Zahvala pripada Uzvišenom Allahu s.w.t., i neka su najljepši salavati i salami na Njegovog posljednjeg i najodabranijeg Poslanika Muhammeda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Kada čovjek odluči da se (Allahovom voljom) pokori Allahu s.w.t. i da praktikuje vjeru, mora voditi računa da taj prvi korak prilikom upoznavanja sa njom bude ispravan. To iz razloga što živimo u vremenu, kad su više nego ikad aktivne mnoge sekte, koje sebe predstavljaju kao muslimane, a Islam kao mračnu i izopačenu vjeru. Zato moramo paziti koga pitamo o vjerskim propisima i koje knjige čitamo.
Obavijestio nas je Poslanik s.a.w.s. da će se Ummet podijeliti na sedamdeset i tri skupine, od kojih će sve u vatru osim jedne. Ali nas je takođe obavijestio koja je ta spašena skupina muslimana: “A ko je ta skupina, Allahov Poslaniče? Odgovorio je: “Ona koja se pridržava onoga na čemu sam ja i moji ashabi.” (Tirmizi - “Sunnen”) Spašena skupina ehlis-sunneta wel džema’t-a (sunnije) su oni koji se pridržavaju Allahove Knjige i Sunneta Muhammeda s.a.w.s., te onoga na čemu su bile prve generacije iz redova muhadžira i ensarija.
Po čemu su prepoznatljivi sljedbenici zabluda ?
Znači, put pravog muslimana je jasan, a to je pridržavanje Kur’ana, i slijeđenje Poslanikovog s.a.w.s. Sunneta. Kada ovo znamo, onda možemo prepoznati one koji su u zabludama, i koji u zablude pozivaju. Kur’an tumače onako kako to njima odgovara, a ne kako su ga protumačili Poslanik s.a.w.s., ashabi i časna ulema. Podijelili su se na hiljade nekakvih grupa, grupica i tarikata, i svaka za sebe tvrdi da je u pravu. Kur’an zabranjuje podjele među muslimanima. Uzvišeni kaže: “I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.” ( “Ar-Rum”, 31-32) To su ljudi koji sebi dozvoljavaju ono što je Allah s.w.t. zabranio, i lako prelaze Allahove granice. Tako su neki sebi dozvolili - pijenje alkohola. Pričaju o vjeri i Allahu s.w.t., predstavljaju se kao pobožnjaci, ali čim se ukaže prilika, piju bez ikakvog osjećaja krivice. Ima i onih koji govore – može pivo, ali samo jedna čaša da ne opije! Svaki musliman zna da je Allah s.w.t. zabranio alkohol, i u Kur’anu ga je nazvao “odvratnom stvari, šejtanovim djelom.” A kaže Poslanik s.a.w.s.: “Svako piće koje opija je haram!” (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Imam Malik, svi od Aiše r.a.)
