DESETORICA KOJIMA JE OBEĆAN DŽENNET - ZUBEJR IBNU EL-AWAM

ZUBEJR IBNU EL-AWAM RADIJALLAHU ANHU POSLANIKOV, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, TEČIĆ

Poniženje je osobina kukavica

Od malena je bio ponositog duha i jakog karaktera. Niko se ne usudi da mu učini štogod nažao, jer je rijetko ko od djece u to vrijeme doživio da tako stasava. Majka je poklanjala izuzetnu pažnju njegovom odgoju, kako bi svojim ponašanjem zadobio poštovanje okoline. Od malih nogu, znala ga je oštro kažnjavati i tući, da bi mu pokazala kako da se brani: "Zar mislite da je on mamina maza! On sam mora podnijeti sve vrste teškoća!"

l Zubejr je obećao da neće dozvoliti da ga ikad iko ponizi, ma koliko taj neko bio jak i snažan. Nije ništa čudno, on je sin Safije, tetke Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, a otac mu je sin Hatidžinog brata. Zato se od malena učio hrabrosti i izdržljivosti. Takav je ostao do zadnjeg dana svog časnog i plemenitog života.

Kako je divno biti mladi vjernik

Zašto zbog svega toga naš mali junak ne bi bio iznad svojih vršnjaka, iznad svih u Mekki i drugdje, koji zbog njegovih vrijednosti moraju poštivati njegovo mišljenje i stavove. Pored hrabrosti i junaštva, Zubejra su krasile i ostale plemenite ljudske vrijednosti. Njegov otac je, El-Awam ibnu Huvejlid, a majka Safija, kći Abdul Mutaliba. On je od čestita roda, ponositog držanja, iskren, pošten i staložen. Ebu Bekr Essiddik, radijallahu anhu, ga poziva, prema želji Poslanika, u islam. Zubejr je sa zadovoljstvom prihvatio islam, a imao je tada samo 16 godina, ili manje. Kad je mladi tamnoputi junak prihvatio islam, postao je još veći junak, ali u drugom smislu. Proglasio je svima da on vjeruje u Allahovu, dželle šanuhu, objavu i nije imao namjeru na tome stati. Nije se bojao napada neznalica, ili nepredvidivih situacija.

Jedni drugima preporučujmo strpljenje

Zbog islama su ga bojkotirali i kažnjavali na razne načine, i njega i članove njegove porodice i rođake. Trudili su se da ga na razne načine zlostavljaju i muče. Zubejr nije od onih koji se predaju i pokleknu pred strahom od drugih. Poštivao je odrasle, osobito svoga amidžu Nevfela, koji ga je znao čak i vezati, zatim takvoga smotati u hasuru, potom nadimiti hasuru i tako ga dugo držati bez hrane i pića...

Uprkos svemu tome što su mu činili njegov amidža i drugi, te raznovrsnih načina mučenja, nisu ga uspjeli pokolebati. Mučitelji su izgubili svaku nadu, pa su ga pustili da čini ono što je htio. To je i postao princip muslimana: koliko god nevjernici mučili muslimane, njihova čvrstina i ustrajnost u imanu postali su još čvršći, bez obzira na sve represalije, l mi moramo biti kao Zubejr, radijallahu anhu, istrajni i čvrsti u svom imanu.

Mu'min se smije rasrditi samo u ime Allaha, dželle šanuhu

Zubejr dolazi s muhadžirima u Abesiniju. Tamo je bio jedan od voda širenja islama i njegove Objave. Povijest pamti da je on u Abesiniji bio junak koji je riskirao svoj život, ali je zato znao donijeti svojoj braći muslimanima radosne vijesti o svom uspjehu i svom radu, pa je radost tekla i njihovim srcima.

l napusti junak tlo Abesinije, da bi se vratio u Mekku, gdje su sada već bili primili islam i Hamza, i Omer ibnul-Hattab. l tako je rastao broj pristalica Objave i Allahove poruke. Sada ponovno Kurejšije čuju njegov glas.

