nedjelja, 3. veljače 2013.

Ilahije uz pratnju muzičkih istrumenata DA ili NE ?

Pitanje:

Da li je dozvoljeno muslimanima slušati islamske nešide (ilahije) uz pratnju muzičkih instrumenata. Molim vas da mi odgovorite Kuranom, sunetom i onome čime su se svi muslimani složili (idžmaom).

Odgovor:

Šejh Salih Al Munedžid

Hvala Allahu. Kuranski ajet i hadisi Poslanika savs upućuju na zabranu muzičkih instrumenata, i upozoravaju na njihovo korištenje. Kuran nas uči da je sviranje ovih instrumenata jedan od uzroka zavođenja ljudi sa pravog puta i uzrokom su ismijavanja sa Allahovim znakovima. 

Allah kaže: Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi neznajuči koliko je to grijeh, sa Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.(31;6). Večina uleme tumači riječi "lahv al hadis" kao pjevanje i muzičke instrumente, kao i sve zvukove koji odvode sa Allahovog puta. Taberi ( Jaami' al-Bayaan, 15/118-119), ibn Abi Dunja( Dham al-Malaahi, 33) i ibn Dževzi (Talbees Iblees, 232) kažu u vezi ajeta: I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju i budi im ortak u imetcima, i u djeci i daji im obečanja, - a šejtan ih samo obmanjuje.(17;64). Mudžahid kaže: Ovo se odnosi na pjevanje i flaute. Taberi prenosi da je Hasan al Basri rekao: Njegov glas je tamburina. Ibn Kajjim kaže u Ighaathat al-Lahfaan (1/252): Gramatička građevina ajeta ovdje( idaafah - je u genitivu) i koristi se da specifikuje nešto( idaafat al takhsis), i u svim riječima ajeta se odnosi na Šejtana (kome se Allah ovdje obraća sa "ti"). Ko god govori o nečemu drugom a ne o pokornosti Allahu, ili svira frulu, flautu, tamburinu ili bubanj, sve su to šejtanski glasovi.

Tirmizi prenosi u svom Sunenu (br. 1005) od ibn Abi Lejle a on od Ata a on od Džabira koji kaže: Otišao je Allahov Poslanik savs do Nakhla sa Abdurahmanom ibn Aufom, kad mu je sin Ibrahim bio na samrti. Uzeo je sina na krilo a oči su mu se ispunile suzama. Abdurahman reče: Zar ti plačeš a nama si zabranio da plačemo? Kaže savs: Nisam zabranio plakanje. Zabranio sam vam dva glupa i zla tipa zvuka: zvukove u vrijeme veselja i sviranja Šejtanske flaute, i zvukove u vrijeme nevolje grebanja lica i deranja odjeće i vrištanja.

Kaže Tirmizi: Hadis je hasen. Prenosi se od Hakima u Mustedraku br. 1683, od Behejkija u Sunenu Kubra (4/69), Tajalisa u Musnedu (br.1683) i od Tahavija u Šarhul Maani (4/29), a Albani ga ocjenjuje hasen.

Nevevi kaže: Ovdje se misli na pjevanje i muzičke instrumente. (Tuhfat al-Ahwadhi, 4/88 ).

Prenosi se u sahih hadisu od Resula savs da kaže: U mom Umetu biće ljudi koji će dozvoljavati zinaluk, svilu, vino i muzičke instrumente.(ma'aazif). Neki ljudi će ostati na obroncima planina sa stadama ovaca. Kada siromah dođe u podne da ih upita za nešto što mu treba, reći će mu: Dođi nam sutra. Pa će ih Allah uništiti u toku noći tako što će oboriti planinu na njih, a ostale će pretvoriti u majmune i svinje. Ostaće u tom obliku do Dana Proživljenja. (Hadis prenosi Buhari u Sahih al muallakan, 51/10. Prenesen mavsolan od Behejkija u Sunen al Kubra, 3/272, Taberani u Mudžam al Kabir 3/319, i ibn Hibban u Sahihu 8/265 - 266). Ibn Salaah ga ocjenjuje sahihom u Ulumu al hadis (32), ibn Kajjim u Ighaathat al-Lahfaan (255) i Tahdheeb al-Sunan (5/270-272), Hafiz u Fethu (10/51), i Albani u Sahihima (1/140).

Hafiz kaže u Fethu: Mazaaif su muzički instrumenti. Kurtubi prenosi od Dževharija da se pod mazaaif podrazumjeva pjevanje, a u svojoj knjizi Sihaah se odnosi na muzičke instrumente. Isto tako se kaže da je to zvuk muzičkih instrumenata. U fusnoti od Dimijatija stoji: mazaaif su tamburine i bubnjevi. Riječ *azif se koristi za pjevanje i sve ostale vrste instrumenata na kojima se može svirati.

Ibn Kajjim kaže u Ighaathat al-Lahfaan (1/256): Dokaz za to je da se mazaaif odnose na sve vrste stvari koje se koriste za zabavu. Nema razlike po tom pitanju među ulemom arapskog jezika. U slučaju da su ove stvari halal, on savs ne bi osudio one koji bi ih ohalalili, niti bi ih uporedio sa dozvoljavanjem vina i zinaluka.

