Rekao je Zejd ibn Halid el – Džehnij radijallahu anhu: ”Namaz nam je predvodio Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, a bio je to sabah na Hudejbijji – na nebu su još uvijek bili tragovi noći – pa kada je završio okrenuo se ljudima i rekao: ’Da li znate šta je rekao vaš Gospodar?’ Rekli su: ”Allah i Njegov Poslanik znaju.” Rekao je: “Osvanuo je od Mojih robova vjernik u Mene i nevjernik, pa ko kaže (kada osvane) oživljeni smo uz Allahovu zaslugu i milost, on je vjernik u Mene, a nevjernik u zvijezde, a onaj ko kaže osvanuo sam s tom i tom zvijezdom on je nevjernik u Mene, a vjernik u zvijezde.”[1]
Od ove vrste je i izlaženje horoskopa u novinama i časopisima, pa ko je uvjeren da je ono što nađe u njima od uticaja planeta i zvijezda, istina idolopoklonik je, odnosno pripisuje Allahu subhanehu ve te'ala druga. Ako ih čita zbog utjehe onda je griješan, jer tješenje i razonoda sa čitanjem širka nije dozvoljena, uz napomenu da će mu možda šejtan nabaciti neke sumnje, pa će mu to biti sredstvo za njegovo odvođenje u širk.
Od pripisivanja Allahu subhanehu ve te'ala druga je i uvjerenje da neki predmeti posjeduju korist, a Allah ih nije učinio takvim. Kao što su neki uvjereni u korist zapisa, idolopokloničkih čarolija, hamajlija, morskih školjki, mineroloških nakita na osnovu ukazivanja proroka, sahira ili nasljeđenog uvjerenja. Sve ove predmete vješaju na vratove ili na svoju djecu kako bi otklonili uticaj zlog pogleda ili ih vežu na svoja tijela. Neki ih pak vješaju u kolima i kućama, a drugi stavljaju prstenove s raznim vrstama dragog kamenja vjerujući da postižu određene efekte kao što je otklanjanje nesreće ili donošenje koristi. Ovo bez sumnje umanjuje pouzdanje u Allaha subhanehu ve te'ala i čovjeku ne povećava ništa drugo, osim nemoći koja poziva u zabranjeno. Ovi zapisi koji se vješaju ili vežu su očiti širk i traženje pomoći od džina i šejtana. Širk su također i tajanstveni crteži i nerazumljivi rukopisi ili ono što čine pojedinci pišući kur’anske ajete, mješajući ih s drugim govorima. Neki sahiri pišu kur’anske ajete sa prljavštinom ili s krvlju od hajza. Neka nas Allah subhanehu ve te'ala sačuva od ovakvih i od njihovih djela. Vezanje i vješanje svega što smo na ovu temu spomenuli je zabranjeno u skladu sa govorom Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: “Ko objesi zapis počinio je širk.”[2]
Onaj ko je uvjeren da ovi predmeti koriste i štete mimo Allaha subhanehu ve te'ala je idolopoklonik najvećim širkom, a ako je uvjeren da su ovi predmeti uzrok koristi i štete, a Allah subhanehu ve te'ala ih nije učinio uzrokom, onda je idolopoklonik, tzv. širkom uzroka.
DVOLIČNOST U IBADETIMA
Od uslova svakog dobrog posla je da bude čist od dvoličnjaštva i da bude određen sunnetom. Onaj koji bude pristupao ibadetima želeći da ga vide ljudi čini mali širk, a njegovo djelo je propalo, kao što je npr. onaj koji klanja da bi ga ljudi vidjeli. Allah subhanehu ve te'ala u suri Nisa 142 kaže: “Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu;”.