Jednom je čuo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ubijen, ali je vijest bila lažna. Zgrabio je svoju sablju i pohitao do kurejšijskih kružoka pun boli i ljutnje, išao je tragati za Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Nije se smirio dok nije ugledao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, živog i zdravog. Tada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao i zahvalio mu, te mu zaželio svako dobro i pobjedu.

Mu'min se ne obazire na zlostavljanja

Zubejr je bio jako ambiciozan i nisu ga pokolebale kazne. Kad je otišao u Medinu, ostao je dosljedan svojim stavovima i imanu. Sudjelovao je zajedno s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u svim borbama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao potpuno povjerenje u njega i to ga je još više hrabrilo da istraje u svom ubjeđenju i junaštvu. U ratovima je bio istaknuti junak, i to mu svi ashabi priznaju. Megdani mu potvrđuju da je uvijek bio neustrašivi lav. U ratu je uvijek nosio žuti turban. Kažu da su u bitki na Bedru muslimanskoj vojsci u pomoć došle hiljade meleka koji su nosili žute turbane kao Zubejr, radijallahu anhu. l meleci ga vole, jer ga Allah voli. Zato mu meleci pomogoše protiv mušrika, koje je predvodio njegov amidža Nevfel, onaj koji ga je znao onako mučiti.

Smrt bježi od junaka

Desilo se da je na dan Uhuda, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio jednog čovjeka, ratnika Kurejšija, kako ubija i kolje muslimane. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se obrati Zubejru da ga ukloni. Zubejr je odbacio svoju sablju, uspeo se na jednu uzvisinu, a zatim suknuo, kao orao, te zgrabio mušrika. Obojica su pala i zajedno se skortljala. Odjednom mu je Zubejr bio iznad prsa i golim ga rukama dokrajčio.

U bitki na Hunejnu, mušrici su se razbježali pred njim. Da ste mogli pogledati tijelo tog junaka, vidjeli biste da ne postoji ni jedan djelić njegova tijela koji nije bio ranjen i uboden. To su Allahovi dokazi iz herojskih bitaka.

Vrata junaštva se ne zatvaraju

Nakon smrti Resulullaha, sallallahu alejhi ve seilem, Zubejr j'e bio od onih koji su blisko sarađivali s Ebu Bekrom Es Siddikom, radijallahu anhu, u vojnim i političkim pitanjima. Muslimanska vojska je izborila veliku pobjedu u ratovima protiv otpadnika, kada je on predvodio muslimanske junake. Sudjelovao je u veoma važnoj bitki protiv Bizanta, poznatoj kao "Bitka na jermuku". Na žalost, u toj bitki je zadobio teške rane. Zatim se vratio zajedno s Omerom El-Hattabom, nakon osvajanja Jerusalima. 

 

Njemu je uvijek bilo najljepše kad bi otišao u džihad.

Omer, radijallahu anhu, ga je poslao da pomogne njegovom namjesniku u Egiptu, Amru ibnul-'Asu. U Egiptu su muslimani opkolili poznate rimljanske zidine "Babilon". Zubejr se, s nekolicinom muslimana uspeo na zidine i otvorio vrata te utvrde. Nakon kratke borbe, Rimljani su pobjegli bez povratka.

Musliman ne voli ubiti svoga brata

Nakon smrti Omera, radijallahu anhu, Zubejr je bio jedan od šestorice u savjetodavnom tijelu, koje je odredio sam Omer, radijallahu anhu, prije svoje smrti, da izaberu među sobom sljedećeg halifu. Izabrali su, među sobom, Osmana, radijallahu anhu, pred kojim je položena zakletva, pa je i Zubejr dao zakletvu na vjernost i pomagao ga u njegovom hilafetu. Kad god je trebalo, Zubejr je Osmanu davao savjete. Kad su pokušali, oni koji nisu bili u pravu ubiti Osmana, radijallahu anhu, Zubejr je, kao što je učinio i Alija, radijallahu anhu, poslao sina Abdullaha da ga brani. Zubejr je položio zakletvu Aliji, radijallahu anhu, nakon smrti Osmana, radijallahu anhu. Međutim, on je očekivao od Alije da ustane protiv onih koji su ubili Osmana. Alija, radijallahu anhu, je, međutim, mislio da treba sačekati izvjesno vrijeme dok se situacija smiri, pa tek onda kazniti Osmanove ubice.