Iz ovog hadisa možeo razumjeti da su sve vrste muzičkih instrumenata zabranjene. Ovo se jasno vidi iz hadisa iz više razloga:

- Kaže Resul savs:... biće ljudi koji će dozvoljavati...Jasno je da stvari nabrojane ovdje, uključujući muzičke instrumente, su u Šerijatu zabranjene ali će ih ovi dozvoljavati.

- Muzički instrumenti se u hadisu Resula savs porede sa stvarima za koje se potpuno zna da su haram: zinaluk i alkohol. Da instrumenti nisu haram, ne bi se poredili ovdje sa tim stvarima. Ovaj hadis je dokaz da je pjevanje potpuno zabranjeno. Sve i da nema ni jednog drugog hadisa niti ajeta koji govori o muzičkim instrumentima, ovaj hadis bi bio dovoljan kao dokaz da su takvi haram, a naročito pjevanje koje je rašireno danas, u kojem se govore razvratne riječi, uz sve moguće instrumente, uz glasove muškaraca koji liče na žene i prostitutki.

Pogledati isto tako Hukm al-Ma'aazif od Albanija, Tas-heeh al-Ahkta' wa'l-Awhaam al-Waaqi'ah fi Ahaadeeth al-Nabi 'alayhi'l-salaam od Raaid Sabri 1/176 .

Šejh ibn Baaz u Majmoo' al-Fataawa , 3/423-424:

Mazaaif se odnosi na pjevanje i muzičke instrumente. Resul savs nam kaže da će pred kraj ovog vremena, doći ljudi koji će dozvoliti sve te stvari baš kao i alkohol i zinaluk i svilu. Ovo je jedan od znakova poslanstva, jer sve ovo se već desilo. Hadis upučuje na zabranu muzičkih instrumenata, osuđuje one koji kažu da su isti halal, baš kao i one koji kažu da je zinaluk, alkohol i svila halal. Zaista je mnogo ajeta i hadisa koji govore o njihovoj zabrani. Onaj koji tvrdi da je Allah dozvolio pjevanje i muzičke instrumente, laže i čini veliko zlo. Molimo Allaha da nas sačuva od obožavanja naših požuda i Šejtana. Još gori su i čine veći grijeh oni koji kažu da je to mustehab. Bez sumnje da je ovo džehl o Allahovoj vjeri i laž na Allahove zakone. Ono što je mustehab je udaranje u def na svadbama. Ovo je mustehab jedino ženama, sa ciljem da se označi svadba. Nema ničeg lošeg ako žene među sobom pjevaju, uz def, dok god u tim pjesmama nema riječi koje pozivaju na neko zlo i smetaju ljudima na njihovim dužnostima. Uslov tome je da se ovo radi samo među ženama i da nesmije biti mješanja sa muškarcima. Ovo nesmije biti uzrokom smetanja susjedima. Ono što neki čine pogrešno je korištenje zvučnika i smetaju ostalim. Nije dozvoljeno ženama, na svadbama ili bilo gdje da koriste druge instrumente osim defa. Što se tiče muškaraca, njima nije dozvoljeno da sviraju išta bilo na svadbi ili ne. Ono što je Allah propisao muškarcima je treniranje korištenja instrumenata za rat kao što je gađanje, jahanje, korištenje strijela, kopalja, tenkova, aviona, automata, bombi i sličnog što može koristiti džihadu na Allahovom putu.

Šejhul Islam u al-Fataawa (11/569): 

Ja znam da u "zlatno doba" u prva i najbolja tri stolječa, u hidžazu, Siriji, Jemenu, Misru, Magrebu, Iraku i Khurasanu, niko od pobožnih niti iskrenih ljudi, asketa i onih koji su obožavali Allaha mnogo, niko od takvih nije nikad učestvovao na skupljanjima gdje se pljeskalo i vrištalo i udaralo u bubnjeve. To je bidat uveden na kraju drugog stoljeća, a imami gdje god su to vidjeli ukazivali bi na to.

Što se tiče nešida (ilahija i kasida) koji se opisuju kao "islamski", a uz pratnju muzičkih instrumenata, pokušava im se dati legitimitet a u stvari to su pjesma i muzika, pa su kao takve neprihvatljive. Ne mogu se uzeti kao zamjena za pjesme, jer jedna loša stvar ne može se koristiti kao zamjena za drugu. Mi treba da zamjenimo loše dobrim. Slušanje ovakvih i vjerovanje da je to čin ibadeta je bidat, koji Allah ne dozvoljava. Molimo Allaha da nas sačuva sigurne i bistre. 


Za više informacija vidi: Talbees Iblees (237) and al-Madkhil by Ibn al-Haaj (3/109); al-Amr bi'l-Ittibaa' wa'l-Nahy 'an al-Ibtidaa' by al-Suyooti (99 ff); Dham al-Malaahi by Ibn Abi'l-Dunya; al-I'laam bi-anna al-'Azif haraam by Abu Bakr al-Jazaa'iri; Tanzeeh al-Sharee'ah 'an al-Aghaani al-Khalee'ah wa Tahreem Aalaat al-Tarab by al-Albaani.