priredio: dr. Šefik Kurdić
Laž, lažno obećanje i lažna zakletva spadaju u najteže i najveće grijehe - grijehe koji mogu izazvati nesagledive negativne posljedice. To je jedan od negativnih produkata našeg jezika. U ovom radu će biti aktualiziran stav šerijata o spomenutim pitanjima.
Laž, lažno obećanje, lažno svjedočenje i lažna zakletva veliki su grijesi. Koliko su ta svojstva štetna najbolje potvrđuju brojni kur'anski ajeti i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi u kojima se oštro osuđuju ti veliki grijesi. Tako Allah Uzvišeni u jednom ajetu s Svojoj Knjizi naglašava da neće uputiti na Pravi put onoga koji mnogo laže: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“
U svojstva pravih i iskrenih vjernika Allah Plemeniti ubraja udaljavanje od laganja i lažnog svjedočenja: „I oni koji ne svjedoče lažno!“
Dovoljno je pogledati ajet u kojemu Allah Milostivi u istu ravan smješta mnogoboštvo i lažan govor i shvatiti koliki grijeh predstavljaju laž, lažni iskaz i lažno svjedočenje: „I klonite se kumira poganih i klonite se lažnog govora!“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je laž uvrstio u licemjerna svojstva, što, eksplicite, potvrđuje njegovu opasnost po vjeru čovjeka. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Tri su znaka licemjera: kada govori – laže; kada obeća ne – ispuni i kada mu se šta povjeri – iznevjeri!“
U predaji 'Abdullaha b. 'Amra, r.a., spominju se četiri svojstva. U toj predaji Poslanik islama, s.a.v.s., upozorava: Kod koga se nađu četiri svojstva bit će, uistinu, licemjer, a kod koga se nađe jedno od njih on ima jedno svojstvo licemjera, sve dok ga ne ostavi, a to je: kada govori – laže, kad šta ugovori – iznevjeri, kada obeća – ne ispuni i kada raspravlja - pretjeruje!“
Poslanik, s.a.v.s., u predaji 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a., upozorava na taj veliki grijeh napominjući da je on uzročnik griješenja a sa griješenjem se stiže do džehennemske vatre. U toj predaji Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno afirmira istinit govor a upozorava na opasnost lažnog govora, ističući: „Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu a dobročinstvo vodi u Džennet. čovjek će neprestano govoriti istinu i tražiti istinu sve dok se kod Allaha ne upiše da je iskren. čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenosti i griješenje a pokvarenost i griješenje vode u Vatru. čovjek će neprestano lagati sve dok se kod Allaha ne upiše da je lažac.“
'Abdullah b. Mes'ud, r.a., pojašnjava, kako navodi Malik, da čovjek kada god slaže, na njegovom srcu se pojavi po jedna crna tačka i, ukoliko nastavi sa takvom praksom, njegovo srce totalno pocrni i tada se kod Allaha upisuje u osobe koje postaju lašci!
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kategorički negirao da vjernik može biti lažac! U predaji Sulejma b. Safvana se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan, da li vjernik može biti kukavica i škrtica, pa je odgovorio da može, ali je na pitanje da li vjernik može biti lažac, odlučno odgovorio: „Ne može!“
Lažljivce Allah Uzvišeni neće ni pogledati, neće sa njima govoriti, niti će im oprostiti na Sudnjem danu, nego će im pripremiti strašnu kaznu, kao što Vjerovjesnik, s.a.v.s., prijeti u predaji Ebu Hurejre, r.a: „Allah na Sudnjem danu tri osobe neće ni pogledati, niti će s njima govoriti, od grijeha ih neće očistiti a dobit će i tešku kaznu: starac koji počini blud, vladar koji laže i siromah koji je ohol!“
Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a., a u kojem se kaže: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo mrže od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik, s.a.v.s., bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“
Laž nije samo štetna, ona čak i zaudara, ali mi to trenutno ne osjećamo. To meleki, obzirom na njihovu suptilnost, itekako osjećaju i udaljavaju se od lažljivaca, koji svojim lažima nadaleko šire neugodan miris i neprijatan smrad. 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi u vezi s tim: „Kada osoba slaže meleki se, zbog neugodnog mirisa te laži, udalje na veliku udaljenost!“
Laž je svojstvo stanovnika Džehennema. Zbog toga to svojstvo svakako treba izbjegavati. To je naglasio i Ebu Bekr es-Siddik, r.a., kada je, nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prve godine stajao na ovom mjestu na kome ja sada stojim, a onda je zaplakao i rekao: „čuvajte se laži, jer je ona grijeh a oboje (i laž i grijeh) će u Džehennem!“
