Allah, Azze ve Dželle, odabrao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za vjerovjesništvo i poslanstvo. Objavio mu je Knjigu i Mudrost, naredio mu je slijeđenje onoga što mu je objavljeno i dostavljanje onoga što mu je spušteno. Muhammed, alejhi sellam, dostavio je poslanicu i izvršio emanet. Allah, Azze ve Dželle, posvjedočio je njegovu iskrenost, nepogrješivost i pridržavanje za ono što mu je naredio, kao što je posvjedočio njegovu Uputu, te da je uputitelj onome ko ga slijedi. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, Zaista, upućuješ na Pravi put, na put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!“ (Eš-Šura, 52-53)
Ovo je stepen Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je dosta-vljač Vjere i Objave od Allaha i naređivač, s dopuštenjem svoga Zaštitnika, i uputitelj na Pravi put. Ko u njega bude vjerovao, vjeruje u Allaha, ko mu se pokorava pokorava se i Allahu, ko od njega prihvata, prihvatio je od Allaha. Zbog toga je Allah, Azze ve Dželle, naredio vjernicima da mu se poko-ravaju, obavezao ih slijeđenjem njegovih naredbi i potvrdom njegovih obavijesti. Upozorio ih je na suprostavljanje i nepokornost njemu. Pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je kao obavezu koja sljeduje svakoga onoga ko vjeruje u Allaha. Vjerniku nije dao mogućnost izbora, u bilo kojem pitanju, poslije presude Allaha i NJegova Poslanika. Mnogobrojni su ajeti iz Uzvišene Knjige koji pojašnjavaju važnost ovoga i potvrđuju njegovu obaveznost. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori,“ (El-Enfal, 20)
-„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!“ (Muhammed, 33)
-„i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana.“ (Ali Imran, 132)
-„Reci: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!”“ (En-Nur, 54)
Allah je pojasnio, poslije naredbe pokornosti Njegovom Posla-niku, da je pokornost njemu, sallallahu alejhi ve sellem, povod Upute i milosti. Isto tako, Uzvišeni pojašnjava da robovi nemaju sreće niti spasa na Budućem svijetu osim sa slijeđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pokornosti njemu. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.“ (El-Ahzab, 71)
-„Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki.“ (En-Nisa, 13)
Uzvišeni Allah je obavezao vjernike da sve svoje sporove i razilaženja vrate na Allaha i Njegovog Poslanika, učinivši to sastavnim dijelom imana. Obavijestio ih je da im je to bolje radi budućih posljedica. Uzvišeni kaže:
-„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (En-Nisa, 59)
Ibn Kesir u tefsiru ovog ajeta kaže: “Zbog toga je Uzvišeni rekao: ‘Pokoravajte se Allahu’, tj., slijedite Njegovu Knjigu i ‘pokoravajte se Poslaniku’ tj., prihvatite njegov Sunnet, i ‘vašim nadređenim’, tj., ono što vam narede u vidu pokornosti Allahu, a ne u vidu nepokornosti, jer nema pokoravanja stvorenju kada se čini nepokornost Allahu. Uzvišeni kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku“. Mudžahid i drugi prethodnici kažu: ‘...tj., Allahovoj Knjizi i Sunetu Njegovog Poslanika. Ovo je naredba od Allaha, Azze ve Dželle, da se sve u čemu se ljudi spor,e od osnovnih ili sporednih pitanja Vjere, vrati na Allahovu Knjigu i Sunnet, kao što Uzvišeni kaže: „Ma u čemu se razilazili, treba da presudu da Allah.“ (Eš-Šura, 10)
Ono što presudi Allahova Knjiga i Sunnet i što posvjedoče kao ispravno, to je jedina istina. A poslije istine je samo zabluda. Zbog toga je Uzvišeni rekao: “Ako vjerujete u Allaha i u Sudnji dan.” To nam ukazuje da onaj koji se prilikom sporenja ne preda sudu Kur’ana i Sunneta, niti se na njih vraća, ustvari i ne vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Njegove riječi: ‘To je bolje’, tj., sud po Allahovoj Knjizi i Sunnetu i povratak na njih je bolji za razrješenje spora i bolje za buduće posljedice.“ (Tefsir Ibn Kesir, 1/518)