Isto tako ako neko čini neko djelo da bi se vijest o njemu proširila i ljudi o njemu slušali zapada u širk. Zabilježena je prijetnja onom ko to čini u hadisu od Ibn Abbasa radijallahu anhuma merfuan: “Ko širi glas o nečemu Allah će raširiti glas o njemu, a ko biva licemjernim Allah će tako postupiti prema njemu.” [3]
Ko učini neki ibadet u ime Allaha subhanehu ve te'ala, ali i ljudi njegovo djelo je propalo, kao što vidimo iz hadisa – kudsi: “Ja ću učiniti ortake nezavisnim od širka, a ko uradi neko djelo u kojem pripisuje Meni druga, ostavit ću i njega i onoga koga Mi pridružuje.”[4]
Ko započne neko djelo u ime Allaha subhanehu ve te'ala, a zatim se pojavi dvoličnost, ako je bude mrzio, borio se protiv nje i pobjedio je, njegovo djelo će biti ispravno. Ako se pak preda dvoličnosti i ona se nastani u njegovoj duši, većina učenjaka se složila da je djelo takvog propalo.
LOŠ PREDZNAK
Ovo je pesimizam. Allah subhanehu ve te'ala u suri Araf 131 kaže: "Ovo smo zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali.”
Arapi su kada su namjeravali neki posao, putovanje ili nešto drugo hvatali pticu, a zatim je puštali, pa ako bi ona odletjela desno nastavili bi započeti posao, a ako bi odletjela lijevo osjećali bi pesimizam i napuštali to što su namjeravali uraditi.
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je označio presudu ovom djelu svojim govorom: “Loš predznak je širk.”[5]
U ovo zabranjeno uvjerenje koje umanjuje potpunost vjerovanja u jednoću Allaha subhanehu ve te'ala spada i pesimizam mjeseci kao što je izbjegavanje vjenčanja u mjesecu saferu, kao i pesimizam u dane kao što je vjerovanje da je svaka zadnja srijeda dan nesreće ili brojeva kao što je broj 13, imena ili vlasnika nekih mahana.
Neki npr. kada krenu otvoriti dućan, pa vide slijepca na putu osjećaju pesimizam, pa se vrate. Sve ovo je zabranjeno i spada u širk.
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem se ogradio od ovakvih. Od Imrana ibn Hasin radijallahu anhu se prenosi merfuan: “Nije od nas onaj ko vjeruje u loše predznake, niti onaj kome se to čini, niti onaj ko proriče, niti onaj kome se proriče (a mislim da je rekao) niti ko čini sihr, niti onaj kome se čini sihr.”[6]
Ko učini nešto od ovoga njegovo iskupljenje je ono što nalazimo u hadisu Abdullaha ibn Amra radijallahu anhu da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Koga od neke potrebe odvrati loš predznak učinio je širk.” Rekli su: “O Resulullah, šta je njegovo iskupljenje za taj grijeh.” Rekao je: “Da kaže: ‘Moj Allahu nema dobra osim Tvoga dobra, niti lošeg predznaka osim Tvog lošeg predznaka i nema božanstva osim Tebe.”[7]
Pesimizam je stanje koje prati duše, umanjuje se i povećava, najbolji lijek za njega je pouzdanje u Allaha subhanehu ve te'ala kao što nalazimo u govoru Ibn Mes’uda radijallahu anhu: “Nema nikoga od nas, a da ne osjeti od toga nešto u svojoj duši, ali Allah ga otklanja sa samopouzdanjem.”[8]
ZAKLINJANJE NEKIM DRUGIM IMENOM, A NE ALLAHOVIM subhanehu ve te'ala IMENOM
Allah subhanehu ve te'ala se zaklinje čime hoće, a što se tiče stvorenja njima je zabranjeno da se zaklinju bilo čime drugim osim Allahom subhanehu ve te'ala. Prenosi se od Ibn Omera radijallahu anhuma merfuan: “Zaista vam je Allah zabranio da se zaklinjete svojim očevima, ko želi da se zakune neka se zakune Allahom ili neka šuti.”[9]
Prenosi se od Ibn Omera radijallahu anhuma merfuan: “Ko se zakune u nečije drugo ime mimo Allaha počinio je širk.” [10]
Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Ko se zakune povjerenjem nije od nas.”[11]
Isto tako nije dozvoljeno zaklinjanje sa Ka’bom, zaštitom, nečijim blagoslovom, životom, čašću poslanika ili evlija. Također, nije dozvoljeno zaklinjanje sa očevima, majkama, djecom. Ko pak učini nešto od ovoga njegovo iskupljenje je da kaže: ‘Nema božanstva osim Allaha’, kao što nalazimo u sahih hadisu: “Ko se zakune, pa kaže: ‘Tako mi Lata i Uzata’, neka kaže: ‘Nema božanstva osim Allaha’.”[12] (Lat i Uzat su idolopoklonička božanstva koja su Arapi, prije dolaska islama obožavali).