Staloženost vodi miru

Čuo je Alija, radijallahu anhu, da neki od ashaba pod vodstvom Aiše, radijallahu anhu, ne žele da on ostane spuštenih ruku zbog smrti Osmana. Pokušao je savjetom smiriti većinu, i mirnim pregovaranjem izbjeći sukobe. Međutim, ništa nije koristilo, te je na kraju morao opremiti i pripremiti vojsku protiv onih koji su se htjeli sukobiti s njim. Kad su se sučelile obje vojske, Alija, ponovo pokuša, na svaki način, da ih odvrati od njihove nakane, ali nije uspio. Ni Zubejr, ni Aiša, nisu to htjeli. Alija je zatražio da direktno razgovara sa Zubejrom, pa je do razgovora i došlo. Tada je mudri halifa dugo razmišljao o tome i sjetio se prošlosti i nezaboravnih dana herojstva. U sebi je Alija razmišljao (a bio je u pravu), da Zubejr mora promijeniti svoju nakanu, kako ne bi izbrisao svoja nezaboravna i vječna djela, a svoje junaštvo koristiti protiv zajedničkog neprijatelja -mušrika i nevjernika...

Odvraćanje od krivog stava je častan čin

Alija ga je podsjetio na jedan događaj zajednički njima i Resulullahu, sallallahu alejhi ve seilem. Reče Alija, radijallahu anhu: "Sjeti se, Zubejre, onog dana kada ste Resulullah i ti prošli pored mene, a Resulullah, sallallahu alejhi ve seilem, se bio naslonio na tvoju ruku! Okrenuo se prema meni i nasmijan me poselamio, pa se potom okrenuo prema tebi i rekao ti: "Uviđam, Zubejre, da ćeš ratovati protiv Alije i nećeš biti u pravu, Alija će biti u pravu, makar protiv njega ratovali svi ostali!" Zubejr je odgovorio: "Istina je, kunem se!" Alija, radijallahu anhu, reče: "Zašto onda ratuješ protiv mene, kad nemaš razloga za to ?" Zubejr, radijallahu anhu, reče: "Zaboravio sam to! Tako mi Allaha, da sam se toga sjetio prije bitke, nikada ne bih pošao u rat, niti ratovao protiv tebe!"

Izdajnik ne voli ono što je ispravno

Razuman musliman se pokaje Allahu kada pogriješi. Zubejr je shvatio istinu nakon susreta s Alijom i insistirao je na povlačenju iz bitke, usred borbe, nakon tog buđenja savjesti mu'mina. Svjedoči Allah, a i meleci i uvaženi ashabi, kao Ammar ibnu jasir i Abdullah ibnul-Abbas, da se Zubejr pokajao što je došao ratovati protiv Alije. Na njegovom putu za Medinu jedan ga je izdajnik ubio, kao što su prije njega ubijeni šehidi Omer i Osman radijallahu anhu. Svi znaju ko je ubio Zubejra, čak i njegovi protivnici to dobro znaju. Dobro znaju Zubejrov položaj kod Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, te da je sin Poslanikove tetke i da je on izvrsni Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, učenik.

