mr. Abdurreuf Muhammed Usman
U potvrđena vjerovanja šerijatskim tekstovima i odrednicama koncenzusa Ummeta, spada i uvjerenje da su svi Allahovi poslanici ljudi, sa istim osobinama kao i oni kojima su bili poslani. Tako se odvijao Allahov zakon o poslanicima. „Prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći.“ (El-Ahzab, 62)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio drugačiji nego ostali po-slanici, nego čovjek sa ljudskim osobina kojem je dolazila Objava. Poslanikova ljudskost je jasna stvar svakom onog ko uči Kur’an, prelista-va Sunnet ili čita njegov životopis. I pored jasnoće ove tematike i običnim i učenim muslimanima, vidimo neke grupacije koje se pripisuju Islamu kako pretjeruju prema Poslaniku, alejhisellam, izvodeći ga tako iz granica čovječnosti. Šije su bile prve koje su otvorile vrata pretjerivanja prema ličnostima pretjerivanjem prema Alijju, radijallahu anhu. Oni su se u tome razišli na nekoliko pravaca. Neki su tvrdili da su Alijja i njegovo potomstvo nepogrješivi, neki da je Alijja vjerovjesnik, a neki su ustvrdili da je on bog, ili, da se božiji duh u njemu utjelovio i u imamima iz njegovog potomstva.
Pošto je Alijja, radijallahu anhu, amidžić Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i suprug njegove kćerke, njegov nasljednik i halifa poslije nje-ga, prema njihovom mišljenju, onda je bilo prirodno da njihovo pretjeri-vanje počne od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim da se lančano nastavi prema Alijju, radijallahu anhu, i imamima iz njegovog potomstva. Zato kod ekstremnih šiija nailazimo na neispravna uvjerenja koja kruže oko ‘praiskonskog bivstvovanja Poslanika’, da je on stvoren prije svemira, da nije poput ostalih ljudi, nego da je stvoren od svjetlosti.
Prenosi El-Kulejni lažni tekst koji se pripisuje Dža’feru Es-Sadiku, a govori o praiskonskoj Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, postojanosti, ili što sufije nazivaju, ‘muhamedanski hakikat’, ili ‘muhamedanski nur’: „Bili smo kod Allaha, a osim nas kod Njega nije bio niko, ni melek niti iko drugi. Zatim Mu se ukazalo, pa je stvorio nebesa i zemlju, a mi smo bili sa Njim... Postavio je sva stvorenja u jednoj slici kao prašinu, prije silaska na zemlju i podizanja nebesa. On je bio Sam u svome carstvu i moći. Dao je dio Svoga nura, pa je on zasjao, a zatim jednu žeravicu, pa je i ona zasjala. Zatim se svjetlo sastavilo u središtu u toj skrivenoj slici koja je bila ista kao lik našega Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Allah, Azze ve Dželle, je rekao: „Ti si odabranik, u tebi će biti stanište Moga nura i riznica Moje Upute. Zbog tebe Sam poravnao zemlju, podigao talase, izgradio nebesa,
zbog tebe sam načinio nagradu i kaznu, Džennet i Vatru. Tvoju porodicu ću postaviti kao Uputitelje. Dat ću im Svoje skriveno znanje tako da im precizne stvari neće biti zamršene, putem njega im skriveno neće biti nepoznato. Učinit ću ih svojim dokazom protiv ljudi i opomenom o Mojoj moći i jednoći...” (El-felsefetus-sufijje, Abdulkadir Mahmud, 276)
El-Eš’ari u knjizi “Mekalatul-islamijjin”, spominje da petnaesta kategorija ekstremnih šija govori da je Allah sve stvari i ovlasti predao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da ga je učinio moćnim da stvori dunjaluk, pa ga je on stvorio i uredio, i da Allah Uzvišeni od toga nije ništa stvorio. Mnogi od njih to govore i o Alijji. (Mekalatul-islamijjin, 16)
