Od uslova svakog dobrog posla je da bude čist od dvoličnjaštva i da bude određen sunnetom. Onaj koji bude pristupao ibadetima želeći da ga vide ljudi čini mali širk, a njegovo djelo je propalo, kao što je npr. onaj koji klanja da bi ga ljudi vidjeli. Allah subhanehu ve te'ala u suri Nisa 142 kaže: “Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu;”.
Isto tako ako neko čini neko djelo da bi se vijest o njemu proširila i ljudi o njemu slušali zapada u širk. Zabilježena je prijetnja onom ko to čini u hadisu od Ibn Abbasa radijallahu anhuma merfuan: “Ko širi glas o nečemu Allah će raširiti glas o njemu, a ko biva licemjernim Allah će tako postupiti prema njemu.” [3]
Ko učini neki ibadet u ime Allaha subhanehu ve te'ala, ali i ljudi njegovo djelo je propalo, kao što vidimo iz hadisa – kudsi: “Ja ću učiniti ortake nezavisnim od širka, a ko uradi neko djelo u kojem pripisuje Meni druga, ostavit ću i njega i onoga koga Mi pridružuje.”[4]
Ko započne neko djelo u ime Allaha subhanehu ve te'ala, a zatim se pojavi dvoličnost, ako je bude mrzio, borio se protiv nje i pobjedio je, njegovo djelo će biti ispravno. Ako se pak preda dvoličnosti i ona se nastani u njegovoj duši, većina učenjaka se složila da je djelo takvog propalo.
_________________________________________________________________________________
[3] Bilježi Muslim 2289/4.
[4] Bilježi Muslim 2985.