Ta negativna osobina, koju realiziramo našim jezicima, spada u najveće prevare. Tako je definira Allahov Poslanik, s.a.v.s., u predajama Nuvasa b. Sem'ana i Sufjana b. Usejida u kojima se kaže: „Među najveće prevare spada da kažeš nešto svom bratu, pa ti on povjeruje, a ti njemu slažeš!“
Mnogi ljudi lažu i izmišljaju priče kako bi druge nasmijali i zabavili. Treba naglasiti da je smijeh i opuštanje islamom dozvoljeno, ali ako se tom prilikom ne koristi laž. Poslanik, s.a.v.s., nikada, ni u šali, nije lagao. Naprotiv, on je oštro upozoravao na takvu aktivnost našeg jezika. U predaji Behz b. Hakima, od njegovog oca a on od djeda, kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.s.v., oštro kritikovao laž prilikom nasmijavanja društva: „Teško onome ko priča i tom prilikom laže kako bi nasmijao društvo! Teško njemu! Teško njemu!“
Kakva kazna će snaći lažljivca najbolje potvrđuje Vjerovjesnikov, s.a.v.s., san a njegov san je istinit. Kako prenosi Semure b. Džundub, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je u snu vidio dvojicu ljudi, jednoga koji je sjedio i drugoga koji je stajao uz onog što je sjedio. Onaj koji je stajao držao je gvozdeni žarač kojim je ubadao u usta onoga koji sjedi i tako ga vukao dok mu taj žarač nije došao do zatioka. Tako je ponavljao sve dok Poslanik, s.a.v.s., nije upitao, šta to znači, pa mu je odgovoreno: „Što se tiče ovoga kome razguljuju i cijepaju vilice, on je bio veliki lažac, pričao je laži i od njega je ta laž prenošena na sve strane, pa će takvu patnju imati sve do Sudnjeg dana!“
Prenosi se da je Musa, a.s., pitao Gospodara svjetova: „Koji Ti je rob, Gopodaru moj, najdraži?“, na što mu je On odgovorio: „Onaj koji jezik ne koristi za laž, čije srce nije grešno i čiji spolni organ ne čini blud!“
Mudri Lukman je savjetovao svoga sina: „Sinčiću, čuvaj se laži! Ona je slasna kao meso prepelice kada ga čovjek tek ispeče!“
Lažno obećanje
Vjernikovo obećanje je dug i emanet koje treba ispuniti u cijelosti. Allah Uzvišeni na to upozorava: „O vjernici, ispunjavajte obaveze!“
Ta osobina je krasila, pored ostalih, Isma'ila, a.s., kojeg Allah Plemeniti u Svojoj Knjizi ističe i hvali: „I spomeni u Knjizi Isma'ila! On je ispunjavao dato obećanje!“ Imam Kurtubi u svom tefsiru navodeći predaje u vezi sa spomenutim ajetom, kaže da je to zbog toga što je Isma'il, a.s., obećao jednom čovjeku da se u određeno vrijeme sretnu. čovjek je zaboravio na dogovoreni sastanak, pa ga je Isma'il čekao čitav dan i noć, a po jednoj predaji tri dana i tri noći! čak Jezid er-Rekaši tvrdi da ga je Isma'il a.s., čekao čak 22 dana!!!
Ispunjavanje datog obećanja bila je prepoznatljiva crta svih Allahovih poslanika. Ebu Davud bilježi da je posljednji Allahov vjesnik, Muhammed, s.a.v.s., čak i prije nego što je postao poslanik, čekao jednog čovjeka tri dana i tri noći, jer je on zaboravio na obećani sastanak. 'Abdullah b. ebi el-Hamsa' (u nekim predajama: el-Hansa'), čovjek koji je zabrovaio na taj sastanak, sjetio se nakon tri dana i pohitao ka tom mjestu i, gle, čuda: zatekao mladog Muhammeda, a.s., kako ga čeka! Muhammed, a.s., mu je tada rekao: „Momče, doveo si me u neugodnu situaciju, čekam te evo već tri (dana)!“
Koliko su ashabi vodili računa da nekome ne dadnu lažno obećanje najbolje će nam posvjedočiti slučaj 'Abdullaha b. Omera, r.a., koji je, iako je bio na samrti, htio realizirati dato obećanje. On je na samrti rekao svojim ukućanima: „Jedan je Kurejšija zaprosio moju kćerku. Ja sam mu dao nešto slično obećanju. Tako mi Allaha, ne želim da Allaha sretnem s trećinom licemjerja pri sebi! Pozivam vas za svjedoke da sam mu dao svoju kćerku za ženu!“
Lažna zakletva i lažno svjedočenje
Među najveće grijehe spadaju lažna zakletva i lažno svjedočenje. Ranije smo spomenuli da je Allah Uzvišeni u poglavlju El-Hadždž u istu ravan stavio obožavanje kumira i lažni govor i lažno svjedočenje, dok u poglavlju El-Furkan robove Milostivog opisuje, pored ostalog, kao one „koji ne svjedoče lažno!“
Kolika je opasnost toga grijeha najbolje će dočarati Ebu Bekretova, r.a, predaja u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ To je ponovio tri puta. Nakon toga je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor!“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa je sjeo. Toliko je to ponavljao (tj. riječi: lažno svjedočenje ili lažni govor“)da smo u sebi rekli: „Da hoće ušutjeti!“ (tj. suosjećali smo sa njim i nismo željeli da ga to uznemirava).
