Vjerovanje u drugi svijet je jedan od glavnih stubova imana, kao i temeljnih islamskih ubjeđenja. Prihvatanje činjenice proživljenja na ahiretu je prirodan slijed priznavanja Jednoće Uzvišenog Allaha.
Vjerovanje u drugi svijet i njegove predznake spada u vjerovanje onoga što je nevidljivo, onoga do čega ljudski razum nije kadar dosegnuti. Ne postoji način da se to sazna, osim putem Jasne potvrde koja je došla Objavom od strane Allaha, dž.š., Njegovim poslanicima.
Kolika je važnost ovog dana vidi se na dosta mjesta u Kur'anu, gdje Allah, dž.š., stavlja u istu ravan vjerovanje u Njega Jedinog sa vjerovanjem u ahiret. Takve su riječi Uzvišenog:
“Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha,i u onaj svijet.”(al-Baqara,177)
“To je savjet onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje.”(at-Talaq,2)
... Ima još mnogo takvih ajeta. Vrlo rijetko se može desiti da pređemo neku stranicu u Kur'anu a da ne nađemo u njoj govor o drugom svijetu, i onome što on nosi od nagrada i kazni.
Život sa islamskog gledišta nije ovaj prolazni, poznati dunjalučki život, niti je to, isto tako prolazan, ljudski život. Život, sa stanovišta islama, predstavlja dugo pružanje u vremenu do beskonačnosti, počevši od mjesta na drugom svijetu i dženneta čije je prostranstvo nebesa i zemlje; ili vatre koja se širi za generacije koje su živjele na zemljinoj površini mnogo godina:
Allah, dž.š., kaže:
“Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i džennet, prostran koliko su nebo i zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju.”(al-Hadid,21)
“Na Dan kad upitamo džehennem:'Jesi li se napunio?' – on će odgovoriti:'Ima li još?'”(Qaf,30)
Vjerovanje u Allaha, dž.š., vjerovanje u ahiret i sve kazne i nagrade koje on nosi, istinski je usmjerivač ljudskog ponašanja ka pravom i dobrom putu. Nijedan ljudski zakon nije u stanju da ljudsko ponašanje drži u ravnoteži, kako to čini samo vjerovanje u drugi svijet. Upravo zbog toga očita je posebnost onoga koji vjeruje u Allaha dž.š. i ahiret, koji zna da je dunjaluk ahiretska njiva i da su dobra djela ahiretska opskrba prema riječima Uzvišenog Allaha:
'' I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.''(al-Baqara,197)
Plemeniti ashab, 'Umayr ibn al-Hamam, kaže:
Put ka Allahu opskrbu traži
Ali samo bogobojaznost i dobra djela
I strpljivosti u ime Allaha u džihadu.
Svako spremanje za put je želja i trošak
Osim bogobojaznosti, dobročinstva i darežljivosti.
Očita je razlika između vjernika i onoga koji ne vjeruje u Allaha, dž.š., drugi svijet i ono što on nosi od nagrada i kazni. Onaj koji istinski vjeruje u ahiret, sve svoje poslove mjeri nebeskom, a ne zemaljskom vagom; radi za drugi svijet i nipošto za ovaj prolazni. Njegovo ponašanje u životu odlikuje se kerektnošću, širokim vidicima, snagom vjerovanja, nepokolebljivošću i strpljivošću u nedaćama, samo sa jednom željom: nagrada od Allaha dž.š.. Takav vjernik zna da je uvijek bolje i vrijednije ono što je za njega pripremio Allah dž.š.
Imami Muslim prenosi od Suhayba, r.a., da je rekao: “Allahov Poslanik s.a.v.s., kaže: Čudna li je stvar sa vjernikom! Svaka stvar je za njega dobro, a to nije nikome drugom do vjerniku. Ako ga zadesi ono što ga raduje, on zahvali Allahu dž.š.. i bude to najbolje za njega. Ako ga zadesi nešto loše, on se strpi i to bude najbolje za njega.”(Sahih Muslim, sa komentarom od Nawawija, 18/125.)
Musliman se tako ne ponaša samo među ljudskim rodom, nego i među životinjama može zaraditi za drugi svijet; kao što se to navodi u poznatoj izjavi ‘Umara ibn al-Hattaba.: “Da mi mazga potuče negdje u Iraku, očekivao bih da budem pitan od Allaha, dž.š., o njoj: ‘Zašto joj nisi izravnao put, Omere?’”.
