četvrtak, 14. veljače 2013.

NAŠ ODNOS PREMA KUR'ANU

Najveća blagodat sa kojom je Allah počastio ovaj ummet jeste slanje Muhammeda, s.a.v.s., i spuštanje Kur'ana kako bi ljudi izašli na pravi put, kako bi progledali i kako bi se podsjetili na ono u čemu je njihova korist i na dunjaluku i na ahiretu. Kur'an je Allahov govor značenjem i jezikom koji je objavljen, a ne stvoren (kao što to vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila).

Kaže Allah, dž.š.: "On je objava od Gospodara svjetova. Donosi ga povjerljivi Džibril na tvoje srce kako bi druge opominjao. Na jasnom arapskom jeziku" (Prijevod značenja - Eš-Šu ara, 192.-195.)

Allah, dž.š., opisao je Kur'an časnim (velikim) svojstvima. Kada kaže na početku sure El-Bekare, druge sure u Kur'anu: "Elif, lam mim, ovo je knjiga u koju nema nikakve sumnje i uputa je za bogobojazne. One koji vjeruju u ono što ne vide i koji obavljaju namaz i od onoga što im dajemo udjeljuju. Oni koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe i koji su ubijeđeni u ahiret."

Opisao ga je da je uputa za bogobojazne. U drugom kur'anskom ajetu, u istoj suri, kaže za njega da je uputa za sve ljude: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana koji je uputa za sve ljude."

- Što se tiče bogobojaznih kaže se da je Kur'an uputa za njih, jer su oni ti koji uzimaju korist od njega i slijede svjetlo koje iz njega svijetli.

- Što se tiče drugih Kur'an je uputa za njih sa te strane što im objašnjava pravi put ako hoće da ga slijede. Kao što je poznato, postoje dvije vrste upute:

1. Uputa nadahnuća tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha u slijeđenju pravog puta. Ova vrsta upute je posebna i ograničena samo na vjernike.

2. Uputa objašnjenja i usmjeravanja tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo i šta mu šteti, a šta koristi. Ova uputa je opšta za sve ljude.

- Opisao ga je da upućuje ka onome što je najispravnije tj. upućuje ka putu koji je najispravniji i najpravedniji. Ako hoćeš da dođeš do onoga što voli tvoj Gospodar - do Njegovih dženneta slijedi Kur'an jer će te on uputiti na to.

Kaže Allah, dž.š.: "Zaista, ovaj Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada. (Prijevod značenja - El- Isra, 9.)

- Opisao ga je u drugom ajetu da je duh (duša), a jedno od značenja duha jeste ono čime se oživljavaju srca i čime se postiže duhovni život. Najbolji primjer nam je tijelo u kojem, ako ima duše, živo je, a kada iz njega izađe duša, biva mrtvim.

Kaže Allah, dž.š.: "Tako ti Mi objavljujemo ono u čemu je život." (Prijevod značenja - Eš-Šura, 52.)

Allah, dž.š., nazvao ga je duhom (dušom) jer u njemu leži život ljudskih srca, tako da kada uđe u srce i izmiješa se sa njim, ono postaje živim, svjetlim, spoznaje svoga Gospodara a obožava ga onako kako je On to propisao (sa znanjem), boji ga se, voli Ga, veliča i vjeruje Ga. On pokreće srca, kao što duša pokreće tijela.

Kada Kur'an napusti srce on umire kao što tijelo umre kada iz njega izađe duša. Postoje dvije vrste života i dvije vrste smrti: život tijela i život srca, smrt tijela i smrt srca. Život tijela opšteg je karaktera i obuhvata i vjernike i nevjernike, i pobožne i griješnike, obuhvata i životinje i nema nikakve razlike između njih i ljudi u tome. Međutim, život srca obuhvata samo vjernike i samo ga oni posjeduju. Zbog toga kaže šejh Ibn Tejmije, kada je zatvoren u zatvor: "Kada bi nevjernici znali za ono što mi osjećamo u svojim srcima (tj. da znaju za život naših srca), poveli bi rat da nam to oduzmu.