Dakle, lažno svjedočenje i lažan govor je Poslanik islama, s.a.v.s., posebno izdvojio i toliko ponavljao, kako bi ukazao na njihovu izuzetnu opasnost i stravične posljedice koje mogu iz toga proizaći.
Hurejm b. Fatik el-Esedi, r.a, prenosi jedan, takođe, upozoravajući hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s. u kome se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon klanjanja sabah-namaza, ustao i rekao: „Lažno svjedočenje je ravno širku!“, a onda je proučio kur'anski ajet: „i izbjegavajte lažni govor, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte Njemu nikoga ravnim!“(El-Hadždž, 30)
Kada je laž dozvoljena ?
Laž nije zabranjena sama zbog sebe, nego zbog štete koju obavezno uzrokuje. Budući da je govor sredstvo kojim se ostvaruju ciljevi, onda treba napomenuti da u situaciji kada se cilj može ostvariti i istinom i neistinitim govorom – tada je laž strogo zabranjena! Međutim, ako se cilj ne može ostvariti istinom, a on je neophodan ili obavezan, onda laž postaje dozovoljenom. Tako je, naprimjer, zaštita muslimanske krvi obavezna, pa ukoliko bi se izgovaranjem istine ugrozio muslimanski život i stradala neka osoba zbog zulumćara kojem bi se istinita informacija pružila – onda je laž obavezna, kako bi se nevina osoba zaštitila!
Tako Mejmun b. Mehran kaže da je nekada laž bolja od istine! Za tu tvrdnju on navodi primjer čovjeka koji nosi sablju i pita za drugu osobu koju namjerava ubiti. Ako mu kažemo istinu, otkrit ćemo čovjeka koji će biti ubijen! Zbog toga se istina mora prešutiti i upotrijebiti laž, koja nam tada postaje obavezna, kako bismo sačuvali život dotične osobe!
Takođe, ako se rat ne može spriječiti ili zaustaviti, ili se ne mogu pomiriti zavađeni, ili se ne može pridobiti nečije srce da afirmira dobro, izuzezv pomoću laži, onda ona postaje dozvoljena, samo je potrebno čuvati se koliko god je to više moguće. Naime, ukoliko čovjek slaže, postoji bojazan da mu to ne pređe u naviku, pa da, eventualno, slaže i kada za to ne bude u nužnoj situaciji.
Izuzetne situacije je Poslanik islama, s.a.v.s., opisao u predaji Ummu Kulsum bint 'Ukbe b. ebi Mu'ajt, r.a., gdje kaže: „Nije lažac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa prenese dobro ili kaže dobro (lijepu riječ) od sebe, u cilju njihova izmirenja!“
Islamski učenjaci, tumačeći citirani hadis, kažu da će čovjek iznositi samo dobre osobine ili dobra djela tih ljudi a izbjegavati njihove loše osobine i ono što su rekli o drugima, tako da to neće, ustvari, biti laž, već izbjegavanje spominjanja loših osobina i stvari kod dotičnih ljudi, kako bi, na taj način, došli do izmirenja dvije osobe.
