priredio: dr. Šefik Kurdić
Da'vetske metode Allahovih poslanika bile su i ostale uzor svim trudbenicima na Allahovom putu. U ovom i narednim brojevima našeg časopisa bit će tretirani poslanici koji se najviše spominju u Kur'anu, te rsvijetljene njihove da'vetske metode što nam itekako može koristiti u misionarskom radu i djelovanju.
Allah Uzvišeni je, prema učenju islama, stvorio čovjeka s jasnim i preciznim zadatkom: da Ga spozna, pokori Mu se i zahvali na blagodatima kojima ga je obilato obasuo. Svaka osoba će ovosvjetsku i onosvjetsku sreću steći isključivo spoznajom Gospodara svjetova, robovanjem isključivo samo Njemu, ne pripisujući Mu, u robovanju, nikoga kao saučesnika!
Čovjeka Gospodar, Gospodar kompletnog svemira upravo je zbog toga čovjeka obdario spoznajnim, intelektualnim i brojnim drugim mogućnostima, a uz to je učinio da se svaka osoba rađa u takvoj prirodi da teži ka Svom Stvaraocu i istinskoj spoznaji. Svako se, dakle, dijete rađa sa svim predispozicijama koje mu omogućavaju istinsku spoznaju svoga Stvoritelja, ali ga roditelji ili okruženje odvedu u drugom pravcu i učine da, njihovim utjecajem, sasvim pogrešno usmjeri svoj život, svoja promišljanja i zaključke. To najbolje ilustrira hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, a u kojem se jasno potcrtava: Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri – islamu, ali ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom. Tačno onako kako životinja rodi svoje mladunče – zdravo i potpuno. Da li primjećujete neki nedostatak kod njih?!
Bez obzira na veliku Allahovu blagodat - spoznajne i intelektualne mogućnosti koje su mu date i uz rađanje svakog djeteta u prirodnoj vjeri - islamu, Allah Milostivi čovjeku šalje poslanike i vjerovjesnike, da svojom pojavom, savjetima i uputstvima podsjete ljude na njihov fundamentalni zadatak na ovome svijetu, a to je - vjerovanje i pokoravanje isključivo Allahu Uzvišenom.
Svi su poslanici i vjerovjesnici imali zadatak: pozivanje ljudi u pokoravanje Allahu Svemogućem, a odbacivanje kufra, nevjerstva i idolopoklonstva. Jedina vjera koju je Allah slao ljudima u svim historijskim razdobljima bio je, isključivo, islam. On to jasno naglašava u Kur'anu: Uistinu je islam, kod Allaha, jedina vjera! Da Allah nijednu vjeru osim islama ne prima i da će svako imati nesagledive posljedice zbog slijeđenja bilo kojeg drugog koncepta, izuzev onoga koji je Allah odredio u poslanicama objavljenim svim Svojim poslanicima, On podvlači u sljedećem ajetu: «A onaj ko želi neku drugu vjeru, osim islama, neće mu biti primljena i on će na onom svijetu nastradati».
Otuda su svi Allahovi poslanici, neka je Allahov mir na njih, baštinili isključivo ideju islama, nju nosili i pronosili, o njoj govorili i na, njenim temeljima, svakodnevno živjeli. Muhammed, s.a.v.s, ističe u predaji Ebu Hurejrea, r.a: «Vjerovjesnici su braća po ocu, majke su im različite a vjera im je jedna!
Svi su se, bez izuzetka, od prvog do posljednjeg vezivali za jednu nit: pozivanje u monoteizam i liječenje od svake vrste ovisnosti od idola, kipova, pohota i strasti. Pogledajmo samo neke ajete: Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate! ; A Adu njihova brata Huda: O narode moj, govorio jer on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate! ; A Semudu njihova brata Saliha: O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim njega nemate! ili: A Medjenu njihova brata Šu'ajba: O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate!
Posljednjem Allahovom poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s, Allah Uzvišeni se obraća i napominje: Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!
Zanimljivo je da su svi svjedočili da su muslimani, što se, eksplicite, vidi iz brojnih ajeta. Pogledajmo šta kaže Nuh, a.s, kao prvi Allahov poslanik: Meni je naređeno da budem musliman! To je tvrdnja svih poslanika i vjerovjesnika i ne samo njih, nego i njihovih sljedbenika. Pogledajte kako Isa, a.s, koga mnogi svojataju i pripisuju mu ono što on nije rekao niti uradio, poziva svoj narod u čistu i originalnu Allahovu vjeru, bez primjesa trojstva ili bilo koje druge vrste falsifikata. On kaže: Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte: to je pravi put! On, dakle, sasvim jasno naglašava da je Allah njegov Gospodar, a ne njegov otac, kako zabludjeli tvrde!!!, a onda iza ovih njegovih riječi, Allah nastavlja i kaže: A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: Ko će biti pomagači moji na Allahovom putu?, Mi, rekoše učenici, mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani!!!