Kao što je Allah vjernicima stavio u obavezu povratak na Njegovu Knjigu i Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obavezao ih je uzima-njem Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao suca traženjem presude od njega i predanošću njegovoj presudi, učinivši to sastavnim dijelovima vjerovanja. Kaže Uzvišeni, u prijevodu značenja ajeta:
-„I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (En-Nisa, 65)
Imam Ibnul-Kajjim kaže: „Uzvišeni se kune Sobom negirajući vjerovanje robova sve dok Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne budu uzeli kao sudiju za međusobne razmirice, bile one male ili velike. Nije se zadovoljio, u pogledu njihovog vjerovanja, samo sa ovom presudom, sve dok u njihovim prsima ne prestane neugodnost i skučenost zbog njegove presude i izrečenog propisa. Također, nije se zadovoljio ni time, sve dok se u potpunosti ne pokore i u potpunosti se ne budu povodili za njim. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A, ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (El-Ahzab, 36)
Uzvišeni je obavijestio da vjernik nema odabira poslije Njegove presude i presude Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ko tada bude tražio drugi izbor, očito je zalutao.“(I’alamul-muveki’in, Ibnul-Kajjim, 1/51)
Allah nam je naredio da slijedimo Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izvršavajući njegovu naredbu i izbjegavajući njegovu zabranu u svemu s čime je došao. On kaže, u prijevodu značenja ajeta: „.. ono što vam Poslanik dadne, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite.“ (El-Hašr, 7)
Ibn Kesir kaže:”...tj., šta god vam naredi, učinite to, a što god vam zabrani prođite se toga, jer on samo naređuje dobro i samo zabranjuje zlo.” . (Tefsir Ibn Kesir, 4/336)
Ova naredba od Allaha je općenita i podrazumijeva sve s čime je do-šao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svejedeno bilo to naslovljeno tekstom u Kur’anu ili ne, jer tekstovi koji se navode o ovome obavezuju slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako ne možemo tekstualno naći dotičnu naredbu u Kur’anu. Allah nije napravio razliku između pokornosti Njemu i pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, već je pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, učinio pokornošću Njemu Uzvišenom. On kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu,“ (En-Nisa, 80)
Većina ajeta veže pokornost Uzvišenom za pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uveo kao pravilo (sunnet) ono za što ne postoji tekst u Knjizi, ali je to uveo Allahovom naredbom i Objavom.
Imam Šafija kaže: “Ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uveo kao zakon o čemu ne postoji direktni Allahov propis, postavio ga je shodno Allahovoj naredbi. Uzvišeni nas je obavijestio, „A ti, Zaista, upućuješ na Pravi put, na put Allahov,“ (Eš-Šura, 52) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uz Allahovu Knjigu propisivao pravila i za ono za što ne postoji dotičan tekst u Knjizi. Sve što nam je propisao, Allah nas je obavezao da ga u tome slijedimo. Slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je vidom pokornosti Njemu, a zastranjivanje od slijeđenja označava nepokornost za koju stvorenjima nije dao opravdanja. Zato nije dao drugog izlaza osim slijeđenja Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Er-Risaleh, Eš-Šafi’i, 88-89)
Navode se mnogi hadisi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ukazuju na obaveznost pokornosti i slijeđenja njegovog Sunneta, a od njih je predaja kod Buharije od Ebu Musa, radijAllahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primjer mene i onoga s čime me je Allah poslao je kao primjer čovjeka koji dođe u neki narod, pa kaže: Narode, vidio sam vojsku svojim očima. Ja vas opominjem i želim vam spas. Dio naroda mu se pokori, pa krenu noću polahko i budu spašeni. Druga skupina zaniječe i osvanu na svojim mjestima i vojska ih jutrom iznenadi, pa ih uništi i pregazi. To je primjer onoga ko mi se pokori i slijedi ono s čime sam došao, te primjer onoga ko mi se usprotivi i u laž utjera ono s čime sam došao od istine.” (Buhari, Kitabul-i’tisam, 9/115 ; Muslim, Kitabul-fedail, 4/1788)