U ovo poglavlje spada i određen broj zabranjenih idolopokloničkih izraza koje upotrebljavaju neki muslimani, a primjeri su nam sljedeći: tražim utočište kod Allaha i kod tebe, nemam nikog drugog osim Allaha i tebe, Allaha imam na nebu, a tebe na Zemlji, da nije Allaha i određene ličnosti, ja se odričem islama, o neuspjehu vremena (i svaka druga fraza kojom se grdi ili psuje vrijeme, kao što je npr. ovo vrijeme je loše, ovaj sahat je nesretan i ostalo tome slično, a ovo iz razloga što se psovanje i grđenje vremena odnosi i na Allaha subhanehu ve te'ala koji je stvorio vrijeme), htjela je priroda i sva ostala obožavalačka imena za nekog drugog mimo Allaha subhanehu ve te'ala, kao što je rob Mesiha, rob poslanika itd.
Od ovih izraza i fraza su također: socijalizam islama, demokratija islama, volja naroda spada u Allahovu volju, vjera je Allahova, a država je za sve, u ime arapstva, u ime revolucije.
U zabranu spada i nadijevanje naziva kralj kraljeva, sudija sudija nekom od ljudi, kao i obraćanje sa gospodine i dr. što je u tom značenju nekom nevjerniku ili munafiku, upotreba riječi “ev - da” kada ima značenje negodovanja, kajanja, tugovanja, jer ovo otvara vrata šejtanu, govor “Moj Allahu, oprosti mi, ako hoćeš.”
SJEDENJE SA LICEMJERIMA I GRIJEŠNICIMA UZ DOBAR ODNOS PREMA NJIMA I ZABAVLJAJUĆI SE
Mnogi u čija srca nije ušao iman običavaju sjediti sa nekim griješnicima i nemoralnim osobama, pa čak i sa onima koji nalaze mahane Allahovom subhanehu ve te'ala šerijatu i ismijavaju se s Njegovom vjerom i onima koje je On odabrao od Svojih robova, a nema sumnje da je ovo djelo zabranjeno i da djeluje na vjerovanje.
Allah subhanehu ve te'ala u suri En’am 68 kaže: “Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.”
U ovakvom slučaju nije dozvoljeno sjedenje sa njima, pa čak i ako su od bliže rodbine ili ako se osjeća ljubaznost življenja s njima i ako su njihove riječi slatke, osim ako neko ima namjeru da ih pozove na pravi put i da odgovori na njihove laži i tako ih porekne. Ako se sjedenjem ima namjera zadovoljstva ili šutnje, onda nije dozvoljeno sjedenje.
Allah subhanehu ve te'ala u suri Tevbe 96 kaže: “Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim.”
Iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
__________________________________________________________________________________
[1] Bilježi Buharija, vidi “Fethul Bari” 333/2.
[2] Bilježi Ahmed 156/4, Es – Silsiletus – Sahih br. 492.
[3] Bilježi Muslim 2289/4.
[4] Bilježi Muslim 2985.
[5] Bilježi Imam Ahmed 389/1, a nalazi se i u Sahihul – Džami’i 3955.
[6] Bilježi Taberani u “Kebiru” 162/18.
[7] Bilježi Imam Ahmed.
[8] Bilježi Ebu Davud 3910, a nalazi se i u “Es – Silsiletus – Sahih” 430.