Cilj slanja svih poslanika bio je podsjećanje ljudi na vjerovanje u Gospodara svemira i vraćanje na te svijetle staze, kada oni, vremenom, zbog različitih okolnosti skrenu s njih. Tako je Nuh, a.s, poslan, nakon skretanja Ademove, a.s, djece sa te trasirane i zacrtane staze, da bi nakon potopa i uništavanjem svih nevjernika, nakon izvjesnog vremena, ponovo predodžba o Allahu kao Stvoritelju čovjeka i kompletnog kosmosa bila narušena i poprilično devalvirana, pa je Allah Plemeniti poslao Huda, a.s, koji pokušava taj koncept ponovo uspostaviti.
Tako je Allah Milostivi, iz Svoje neizmjerne milosti prema svojim robovima u svakom vremenu i za svaki lokalitet slao jednog ili više poslanika, s ciljem da ožive i uspostave jedino važeći koncept s kojim je On zadovoljan. Allah Uzvišeni precizira u Kur'anu da je svakom narodu slao poslanika s jasnom da'vetskom porukom: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: «Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!
Budući da je svaki narod imao poslanika koji je govorio njihovim jezikom, logički se zaključuje da je njihov broj bio impozantan. Na to pitanje Muhammed, s.a.v.s, je odgovorio u predaji koju od njega prenosi poznati ashab Ebu Umame, r.a. U toj predaji Allahov Poslanik, s.a.v.s, je naglasio da je Adem, a.s, bio prvi vjerovjesnik, pa prema tome, prvi poslanik je bio Nuh, a.s. Na upit koliko je bilo vjerovjesnika i poslanika, Muhammed, s.a.v.s, je u spomenutoj predaji rekao: Vjerovjesnika je bilo 124.000 a od toga je bilo 315 poslanika!
Tako je ovu brojnu povorku vjerovjesnika poveo Adem, a.s, a povorku poslanika Nuh, a.s, visoko držeći barjak monoteizma: La ilahe illellah i blistavo svijetleći kroz mračne tunele historije, da bi tu univerzalnu Istinu, od poslanika do poslanika, na kraju preuzeo posljednji poslanik iz te časne povorke, čiji je dolazak označio kraj ranijim poslanicama i vjerovjesnicima, njihovo sintetiziranje i izrastanje u konačnu verziju Allahove riječi, koja će, njegovim poslanstvom, postati konačna, svevremena i univerzalna.
Muhammed, s.a.v.s, zatvorio je kružnicu Allahovih poslanika i tako započetu građevinu usavršio i doveo do perfekcije, tako će njena ljepota fascinirati ljude do Sudnjega dana. Pogledajte kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s, divno to izrazio u predaji Ebu Hurejrea, r.a: Primjer mene i vjerovjesnika prije mene je kao primjer čovjeka, koji je izgradio građevinu, dotjerao je i uljepšao, ali joj fali samo cigla u jednom uglu. Ljudi su je počeli obilaziti, diviti se njenoj ljepoti i govoriti: Eh, samo da je stavljena i ova cigla?! Eto, ja sam ta cigla! Ja sam zatvorio kružnicu vjerovjesnika!
U narednim recima spomenućemo samo neke ranije Allahove, dž.š., poslanike, mir Allahov neka je na njih, i osvijetliti samo neke od njihovih brojnih metoda u prilasku ljudima, koje itekako mogu koristiti nama danas u našem radu i djelovanju.
NUH, A.S.
Nuh, a.s, spomenut je u Kur'anu u 28 poglavlja. U brojnim poglavljima spomenut je više puta. Međutim, kazivanje s više detalja o njemu nalazi se u poglavljima: El-A'raf, Junus, Hud, el-Mu'minun, Eš-Šu'ara' i Nuh. Poglavlje Nuh nazvano je njegovim imenom i cjelokupno tretira njegov da'vetski opus, tako da iz ovog poglavlja možemo izuzetno dobro sagledati Nuha, a.s, njegov da'vetski angažman i metode kojima se obilato koristio u primicanju istine ljudima.
Na temelju kur'anskog teksta i Poslanikovih, s.a.v.s, predaja dolazi se do zaključka da je Nuh, a.s, izuzevši poslanike koji su bili ubijani, najviše pretrpio u svom poslaničkom i da'vetskom angažmanu.