Kada ovo znamo, jasno nam je zbog čega su ljudi nesretni, rastreseni i uznemireni, iako posjeduju sve što im je potrebno od ovodunjalučkih užitaka. Njihova srca su prazna, mrtva, poput ruševina, pa kako onda da budu sretna i zadovoljna?

- Opisao ga je kao svjetlost koja osvjetljava put čovjeka i ukazuje mu na rupe i trnje koje je posuto po njemu kako bi se sačuvao toga i došao do njegovog cilja spokojan, miran i uspravan.

Kaže Allah, dž.š.: "O ljudi, došao vam je dokaz od vašeg Gospodara i mi vam spuštamo jasno svjetlo." (Prijevod značenja - En-Nisa, 174.)

Kur'an je duhovno svjetlo koje ti pomaže da razumiješ pravi put od puta tmine, put koji vodi ka džennetu, od puta koji vodi ka vatri, ono što je korisno, od onoga što je štetno, ono što je dobro, od onoga što je zlo.

- Opisao ga je lijekom, riječima: "O ljudi, došla vam je pouka od vašeg Gospodara i lijek za ono što je u prsima vašim (Prijevod značenja -Junus, 57.)

Kur'an je lijek za tjelesne i duševne bolesti

1. Ako čovjek bude iskušan sihrom ili urokom, ili ulaskom džinna u njega, uči mu se određeni odlomak iz Kur'ana - uz Allahovu pomoć svega toga nestaje. Međutim, uslov je da onaj ko uči Kur'an bolesniku pogođenim nekom od ovih bolesti, bude čvrstog imana i ubijeđen da će ga Allah izliječiti. Uz to, i onaj ko se liječi, treba biti ubijeđen da je Kur'an lijek

2. Postoje i druge duhovne bolesti kao što su sumnje, licemjerstvo i kufr (nevjerstvo) za koje je Kur'an također lijek. To biva na način što se osoba pogođena spomenutim bolestima posveti brižnom studiranju i izučavanju Kur'ana, razmišljanju o njegovim ajetima i sprovođenju u praksi onoga što su čitali i o čemu su razmišljali.

KAKAV TREBA DA BUDE NAŠ ODNOS PREMA KUR'ANU?

Muslimani spram Kur'ana imaju velike obaveze i odgovornosti među kojima su najvažnije:

1. Savladavanje čitanja Kur'ana (tj. njegovih harfova), podučavanje djece i nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Rekao je Poslanik, a.s.: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu." Ono što se traži od muslimana jeste da ulože trud u učenje Kur'ana i nije dovoljno da se ograniče na suhoparno izgovaranje harfova ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način.

Poslanik, a.s.. je obećao dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi: "Onaj ko uči, mucajući imat će dvostruku nagradu."

Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an. Međutim, oni koji mogu naći učitelja koji će ih podučiti ispravnom učenju, i u mogućnosti su da to savladaju, obavezni su to uraditi. Kaže Poslanik, a.s.: "Onaj ko je vješt u učenju Kur'ana, bit će sa cijenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melekima) na Sudnjem danu.

Važno je spomenuti da onaj ko nije kadar da se usavrši u učenju Kur'ana, ne smije ga to navesti da ostavi i zanemari Kur'an, nego je obavezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Kaže Allah, dž.š.: "Allah ne opterećuje nikog preko njegovih mogućnosti." (Prijevod značenja -El-Bekare, 268.)