[9] Bilježi Buhari, vidi “Feth” 530/11.
[10] Bilježi Imam Ahmed 125/2, pogledaj “Sahihul Džami’i 6204.
[11] Bilježi Ebu Davud 3253, a nalazi se i u “Es – Silsiletus – Sahih” br.94.
[12] Bilježi Buhari, “Feth” 536/11.
Od ove vrste je i izlaženje horoskopa u novinama i časopisima, pa ko je uvjeren da je ono što nađe u njima od uticaja planeta i zvijezda, istina idolopoklonik je, odnosno pripisuje Allahu subhanehu ve te'ala druga. Ako ih čita zbog utjehe onda je griješan, jer tješenje i razonoda sa čitanjem širka nije dozvoljena, uz napomenu da će mu možda šejtan nabaciti neke sumnje, pa će mu to biti sredstvo za njegovo odvođenje u širk.
Od pripisivanja Allahu subhanehu ve te'ala druga je i uvjerenje da neki predmeti posjeduju korist, a Allah ih nije učinio takvim. Kao što su neki uvjereni u korist zapisa, idolopokloničkih čarolija, hamajlija, morskih školjki, mineroloških nakita na osnovu ukazivanja proroka, sahira ili nasljeđenog uvjerenja. Sve ove predmete vješaju na vratove ili na svoju djecu kako bi otklonili uticaj zlog pogleda ili ih vežu na svoja tijela. Neki ih pak vješaju u kolima i kućama, a drugi stavljaju prstenove s raznim vrstama dragog kamenja vjerujući da postižu određene efekte kao što je otklanjanje nesreće ili donošenje koristi. Ovo bez sumnje umanjuje pouzdanje u Allaha subhanehu ve te'ala i čovjeku ne povećava ništa drugo, osim nemoći koja poziva u zabranjeno. Ovi zapisi koji se vješaju ili vežu su očiti širk i traženje pomoći od džina i šejtana. Širk su također i tajanstveni crteži i nerazumljivi rukopisi ili ono što čine pojedinci pišući kur’anske ajete, mješajući ih s drugim govorima. Neki sahiri pišu kur’anske ajete sa prljavštinom ili s krvlju od hajza. Neka nas Allah subhanehu ve te'ala sačuva od ovakvih i od njihovih djela. Vezanje i vješanje svega što smo na ovu temu spomenuli je zabranjeno u skladu sa govorom Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: “Ko objesi zapis počinio je širk.”[2]
Onaj ko je uvjeren da ovi predmeti koriste i štete mimo Allaha subhanehu ve te'ala je idolopoklonik najvećim širkom, a ako je uvjeren da su ovi predmeti uzrok koristi i štete, a Allah subhanehu ve te'ala ih nije učinio uzrokom, onda je idolopoklonik, tzv. širkom uzroka.
DVOLIČNOST U IBADETIMA
Od uslova svakog dobrog posla je da bude čist od dvoličnjaštva i da bude određen sunnetom. Onaj koji bude pristupao ibadetima želeći da ga vide ljudi čini mali širk, a njegovo djelo je propalo, kao što je npr. onaj koji klanja da bi ga ljudi vidjeli. Allah subhanehu ve te'ala u suri Nisa 142 kaže: “Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu;”.
Isto tako ako neko čini neko djelo da bi se vijest o njemu proširila i ljudi o njemu slušali zapada u širk. Zabilježena je prijetnja onom ko to čini u hadisu od Ibn Abbasa radijallahu anhuma merfuan: “Ko širi glas o nečemu Allah će raširiti glas o njemu, a ko biva licemjernim Allah će tako postupiti prema njemu.” [3]
Ko učini neki ibadet u ime Allaha subhanehu ve te'ala, ali i ljudi njegovo djelo je propalo, kao što vidimo iz hadisa – kudsi: “Ja ću učiniti ortake nezavisnim od širka, a ko uradi neko djelo u kojem pripisuje Meni druga, ostavit ću i njega i onoga koga Mi pridružuje.”[4]
Ko započne neko djelo u ime Allaha subhanehu ve te'ala, a zatim se pojavi dvoličnost, ako je bude mrzio, borio se protiv nje i pobjedio je, njegovo djelo će biti ispravno. Ako se pak preda dvoličnosti i ona se nastani u njegovoj duši, većina učenjaka se složila da je djelo takvog propalo.