Značajno je napomenuti da je od Adema, a.s, do Nuha, a.s, kako tvrdi Ibn Kesir, proteklo deset generacija i da su sve one živjele po islamu i njegovim propisima. Međutim, do obožavanja kipova dolazilo je postepeno. Naime, kada bi umro neko od pobožnih i dobrih ljudi, njihovi bi savremenici na njihovim kaburima gradili džamije i mjesta molitve i postavljali slike, koje bi ih podsjećale na njih, njihovu dobrotu i pobožnost, kako ih ne bi zaboravili. Nakon izvjesnog vremena oni su, na osnovu tih slika, napravili kipove, da bi ih sljedeće generacije počele obožavati. Ti kipovi su upravo nazvani po imenima dobrih i pobožnih ljudi: Vedd, Suva', Jegus, Jeuk i Nesr. Allah Uzvišeni naglašava da su te zabludjele generacije, zbog nesmotrenosti prethodnih generacija koje su ostavljale njihove slike, pravile njihove figure i gradile građevine na njihovim kaburima, tvrdoglavo podstičući svoje savremenike i sljedeće generacije na obožavanje tih idola. Govorili su: Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!
Upravo zbog te greške koje su učinili Nuhovi, a.s, prethodnici, islam se žestoko suprotstavlja slikama, kipovima, građenju spomenika, mauzoleja i džamija, čak i na kaburima pobožnih i dobrih ljudi. Dakle, svi oblici bilo kakvih obilježja koja bi u budućnosti mogla biti zloupotrijebljena u islamu su strogo zabranjena.
Protiv te nesmotrenosti koju su načinile prethodne generacije Nuh, a.s, žestoko se borio 950 godina! Analizirajući brojne ajete koji o tome govore, dolazimo do nepobitnih konstatacija da ono što se uvede i infiltrira u vjeru, uz asistenciju prokletog šejtana, načini se brzo i lahko, a njegovo liječenje i odagnavanje iz svakodnevnice traje izuzetno dugo. Nekada je to naprosto nemoguće neutralizirati iz društva, pa čak ni prijetnjom sveopćeg potopa, kojim je Nuh, a.s, zaprijetio svome narodu!
Iščitavajući ajete koji tretiraju Nuha, a.s, njegov da'vetski angažman i čitav spektar slika koje nam se nude iz kur'anskog kazivanja, mogli bismo izdvojiti neke slike koje i nama u ovom vremenu mogu pripomoći u našem da'vetskom radu. Izdvojićemo samo neke:
1. Glavna Nuhova, a.s, preokupacija bio je i ostao čisti i nepatvoreni monoteizam. To se, eksplicite, vidi iz brojnih ajeta:
- Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se, doista, plašim za vas patnje na Velikom danu!
- I Nuha poslasmo narodu njegovu. Ja sam tu, govorio je on, da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikom drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na Nesnosnom danu.
- Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, i on je govorio: O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?
Razmatrajući kazivanja o drugim poslanicima, onako kako ih spominje Allah Uzvišeni u svojoj Plemenitoj Knjizi, uočit ćemo da je tevhid/monoteizam bio zajednička nit svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika i da im je to bila i ostala njihova stalna briga i opsesija.
2. Kontinuiranost njegovih da'vetskih metoda. On jasno to ističe: Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao.
Dakle, u da'vetskom nastupu nema određenog radnog vremena. Naša svijest daleko je od tog Nuhovog, a.s, postupka, jer smo naše da'vetske aktivnosti ograničili na zacrtano radno vrijeme, kao što to činimo u našim firmama, kancelarijama i kabinetima, s velikim brojem vikenda, praznika, godišnjim odmorom i sl. tome. Svijetli primjer za to je Omer-ef. Humo, nekadašnji muderris konjičke medrese, koji je, dok ostali muderrisi koriste godišnje odmore i odmaraju u hladovima ljetnog raspusta, stavio svoju torbu na leđa i «odmarao se» obilazeći sela oko rijeke Neretvice, prikučujući ih Allahovoj vjeri i prevodeći ih u islam. Spašavanje i izbavljenje ljudi iz Džehennema i rasplamsale vatre, u koju bi ušli da nisu prešli na islam, pričinjavalo mu je najveće zadovoljstvo, duhovnu ekstazu i najslađi odmor! Takvim nesebičnim pregalaštvom preveo je na islam stanovnike svih sela oko Neretvice!
3. Da'vetsko djelovanje, shodno, prilikama i okolnostima. Naime, Nuh, a.s, je djelovao javno kada mu se za to ukazala prilika, ali je to činio i tajno, kada mu je onemogućen normalan da'vetski pristup. On to podvlači, priznavši: Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao, a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao.