Lav u Dolini lavova

Za njim je išao izdajnik Amr ibnu Džermuz Et-Temimi i vidio da se Zubejr vraća u Medinu. Sačekao je vrijeme kad je Zubejr klanjao, prišuljao mu se , ubio ga s leđa, te mu skinuo prsten s prsta i ukrao konja. Osjetio je da se zemlja na kojoj je stajao, tresla od ljutnje nad tim gnusnim djelom sto ga je uradio. Na tome mjestu, gdje je klanjao, bio je i ukopan, a naziv toga mjesta je " Dolina lavova "

Dolina lavova se ponosi što su tamo položeni tvoji ostatci, Zubejre!

Tako je došao kraj njegovom životu u šezdeset i četvrtoj godini Dočekao je smrt kao častan šehid, smrt kakvu mogu doživjeti samo velikani poput njega! I tako je zaustavljen na svom putu do Medine, za vrijeme klanjanja Allahu dželle šanuhu.

Zubejrov ubica je u džehennemu

Vođa muslimana Alija, radijallahu anhu, je čuo da je Zubejr ubijen na svom putu ka Medini. Ovaj događaj ga je rasrdio, duša ga je zaboljela. Poželio je da do toga nije došlo i da je Zubejr svoj put sretno završio, nakon što je otkrio istinu. Gorko zaplaka Alija, radijallahu anhu, i tom je prilikom rekao za čovjeka kome je prije obećan Džennet, (Zubejr) da će njegov ubica u Džehennem.

Kad su donijeli Zubejrovu sablju pred Aliju, radijallahu anhu, podsjeti se Alija na herojska djela koja je Zubejr učinio radi Islama, zajedno s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, baš s tom oštrom sabljom, pa reče:"Koliko puta je ta sablja otklonila nevolje od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem! Neka mu se Allah smiluje , bude s njim zadovoljan i neka mu oprosti !"

Da, draga djeco, onaj koji je ubio čovjeka kojemu je obećan Džennet, zaslužio je džehennem. Zavrijedio je vječni pakao, " u kome se ne živi niti mre.

Život i djela ovoga mu'mina

- Prihvatio je islam kada je imao šesnaest godina;
- Bio je jako mučen i zlostavljan;
- Učinio je hidžru u Abesiniju i u Medinu;
- Ubio je svoga amidžu, kafira u bitki na Bedru;
- Zaštitio je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, od brojnih uboda koji su mu bili namijenjeni;
- Oženio se Esmom, kćerkom Ebu Bekra, koja mu je donijela sina junaka Abdullaha, radijallahu anhu;
- Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu je donio radosnu vijest da će biti u Džennetu i da je Poslanik njim zadovoljan;
- Predvodio je islamsku vojsku u borbi protiv otpadnika, te osvojio Siriju i Egipat;
- Povukao se iz borbe protiv Alije, radijallahu anhu, i postao šehid na svom putu za Medinu, i to od uboda izdajnika, blizu grada Basre, gdje je i ukopan, u "Dolini lavova";
- Umro je u šezdeset četvrtoj godini.

________________________________________________________________________

Autor: Muhammed Muvaffak Selima
Preveo: Džemil Aboud Muhammed
Likovno i tehničko uređenje: Nedžad Kazić
Lektor i korektor: Nermina Ferizbegović
Recenzent: hfz Muhammed Porča
Obrada: Senaid Zaimović
Kompjuterska obrada: D&N, Zagreb
Izdavač: VISOKI SAUDIJSKI KOMITET ZA POMOĆ BIH
Drugo izdanje - Besplatni primjerak
Sarajevo, 1996 - 1417 G. H.

U IME ALAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG

Prenosi Abdurrahman Ibn 'Avf da je Allahov poslanik ( s.a.v.s. ) rekao :

" Ebu Bekr će u Džennet i Omer će u Džennet i Osman će u Džennet i Alija će u Džennet i Talha će u Džennet i Ez-Zubejr će u Džennet i Abdurrahman Ibn Avf će u Džennet i Sa'd će u Džennet i Se'id će u Džennet i Ebu Ubejde Ibn el-Džerrah će u Džennet

Prenose Ahmed i Tirmizi