čak neki učenjaci idu dotle da kažu da se može upotrijebiti i klasična laž, hvaleći jednoga drugome, kako bi se izmirili. Uz to, spada i laž u ratnim uvjetima kako bi se izbjeglo stradanje i laž čovjeka svojoj supruzi i supruge njemu, kako bi sačuvali bračnu zajednicu i postojeću harmoniju u braku. To se ekspilicite prijećuje u Muslimovom predanju u kojem, već spomenuta, Ummu Kulsum, r.a., kaže: „Nisam čula Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je dozvolio bilo šta od laži koje ljudi prakticiraju, izuzev u tri momenta: u ratu, u pomirenju između ljudi i u priči čovjeka svojoj ženi i ženinoj priči njemu!“
Umjesto laži - aluzija
Čovjek će nekada doći u vrlo neugodan položaj. Ako kaže istinu – može načiniti velike neugodnosti, a ako slaže – učinit će grijeh. Tada čovjek sasvim slobodno može pribjeći aluziji, nekoj vrsti marifetluka i konkretno ne odgovoriti na postavljeno pitanje. Prenosi se da je jedan od naših časnih prethodnika govorio: „U aluziji je čovjeku dovoljno izlaza od laži!“
Poznat je slučaj Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a, kada su bili u nekoj vrsti izvidnice u blizini Mekke, dobijajući informacije o mušricima, prije nego je došlo do oslobođenja Mekke. Upitani odakle dolaze, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: „Mine-l-mai“ / „Iz Vode“, aludirajući da smo svi stvoreni iz vode, što je bila istina, a prikrivajući da dolaze iz Medine, jer bi ih onda neprijatelj otkrio i, tako, osujetio oslobađanje Mekke. čovjek je mislio da se radi o plemenu Ma' iz Iraka i time se zadovoljio, te iznio vrlo važne i dragocjene informacije o kretanju idolopoklonika iz Meke i tako muslimanima olakšao konačno oslobađanje Mekke iz ruku nevjernika 630. god.
Na kraju ćemo navesti neke primjer kako su se naši prethodnici vješto koristili aluzijom i marifetlucima kada su željeli izbjeći laž i tako se sačuvati od grijeha, ali i izbjeći neugodnosti koje bi ih zadesile da su direktno kazali ono što su mislili.
Muaz b. Džebel, r.a, bio je hazreti Omerov, r.a., namjesnik. Kada se vratio kući, žena mu je prigovorila: „Nisi donio svojoj porodici ono što je uobičajeno da donose namjesnici!!!“ On se pravdao tako što joj je rekao: „Nisam mogao jer sam imao nadzornika!“ Ona na to primjeti: „Kako je Omer mogao poslati nadzornika za tobom, a bio si povjerljiv kod Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra?!“ Te njene riječi su se proširile među ženama, pa kada je za to čuo Omer, r.a., poslao je po njega i upitao ga: „Kako to tvrdiš da sam za tobom poslao nadzornika?!“ Mu'az, r.a, mu je odgovorio: „Nisam imao drugogo izlaza nego da se tako opravdam pred svojom ženom!“ (misleći pod nadzornikom na Allaha Uzvišenog, koji sve svojim znanjem zna i nadzire!). Nakon toga, Omer, r.a, se nasmijao i dao mu nešto, rekavši: „Zadovolji je ovim!“
Ibrahim en-Neha'i, poznati učenjak iz druge generacije muslimana, nije svojoj kćerki govorio: „Kupit ću ti slatkiš“, već je govorio: „Šta misliš da ti kupim slatkiš?“, plašeći se da, eventualno, zaboravi ili ne imadne mogućnosti kupiti, da ne dođe u iskušenje da joj slaže!
Spomenuti učenjak, kada bi ga neko zvao a nije volio da ga sretne i dočeka u svojoj kući, rekao je svojoj služavki: „Reci mu da me potraži u džamiji, a nemoj mu govoriti da nisam ovdje kako ne bi bila laž!“, a Ša'bi, veliki islamskih učenjak iz prvih generacija muslimana, kada bi ga neko tražio a on bio u kući, a nije volio da izlazi sa tom osobom, nacrtao bi krug i rekao svojoj služavki: „Stavi prst u ovaj krug i reci mu: „Nije ovdje!“
Mudro nas savjetuje Ibrahim en-Neha'i kako da postupimo kada dođemo u izuzetno neugodnu situaciju. On kaže: „Kada te neko pritijesni, pa ne budeš imao drugog izlaza, a mrsko ti je slagati, onda reci: „Allah zna šta (ni)sam rekao o tome.“ Tako će onaj koji sluša misliti da se negira nešto, a kod tebe će to biti potvrda!“
__________________________________________________
Laž, lažno obećanje i lažna zakletva spadaju u najteže i najveće grijehe - grijehe koji mogu izazvati nesagledive negativne posljedice. To je jedan od negativnih produkata našeg jezika. U ovom radu će biti aktualiziran stav šerijata o spomenutim pitanjima.