2. Stalno učenje Kur'ana

Nakon što naučimo čitati Kur'an (tj.naučimo povezivati njegove harfove) to nije dovoljno, nego smo obavezni da se vežemo za njega i da ga stalno učimo, jer je čitanje Kur'ana ibadet i u sebi sadrži veliku nagradu. Rekao je Poslanik, a.s.: "Ko bude naučio jedan harf iz Kur'an, imat će nagradu za to, a nagrada će biti desetorostruka. Nisam rekao da je elif lam mim harf nego elif je harf, lam je harf, i mim je harf. Također je rekao: "Ponavljajte Kur'an jer se brže zaboravlja nego što se deva odveže sa svog poveza." Kada čovjek postane nemaran prema Kur'anu i ne uči ga duži period, biva pogođen tvrdoćom srca, okretanjem od Allahovih opomena i potpunim nemarom. Zbog toga muslimanu ne treba da prođe mjesec dana a da u njemu ne prouči čitav Kur'an, a ako bi ga proučio prije toga, bolje je. Kur'an je lahko učiti jer za to ne treba nešto posebno. Dozvoljeno je da se uči sjedeći, stojeći , hodajući, naslonjen na bok, bez obzira ima li ili nema abdesta, s tim što, ako ga bude učio bez abdesta, zabranjeno mu je da ga dodiruje. Onaj ko bude džunub, zabranjeno mu je i da dodiruje i čita Kur'an dok se ne okupa. Ono što je najbolje jeste da se uči u namazu kao što je noćni namaz. Također, Kur'an je zabranjeno učiti ženi koja ima hajz i nifas, kao što nije dozvoljeno da se uči na prljavim mjestima.

Kaže Allah, dž.š., za one koji uče Kur'an: "Oni koji uče Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo, tajno i javno, nadaju se nagradi koja neće propasti." (Prijevod značenja - Fatir, 29.-30.) Vidimo da ih je Allah pohvalio zbog spomenutih svojstava među kojima je prvo svojstvo kojim su opisani učenje Allahove knjige, tj oni mnogo čitaju Allahovu knjigu tražeći Allahovu nagradu i nadajući se da će Allah ispuniti svoje obećanje i rade po onome što čitaju.

3. Razmišljanje o njegovim značenjima i tajnovitostima

Nije dovoljno samo naučiti čitati Kur'an i da ga učimo neprestano, nego smo obavezni razmišljati: a) o njegovom značenju i tajnama b) o Allahovim imenima i svojstvima za koje smo saznali putem Kur'ana c) o kazivanjima o prijašnjim narodima, bilo da se radi o vjernicima ili nevjernicima d) o onome što je zadesilo one koji su poslanike u laž utjerivali e) o onome što je Allah pripremio i sa čime je počastio iskrene vjernike f) o kazivanjima o Sudnjem danu i onome što će se događati na njemu i g) o događanjima poslije smrti o čemu nas Kur'an obavještava, detaljno što nam predstoji i dolazi u našoj budućnosti, zbog čega smo obavezni da se pripremamo za to činjenjem dobrih djela, a ostavljanjem zabrana. Kaže Allah, dž.š.: "Objavljujemo ti knjigu, blagoslovljenu kako bi o njoj razmislili, o njenim ajetima i kako bi oni koji pameti imaju, pouku uzeli." (Prijevod značenja -Sad, 29.)

Allah, dž.š., objašnjava nam u ovome ajetu da je Kur'an objavljen da bi razmišljali o njegovim ajetima tj. njihovim značenjima, o onome na što ukazuju, njihovim tajnama kako bismo došli na pravi put.

Kaže se u drugom kur'anskom ajetu: "Zbog čega oni ne razmisle o Kur'anu. Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoga razilaženja." (Prijevod značenja -En-Nisa, 82.) Allah, dž.š., kori one koji su se okrenuli od Njegove knjige i objašnjava da je to uzrok njihove zbunjenosti i zablude jer da su razmišljali o Allahovoj knjizi i okrenuli se njoj, bili bi upućeni i prešli bi iz stanja nesretnosti u stanje sreće i blagostanja. Da su razmišljali o njemu, znali bi da je to Allahov govor, jer u njemu nema kontradikcije. Njegovi dijelovi potvrđuju jedni druge, tumače jedni druge, liče jedni na druge u ljepoti, stilistici, istinitosti i nadnaravnosti i sve što čovjek više bude razmišljao o Kur'anu, povećava mu se iman, ubjeđenje i smiruje mu se srce, povećava se njegovo znanje i razumijevanje vjere.