“Allah se obavezao da će onoga koji pije alkohol napojiti znojem džehennemlija!” (Muslim, Nesai) “Allah vam je zabranio sve što opija, bez obzira koristilo se to u velikim ili malim količinama.” (Darekutni - “Es-sunnen”) Pa treba li reći još nešto, kada su Allahove s.w.t. riječi: “A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegovog dizao, i preko granica Njegovih propisa prelazio, On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati, njega čeka sramna patnja.” (An-Nisa, 14)
Znak raspoznavanja nekih od ovih grupa, jesu i slike koje oni drže u svojim kućama, i na mjestima gdje se okupljaju. Kažu da su na njima Alija ibn Ebi-Talib (od čega je ovaj plemeniti ashab r.a. čist) i nekakvih “dvanaest bezgrešnih imama.” Ovo podsjeća na kršćane koji imaju ikone i freske raznih svetaca u kućama i crkvama. Zar možemo zamisliti časne ashabe kako poziraju dok ih neko slika na platnu neuzubillah ? Zar nas nije obavijestio Poslanik s.a.w.s. da meleci ne ulaze u kuću u kojoj su slike ? Prenosi Ebu Talha r.a. da je rekao Allahov Poslanik s.a.w.s. “Meleci ne ulaze u kuću u kojoj je slika ili štene (pas). (Buharija, Muslim) Prenosi se od Aiše r.a. da je Ummu Seleme spomenula Allahovom Poslaniku s.a.w.s. crkvu koju je vidjela u Abesiniji i slike koje se u njoj nalaze, pa je on rekao: “To su oni koji kad im umre dobar čovjek, ili dobar rob, naprave na njegovom grobu hram i u njemu naslikaju te slike… to su najgora stvorenja kod Allaha na Kijametskom danu”. (Buharija, Muslim)
To je upravo slijedeća stvar koju praktikuju oni koji slijede zablude. Grade hramove i turbeta na mezarju, koje zatim masovno posjećuju, pa tamo pale svijeće kao kršćani i mole se mrtvim ljudima. To je širk, najveći grijeh koji Allah s.w.t. ne prašta, da se Njegova stvorenja mole bilo kome osim Njemu Uzvišenom. A ljudi odlaze, pa tamo bacaju novac, i mole za sreću, zdravlje i nafaku. Kaže Allah s.w.t. u Kur’anu: “I pored Allaha ne moli se onome ko ti ne može koristiti niti nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu nevjernik.!” ( Junus, 106 ) Zar može neko ko je čuo ili pročitao ove Allahove s.w.t. riječi, da se uputi ka ovim mjestima gdje se čini širk ? Nekad u pokušaju da se opravdaju govore: “Mi se Allahu molimo, ali ta mjesta poštujemo.” Isto su govorili mušrici u vrijeme Poslanika s.a.w.s.: “Mi ih obožavamo da se Bogu više približimo!” ( Az-Zumar, 3)
Prenosi Ibn Mesud r.a. da je rekao Allahov Poslanik s.a.w.s.: “Najgori ljudi su uistinu oni koje Kijametski dan zatekne u životu, i oni koji na kaburovima grade hramove.” (biljezi imam Ahmed u “Musnedu”, Ebu- Hatim i ibn Hiban u svome “Sahihu”) Još je rekao Allahov Poslanik s.a.w.s.: “Neka je Allahovo prokletstvo na židove i kršćane. Oni su na mezarima svojih vjerovjesnika napravili hramove.” (Buharija i Muslim)
Od njihovih karakteristika je i upotrebljavanje raznih talismana, znakova i brojeva, koji navodno liječe, a ustvari donose nesreću i zlo ljudima. Kako se nazivaju ovi ljudi u Islamu ? - Sihirbazi! A rekao je Poslanik s.a.w.s.: “Kazna određena za sihirbaza jeste njegovo pogubljenje sabljom!” (Tirmizi) Vjerovatno su srećni oni na koje se ovo odnosi što ne vlada Šerijat, ali Džehennemska kazna je teža i žešća! A ti brate koji vjeruješ u Allaha, znaj da nije hamajlija ta koja štiti tebe i tvoje dijete, nego samo Allah s.w.t., Jedan i Svemogući. Osloni se na svoga Gospodara, padni mu na sedždu, umjesto što puniš džepove šejtanima u ljudskom liku. Ko ti može dati zdravlje i nafaku ako ti je Allah s.w.t. uskrati ?
“Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, pa niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti kakvo dobro podari, pa samo On je Svemoćan.” ( En-Am, 17) A kaže Poslanik s.a.w.s.: “Ko ode sihirbazu (vračaru) i povjeruje mu ono što on kaže, on je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.” (Buharija i Muslim)
Jedna od najvećih zabluda je ta, što govore da je Kur’an iskrivljen i izmijenjen. To najbolje poriču ajeti u kojima kaže Gospodar svjetova: “Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde, Njegove riječi niko ne može promijeniti, On sve čuje i sve zna.” (En-Am, 115) “Kazuj iz Knjige Gospodara tvoga ono što ti se objavljuje, niko ne može da izmijeni riječi Njegove.” (El-Kehf, 27) U komentaru ovog ajeta kaze Ibn Kethir: “Ne postoji niko ko može da preinači, promijeni ili falsifikuje riječi Uzvišenog Allaha, Čija je Knjiga sačuvana od bilo kakvih izmjena do Sudnjeg Dana.” Dalje, od nekih možemo čuti da u našoj vjeri postoje nekakve skrivene stvari, koje znaju samo odabrani među njima, koji vide budućnost i sl. Kur’an ih ponovo pobija: “Reci, niko osim Allaha ni na nebu, ni na zemlji ne zna šta će se dogoditi!” (An-Naml, 65) Što se tiče skrivenih stvari, u Islam je sve čisto i dostupno za svakoga ko želi da stekne znanje. Tu je Allahova Knjiga, zatim poznate zbirke hadisa u kojima je očuvan Sunnet Poslanika s.a.w.s., i ostala djela velikana ovoga Ummeta. Rekao je Poslanik s.a.w.s. da su učenjaci naslijednici Allahovih poslanika, a hadis koji prenosi Ebu Hurejre r.a. glasi: “Ko bude upitan o nekom znanju pa on to sakrije, na Sudnjem Danu će imati uzde od vatre!” (Tefsir Ibn Kethir)
Kod ovih sekti postoji kult šejha, njihovog vođe kojeg oni obožavaju i slijede. Takve nazivaju evlijama, iz razloga što uspjevaju u izvođenju čudnih stvari kao što su: lebdenje u vazduhu, probadanje sabljama i noževima bez posljedica i sl. Ove stvari tako opčine ljude, da njihova ljubav prema šejhu prerasta u obožavanje, pa tako šejhu padaju na sedždu, u namazu stavljaju šejhovu sliku ispred sebe, pripisuju mu Allahova svojstva (Sveznajući, Onaj koji oprašta, Onaj koji zna skriveno), a neki čak govore da šejh ima pravo da izaše iz okvira Šerijata. Pa recimo, smatraju da ne moraju da klanjaju kao obični ljudi, iako Uzvišeni Allah jasno kaže: “I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!” (Al Hidžr, 99) I kaže Poslanik s.a.w.s.: “Između čovjeka i nevjerstva je samo ostavljanje namaza!” (Sahih Muslim) “Namaz je doista obaveza”. (Buharija, Muslim) “Najbolje djelo je namaz u svome vremenu” (Sahih Muslim)
Što se tiče probadanja, to je jasno svakom muslimanu - Poslanik s.a.w.s. i ashabi to nisu radili! To što oni svoja tijela probadaju sabljama i šipkama su džinska posla. Hindusi u Indiji rade te iste stvari ali ne govore da time čine ibadet Allahu kao lažne evlije. Njima džini-šejtani pomažu da izvedu svoju tačku bez posljedica, pa krv ne poteče. Ove stvari izgledaju neobično, ali se ustvari radi o sihru i iluzijama.