Laž, lažno obećanje, lažno svjedočenje i lažna zakletva veliki su grijesi. Koliko su ta svojstva štetna najbolje potvrđuju brojni kur'anski ajeti i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi u kojima se oštro osuđuju ti veliki grijesi. Tako Allah Uzvišeni u jednom ajetu s Svojoj Knjizi naglašava da neće uputiti na Pravi put onoga koji mnogo laže: „Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“
U svojstva pravih i iskrenih vjernika Allah Plemeniti ubraja udaljavanje od laganja i lažnog svjedočenja: „I oni koji ne svjedoče lažno!“
Dovoljno je pogledati ajet u kojemu Allah Milostivi u istu ravan smješta mnogoboštvo i lažan govor i shvatiti koliki grijeh predstavljaju laž, lažni iskaz i lažno svjedočenje: „I klonite se kumira poganih i klonite se lažnog govora!“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je laž uvrstio u licemjerna svojstva, što, eksplicite, potvrđuje njegovu opasnost po vjeru čovjeka. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Tri su znaka licemjera: kada govori – laže; kada obeća ne – ispuni i kada mu se šta povjeri – iznevjeri!“
U predaji 'Abdullaha b. 'Amra, r.a., spominju se četiri svojstva. U toj predaji Poslanik islama, s.a.v.s., upozorava: Kod koga se nađu četiri svojstva bit će, uistinu, licemjer, a kod koga se nađe jedno od njih on ima jedno svojstvo licemjera, sve dok ga ne ostavi, a to je: kada govori – laže, kad šta ugovori – iznevjeri, kada obeća – ne ispuni i kada raspravlja - pretjeruje!“
Poslanik, s.a.v.s., u predaji 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a., upozorava na taj veliki grijeh napominjući da je on uzročnik griješenja a sa griješenjem se stiže do džehennemske vatre. U toj predaji Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno afirmira istinit govor a upozorava na opasnost lažnog govora, ističući: „Držite se iskrenosti, jer iskrenost vodi dobročinstvu a dobročinstvo vodi u Džennet. čovjek će neprestano govoriti istinu i tražiti istinu sve dok se kod Allaha ne upiše da je iskren. čuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenosti i griješenje a pokvarenost i griješenje vode u Vatru. čovjek će neprestano lagati sve dok se kod Allaha ne upiše da je lažac.“
'Abdullah b. Mes'ud, r.a., pojašnjava, kako navodi Malik, da čovjek kada god slaže, na njegovom srcu se pojavi po jedna crna tačka i, ukoliko nastavi sa takvom praksom, njegovo srce totalno pocrni i tada se kod Allaha upisuje u osobe koje postaju lašci!
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kategorički negirao da vjernik može biti lažac! U predaji Sulejma b. Safvana se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan, da li vjernik može biti kukavica i škrtica, pa je odgovorio da može, ali je na pitanje da li vjernik može biti lažac, odlučno odgovorio: „Ne može!“
Lažljivce Allah Uzvišeni neće ni pogledati, neće sa njima govoriti, niti će im oprostiti na Sudnjem danu, nego će im pripremiti strašnu kaznu, kao što Vjerovjesnik, s.a.v.s., prijeti u predaji Ebu Hurejre, r.a: „Allah na Sudnjem danu tri osobe neće ni pogledati, niti će s njima govoriti, od grijeha ih neće očistiti a dobit će i tešku kaznu: starac koji počini blud, vladar koji laže i siromah koji je ohol!“
Koliko je svojstvo laži bilo mrsko Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., najbolje ilustrira hadis koji prenosi Aiša, r.a., a u kojem se kaže: „Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nijedno svojstvo nije bilo mrže od laži! Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao, Poslanik, s.a.v.s., bi prema njemu osjećao neku vrstu nelagode, sve dok ne bi saznao da se taj čovjek, zbog te laži, pokajao!“