4. On upotrebljava čitav spektar da'vetskih metoda, kako bi ih prikučio Istini i rasplamsao njihovu uspavanu svijest.
- Nekada im obećava lijepu opskrbu, lijep život i mnoštvo imetka i djece, samo da se pokore Allahu Uzvišenom i da pristupe jedinoj ispravnoj vjeri. Govorio im je: Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.
- nekada ih podstiče da pogledaju Allahove simbole i znakove koji su u njima, oko njih i u kosmosu i da pokušaju oćutiti Allahovu blagodat kojom ih je obdario: Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i nad njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svijetiljkom učinio? Allah vas od zemlje poput bilja stvara, a zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti. Allah vam je Zemlju učinio ravnom, da biste po njoj hodili putevima prostranim.
- nekada ih plaši kaznom za njihovo nevjerovanje i kufr: Ja se, doista, plašim za vas patnje na velikom danu!
Iz navedenog se jasno razumije da svaki da'ija treba da se koristi širokim spektrom da'vetskih metoda u predstavljanju ideje koju zastupa.
5. Primjer izvanredne strpljivosti, posebne izdržljivosti i poslovične upornosti. On ne posustaje niti gubi nadu ni nakon više stotina godina, već očekuje i priželjkuje uspjeh. Njegovo višestoljetno strpljivo da'vetsko djelovanje može biti primjer da naš daleko kraći životni vijek iskoristimo u angažiranijem da'vetskom djelovanju. Allah Uzvišeni ističe da je njegov da'vetski angažman u njegovom narodu trajao skoro hiljadu godina: Mi smi Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina.
Zanimljiva je predaja 'Abdullaha b. 'Abbasa, r.a, koju navodi Ibn Kesir o životnom vijeku Nuha, a.s, a koja govori da je imao 480 godina kada je postao poslanik a da je nakon potopa živio još 350 godina. Ako se tome doda još 950 godina njegovog poslaničkog i da'vetskog angažmana, onda se dolazi do zaključka da je Nuh, a.s. živio ukupno 1.780 godina!!!
6. Odnos Nuha, a.s, i njegovog sina jasno dovodi do zaključka da je idejna veza jača i konstruktivnija od rodbinske i krvne veze. Allah Uzvišeni to naglašava kada govori o potopu i valu koji je odvojio i bacio u duboke talase i očiglednu smrt, Nuhovog, a.s, sina, kada se Nuh, a.s, obraća Gospodaru svjetova, moleći ga: A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji! O Nuhu, on nije čeljade tvoje - rekao je On – jer radi ono što ne valja, zato me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš!
7. Ponižavanje, maltretiranje i ismijavanje od strane bogatih, oholih i vladajućih struktura. O tome Allah Uzvišeni kaže: Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci. Oni su mu se ismijavali kada je lađu gradio: I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se.
U svakom vremenu i društvu glavešine i vladajuće strukture obično smatraju da isključivo one treba da budu slijeđene i respektirane, pa zato uvijek nađu neka opravdanja za trvdoglavu oholost koju iskazuju prema nosiocima da'vetskih aktivnosti. U slučaju Nuha, a. s, kada ih on piziva na pokornost Allahu i poslušnost njemu kao poslaniku, oni mu odgovaraju: Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?
Očito je da su u devalviranju Istine prelazili svaku granicu, što Nuh, a.s, posebno ističe: I kad sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.
Ta zakonitost proteže se tokom cijele ljudske historije. Glavešine i vladajuće strukture uglavnom su se oholo i nadmeno ponašale spram Istine i njenih propagatora. Zar se to nije ponovilo i u novijoj historiji, sa zamračenom ateističko-komunističko- materijalističkom svijesti ?!
Protagonosti poziva u Allahovu vjeru, na temelju navedenog kazivanja o Nuhu, s.a, treba da budu svjesni da im je borba s moćnicima obavezna i nezaobilazna. Oni ih neće ostaviti na miru sve dok vjeru ne napuste i ne vrate se rezonovanju i predodžbama moćnika i vladajućih struktura.
8. Primjer Nuha, a.s, kao i primjeri drugih poslanika spomenutih u Kur'anu jasno upućuju na Allahovu pomoć i pobjedu onih koji ne pokleknu nakon dugih i teških iskušenja. Zato Allah Uzvišeni napominje da će uspjeh i pobjeda biti na strani čestitih i strpljivih. U ajetu koji dolazi odmah nakon kazivanja o Nuhu, a.s, u poglavlju Hud, Allah Uzvišeni to kazivanje završava na sljedeći način: To su nepoznate vijesti koje Ti mi objavljujemo; ni ti ni tvoj narod niste prije ovoga o tome ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.