Allah, dž.š., odgovara onima koji su se odmetnuli i skrenuli sa pravog puta riječima: "Zar nećete, ako se okrenete, činiti fesad (nered) po zemlji i kidati rodbinske veze. Takve je Allah prokleo i učinio ih gluhim i slijepim. "Zašto ne razmisle o Kur'anu. Ili možda su na njihovim srcima katanci. Oni koji se okrenu (vrate se na ono na čemu su bili ) nakon što im pravi put postane jasan, šejtan im je to lijepim prikazao. " (Prijevod značenja - Muhammed, 22.-26.)

Da su razmišljali o Kur'anu, otišli bi od njih sve ove bolesti i održavali bi rodbinske veze, cijenili bi ono što je Allah naredio da se cijeni, pokoravali bi se Allahu i Njegovom Poslaniku. Međutim, nakon što su okrenuli leđa Kur'anu i ostavili razmišljanje o njemu, zapali su u grijehe kao što je kidanje rodbinskih veza, činjenja fesada po zemlji i slično.

4. Rad po Kur'anu

Sve stvari spomenute prije ove nisu dovoljne ako ne budemo radili po Kur'anu a raditi po Kur'anu znači smatrati halalom ono što je u Kur'anu halal, a haramom ono što je u Kur'anu haram, izvršavati ono što je Kur'an naredio i klonuti se onoga što je on zabranio.

Rad po Kur'anu je cilj a ono što je spomenuto u tri prethodne tačke i savladavanje njegovih harfova, stalno čitanje i razmišljanje o njegovim ajetima, samo je sredstvo do tog cilja. Ako se ograničimo na učenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ostavimo rad po njemu, ostali smo na početku puta ne pomaknuvši se ni pedlja i naš trud, kojeg smo uložili, bezvrijedan je jer smo se umorili u činjenju uzroka, a ostavili ubiranje plodova, a od plodova je rad po Kur'anu. Kaže Allah, dž.š.: "Oni koji čitaju Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što smo im Mi dali tajno i javno, nadaju se trgovini koja neće propasti." Allah, dž.š., nije rekao da će trgovina uroditi plodom onima koji budu samo učili Kur'an, nego onima koji budu uz učenje Kur'ana obavljali namaz, davali zekat i činili sve ono što Kur'an naređuje.

Kaže Poslanik, a.s.: "Kur'an je dokaz za tebe, ili protiv tebe." Onaj ko se ograniči na čitanje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ne bude radio po njemu, taj je iznio dokaz protiv samog sebe. Prenosi se od nekog od selefa da je rekao: "Nekada čovjek uči Kur'an, a on ga proklinje." Bi mu rečeno: "Kako to?" Kaže: "Prouči riječi Allaha, dž.š.: "Neka je Allahovo prokletstvo na lažljivce," a on je sam lažac, ili prouči riječi: "Neka je Allahovo prokletstvo na nasilnike, a on sam čini nasilje."

