Upiremo prstom
Danas se i kod nas sve češće govori o poplavi maloljetničke delikvencije i kriminalnih radnji među školarcima. Te pojave još nisu na stepenu na kom su u zemljama svog porijekla, ali to ne daje pravo nikom na okretanje glave od ove pojave i čekanje da ona dostigne zabrinjavajući nivo. Ovakvim pojavama treba prići kao svakom zlu, sasjeći ga u korijenu, ako ne želimo da se ono razvije. |
Najskuplje lekcije su one koje se uče na greškama, naravno ličnim. Isto tako, postoje i one lekcije koje su najjeftinije, a to su one koje se uče na tuđim greškama. Svi koji imaju neke veze sa odgojem djece i omladine u BiH bi trebali dobro da nauče to jednostavno pravilo i da počnu preventivno djelovati ili, jednostavnije rečeno, da jednom svako počne raditi svoj posao kada je u pitanju odgoj. Naravno, čitav spektar je onih koji imaju u svom opisu djelovanja i odgoj. I pojedince i institucije treba pokrenuti da djeluju na vrijeme, a ne uljuljkivati se u postojećem stanju ili, što je još gore, prestati više kratkovido podržavati i učestvovati u nekim aktivnostima koje nemaju baš nikakve veze sa odgojem, moralom i ukazivanjem na negativnosti.
MATURSKE ZABAVE - PIJANKE MALOLJETNIKA ?
Svima onima koji imaju dijete u školi i makar malo zdrave svijesti, zasmetati će ono što se organizuje u školi, povodom maturskih večeri, zabava, plesova, ekskurzija i sl. Zašto ne staviti školu u fokus pažnje, kada ona pored obrazovanja ima isto tako jednako važan zadatak koji se zove odgoj. Škola je uspostavljeni sistem i lakše ga je kontrolisati i usmjeravati nego, recimo, odgojni subjekt koji se zove roditelj, a koji je i sam nekad, vjerovatno, bio žrtva tog školskog odgoja. Baš u sklopu škole se organizuju te zabave na kojima ti "odgajatelji" pokazuju svojim učenicima najčešće smjer u pogrešnom pravcu.
Kakav zaključak da izvede jedan adolescent, kada zajedno sa svojim dugogodišnjim nastavnikom ili profesorom sjedi i ispija alkohol. Ili još jednostavnije, šta očekivati od pijanog pubertetlije, koji će to iskustvo kao "pozitivni" trend sredine i dalje nastaviti da prakticira kroz život. Od tako odgojene djece niko nema pravo da sutra očekuje nešto pozitivno. Ako se velikom dijelu takvih nastavnika i profesora dozvoli da i dalje na ovakav način djeluju na učenike, alkohol će sigurno postati najmanje zlo koje nam se dešava, a već se dešava.
Prisjetimo se slučaja na školskom igralištu ispred jedne osnovne škole u Lukavcu, kada je četrnaestogodišnjak nožem ubio desetogodišnjaka. Zatim u Sarajevu ispred osnovne škole "Mehmedalija Mak Dizdar", četvorica učenika te škole su pretukli do iznemoglosti dva roditelja koji su doveli svoju djecu u školu, upravo da bi ih zaštitili od stalnih maltretiranja kojima su bili izloženi. Svaki dan u štampi osviću naslovi u crnim hronikama u kojima su glavni akteri maloljetnici; droga, pljačke, ubistva, tuče i sl. Ako nam je ovo malo, onda trebamo čekati nešto kao strahoviti masakr u američkoj državi Colorado, da jedan delikvent od 10 ili 15 godina, upadne sa puškom, u razred i pobije sve redom. Tada će sigurno biti kasno.
Problem, barem onaj najveći, sigurno leži u korjenu, u prvoj cigareti i prvom gutljaju piva, a poslije ide redom. Zato treba uprijeti prstom dok je još vrijeme i u nastavnike alkoholičare, koji pomenute zabave koriste da se dobro provedu, i u direktore i pedagoge škola, i u nadležna ministarstva za obrazovanje, i u sve one koji imaju bilo kakve veze s ovom pojavom.
O ovoj problematici bilo je interesantno čuti i mišljenja onih koji su direktno ili indirektno vezani za ove pojave. Kod nekolicine nastavnika i profesora nam nije pošlo za rukom da dobijemo izjavu, jednostavno nisu željeli da razgovaraju o tome. Jedan nastavnik je kratko porazgovarao sa nama i upravo otkrio razloge zbog kojih njegove kolege izbjegavaju razgovor o toj temi.
"Šta ti mogu reći o tome, kada i jedan dio mojih kolega i kolegica, makar jedan dan u sedmici dođu polupijani na nastavu. Često i za vrijeme malog odmora znaju iz svojih ormara izvući neku flašu. Ja sam nekoliko puta pokušao indirektno da direktoru skrenem pažnju na tu pojavu, ali danas je bolje šutjeti i čuvati posao. Slažem se da su i te ekskurzije i zabave više zbog osoblja, nego zbog učenika, djeca samo nevino stradaju uz takve ljude, naravno, ima i onih kolega koji se korektno odnose prema poslu."
Kada smo pokušali doći do jednog direktora srednje škole, nismo mogli vjerovati da ispred njega i dvojice "veselih" nastavnika stoje čaše i flaše sa konjakom.
Jednu samohranu majku, koja je dozvolila svojoj kćerci od četrnaest godina da ide na matursku zabavu i trodnevnu ekskurziju, a zna da će tu biti i alkohola, upitali smo kako je to dozvolila.
"Pa šta sam mogla da uradim, mala hoće i cijeli razred će da ide, kako da ja njoj zabranim." Jednostavan odgovor, nema šta, zlo se uvijek dešava drugima, sve do jednom.
Nisam mogao da izbacim jednu priču iz glave, o kojoj su prošle godine mediji pisali, u kojoj je riječ o jednoj djevojci iz Sarajeva, iz ugledne liječničke porodice, koja je bila na sedmodnevnoj ekskurziji u Italiji. Za tih sedam dana u Italiji je upoznala nekog Talijana i učinila je blud sa njim nekoliko puta. Ljubav se dalje nastavila preko pisama, sve do posljednjeg u kom je stajalo "dobro došla u klub oboljelih od side". Svaki komentar je suvišan.
Pored tih mnogobrojnih zamki moderne civilizacije, teško da će nam pomoći i bilo kakvi šuplji zakoni. I danas maloljetnici u većini država na Zapadu ne mogu u prodavnicama kupiti alkohol ili cigarete, ali to ne pomaže nikome. Jedina prepreka i sigurna zaštita našoj djeci od te poplave gadnih pojava je lijep, siguran i čist odgoj, koji je do sada bio jedina prepreka tim pojavama, a ubuduće ćemo vidjeti...
Nermin Tufekčić |