_________________________________________________________________
Da'vetske metode Allahovih poslanika bile su i ostale uzor svim trudbenicima na Allahovom putu. U ovom i narednim brojevima našeg časopisa bit će tretirani poslanici koji se najviše spominju u Kur'anu, te rsvijetljene njihove da'vetske metode što nam itekako može koristiti u misionarskom radu i djelovanju.
Allah Uzvišeni je, prema učenju islama, stvorio čovjeka s jasnim i preciznim zadatkom: da Ga spozna, pokori Mu se i zahvali na blagodatima kojima ga je obilato obasuo. Svaka osoba će ovosvjetsku i onosvjetsku sreću steći isključivo spoznajom Gospodara svjetova, robovanjem isključivo samo Njemu, ne pripisujući Mu, u robovanju, nikoga kao saučesnika!
Čovjeka Gospodar, Gospodar kompletnog svemira upravo je zbog toga čovjeka obdario spoznajnim, intelektualnim i brojnim drugim mogućnostima, a uz to je učinio da se svaka osoba rađa u takvoj prirodi da teži ka Svom Stvaraocu i istinskoj spoznaji. Svako se, dakle, dijete rađa sa svim predispozicijama koje mu omogućavaju istinsku spoznaju svoga Stvoritelja, ali ga roditelji ili okruženje odvedu u drugom pravcu i učine da, njihovim utjecajem, sasvim pogrešno usmjeri svoj život, svoja promišljanja i zaključke. To najbolje ilustrira hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, a u kojem se jasno potcrtava: Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri – islamu, ali ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom. Tačno onako kako životinja rodi svoje mladunče – zdravo i potpuno. Da li primjećujete neki nedostatak kod njih?!
Bez obzira na veliku Allahovu blagodat - spoznajne i intelektualne mogućnosti koje su mu date i uz rađanje svakog djeteta u prirodnoj vjeri - islamu, Allah Milostivi čovjeku šalje poslanike i vjerovjesnike, da svojom pojavom, savjetima i uputstvima podsjete ljude na njihov fundamentalni zadatak na ovome svijetu, a to je - vjerovanje i pokoravanje isključivo Allahu Uzvišenom.
Svi su poslanici i vjerovjesnici imali zadatak: pozivanje ljudi u pokoravanje Allahu Svemogućem, a odbacivanje kufra, nevjerstva i idolopoklonstva. Jedina vjera koju je Allah slao ljudima u svim historijskim razdobljima bio je, isključivo, islam. On to jasno naglašava u Kur'anu: Uistinu je islam, kod Allaha, jedina vjera! Da Allah nijednu vjeru osim islama ne prima i da će svako imati nesagledive posljedice zbog slijeđenja bilo kojeg drugog koncepta, izuzev onoga koji je Allah odredio u poslanicama objavljenim svim Svojim poslanicima, On podvlači u sljedećem ajetu: «A onaj ko želi neku drugu vjeru, osim islama, neće mu biti primljena i on će na onom svijetu nastradati».
Otuda su svi Allahovi poslanici, neka je Allahov mir na njih, baštinili isključivo ideju islama, nju nosili i pronosili, o njoj govorili i na, njenim temeljima, svakodnevno živjeli. Muhammed, s.a.v.s, ističe u predaji Ebu Hurejrea, r.a: «Vjerovjesnici su braća po ocu, majke su im različite a vjera im je jedna!
Svi su se, bez izuzetka, od prvog do posljednjeg vezivali za jednu nit: pozivanje u monoteizam i liječenje od svake vrste ovisnosti od idola, kipova, pohota i strasti. Pogledajmo samo neke ajete: Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate! ; A Adu njihova brata Huda: O narode moj, govorio jer on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate! ; A Semudu njihova brata Saliha: O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim njega nemate! ili: A Medjenu njihova brata Šu'ajba: O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate!
Posljednjem Allahovom poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s, Allah Uzvišeni se obraća i napominje: Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!
Zanimljivo je da su svi svjedočili da su muslimani, što se, eksplicite, vidi iz brojnih ajeta. Pogledajmo šta kaže Nuh, a.s, kao prvi Allahov poslanik: Meni je naređeno da budem musliman! To je tvrdnja svih poslanika i vjerovjesnika i ne samo njih, nego i njihovih sljedbenika. Pogledajte kako Isa, a.s, koga mnogi svojataju i pripisuju mu ono što on nije rekao niti uradio, poziva svoj narod u čistu i originalnu Allahovu vjeru, bez primjesa trojstva ili bilo koje druge vrste falsifikata. On kaže: Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte: to je pravi put! On, dakle, sasvim jasno naglašava da je Allah njegov Gospodar, a ne njegov otac, kako zabludjeli tvrde!!!, a onda iza ovih njegovih riječi, Allah nastavlja i kaže: A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: Ko će biti pomagači moji na Allahovom putu?, Mi, rekoše učenici, mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani!!!
