, ko prijateljuje i bori se u ime Allaha – dobija Allahovu pomoć, a oni koji se bratime i prijateljuju zbog dunjalučkog interesa, a ne u Allahovom imenu, ne nalaze ništa.» Bilježi ga Ibn Džerir.
Ebu Hurejre radijallahu anhu je rekao: «Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: 'Zaista je Uzvišeni Allah rekao: 'Onoga ko napadne Moga namjesnika – objavljujem mu rat.'» Hadis bilježi Buhari.
A Allahu subhanehu ve te'ala najmrži neprijatelji su oni koji napadaju Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem ashabe radijallahu anhum, vrijeđaju ih i ponižavaju.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: «Tako vam Allaha, tako vam Allaha lijepo se odnosite prema mojim ashabima. Ne uzimajte ih na nišan (tj. ne ogovarajte ih). Ko im nanese nepravdu – učinio je nepravdu meni. A ko učini nepravdu meni – učinio je nepravdu prema Allahu. A ko učini nepravdu prema Allahu – samo što ga Allah ne uzme.» Bilježe Tirmizi i drugi.
Međutim, došlo je vrijeme da se mnoge frakcije i grupe koje su skrenuli sa pravog puta protive, ponižavaju ashabe i hule i to smatraju sastavnim dijelom svoga vjerovanja.
Utječemo se Uzvišenom Allahu od Njegove srdžbe i Njegove kazne. Njega jedinog molimo za pomoć i milost. Neka je mir, spas i milost na našeg Poslanika, njegov rod i sve njegove ashabe.
__________________________________________________________________________________
Ovim je zahvaljujući Allahu s.v.t. i uz Njegovu pomoć završena ova korisna knjižica.