Ovakvo razmišljanje dolazi iz vjerovanja u Allaha, dž.š., i drugi svijet i pokazuje težinu odgovornosti koju čovjek nosi, a koju su odbila nebesa, zemlja i brda. Svi su znali da će se za svako djelo, bilo ono malo ili veliko, polagati račun, biti pitano zbog njega i biti nagrađivano zbog njega; ako ono bude dobro, bit će ti dobro; a ako ono bude loše, i bit će ti loše:
“Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i rđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika”.(Al-Imran,30)
“I Knjiga će biti postavljena, i vidjećete griješnike prestravljene zbog onog što je u njoj.”Teško nama!” –govoriće- “kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti”.(al-Kahf,49)
Oni koji ne vjeruju u Allaha, dž.š., drugi svijet i polaganje računa, nastoje svim silama da ostvare svoje želje u ovom prolaznom, dunjalučkom životu.Umorni od tog napora, nemoćni da sve ostvare, htjeli bi da dobro ljudima stiže samo njihovom zaslugom. Čini se nekad da im je dunjaluk najveća preokupacija i sve ono za što znaju. Oni stvari ocjenjuju samo prema svojim ličnim interesima. Niko ih drugi ne zanima i ne interesuje. Čak se ne okreću ni za sličnima, osim za toliko koliko im je to potrebno u ovom određenom i kratkom životu. Oni se kreću, ali sve njihove granice su zemaljske, koje traju koliko i njihov život. Naravno, njihova poimanja, razmišljanja, rezultiraju pogreškama, jer je za njih proživljenje nevjerovatno:
“Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi, pa pita: “Kada će Smak svijeta biti?”(al-Qiyama,5-6)
Ovo je razmišljanje neukog i ograničenog čovjeka. Neznabošci (predislamski Arapi) su prolivali krv, pljačkali imovinu i činili razbojništva na putevima, zbog toga što nisu vjerovali u proživljenje i nagrađivanje. Njihovo razmišljanje je Allah, dž.š., opisao riječima:
“I rekli bi: “Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!”(al-An’am,29)
... ili kako neki od njih kažu: “To je samo maternica koja izbaci i zemlja proguta”.
A stoljeća prolaze, dolazi do iznenađenja, javljaju se i veća poricanja od ovoga o čemu smo ranije govorili. Svjedoci smo negiranja i onoga što je u potpunosti očito i opipljivo. To se dešava naročito u komunističkom marksizmu, koji poriče postojanje Uzvišenog Allaha i drugog svijeta. Život je za marksiste poput neke opipljive fizičke stvari iza koje nema ništa. Njihov idejni vođa, Marks, tvrdi da ne postoji Bog, dž.š., dok je sam život stvar! Oni su zbog ovoga kao životinje. Nisu u stanju da spoznaju pravo značenje života i onoga zbog čega su stvoreni, nego su potpuno zalutali i izgubljeni. Ako se jedinstvo koje zagovaraju i ostvari, onda je to samo zbog straha od ugnjetačkog režima.
Ova vrsta ljudi žrtvuje se i ulaže najveće napore za sam život, zbog toga što nevjeruju u proživljenje poslije smrti, kao što Allah, dž.š., kaže za mnogobošce (Jevreje i ostale):
“I naći ćeš ih, sigurno, da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca; svaki bi volio da poživi hiljadu godina, mada ga to, i kad bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo! – A Allah dobro vidi ono što oni rade”.(al-Baqara,96)
Mnogobožac ne želi proživljenje poslije smrti. On voli dug život. Jevreji znaju da ih na onom svijetu zbog nekih stvari čeka sramota i nevolja, bar na osnovu onoga što ih poučavaju njihove knjige. Ovi i slični ljudi su najgori. Vidjet ćeš kako je među njima prisutna pohlepa, užitak, ugnjetavanje naroda, njihovo potčinjavanje i prisvajanje njihovih bogastava. Vole krajnje uživanje i slasti ovog života na zemlji. Zbog toga se među njima pojavljuje prirodna impotencija i životinjsko ponašanje.
Kad bi znali kakve im trenutačni užici u životu na ovome svijetu donose poteškoće i neugodnosti, sami bi sebe ubijali. Ne bi bili stanju da podnesu odgovornost u nekom drugom životu, pa tako im ne bi bilo ni najmanje teško da se riješe ovoga života.
Zbog svega ovoga, Islam posebnu pažnju posvećuje bitnosti vjerovanja u onaj svijet, potvrdi proživljenja, polaganja računa i nagrađivanja, i to sve potvrđuje Kur'anom. Islam direktno naređuje neznabošcima da povedu računa o tome, i čak naređuje njihovom poslaniku da im se zakune da je ahiret, drugi svijet, istina:
“Reci:”Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni!”- a to je Allahu lako -,”.(at-Tagabun,7)
...da im saopći u kakvom će stanju ljudi biti tog Dana, te ono što je Allah, dž.š., pripremio bogobojaznima od nagrada, a neposlušnima i nevjernicima od kazni. Isto tako je nevjernicima ukazao na istinske dokaze, odbacio svaku moguću sumnju iz njihovih srca. Tako su ljudi počeli razmišljati o ovom Danu, danu za čijeg će se dešavanja tijela kočiti. Ovo je sve uticalo na to da oni povedu računa o ponašanju u ovom životu, slijedeći Istinsku vjeru s kojom im je došao njihov poslanik Muhammed, s.a.v.s.
Rekao je Uzvišeni:
“O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo što hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa za čas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što Allah postoji, i što je On kadar da mrtve oživi, i što On sve može. I što će čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživjeti”.(al-Hagg,5-7)
Iz knjige AŠRAT AS-SA'AT autora Jusuf b. Abdullah b. Jusuf el-Wabil
Sa arapskog preveli:
Rasim Brković
Senad Ćeman
Izdavač:
BEMUST, Sarajevo
___________________________________________________