Cilj slanja svih poslanika bio je podsjećanje ljudi na vjerovanje u Gospodara svemira i vraćanje na te svijetle staze, kada oni, vremenom, zbog različitih okolnosti skrenu s njih. Tako je Nuh, a.s, poslan, nakon skretanja Ademove, a.s, djece sa te trasirane i zacrtane staze, da bi nakon potopa i uništavanjem svih nevjernika, nakon izvjesnog vremena, ponovo predodžba o Allahu kao Stvoritelju čovjeka i kompletnog kosmosa bila narušena i poprilično devalvirana, pa je Allah Plemeniti poslao Huda, a.s, koji pokušava taj koncept ponovo uspostaviti.
Tako je Allah Milostivi, iz Svoje neizmjerne milosti prema svojim robovima u svakom vremenu i za svaki lokalitet slao jednog ili više poslanika, s ciljem da ožive i uspostave jedino važeći koncept s kojim je On zadovoljan. Allah Uzvišeni precizira u Kur'anu da je svakom narodu slao poslanika s jasnom da'vetskom porukom: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: «Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!
Budući da je svaki narod imao poslanika koji je govorio njihovim jezikom, logički se zaključuje da je njihov broj bio impozantan. Na to pitanje Muhammed, s.a.v.s, je odgovorio u predaji koju od njega prenosi poznati ashab Ebu Umame, r.a. U toj predaji Allahov Poslanik, s.a.v.s, je naglasio da je Adem, a.s, bio prvi vjerovjesnik, pa prema tome, prvi poslanik je bio Nuh, a.s. Na upit koliko je bilo vjerovjesnika i poslanika, Muhammed, s.a.v.s, je u spomenutoj predaji rekao: Vjerovjesnika je bilo 124.000 a od toga je bilo 315 poslanika!
Tako je ovu brojnu povorku vjerovjesnika poveo Adem, a.s, a povorku poslanika Nuh, a.s, visoko držeći barjak monoteizma: La ilahe illellah i blistavo svijetleći kroz mračne tunele historije, da bi tu univerzalnu Istinu, od poslanika do poslanika, na kraju preuzeo posljednji poslanik iz te časne povorke, čiji je dolazak označio kraj ranijim poslanicama i vjerovjesnicima, njihovo sintetiziranje i izrastanje u konačnu verziju Allahove riječi, koja će, njegovim poslanstvom, postati konačna, svevremena i univerzalna.
Muhammed, s.a.v.s, zatvorio je kružnicu Allahovih poslanika i tako započetu građevinu usavršio i doveo do perfekcije, tako će njena ljepota fascinirati ljude do Sudnjega dana. Pogledajte kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s, divno to izrazio u predaji Ebu Hurejrea, r.a: Primjer mene i vjerovjesnika prije mene je kao primjer čovjeka, koji je izgradio građevinu, dotjerao je i uljepšao, ali joj fali samo cigla u jednom uglu. Ljudi su je počeli obilaziti, diviti se njenoj ljepoti i govoriti: Eh, samo da je stavljena i ova cigla?! Eto, ja sam ta cigla! Ja sam zatvorio kružnicu vjerovjesnika!
U narednim recima spomenućemo samo neke ranije Allahove, dž.š., poslanike, mir Allahov neka je na njih, i osvijetliti samo neke od njihovih brojnih metoda u prilasku ljudima, koje itekako mogu koristiti nama danas u našem radu i djelovanju.
NUH, A.S.
Nuh, a.s, spomenut je u Kur'anu u 28 poglavlja. U brojnim poglavljima spomenut je više puta. Međutim, kazivanje s više detalja o njemu nalazi se u poglavljima: El-A'raf, Junus, Hud, el-Mu'minun, Eš-Šu'ara' i Nuh. Poglavlje Nuh nazvano je njegovim imenom i cjelokupno tretira njegov da'vetski opus, tako da iz ovog poglavlja možemo izuzetno dobro sagledati Nuha, a.s, njegov da'vetski angažman i metode kojima se obilato koristio u primicanju istine ljudima.
Na temelju kur'anskog teksta i Poslanikovih, s.a.v.s, predaja dolazi se do zaključka da je Nuh, a.s, izuzevši poslanike koji su bili ubijani, najviše pretrpio u svom poslaničkom i da'vetskom angažmanu.