Laž nije samo štetna, ona čak i zaudara, ali mi to trenutno ne osjećamo. To meleki, obzirom na njihovu suptilnost, itekako osjećaju i udaljavaju se od lažljivaca, koji svojim lažima nadaleko šire neugodan miris i neprijatan smrad. 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi u vezi s tim: „Kada osoba slaže meleki se, zbog neugodnog mirisa te laži, udalje na veliku udaljenost!“
Laž je svojstvo stanovnika Džehennema. Zbog toga to svojstvo svakako treba izbjegavati. To je naglasio i Ebu Bekr es-Siddik, r.a., kada je, nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prve godine stajao na ovom mjestu na kome ja sada stojim, a onda je zaplakao i rekao: „čuvajte se laži, jer je ona grijeh a oboje (i laž i grijeh) će u Džehennem!“
Ta negativna osobina, koju realiziramo našim jezicima, spada u najveće prevare. Tako je definira Allahov Poslanik, s.a.v.s., u predajama Nuvasa b. Sem'ana i Sufjana b. Usejida u kojima se kaže: „Među najveće prevare spada da kažeš nešto svom bratu, pa ti on povjeruje, a ti njemu slažeš!“
Mnogi ljudi lažu i izmišljaju priče kako bi druge nasmijali i zabavili. Treba naglasiti da je smijeh i opuštanje islamom dozvoljeno, ali ako se tom prilikom ne koristi laž. Poslanik, s.a.v.s., nikada, ni u šali, nije lagao. Naprotiv, on je oštro upozoravao na takvu aktivnost našeg jezika. U predaji Behz b. Hakima, od njegovog oca a on od djeda, kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.s.v., oštro kritikovao laž prilikom nasmijavanja društva: „Teško onome ko priča i tom prilikom laže kako bi nasmijao društvo! Teško njemu! Teško njemu!“
Kakva kazna će snaći lažljivca najbolje potvrđuje Vjerovjesnikov, s.a.v.s., san a njegov san je istinit. Kako prenosi Semure b. Džundub, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je u snu vidio dvojicu ljudi, jednoga koji je sjedio i drugoga koji je stajao uz onog što je sjedio. Onaj koji je stajao držao je gvozdeni žarač kojim je ubadao u usta onoga koji sjedi i tako ga vukao dok mu taj žarač nije došao do zatioka. Tako je ponavljao sve dok Poslanik, s.a.v.s., nije upitao, šta to znači, pa mu je odgovoreno: „Što se tiče ovoga kome razguljuju i cijepaju vilice, on je bio veliki lažac, pričao je laži i od njega je ta laž prenošena na sve strane, pa će takvu patnju imati sve do Sudnjeg dana!“
Prenosi se da je Musa, a.s., pitao Gospodara svjetova: „Koji Ti je rob, Gopodaru moj, najdraži?“, na što mu je On odgovorio: „Onaj koji jezik ne koristi za laž, čije srce nije grešno i čiji spolni organ ne čini blud!“
Mudri Lukman je savjetovao svoga sina: „Sinčiću, čuvaj se laži! Ona je slasna kao meso prepelice kada ga čovjek tek ispeče!“
Lažno obećanje
Vjernikovo obećanje je dug i emanet koje treba ispuniti u cijelosti. Allah Uzvišeni na to upozorava: „O vjernici, ispunjavajte obaveze!“
Ta osobina je krasila, pored ostalih, Isma'ila, a.s., kojeg Allah Plemeniti u Svojoj Knjizi ističe i hvali: „I spomeni u Knjizi Isma'ila! On je ispunjavao dato obećanje!“ Imam Kurtubi u svom tefsiru navodeći predaje u vezi sa spomenutim ajetom, kaže da je to zbog toga što je Isma'il, a.s., obećao jednom čovjeku da se u određeno vrijeme sretnu. čovjek je zaboravio na dogovoreni sastanak, pa ga je Isma'il čekao čitav dan i noć, a po jednoj predaji tri dana i tri noći! čak Jezid er-Rekaši tvrdi da ga je Isma'il a.s., čekao čak 22 dana!!!
