Nema sumnje da je pretjerivanje jedan od najvećih razloga zastranjivanja u Vjeri sa Pravoga puta. Pretjerivanje prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, imalo je najveći uticaj na razgradnju vjerskih činjenica i iskrivljavanje njenih učenja. Ovo upropaštavanje nije utjecalo samo na jedan aspekt Vjere, nego je obuhvatilo čitavu Vjeru u tematici uvjerenja, djela, ponašanja. U ovom poglavlju ćemo govoriti sažeto o ulozi ekstremnih sufija u upropaštavanju ispravnog islamskog vjerovanja i ibadeta zbog njihovog pretjerivanja prema Poslaniku, alejhi sellam.
Pretjerivanje u uvjerenjima
a) Pitanje božanstva.
Muslimani vjeruju da je Allah Jedini Stvoritelj, Onaj koji sve uređuje, da Mu jedino pripada božanstvenost i gospodarstvo, te da je On Jedan i da nema sudruga u Svome Biću, osobinama i djelima.
Ali su nevjernici iz reda sufija ustvrdili da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sudrug Allahu u stvaranju, uređivanju, otklanjanju nedaća, zadobivanju koristi, i drugim vrstama širka. Sufije su napisali svoje salavate ispunjene tim idejama. El-Buvejsiri u ‘El-Burdi’, koju ponavljaju milioni sufija, kaže:
O najčasnije stvorenje! Šta mi je, kod koga utočište da tražim mimo tebe Kada se desi velika nesreća Allahov Poslaniče, tvoja pozicija zbog mene Neće biti umanjena Kada se časni pojavi u svojstvu osvetnika. Od tvoje dobrote je dunjaluk i budući svijet A od tvoga znanja je znanje o Levhu i kalemu. (Divanul-Buvejsiri, 200)
Ovaj pjesnik je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pridodao opis gospodarstva i božanstvenosti, što ne pristaje nikome osim Allahu Jedinome. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je jedinoga postavio kao svoje utočište i sklonište prilikom nedaća i dolaska poteškoća. Zatim je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pripisao šefa’at (zagovaranje) apsolutni, kao što mušrici u vjeruju u širkski šefa’at bez dozvole ili zadovoljstva onoga ko šefa’at daje, nego to biva ugledom zagovarača i njegovom pozicijom.
Zatim vidimo da je dunjaluk i Ahiret pripisao Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, darežljivosti i da je znanje o Levhu-Mahfuzu i Peru jedna od nauka koje poznaje. Ovo uz širk sa sobom nosi i nevjersto u Allaha, Azze ve Dželle, jer sve što je spomenuo od opisa gospodarstva i božanstvenosti ni u jednom slučaju nije dozvoljeno time opisati neko stvorenje. To su osobine Stvoritelja Jedinoga. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!“ (En-Neml, 62)
-„Toga dana će biti od koristi samo posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da se za nekoga govori.“ (Ta-Ha, 109)
-„Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj!“ (Hud, 123)
-„On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.“ (Ta-Ha, 110)
Ahmed ibn Idris u jednom od svojih salavata kaže:
Allahu, blagoslovi samostalnu nutrinu i sifatijsku svetost, svjetlo svih imena, odjeću uzvišenosti, donju odjeću božanskoga veličanstva, oko koje sve vidi, otkrovenja skrivenog i pojavnog svijeta, dušu vode života, božanski duh, čisto svjetlo, milost opstojnosti, znanje pojavnog svijeta, zatijskim, vječnim, praiskonskim blagoslovom. Allahu, donesi i selam na njega istim time. (Medžmu’atu ahzab ve evrad, Ahmed ibn Idris, 62)
Pisac “Delailu hajrata”, kaže:
Allahu, blagoslovi našeg gospodina Muhammeda, mora tvojih svjetlosti, izvorišta Tvojih tajni, jezika Tvoga argumenta i mladića Tvoje carevine, imama Tvoje prisutnosti, prvoklasnog iz Tvoga vlasništva, riznice Tvoje milosti, puta Tvog šerijata koji se naslađuje Tvojim tevhidom, čovjeka suštinskoga postojanja i povoda za sve što je stvoreno. On je Tvoje najodabranije biće proizašlo iz svjetla Tvoga prosvjetljenja, salavatom koji opstaje Tvojom opstojnošću koji nema završetka bez Tvoga znanja, blagoslovom koji će Tebe zadovoljiti i njega, i kojim ćeš biti zadovoljan sa nama, Gospodaru svih svjetova. (Delailul-hajrat, Muhammed b. Sulejman el-Džezuli, 72)
b) Njihovo uvjerenje u pogledu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, suprostavlja se sa uvjerenjem mnogih muslimana iz mnogo aspekata.