Značajno je napomenuti da je od Adema, a.s, do Nuha, a.s, kako tvrdi Ibn Kesir, proteklo deset generacija i da su sve one živjele po islamu i njegovim propisima. Međutim, do obožavanja kipova dolazilo je postepeno. Naime, kada bi umro neko od pobožnih i dobrih ljudi, njihovi bi savremenici na njihovim kaburima gradili džamije i mjesta molitve i postavljali slike, koje bi ih podsjećale na njih, njihovu dobrotu i pobožnost, kako ih ne bi zaboravili. Nakon izvjesnog vremena oni su, na osnovu tih slika, napravili kipove, da bi ih sljedeće generacije počele obožavati. Ti kipovi su upravo nazvani po imenima dobrih i pobožnih ljudi: Vedd, Suva', Jegus, Jeuk i Nesr. Allah Uzvišeni naglašava da su te zabludjele generacije, zbog nesmotrenosti prethodnih generacija koje su ostavljale njihove slike, pravile njihove figure i gradile građevine na njihovim kaburima, tvrdoglavo podstičući svoje savremenike i sljedeće generacije na obožavanje tih idola. Govorili su: Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!
Upravo zbog te greške koje su učinili Nuhovi, a.s, prethodnici, islam se žestoko suprotstavlja slikama, kipovima, građenju spomenika, mauzoleja i džamija, čak i na kaburima pobožnih i dobrih ljudi. Dakle, svi oblici bilo kakvih obilježja koja bi u budućnosti mogla biti zloupotrijebljena u islamu su strogo zabranjena.
Protiv te nesmotrenosti koju su načinile prethodne generacije Nuh, a.s, žestoko se borio 950 godina! Analizirajući brojne ajete koji o tome govore, dolazimo do nepobitnih konstatacija da ono što se uvede i infiltrira u vjeru, uz asistenciju prokletog šejtana, načini se brzo i lahko, a njegovo liječenje i odagnavanje iz svakodnevnice traje izuzetno dugo. Nekada je to naprosto nemoguće neutralizirati iz društva, pa čak ni prijetnjom sveopćeg potopa, kojim je Nuh, a.s, zaprijetio svome narodu!
Iščitavajući ajete koji tretiraju Nuha, a.s, njegov da'vetski angažman i čitav spektar slika koje nam se nude iz kur'anskog kazivanja, mogli bismo izdvojiti neke slike koje i nama u ovom vremenu mogu pripomoći u našem da'vetskom radu. Izdvojićemo samo neke:
1. Glavna Nuhova, a.s, preokupacija bio je i ostao čisti i nepatvoreni monoteizam. To se, eksplicite, vidi iz brojnih ajeta:
- Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: O narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se, doista, plašim za vas patnje na Velikom danu!
- I Nuha poslasmo narodu njegovu. Ja sam tu, govorio je on, da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikom drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na Nesnosnom danu.
- Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, i on je govorio: O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?
Razmatrajući kazivanja o drugim poslanicima, onako kako ih spominje Allah Uzvišeni u svojoj Plemenitoj Knjizi, uočit ćemo da je tevhid/monoteizam bio zajednička nit svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika i da im je to bila i ostala njihova stalna briga i opsesija.
2. Kontinuiranost njegovih da'vetskih metoda. On jasno to ističe: Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao.
Dakle, u da'vetskom nastupu nema određenog radnog vremena. Naša svijest daleko je od tog Nuhovog, a.s, postupka, jer smo naše da'vetske aktivnosti ograničili na zacrtano radno vrijeme, kao što to činimo u našim firmama, kancelarijama i kabinetima, s velikim brojem vikenda, praznika, godišnjim odmorom i sl. tome. Svijetli primjer za to je Omer-ef. Humo, nekadašnji muderris konjičke medrese, koji je, dok ostali muderrisi koriste godišnje odmore i odmaraju u hladovima ljetnog raspusta, stavio svoju torbu na leđa i «odmarao se» obilazeći sela oko rijeke Neretvice, prikučujući ih Allahovoj vjeri i prevodeći ih u islam. Spašavanje i izbavljenje ljudi iz Džehennema i rasplamsale vatre, u koju bi ušli da nisu prešli na islam, pričinjavalo mu je najveće zadovoljstvo, duhovnu ekstazu i najslađi odmor! Takvim nesebičnim pregalaštvom preveo je na islam stanovnike svih sela oko Neretvice!
3. Da'vetsko djelovanje, shodno, prilikama i okolnostima. Naime, Nuh, a.s, je djelovao javno kada mu se za to ukazala prilika, ali je to činio i tajno, kada mu je onemogućen normalan da'vetski pristup. On to podvlači, priznavši: Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao, a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao.