Ispunjavanje datog obećanja bila je prepoznatljiva crta svih Allahovih poslanika. Ebu Davud bilježi da je posljednji Allahov vjesnik, Muhammed, s.a.v.s., čak i prije nego što je postao poslanik, čekao jednog čovjeka tri dana i tri noći, jer je on zaboravio na obećani sastanak. 'Abdullah b. ebi el-Hamsa' (u nekim predajama: el-Hansa'), čovjek koji je zabrovaio na taj sastanak, sjetio se nakon tri dana i pohitao ka tom mjestu i, gle, čuda: zatekao mladog Muhammeda, a.s., kako ga čeka! Muhammed, a.s., mu je tada rekao: „Momče, doveo si me u neugodnu situaciju, čekam te evo već tri (dana)!“
Koliko su ashabi vodili računa da nekome ne dadnu lažno obećanje najbolje će nam posvjedočiti slučaj 'Abdullaha b. Omera, r.a., koji je, iako je bio na samrti, htio realizirati dato obećanje. On je na samrti rekao svojim ukućanima: „Jedan je Kurejšija zaprosio moju kćerku. Ja sam mu dao nešto slično obećanju. Tako mi Allaha, ne želim da Allaha sretnem s trećinom licemjerja pri sebi! Pozivam vas za svjedoke da sam mu dao svoju kćerku za ženu!“
Lažna zakletva i lažno svjedočenje
Među najveće grijehe spadaju lažna zakletva i lažno svjedočenje. Ranije smo spomenuli da je Allah Uzvišeni u poglavlju El-Hadždž u istu ravan stavio obožavanje kumira i lažni govor i lažno svjedočenje, dok u poglavlju El-Furkan robove Milostivog opisuje, pored ostalog, kao one „koji ne svjedoče lažno!“
Kolika je opasnost toga grijeha najbolje će dočarati Ebu Bekretova, r.a, predaja u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?“ To je ponovio tri puta. Nakon toga je rekao: „Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje ili lažan govor!“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen, pa je sjeo. Toliko je to ponavljao (tj. riječi: lažno svjedočenje ili lažni govor“)da smo u sebi rekli: „Da hoće ušutjeti!“ (tj. suosjećali smo sa njim i nismo željeli da ga to uznemirava).
Dakle, lažno svjedočenje i lažan govor je Poslanik islama, s.a.v.s., posebno izdvojio i toliko ponavljao, kako bi ukazao na njihovu izuzetnu opasnost i stravične posljedice koje mogu iz toga proizaći.
Hurejm b. Fatik el-Esedi, r.a, prenosi jedan, takođe, upozoravajući hadis od Vjerovjesnika, s.a.v.s. u kome se kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike, nakon klanjanja sabah-namaza, ustao i rekao: „Lažno svjedočenje je ravno širku!“, a onda je proučio kur'anski ajet: „i izbjegavajte lažni govor, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte Njemu nikoga ravnim!“(El-Hadždž, 30)
Kada je laž dozvoljena ?
Laž nije zabranjena sama zbog sebe, nego zbog štete koju obavezno uzrokuje. Budući da je govor sredstvo kojim se ostvaruju ciljevi, onda treba napomenuti da u situaciji kada se cilj može ostvariti i istinom i neistinitim govorom – tada je laž strogo zabranjena! Međutim, ako se cilj ne može ostvariti istinom, a on je neophodan ili obavezan, onda laž postaje dozovoljenom. Tako je, naprimjer, zaštita muslimanske krvi obavezna, pa ukoliko bi se izgovaranjem istine ugrozio muslimanski život i stradala neka osoba zbog zulumćara kojem bi se istinita informacija pružila – onda je laž obavezna, kako bi se nevina osoba zaštitila!
Tako Mejmun b. Mehran kaže da je nekada laž bolja od istine! Za tu tvrdnju on navodi primjer čovjeka koji nosi sablju i pita za drugu osobu koju namjerava ubiti. Ako mu kažemo istinu, otkrit ćemo čovjeka koji će biti ubijen! Zbog toga se istina mora prešutiti i upotrijebiti laž, koja nam tada postaje obavezna, kako bismo sačuvali život dotične osobe!
Takođe, ako se rat ne može spriječiti ili zaustaviti, ili se ne mogu pomiriti zavađeni, ili se ne može pridobiti nečije srce da afirmira dobro, izuzezv pomoću laži, onda ona postaje dozvoljena, samo je potrebno čuvati se koliko god je to više moguće. Naime, ukoliko čovjek slaže, postoji bojazan da mu to ne pređe u naviku, pa da, eventualno, slaže i kada za to ne bude u nužnoj situaciji.
Izuzetne situacije je Poslanik islama, s.a.v.s., opisao u predaji Ummu Kulsum bint 'Ukbe b. ebi Mu'ajt, r.a., gdje kaže: „Nije lažac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa prenese dobro ili kaže dobro (lijepu riječ) od sebe, u cilju njihova izmirenja!“
Islamski učenjaci, tumačeći citirani hadis, kažu da će čovjek iznositi samo dobre osobine ili dobra djela tih ljudi a izbjegavati njihove loše osobine i ono što su rekli o drugima, tako da to neće, ustvari, biti laž, već izbjegavanje spominjanja loših osobina i stvari kod dotičnih ljudi, kako bi, na taj način, došli do izmirenja dvije osobe.