Muslimani su uvjereni da su Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao i svi poslanici vjerovjesnici prije njega ljudi, kao i ostali ljudi u svemu, s tim što im je data odlika Objave, i specifičnosti koje odgovaraju njihovom vjerovjesništvu i poslanstvu. Ovo je ispravno uvjerenje o kojem govore Kur’an i Sunnet, a i muslimani se tokom svih ovih stoljeća u tome slažu.
Tako su došli nevjernici iz reda sufija odvraćajući svoje sljedbenike od ovog ispravnog uvjerenja ka idolopokloničkom vjerovanju koje je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učinilo najvećom obznanom božanskoga bića, te da je on posredstvo između apsolutnog postojanja, a to je Allah, i između svijeta prirode. Tako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kod njih, putem Objave postao bog. Iz prethodnih tekstova se to jasno i vidi.
Muslimani vjeruju da je prvo što je Allah stvorio bilo voda i Prijestolje, a zatim Pero. Zatim je stvorio nebesa i Zemlju, kao što to pojašnjava Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.(Munakašetul-hakikatil-muhammedijje ve bejanu butlaniha, 187)
Međutim, sufije vjeruju da je prvo što je Allah stvorio bio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a od njega je stvorio sve ostalo. Pošto su šerijatski tekstovi bili u suprotnosti sa tim, tj., ajeti i hadisi koji pojašnjavaju da je prvo što je Allah stvorio voda, Prijestolje, a onda pero, nastojali su usaglasiti svoju zabludu sa ovim tekstovima, pa su ‘muhmedanski hakikat’ nazvali različitim imenima, poput ‘prijestolje zatijske obznane’, ‘uzvišeno pero’ ili ‘majka svih knjiga’. Postoje i drugi nazivi kojima su umotali ‘muhamedanski hakikat’.
Ahmed ibn Idris u jednom od svojih salavata kaže:
Allahu, blagoslovi našeg zaštitnika Muhammeda, Tvoje svjetleće svjetlo, manifest Tvoje tajne koja se pojavila, a u njegovoj se ljepoti se stvorio kosmos, i njegovom uzvišenošću ukrašena su vremena. Pojava svijeta otvorena je svjetlom njegovog hakikata, a njegovo savršenstvo je zapečačeno tajnama njegovog vjerovjesništva. Pojavile su se El-Hasenove slike iz emanacije u najboljem obliku. Da nije njega slike ne bi prešle u stvarnost iz nepostojanja. (Medžmu’atu ahzab ve evrad, Ahmed ibn Idris, 55)
Muslimani vjeruju da je Allah stvorio ovaj kosmos iz ničega i bez prethodnog primjera. Međutim, sufije vjeruju da je Allah stvorio ovaj kosmos od Muhammedovog nura i argumentiraju hadisom o nuru koji se pripisuje Džabiru ibn Abdullahu, koji je prethodno spomenut, a i njegova neispravnost je pojašnjena.
Ed-Debbag kaže:
Znam da su svjetla svih stvorenih stvari od Arša, Zemlje, nebesa, zemalja, Dženneta i oblaka, onoga što je iznad njih, i ispod njih. Kada bi se svi sastavili vidjelo bi se da su dio Muhammedovog nura. Kada bi se sav njegov nur stavio na Prijestolje istopio bi se i nestao. Kada bi se stavilo na sedam zastora koji su iznad Arša raspršili bi se. Kada bi se sva stvorenja skupila i to veliko svjetlo stavljeno na njih raspršili bi se i propadali. (Hazihi hijes-sufijje, Abdurrahman El-Vekil, 87)
Muslimani vjeruju da je Kur’an objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posredstvom Džibrila, alejhi sellam, te da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao ništa od Kur’ana prije njegove objave.
Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo.“(Šura, 52)
-„Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.“ (El-Ankebut, 48)
Međutim, nevjernici iz reda sufija odbijaju ovu činjenicu i prihvataju potvoru tvrdeći da je Džibril ostao zadivljen kada je vidio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako uči Kur’an, prije nego što ga je podučio njemu. Džibril ga je upitao, a on je odgovorio: „Podigni zastor jedanput kada ti dolazi Objava.“ Džibril je to uradio i vidio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako se njemu objavljuje. Povikao je: „Neka je slava Allahu! Od tebe i tebi dolazi, Muhammede!“
Ovo je jasni dokaz šejtanovog poigravanja sa njihovim razumima, jer ovu bajku neće potvrditi osim onaj ko nema ni najmanju moć razlikova-nja pojmova. Ovu legendu je zasnovao Ibn Arebi, najveći sufijski šejh, tumačeći riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja ajeta: -„Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci; “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!“ (Ta-ha, 114) Ibn Arabi kaže: „Znaj da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dat Kur’an cjelokupno i općenito prije Džibrila, bez pojašnjenja ajeta i sura, pa mu je rečeno: „Nemoj ubrzavati sa Kur’anom koji je kod tebe prije Džibrila citirajući ga Ummetu cjelokupnog, jer ga niko neće shvatiti od tebe zato što nije podrobno razjašnjen.“ (Hazihi hijes-sufijje, 89-92)
Ovo je jasna laž koju poriče Kur’an, a i okolnosti u kojima je živio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čekajući silazak Objave kako bi znao Allahov propis za novopridošle događaje u životu. Muslimani vjeruju da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan u određenom vremenu i prostoru, i da su prethodni poslanici, tj. , svaki od njih, poslani određenim narodima u određenom vremenu.
Ali, ekstremne sufije vjeruju da je u svim vremenima bio jedan poslanik, a to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a da su prethodni poslanici bili samo slike Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem.
To se nalazi u sljedećim stihovima:
Svi vjerovjesnici i časni poslanici Došli su kao njegova zamjena Radi prenošenja njegovog poziva On je poslanik svim ljudima U svim vremenima Samo su ga druga usta mijenjala. (En-Nefehat el-akdesijje, 17)
Muslimani vjeruju da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro kao što umiru i ostali ljudi nakon što je dostavio poslanicu. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, takođe, pomrijeti.“ (EzZumer, 30)
Zadnje generacije sufija vjeruju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živ i da se može vidjeti uživo, a ne u snu, te da sufijski šejhovi direktno od njega primaju upute i sa njim se sastaju. Ovo je najistaknutija neispravnost kod njih koju poriču historija, stvarnost, a nemoguće je da ih prime ispravna prirodna urođenost i razum.
Ništavnost pojma ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kod sufija
Pošto ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, označava davanje prednosti njemu nad svim stvorenjima, te pokornost njemu u njegovom slijeđenju, značenje ove ljubavi kod ekstremnih sufija je predstavljeno u njegovom obožavanju, dozivanju, traženju potrebe od Allaha putem njega, izmišljanju novotarskih salavata, pravljenju mevluda, pjevanju mnogobožačkih kasida tražeći pomoći od njega i upućujući mu različite vrste ibadeta.
Veličanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim slijeđenjem, lijepim ponašanjem prema njemu i respektom, kod sufija se pretvorilo u pretjerivanje njegovim izvođenjem iz granica ljudskosti i stavljanja na stepen božanstvenosti.
Toliko imamo reći o ulozi ekstremista u rušenju ispravnog vjerovanja muslimana, u Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihovog okretanja od Islama, čistog monoteizma - tevhida, ka idolopokloničkim uvjerenjima koja se općenito i pojedinačno suprostavljaju Islamu.
____________________________________________________________________________