Danas je glavna stvar postala uljepšavnje glasa pri učenju Kur'ana i naslađivanju time dok rad po njemu nećeš naći, osim kod malog broja ljudi. Ovim ne mislim da ne treba uljepšavati glas prilikom učenja Kur'ana. Naprotiv, Kur'an treba da se uči lijepim glasom ali ne smije jedini i glavni cilj Kur'ana biti to, nego uzimanje pouke iz onoga što se uči i sprovođenje u praksu onoga što se traži u njegovim ajetima. Kaže Abdullah b. Mesud: "Kada čuješ riječi Allaha, dž.š.: "O vjernici, dobro slušaj jer ono što slijedi poslije tih riječi ili je nešto što se naređuje da uradiš, ili je neka zabrana. Poslanik, s.a.v.s., tražio je od ashaba koji su imali lijep glas da mu uče Kur'an, kao što su Ebu Musa el Eš'ari i Abdullah b. Mes'ud. Prenosi se da je jednog dana naredio Abdullahu b. Mes'udu da mu uči Kur'an na što mu reče: "Kako da ja učim, a tebi se objavljuje?" Reče mu Poslanik, s.a.v.s.: "Volim da slušam Kur'an od drugog. Posluša ga i poče učiti od početka sure En-Nisa, sve dok nije došao do ajeta: "Šta će biti kada dovedemo iz svakog ummeta po svjedoka, a tebe ćemo dovesti kao svjedoka protiv ovih. (Prijevod značenja - En-Nisa, 41.) Reče Poslanik, a.s.: "Dovoljno je." Kaže Abdullah: "Okrenuo sam se prema njemu i vidio da su njegove oči orošene suzama."

Ovo je dokaz da nije cilj Kur'ana naslađivanje iščitavanjem njegovih ajeta, nego skrušenost kod onoga ko ga sluša i rad po njegovim uputama. Kada je zaplakao onaj ko će svjedočiti protiv nas, šta je onda sa nama?

5. Izbjegavanje tumačenja Kur'ana bez znanja.

Musliman koji uči Kur'an, razmišlja o njegovim ajetima i radi po njemu, mora se čuvati govora o Kur'anu bez znanja, tj. ne smije ni o jednom ajetu ništa reći niti ga smije protumačiti ako to nije čuo od nekog učenjaka ili pročitao u knjigama koje tumače Kur'an, kao što je tefsir Ibn Kesira, Taberija, Kurtubija, Ševkanija i drugih knjiga koje su poznate u ovoj oblasti.

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Onaj ko kaže nešto o Kur'anu po svom mišljenju, ili bez znanja, neka pripremi sebi mjesto u vatri." (Hadis hasen)

KUR'AN SE TUMAČi NA JEDAN OD SLJEDEĆIH NAČINA

1. Kur'anom, tj. da na jednom mjestu u Kur'anu nađemo ajet koji nije u detalje obrazložen, a na drugom mjestu taj ajet biva detaljno objašnjen. Npr. Allah, dž.š., kaže u suri El-Fatiha: "Uputi nas na put onih na koje si svoju blagodat prosuo." U suri En-Nisa Allah, dž.š., nam objašnjava ko su ti na koje je on prosuo svoju blagodat pa kaže:" Onaj ko se pokorava … Njegovom Poslaniku, on je u skupini sa onima na koje je Allah blagodat svoju prosuo od poslanika iskrenih, šehida i dobrih ljudi.

2. Hadisom Allahova Poslanika, s.a.v.s., npr. Allah, dž.š, u Kur'anu je zabranio lešinu u potpunosti kada kaže (Zabranjuje vam se lešina) a dok u hadisu dolazi ono što pojašnjava tu zabranu kada kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Dozvoljene su vam dvije vrste lešina a to su riba i skakavci."

3. Riječima ashaba, r.a., a među njima su najpoznatiji Abdullah b. Abbas i Abdullah b. Mes'ud

4. Riječima tabiina (učenika ashaba) a najistaknutiji su učenici Abdullaha b.Abbasa a ti su Mudžahid, Tavus, Ikrime, Seid b. Džubeir i drugi

5. Veliku ulogu u tumačenju Kur'ana igra i poznavanje arapskog jezika a od najpoznatijih tefsira koji Kur'an obrađuju sa jezičke strane je: Tefsir Bahru-L-Muhit od Ibnil Hajjanaa i tefsir Keššaf od Zamahšerija .

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji će se okititi sa ovih pet osobina i da učini Kur'an dokazom za nas, a ne protiv nas.

Semir Imamović