subota, 5. siječnja 2013.

UČI, U IME GOSPODARA TVOGA - Tefsir IV dio

Tefsir IV dio

 

UČI, U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA ...

 

(Prijevod značenja - Alek 1.)

 

 

Lahko se da zaključiti da pitanje akide-vjerovanja ima posebno mjesto u Islamu, a samim tim i u Allahovoj knjizi Kur'anu azimu šanu, kao njegovom glavnom izvoru. Sama činjenica da je Resulullah, salallahu alejhi ve selem, trinaest godina svoje poslaničke misije u mekkanskom periodu radio na poučavanju i učvršćivanju akide, dovoljno govori o njenoj važnosti. Nakon što su principi Allahove jednoće (tevhida) postali jasni, shvaćeni i prihvaćeni kod te zlatne generacije muslimana, lahko je bilo kasnije, u medinskom periodu kroz samo deset godina sve propise prihvatiti i primijeniti s jedne i odreći se svega lošeg i pokuđenog nakon zabrane istog s druge strane. Ljudska djela koliko god bila lijepa i korisna bezvrijedna su bez istinskog i ispravnog vjerovanja i namjere. Ovo je važan temelj na kome su zasnovani i islamska akida i Šerijat.

 

OBJAVA POČINJE AKIDOM

 

Na osnovu ovoga sasvim nam je jasno i razumljivo doticanje pitanja akide u prvom ajetu početka objave Kur'ana a.š. Prva riječ je "uči" što ukazuje da naša vjera i postupci treba i mora da budu iz saznanja i uvjerenja, a ne iz običaja i pukog slijeđenja svega onoga što je naslijeđeno od predaka bilo dobro ili loše. Ovo učenje i razumijevanje može biti samo sa čistog izvora, od Stvoritelja, Gospodara i Upučivaća ljudi, od Sveznajućeg, Svevišnjeg i Svemoćnog. Ovo učenje mora biti samo u ime tvog Gospodara koji stvara, da bi bilo plodonosno i svrsishodno. Ovakvo učenje i saznavanje je pokornost Uzvišenom Allahu a samim tim i ibadet (boguugodno djelo) kojim se Svevišnjem približavamo. To je ustvari tevhidul-uluhijjet koji je kruna vjerovanja. Pošto su mušrici činili širk upravo u ovom dijelu tevhida, Allahove jednoće, onda zaključujemo kolika je važnost potčinjanja prve objave ovakvim načinom i ovom porukom. To stoga što je na početku najvažnije zacrtati cilj i trasirati put, jasno naznačiti svrhu rada i djelovanja da bi se obezbjedila ustrajnost i ostanak na Pravom putu. Saznati istinu je nešto uzvišeno i vrijedno, a ustrajnost na istini je još važnije i vrijednije. Kaže Uzvišeni: "Onima koji kažu: "Naš Gospodar je Allah,” a zatim ustraju na tome dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite i radujte se Džennetu koji vam je obećan."  (Prijevod značenja Fussilet, 30.) Ovo učenje sa pravog i čistog izvora i u ime Uzvišenog je, sa Allahovom pomoću, garancija ispravnosti puta kojim čovjek ide svome Stvoritelju.

 

IBADET UZVIŠENOM

 

Cilj ljudskog života je ibadet Allahu dž.š. tj. biti Mu u pokornosti što obuhvata uvjerenje, rad i riječi sa kojima je On Uzvišeni zadovoljan  jedne i klonjenje svega što je zabranio i pokudio Sveznajući s  druge strane. To potvrđuje jasni ajet: "Samo sam džine i ljude stvorio da Mi ibadet čine." (Prijevod značenja, Zarijat 56.)

 

Tako je cijeli život jednog mu'mina u pokornosti Stvoritelju i u Njegovoj službi i ibadetu. Upravo čista i ispravna namjera izrečena u Allahovim riječima "U ime tvoga Gospodara" čini učenje ibadetom i garantira traženi rezultat. Kada se tome pridoda čistoća i sigurnost izvora sa kojeg se crpi znanje te milost i želja Odgajatelja da uputi čovjeka (" u ime tvoga Gospodara") i Njegova mogućnost da to učini (Gospodar), onda to ukazuje na čvrsto uvjerenje koje ništa ne može poljuljati, iz kojega proizilazi ogromna pokretačka snaga ne samo onome ko se njom ojača već i drugim oko njega. Svaka žrtva, na tom putu je lahka. Tako mu'min sebe svrstava u red Allahovih dobrih robova koji riječima iskazuju a djelima potvrđuju: "Moj namaz, i obredi moji, i život  moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika, to mi je naređeno i ja sam prvi musliman." (Prijevod značenja, El-En'am, 162.-163.) 

 

Tako oni uspostavljaju Allahov Zakon na zemlji, šire istinsku pravdu i otklanjaju zulum (nepra-vdu) svake vrste, prvenstveno najveći njegov oblik a to je širk Uzvišenom Allahu koji kaže: "Zaista je širk velika nepravda.” (Prijevod značenja, Lukman, 13.) To pravo i ovlaštenje im je dao Sam Uzvišeni, jer On kaže: "U ime tvog Gospodara” i zato što pomažu pravu vjeru i zalažu se za njenu pobjedu. Iz ajeta se da razumjeti i da Allah dž.š. pomaže takvim Svojim robovima, jer nakon naredbe i obaveze te upute kako je izvršiti, dolazi olakšanje i osnaženje i nadzori isticanje počasti, ukazane čovjeku i sve to sadržano u riječi "Rabbik"-tvoj Gospodar. tj. Koji je moćan da ti pomogne, Koji te nadzire i prati izvršenje Njegove naredbe, Koji nagrađuje pokorne i kažnjava asije (neposlušne), Koji te je počastio Objavom pa ističe da je tvoj Gospodar. Upotreba riječi Rabbik ukazuje na drugi dio tevhida a to je tevhidurrububijjeh tj. priznanje da je Uzvišeni jedini istinski Gospodar, Opskrbitelj, Stvoritelj, Onaj Koji daje život i smrt, prima dovu…  Za veliko čudo mušrici su vjerovali u ovaj dio tevhida što nam i Časni Kur'ran potvrđuje: "Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim"? - "Allah"! - reći će oni - ,a ti reci: "Pa zašto Ga se onda ne bojite ?", "To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude ? Pa kuda se onda odmećete ?" "Tako će se obistiniti riječ Gospodara tvoga da vjerovati neće oni koji u grijehu žive." (Prijevod značenja,  Junus, 31., 32., 33.) 

 

Ali im to nije bilo dovoljno da ih izvede iz kruga širka i nevjerovanja, pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv njih i dozvolio njihovu krv i imetak. To zato što ih vjerovanje samo u Allahovo dž.š gospodarstvo nije spriječilo da drugima pored Njega ibadet čine i da traže posrednika u obraćanju i obožavanju Njega kao što kaže Uzvišeni: "Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru ! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" - Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik." (Prijevod značenja,Ez-Zumer, 2.-3.)

 

 

Piše: hfz. mr. Muhamed Porča