Derviši, Hindusi, Mađioničari koji ne znaju ništa o Allahu i Njegovoj vjeri rade potpuno istu stvar, podjednako uspješno kao derviši – lažne evlije A šta zapravo znači evlija? Evlije ili Allahovi štićenici su ljudi koje Allah s.w.t. voli, zato što čine puno dobrih djela, a malo griješe. Ali oni ne mogu poznavati budućnost, jer niko nije bolji od Poslanika s.a.w.s., koji nije znao gajb, osim onoga o čemu ga je obavijestio Allah s.w.t.: “Ja vam ne kažem, u mene su Allahove riznice, niti meni je poznata budućnost, niti ja sam melek.” ( “Hud”, 31) Rekla je Aiša r.a.: “Ko tvrdi da Muhamed zna ono šta će biti sutra slagao je na Allaha”. (Muslim)
Znači, ljude ne cijenimo po čudima, već na osnovu njihovog pridržavanja Allahove s.w.t. vjere. Istinske evlije su oni koji obožavaju Allaha onako kako je On to propisao. Zikr je spominjanje Allaha s.w.t., činjenje dobrih djela u Njegovo ime, i sve ono o čemu su nas obavijestili Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s. Imamo dove koje se uče pri buđenju i prije spavanja, pri ulasku i izlasku u toalet, zikr poslije namaza i mnogo drugih zikrova potvrđenih Kur’anom i Sunnetom. Zikr je da kažemo “bismillah” kada jedemo ili koljemo kurban, “estagfirullah” kada zgriješimo, ali nije zikr Allahu da se skupi gomila ljudi, pa da mašu glavama izgovarajući nerazumljive riječi, kao što to čine novotarske skupine. Praktikuju ples, upotrebu muzičkih instrumenata, skakanje, plač i smijeh u isto vrijeme, nakon čega slijedi kolektivno padanje u trans. Zar je ovo zikr Allahu sačuvaj nas Bože? Kaže Allah s.w.t. u Kur’anu: “Molitva njihova pored hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama, zato kaznu iskusite jer ne vjerujete!” (“Al-Anfal”, 35) Od zikra oni često izgovaraju samo “hu”! Kaže jedan od naših alima:
“Čuli ste kako derviši, kad zikre viču “hu”! Polazimo od toga da svako ima dobar nijjet, i u to nećemo ulaziti. Međutim, svako ko želi dobro, ne znači da ga i postiže. “Hu” na arapskom jeziku znači on, a to nikad i nigdje nije zabilježeno da je od Allahovih imena. “On” nije ime nego zamjenica, i to može da se odnosi na bilo koga. Ovaj način zikra nije ispravan niti dozvoljen, već je to najobičnija novotarija. Musliman spominje svoga Gospodara ispravnim i razumljivim govorom, kao što su riječi subhanallah (neka je slavljen Allah), elhamdulillah (hvala Allahu), Allahu Ekber (Allah je Najveći) i sl.” (Hafiz magistar Muhammed Porča, predavanje “Dova-srž ibadeta”)
Kaže Allah s.w.t.: “Allah ima najljepša imena, i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena, kako budu radili, onako će biti kažnjeni!” (Al-A’raf, 180)
Nabrojana djela koja sekte predstavljaju kao dio imana su poznata kao bida’ti (novotarije). To su stvari koje su ljudi izmislili i pridodali vjeri, a šejtanu su draže od nepokornosti, jer protivrječe vjeri i prenose se sa koljena na koljeno. Bida’t sadrži priznavanje onoga što su Allah s.w.t. i njegov Poslanik s.a.w.s. zabranili, a odbacivanje onoga što su oni prihvatili. Sekte su ubacile novotarije u svaki segment svoga vjerovanja (u akidi, fikhu, ibadetu…). Poznate su tvrdnje sufija kako se “Allah se nalazi svuda oko nas”, zatim da “ne treba gledati u djela već u srca”, džamije i džema’t su zamijenili osamljivanjem u tekijama (poput kršćana koji odlaze u manastire)… Šiije su izmislili svoj hadždž (Kerbela), i izmijenili tekst ezana… Kaže Uzvišeni: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera!” (“El-Maide”, 3)
Pa ako je Milostivi usavršio ovu vjeru, zar je potrebno da neko dodaje još nešto? Prenosi se od Aiše r.a. da je rekao Allahov Poslanik s.a.w.s: “Ko uvede u našu vjeru ono što nije od nje, odbačeno je!” (Buharija i Muslim)
Islam odbacuje novotarije i svako sujevjerje. Najveći broj ljudi je to prihvatio iz neznanja, ali se tu ne smije stati. Rekao je Alija r.a.: “Upoznajte istinu, pa ćete upoznati njene sljedbenike !” Musliman mora učiti svoju vjeru, tražiti istinu i argumente, i mora ih prihvatiti kad dođe do njih. I kao što je voda najčistija na izvoru, tako je i ispravna vjera u praksi Allahovog Poslanika s.a.w.s.
Molimo Allaha s.w.t. da nas poduči našoj vjeri, i da nas sačuva svake novotarije i zablude, AMIN!