Et-Tiibi, prema onome što se prenosi od Hafiza Ibn Hadžera, kaže: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poistovijetio je sebe sa čovjekom koji je uputio opomenu svome narodu da će neprijateljska vojska doći ujutro. Usporedio je onoga ko mu se pokorava i onoga ko mu je nepokoran od njegovog Ummeta sa onima koji su čovjeka smatrali lašcem ili onima koji su mu povjerovali.” (Fethul-Bari, Hafiz Ibn Hadžer, 11/317)
El-Buhari od Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svi pripadnici moga Ummeta će ući u Džennet, osim onoga ko to odbije.” Pitali su: “A ko će odbiti?” Odgovorio je: “Ko mi se pokorava ući će u Džennet, a ko mi je nepokoran, odbio je.” (Buhari, Kitabul-i’tisam, 9/114) Pod odbijanjem ovdje misli se na izbjegavanje pridržavanja za Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nepokornost njegovoj naredbi. Onaj ko je nepokoran, ako je nevjernik, nikada neće ući u Džennet, a ako je musliman, bit će mu zabranjeno da uđe među prvima, osim da Allah bude drugačije htio. (Fethul-Bari, Hafiz Ibn Hadžer, 13/254)
Prenosi El-Buhari od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko mi se pokorava, taj se pokorava Allahu, a ko mi je nepokoran, nepokoran je Allahu. Ko se pokorava mom zapovjedniku (kojeg sam postavio), pokorava se meni. A ko se ne pokorava mom zapovjedniku, ne pokorava se ni meni!” (El-Buhari, Kitabul- ahkam, 9/77) Ovaj hadis potvrđuje da je pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokornost i Allahu, Azze ve Dželle, kao što Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu,“ (En-Nisa, 80) U hadisu se potvrđuje obaveznost pokoravanja nadređenima, a to su učenjaci i namjesnici, sve dok ne narede nepokornost. Ako to učine nema poslušnosti ni pokornosti.
Prenose Et-Tirmizi, Ebu Davud i Ahmed, od El-Irbada ibn Sarije da je rekao: „Jednoga dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je predvodio u sabah-namazu, a zatim nam održao riječit govor, od kojeg su oči zasuzile, a srca zatreperila...Neko je rekao: “Allahov Poslaniče, kao da je to savjet onoga koji nas napušta, pa šta nam oporučuješ?” Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: “Oporučujem vam bojazan od Allaha, poslušnost i pokornost, pa ma-kar to bilo abesinskom robu. Ko od vas bude poživio poslije mene, vidjet će mnoga razilaženja! Zato se pridržvajte moga Sunneta i sunneta ispravnih i upućenih nasljednika (halifa). Uhvatite se za njega čvrsto svojim očnjacima. Čuvajte se izmišljenih stvari, jer je svaka izmišljena stvar novotarija, a svaka novotarija je zabluda.” (Ahmed, El- Musned, 4/127 ; Ebi Davud, Es-Sunen, 5/13 ; Et-Tirmizi, 4/149) U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučuje svojim ashabima, i onima koji će doći poslije njega, da se pridržavaju Sunneta. Hafiz Ibn Redžeb kaže: “Ovo je obavijest od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome što će se desiti njegovom Ummetu poslije njega u vidu mnoštva razilaženja u osnovnim i sporednim pitanjima Vjere, te djelima, izrekama i uvjerenjima. Ovo je u saglasnosti sa onim što se prenosi o razilaženju njegovog Ummeta na više od sedamdeset frakcija, od kojih će sve biti u Vatri osim jedne, a ona je ono na čemu su bili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi. 1 1(Ebi Davud,5/5;Ahmed,4/102; Silsiletus-sahiha,1/385) Zbog toga je u ovom hadisu naredio da se prilikom razilaženja pridržavamo njegovog Sunneta i sunneta ispravnih halifa poslije njega. Sunnet označava ‘pravac’ kojim se ide, podrazumijeva pridržavanje za ono na čemu su bili on i njegovi ispravni nasljednici, u vidu uvjerenja, djela i izreka. Ovo je potpuni Sunnet. Ispravne halife, čije nam je slijeđenje naređeno, su: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alijj.” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 248)