LOŠ PREDZNAK
Ovo je pesimizam. Allah subhanehu ve te'ala u suri Araf 131 kaže: "Ovo smo zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali.”
Arapi su kada su namjeravali neki posao, putovanje ili nešto drugo hvatali pticu, a zatim je puštali, pa ako bi ona odletjela desno nastavili bi započeti posao, a ako bi odletjela lijevo osjećali bi pesimizam i napuštali to što su namjeravali uraditi.
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je označio presudu ovom djelu svojim govorom: “Loš predznak je širk.”[5]
U ovo zabranjeno uvjerenje koje umanjuje potpunost vjerovanja u jednoću Allaha subhanehu ve te'ala spada i pesimizam mjeseci kao što je izbjegavanje vjenčanja u mjesecu saferu, kao i pesimizam u dane kao što je vjerovanje da je svaka zadnja srijeda dan nesreće ili brojeva kao što je broj 13, imena ili vlasnika nekih mahana.
Neki npr. kada krenu otvoriti dućan, pa vide slijepca na putu osjećaju pesimizam, pa se vrate. Sve ovo je zabranjeno i spada u širk.
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem se ogradio od ovakvih. Od Imrana ibn Hasin radijallahu anhu se prenosi merfuan: “Nije od nas onaj ko vjeruje u loše predznake, niti onaj kome se to čini, niti onaj ko proriče, niti onaj kome se proriče (a mislim da je rekao) niti ko čini sihr, niti onaj kome se čini sihr.”[6]
Ko učini nešto od ovoga njegovo iskupljenje je ono što nalazimo u hadisu Abdullaha ibn Amra radijallahu anhu da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Koga od neke potrebe odvrati loš predznak učinio je širk.” Rekli su: “O Resulullah, šta je njegovo iskupljenje za taj grijeh.” Rekao je: “Da kaže: ‘Moj Allahu nema dobra osim Tvoga dobra, niti lošeg predznaka osim Tvog lošeg predznaka i nema božanstva osim Tebe.”[7]
Pesimizam je stanje koje prati duše, umanjuje se i povećava, najbolji lijek za njega je pouzdanje u Allaha subhanehu ve te'ala kao što nalazimo u govoru Ibn Mes’uda radijallahu anhu: “Nema nikoga od nas, a da ne osjeti od toga nešto u svojoj duši, ali Allah ga otklanja sa samopouzdanjem.”[8]
ZAKLINJANJE NEKIM DRUGIM IMENOM, A NE ALLAHOVIM subhanehu ve te'ala IMENOM
Allah subhanehu ve te'ala se zaklinje čime hoće, a što se tiče stvorenja njima je zabranjeno da se zaklinju bilo čime drugim osim Allahom subhanehu ve te'ala. Prenosi se od Ibn Omera radijallahu anhuma merfuan: “Zaista vam je Allah zabranio da se zaklinjete svojim očevima, ko želi da se zakune neka se zakune Allahom ili neka šuti.”[9]
Prenosi se od Ibn Omera radijallahu anhuma merfuan: “Ko se zakune u nečije drugo ime mimo Allaha počinio je širk.” [10]
Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Ko se zakune povjerenjem nije od nas.”[11]
Isto tako nije dozvoljeno zaklinjanje sa Ka’bom, zaštitom, nečijim blagoslovom, životom, čašću poslanika ili evlija. Također, nije dozvoljeno zaklinjanje sa očevima, majkama, djecom. Ko pak učini nešto od ovoga njegovo iskupljenje je da kaže: ‘Nema božanstva osim Allaha’, kao što nalazimo u sahih hadisu: “Ko se zakune, pa kaže: ‘Tako mi Lata i Uzata’, neka kaže: ‘Nema božanstva osim Allaha’.”[12] (Lat i Uzat su idolopoklonička božanstva koja su Arapi, prije dolaska islama obožavali).