4. On upotrebljava čitav spektar da'vetskih metoda, kako bi ih prikučio Istini i rasplamsao njihovu uspavanu svijest.
- Nekada im obećava lijepu opskrbu, lijep život i mnoštvo imetka i djece, samo da se pokore Allahu Uzvišenom i da pristupe jedinoj ispravnoj vjeri. Govorio im je: Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.
- nekada ih podstiče da pogledaju Allahove simbole i znakove koji su u njima, oko njih i u kosmosu i da pokušaju oćutiti Allahovu blagodat kojom ih je obdario: Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i nad njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svijetiljkom učinio? Allah vas od zemlje poput bilja stvara, a zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti. Allah vam je Zemlju učinio ravnom, da biste po njoj hodili putevima prostranim.
- nekada ih plaši kaznom za njihovo nevjerovanje i kufr: Ja se, doista, plašim za vas patnje na velikom danu!
Iz navedenog se jasno razumije da svaki da'ija treba da se koristi širokim spektrom da'vetskih metoda u predstavljanju ideje koju zastupa.
5. Primjer izvanredne strpljivosti, posebne izdržljivosti i poslovične upornosti. On ne posustaje niti gubi nadu ni nakon više stotina godina, već očekuje i priželjkuje uspjeh. Njegovo višestoljetno strpljivo da'vetsko djelovanje može biti primjer da naš daleko kraći životni vijek iskoristimo u angažiranijem da'vetskom djelovanju. Allah Uzvišeni ističe da je njegov da'vetski angažman u njegovom narodu trajao skoro hiljadu godina: Mi smi Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina.
Zanimljiva je predaja 'Abdullaha b. 'Abbasa, r.a, koju navodi Ibn Kesir o životnom vijeku Nuha, a.s, a koja govori da je imao 480 godina kada je postao poslanik a da je nakon potopa živio još 350 godina. Ako se tome doda još 950 godina njegovog poslaničkog i da'vetskog angažmana, onda se dolazi do zaključka da je Nuh, a.s. živio ukupno 1.780 godina!!!
6. Odnos Nuha, a.s, i njegovog sina jasno dovodi do zaključka da je idejna veza jača i konstruktivnija od rodbinske i krvne veze. Allah Uzvišeni to naglašava kada govori o potopu i valu koji je odvojio i bacio u duboke talase i očiglednu smrt, Nuhovog, a.s, sina, kada se Nuh, a.s, obraća Gospodaru svjetova, moleći ga: A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji! O Nuhu, on nije čeljade tvoje - rekao je On – jer radi ono što ne valja, zato me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš!
7. Ponižavanje, maltretiranje i ismijavanje od strane bogatih, oholih i vladajućih struktura. O tome Allah Uzvišeni kaže: Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci. Oni su mu se ismijavali kada je lađu gradio: I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se.
U svakom vremenu i društvu glavešine i vladajuće strukture obično smatraju da isključivo one treba da budu slijeđene i respektirane, pa zato uvijek nađu neka opravdanja za trvdoglavu oholost koju iskazuju prema nosiocima da'vetskih aktivnosti. U slučaju Nuha, a. s, kada ih on piziva na pokornost Allahu i poslušnost njemu kao poslaniku, oni mu odgovaraju: Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?
Očito je da su u devalviranju Istine prelazili svaku granicu, što Nuh, a.s, posebno ističe: I kad sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.
Ta zakonitost proteže se tokom cijele ljudske historije. Glavešine i vladajuće strukture uglavnom su se oholo i nadmeno ponašale spram Istine i njenih propagatora. Zar se to nije ponovilo i u novijoj historiji, sa zamračenom ateističko-komunističko- materijalističkom svijesti ?!
Protagonosti poziva u Allahovu vjeru, na temelju navedenog kazivanja o Nuhu, s.a, treba da budu svjesni da im je borba s moćnicima obavezna i nezaobilazna. Oni ih neće ostaviti na miru sve dok vjeru ne napuste i ne vrate se rezonovanju i predodžbama moćnika i vladajućih struktura.
8. Primjer Nuha, a.s, kao i primjeri drugih poslanika spomenutih u Kur'anu jasno upućuju na Allahovu pomoć i pobjedu onih koji ne pokleknu nakon dugih i teških iskušenja. Zato Allah Uzvišeni napominje da će uspjeh i pobjeda biti na strani čestitih i strpljivih. U ajetu koji dolazi odmah nakon kazivanja o Nuhu, a.s, u poglavlju Hud, Allah Uzvišeni to kazivanje završava na sljedeći način: To su nepoznate vijesti koje Ti mi objavljujemo; ni ti ni tvoj narod niste prije ovoga o tome ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.
_________________________________________________________________