Isto tako, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je muslimanima da mu se pokoravaju i zabranio im izlazak van okvira njegovog Sunneta, uplašivši ih napuštanjem i udaljavanjem od njega. U predaji koju prenose El-Buhari i Muslim, od Ebu Hurejre i Enesa, prenosi se da je rekao: “Ko ostavi moj Sunnet, nije od mene.” (El-Buhari, Kitabun-nikah, 2/7 ; Muslim, Kitabun-nikah, 2/1020)
Muslim prenosi od Aiše, radijAllahu anha, da je rekla: “Ko uradi kakvo djelo koje nije u skladu sa našom Vjerom ono mu se odbacuje.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na one koji pokušavaju odbaciti Sunnet zagovarajući da je Kur’an dovoljan, jer Ahmed, Ebu Davud i Et-Tirmizi, prenose od Ebu Rafi’e da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte da zateknem nekog od vas kako je oslonjen na svojoj ležaljci, pa mu dođe obavijest o onome što sam naredio ili zabranio, a on rekne: ‘Ne znamo. Ono što nađemo u Allahovoj Knjizi to i slijedimo!” (Sunen Ebi Davud, Kitabus-Sunne,5/12;Et-Tirmizi,4/144;Ahmed, El-Musned, 6/8)
Prenosi Ebu Davud od El-Mikdada , da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Data mi je Knjiga i još nešto poput nje. Skoro da ne dođe vrijeme kada će sit čovjek u svojoj ležaljci reći: ‘Pridržavajte se ovog Kur’ana, što u njemu nađete od dozvoljenog i smatrajte ga dozvoljenim, a što u njemu nađete od zabranjenog, smatrajte ga zabranjenim.’ Vama nije dozvoljeno meso domaćeg magarca, niti svake divlje životinje koja ima očnjake, niti izgubljena stvar nemuslimana (koji je pod ugovorom sa muslimanima), osim da njen vlasnik ne bude u potrebi za njom. Ko dođe kod ljudi, dužnost im je da ga ugoste. Ako ga ne ugoste, ima pravo da uzme nadoknadu u vrijednosti ugošćivanja (ili da im na isti način uzvrati).” (Sunen, Ebi Davud, Kitabus-Sunne, 5/10)
El-Hattabi kaže: “Ovaj hadis podrazumijeva dva tumačenja:
Prvo je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio skrivenu objavu koja se ne citira, kao što je dobio vanjsku objavu koja se citira.
Drugo značenje je da mu je data Knjiga kao Objava koja se citira i da-to mu je poput nje pojašnjenje o njoj, tj. njemu je dozvoljeno da pojašnjava ono što se nalazi u Knjizi, općenito ili posebno, dodajući i ostavljajući kao zakon ono što nije u Knjizi spomenuto. To biva obavezni propis po kojem treba postupati poput Kur’ana koji se citira.“ (Me’alimus-sunen, 5/10)
Ovaj hadis obuhvata žestoko upozorenje na suprostavljanje Sunnetima koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio zadržavajući se samo na Kur’anu.” (Me’alimus-sunen, 5/10)
El-Hattabi kaže: “Time upozorava na suprostavljanje Sunnetima koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio, što se ne spominje u Kur’anu, a to je pravac haridžija i rafidija koji su se vezali za vanjštinu Kur’ana ostavljajući Sunnete koji pojašnjavaju Knjigu. Potom su ostali zbunjeni i zalutali.” (Me’alimus-sunen, 5/10)
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo upozorenje popratio pojašnjenjem propisa koji su utemeljni Sunnetom, a ne navode se u Kur’anu, kao što je zabrana mesa domaćeg magarca i svih divljih životnja koje imaju očnjake. Ovo je potvrda od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Sunnet, kada se ustanovi da je vjerodostojan, sam po sebi argument, makar sadržavao dodatne propise u odnosu na Kur’an.
El-Hattabi kaže: “U hadisu je dokaz da nema potrebe da se hadis uspoređuje sa Kur’anom, jer kada se on prenosi vjerodostojno od Poslani-ka, sallallahu alejhi ve sellem, on je argument sam po sebi.
Predaja koju neki prenose: “Kada nam dođe hadis usporedite ga sa Allahovom Knjigom, pa ako bude u saglasnosti, prihvatite ga.”, neispravna je i bez utemeljenja. Zekerijja Es-Sa’di pričao je od Jahje b. Mei’na da je rekao: “Ovaj hadis su podmetnuli heretici.” (Me’alimus-sunen, 5/11)
Ovaj hadis je jedan od znakova poslanstva, jer su se u Ummetu pojavile grupacije koje su negirale čitav ili dio Sunneta, s tvrdnjom da je dovoljan Kur’an, a njihovi prvenci bili su haridžije, rafidije i mu’tezile od kojih se prenosi da su negirali neka pravila vezana za Sunnet.