čak neki učenjaci idu dotle da kažu da se može upotrijebiti i klasična laž, hvaleći jednoga drugome, kako bi se izmirili. Uz to, spada i laž u ratnim uvjetima kako bi se izbjeglo stradanje i laž čovjeka svojoj supruzi i supruge njemu, kako bi sačuvali bračnu zajednicu i postojeću harmoniju u braku. To se ekspilicite prijećuje u Muslimovom predanju u kojem, već spomenuta, Ummu Kulsum, r.a., kaže: „Nisam čula Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je dozvolio bilo šta od laži koje ljudi prakticiraju, izuzev u tri momenta: u ratu, u pomirenju između ljudi i u priči čovjeka svojoj ženi i ženinoj priči njemu!“
Umjesto laži - aluzija
Čovjek će nekada doći u vrlo neugodan položaj. Ako kaže istinu – može načiniti velike neugodnosti, a ako slaže – učinit će grijeh. Tada čovjek sasvim slobodno može pribjeći aluziji, nekoj vrsti marifetluka i konkretno ne odgovoriti na postavljeno pitanje. Prenosi se da je jedan od naših časnih prethodnika govorio: „U aluziji je čovjeku dovoljno izlaza od laži!“
Poznat je slučaj Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra, r.a, kada su bili u nekoj vrsti izvidnice u blizini Mekke, dobijajući informacije o mušricima, prije nego je došlo do oslobođenja Mekke. Upitani odakle dolaze, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: „Mine-l-mai“ / „Iz Vode“, aludirajući da smo svi stvoreni iz vode, što je bila istina, a prikrivajući da dolaze iz Medine, jer bi ih onda neprijatelj otkrio i, tako, osujetio oslobađanje Mekke. čovjek je mislio da se radi o plemenu Ma' iz Iraka i time se zadovoljio, te iznio vrlo važne i dragocjene informacije o kretanju idolopoklonika iz Meke i tako muslimanima olakšao konačno oslobađanje Mekke iz ruku nevjernika 630. god.
Na kraju ćemo navesti neke primjer kako su se naši prethodnici vješto koristili aluzijom i marifetlucima kada su željeli izbjeći laž i tako se sačuvati od grijeha, ali i izbjeći neugodnosti koje bi ih zadesile da su direktno kazali ono što su mislili.
Muaz b. Džebel, r.a, bio je hazreti Omerov, r.a., namjesnik. Kada se vratio kući, žena mu je prigovorila: „Nisi donio svojoj porodici ono što je uobičajeno da donose namjesnici!!!“ On se pravdao tako što joj je rekao: „Nisam mogao jer sam imao nadzornika!“ Ona na to primjeti: „Kako je Omer mogao poslati nadzornika za tobom, a bio si povjerljiv kod Poslanika, s.a.v.s., i Ebu Bekra?!“ Te njene riječi su se proširile među ženama, pa kada je za to čuo Omer, r.a., poslao je po njega i upitao ga: „Kako to tvrdiš da sam za tobom poslao nadzornika?!“ Mu'az, r.a, mu je odgovorio: „Nisam imao drugogo izlaza nego da se tako opravdam pred svojom ženom!“ (misleći pod nadzornikom na Allaha Uzvišenog, koji sve svojim znanjem zna i nadzire!). Nakon toga, Omer, r.a, se nasmijao i dao mu nešto, rekavši: „Zadovolji je ovim!“
Ibrahim en-Neha'i, poznati učenjak iz druge generacije muslimana, nije svojoj kćerki govorio: „Kupit ću ti slatkiš“, već je govorio: „Šta misliš da ti kupim slatkiš?“, plašeći se da, eventualno, zaboravi ili ne imadne mogućnosti kupiti, da ne dođe u iskušenje da joj slaže!
Spomenuti učenjak, kada bi ga neko zvao a nije volio da ga sretne i dočeka u svojoj kući, rekao je svojoj služavki: „Reci mu da me potraži u džamiji, a nemoj mu govoriti da nisam ovdje kako ne bi bila laž!“, a Ša'bi, veliki islamskih učenjak iz prvih generacija muslimana, kada bi ga neko tražio a on bio u kući, a nije volio da izlazi sa tom osobom, nacrtao bi krug i rekao svojoj služavki: „Stavi prst u ovaj krug i reci mu: „Nije ovdje!“
Mudro nas savjetuje Ibrahim en-Neha'i kako da postupimo kada dođemo u izuzetno neugodnu situaciju. On kaže: „Kada te neko pritijesni, pa ne budeš imao drugog izlaza, a mrsko ti je slagati, onda reci: „Allah zna šta (ni)sam rekao o tome.“ Tako će onaj koji sluša misliti da se negira nešto, a kod tebe će to biti potvrda!“
__________________________________________________