________________________________________________________________
U potvrđena vjerovanja šerijatskim tekstovima i odrednicama koncenzusa Ummeta, spada i uvjerenje da su svi Allahovi poslanici ljudi, sa istim osobinama kao i oni kojima su bili poslani. Tako se odvijao Allahov zakon o poslanicima. „Prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći.“ (El-Ahzab, 62)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio drugačiji nego ostali po-slanici, nego čovjek sa ljudskim osobina kojem je dolazila Objava. Poslanikova ljudskost je jasna stvar svakom onog ko uči Kur’an, prelista-va Sunnet ili čita njegov životopis. I pored jasnoće ove tematike i običnim i učenim muslimanima, vidimo neke grupacije koje se pripisuju Islamu kako pretjeruju prema Poslaniku, alejhisellam, izvodeći ga tako iz granica čovječnosti. Šije su bile prve koje su otvorile vrata pretjerivanja prema ličnostima pretjerivanjem prema Alijju, radijallahu anhu. Oni su se u tome razišli na nekoliko pravaca. Neki su tvrdili da su Alijja i njegovo potomstvo nepogrješivi, neki da je Alijja vjerovjesnik, a neki su ustvrdili da je on bog, ili, da se božiji duh u njemu utjelovio i u imamima iz njegovog potomstva.
Pošto je Alijja, radijallahu anhu, amidžić Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i suprug njegove kćerke, njegov nasljednik i halifa poslije nje-ga, prema njihovom mišljenju, onda je bilo prirodno da njihovo pretjeri-vanje počne od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim da se lančano nastavi prema Alijju, radijallahu anhu, i imamima iz njegovog potomstva. Zato kod ekstremnih šiija nailazimo na neispravna uvjerenja koja kruže oko ‘praiskonskog bivstvovanja Poslanika’, da je on stvoren prije svemira, da nije poput ostalih ljudi, nego da je stvoren od svjetlosti.
Prenosi El-Kulejni lažni tekst koji se pripisuje Dža’feru Es-Sadiku, a govori o praiskonskoj Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, postojanosti, ili što sufije nazivaju, ‘muhamedanski hakikat’, ili ‘muhamedanski nur’: „Bili smo kod Allaha, a osim nas kod Njega nije bio niko, ni melek niti iko drugi. Zatim Mu se ukazalo, pa je stvorio nebesa i zemlju, a mi smo bili sa Njim... Postavio je sva stvorenja u jednoj slici kao prašinu, prije silaska na zemlju i podizanja nebesa. On je bio Sam u svome carstvu i moći. Dao je dio Svoga nura, pa je on zasjao, a zatim jednu žeravicu, pa je i ona zasjala. Zatim se svjetlo sastavilo u središtu u toj skrivenoj slici koja je bila ista kao lik našega Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Allah, Azze ve Dželle, je rekao: „Ti si odabranik, u tebi će biti stanište Moga nura i riznica Moje Upute. Zbog tebe Sam poravnao zemlju, podigao talase, izgradio nebesa,
zbog tebe sam načinio nagradu i kaznu, Džennet i Vatru. Tvoju porodicu ću postaviti kao Uputitelje. Dat ću im Svoje skriveno znanje tako da im precizne stvari neće biti zamršene, putem njega im skriveno neće biti nepoznato. Učinit ću ih svojim dokazom protiv ljudi i opomenom o Mojoj moći i jednoći...” (El-felsefetus-sufijje, Abdulkadir Mahmud, 276)
El-Eš’ari u knjizi “Mekalatul-islamijjin”, spominje da petnaesta kategorija ekstremnih šija govori da je Allah sve stvari i ovlasti predao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da ga je učinio moćnim da stvori dunjaluk, pa ga je on stvorio i uredio, i da Allah Uzvišeni od toga nije ništa stvorio. Mnogi od njih to govore i o Alijji. (Mekalatul-islamijjin, 16)
________________________________________________________________