Neki elementi ovog usmjerenja su postojali i za vrijeme Šafije, pa je on sa njima vodio raspravu. (El-Umm, Eš-Šafi’i, 2/271) Tokom čitave islamske historije neprestano se pojavljivaju oni koji su pozivali na ovakve ideje sve do današnjeg dana. Kada se pojavila frakcija (sekta) s imenom ‘kur’anovci’ u Indiji i Pakistanu, epidemija je prešla na Egipat i ostale arapske zemlje.
Ova frakcija negira Sunnet i argumentaciju Sunnetom tvrdeći da je dovoljan Kur’an. Izmislili su novu vjeru koja nema izvora u Sunnetu i oslonili su se na Kur’an, prema svojim tvrdnjama, tvrdeći da je Kur’an dovoljan za uspostavljanje islamskog života i da nema potrebe za Sunnetom.
Shodno tome, protumačili su, prema svojim strastima, kur’anske ajete tako da on obuhvata sve propise sa pojedinostima. Počeli su tragati za sumnjičavostima kako bi ojačali svoju poziciju. Kada bismo izostavili Sunnet, Vjera bi pala iz temelja i otvorila bi se vrata hereticima (otpadnicima od Vjere). Ovo nije mjesto na kojem se treba replicirati takvim hereticima i opovrgavati njihove sumnjičavosti. Dovoljan je odgovor drugih na to.
Prenose se predaje od ashaba i tabiina koje upozoravaju na njih. Ed-Darimi, sa lancem prenosilaca od Omera, radijAllahu anhu, prenosi: “Doći će ljudi koji će se sa vama raspravljati manje jasnim dokazima iz Kur’ana. Pobijedite ih sunnetima, jer sljedbenici Sunneta najbolje poznaju Allahovu Knjigu.” (Sunen, Ed-Darimi, 1/49)
Imam El-Adžurri od Se’ida ibn Džubejra prenosi da je pričao neki hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je čovjek rekao: “Allah je u Svojoj Knjzi rekao to i to.” Rekao mu je:“Ti se hadisom Allahovog Poslanika suprostavljaš Allahovj Knjizi! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje poznaje Allahovu Knjigu.” (Eš-Šeri’ah, Imam El-Adžurri, 51)
Ibn Abdul-Berr, od Ejjuba Es-Sidžistanija prenosi da je neki čovjek Eš-Šehiru rekao: “Samo nam se obraćajte Kur’anom!” Eš-Šehir mu reče: “Tako nam Allaha, ne želimo naći zamjenu za Kur’an, već želimo onoga koji od nas bolje poznaje Kur’an.” Mislio je time na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Džami’ul-bejan, Ibn Abdul-Berr, 2/191)
Ostalo je da ukažem na jednu veoma važnu stvar prema kojoj su nesmotreni mnogi muslimani današnjice, a ona je pozicija Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog Sunneta u Vjeri Islamu.
Većina muslimana danas smatra da je slijeđenje i praktikovanje Sunneta proizvoljna i pohvalna stvar, a ne obavezna. Najveći razlog za ovakvo mišljenje je vladajuće neznanje o Sunnetu i njegovoj poziciji u Vjeri, šutnja učenjaka i da’ija o širenju Sunneta i njegovog približavanja ljudima, osim onoga kome se Allah smiluje. Uz to postoji i mezhebski fanatizam kod većine, što je postalo zapreka za traganje za časnom poslaničkom Uputom.
Zbog toga je Sunnet u većini islamskih pokrajina postao odbaćen i čudan, a još je čudniji onaj ko ga se pridržava i poziva u njega. Većina ovakvih tvrdi za sebe da su na Pravom putu, da se pokorava-ju i slijede objavljeno. Kao da se slijeđenje temelji na samim tvrdnjama bez ikakvog stvarnog dokaza ili činjenice. I pored svega ovoga, Skupina iz Ummeta u svakom području gdje ima muslimana drži se Sunneta i poziva u njega strpljivo podnoseći različite vrste uznemiravanja, provokacija i odvraćanja sa Allahovog puta.
Tako je naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio:
“Neprestano će Skupina iz moga Ummeta biti nepokolebljiva na Istini. Neće im nauditi onaj koji ih napusti sve dok ne dođe Allahova odredba (vjetar pred Sudnji dan koji će usmrtiti vjernike) a oni će biti kakvi i jesu.” (Muslim, Kitabu imare, 3/1523)
Zato je neophodno precizirati tragove i manifeste slijeđenja, kako bi se pravi sljedbenik Sunneta razlikovao od drugih (koji se pozivaju na to).
________________________________________________________________________