U ovo poglavlje spada i određen broj zabranjenih idolopokloničkih izraza koje upotrebljavaju neki muslimani, a primjeri su nam sljedeći: tražim utočište kod Allaha i kod tebe, nemam nikog drugog osim Allaha i tebe, Allaha imam na nebu, a tebe na Zemlji, da nije Allaha i određene ličnosti, ja se odričem islama, o neuspjehu vremena (i svaka druga fraza kojom se grdi ili psuje vrijeme, kao što je npr. ovo vrijeme je loše, ovaj sahat je nesretan i ostalo tome slično, a ovo iz razloga što se psovanje i grđenje vremena odnosi i na Allaha subhanehu ve te'ala koji je stvorio vrijeme), htjela je priroda i sva ostala obožavalačka imena za nekog drugog mimo Allaha subhanehu ve te'ala, kao što je rob Mesiha, rob poslanika itd.
Od ovih izraza i fraza su također: socijalizam islama, demokratija islama, volja naroda spada u Allahovu volju, vjera je Allahova, a država je za sve, u ime arapstva, u ime revolucije.
U zabranu spada i nadijevanje naziva kralj kraljeva, sudija sudija nekom od ljudi, kao i obraćanje sa gospodine i dr. što je u tom značenju nekom nevjerniku ili munafiku, upotreba riječi “ev - da” kada ima značenje negodovanja, kajanja, tugovanja, jer ovo otvara vrata šejtanu, govor “Moj Allahu, oprosti mi, ako hoćeš.”
SJEDENJE SA LICEMJERIMA I GRIJEŠNICIMA UZ DOBAR ODNOS PREMA NJIMA I ZABAVLJAJUĆI SE
Mnogi u čija srca nije ušao iman običavaju sjediti sa nekim griješnicima i nemoralnim osobama, pa čak i sa onima koji nalaze mahane Allahovom subhanehu ve te'ala šerijatu i ismijavaju se s Njegovom vjerom i onima koje je On odabrao od Svojih robova, a nema sumnje da je ovo djelo zabranjeno i da djeluje na vjerovanje.
Allah subhanehu ve te'ala u suri En’am 68 kaže: “Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.”
U ovakvom slučaju nije dozvoljeno sjedenje sa njima, pa čak i ako su od bliže rodbine ili ako se osjeća ljubaznost življenja s njima i ako su njihove riječi slatke, osim ako neko ima namjeru da ih pozove na pravi put i da odgovori na njihove laži i tako ih porekne. Ako se sjedenjem ima namjera zadovoljstva ili šutnje, onda nije dozvoljeno sjedenje.
Allah subhanehu ve te'ala u suri Tevbe 96 kaže: “Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim.”
Iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
__________________________________________________________________________________
[1] Bilježi Buharija, vidi “Fethul Bari” 333/2.
[2] Bilježi Ahmed 156/4, Es – Silsiletus – Sahih br. 492.
[3] Bilježi Muslim 2289/4.
[4] Bilježi Muslim 2985.
[5] Bilježi Imam Ahmed 389/1, a nalazi se i u Sahihul – Džami’i 3955.
[6] Bilježi Taberani u “Kebiru” 162/18.
[7] Bilježi Imam Ahmed.
[8] Bilježi Ebu Davud 3910, a nalazi se i u “Es – Silsiletus – Sahih” 430.
[9] Bilježi Buhari, vidi “Feth” 530/11.
[10] Bilježi Imam Ahmed 125/2, pogledaj “Sahihul Džami’i 6204.
[11] Bilježi Ebu Davud 3253, a nalazi se i u “Es – Silsiletus – Sahih” br.94.
[12] Bilježi Buhari, “Feth” 536/11.
