Prenošenje tuđih riječi je jedna od najružnijih osobina koju čovjek može posjedovati. One potpiruju smutnju, trgaju veze, siju mržnju, razbijaju zajednicu, prijatelje čini neprijateljima i braću strancima. Čak rastavlja voljene i dovodi do ubistva. U priči koju bilježi imam Semerkandi el-Hanefi stoji da je neki čovjek prodavao dječaka. Prodavac je mušteriji rekao: ''Dječak nema nikakve mahane osim što prenosi tuđe riječi.'' Smatrajući to neznatnim, mušterija ga kupi. Nakon nekoliko dana boravka kod novog gazde, dječak reče njegovoj ženi: ''Tvoj čovjek te ne voli i on se samo velikodušnim pravi, pa hočeš li da ti bude naklonjen – da te voli? ''Hoću'' - reče ona. Zatim joj je dječak rekao da uzme britvu i da obrije nešto dlaka sa unutrašnje strane njegove brade. Poslije toga dječak je otišao čovjeku i rekao: ''Tvoja te je žena samo za ljubavnika uzela. Hočeš li da ti se to obistini? ''Hoću'' – reče čovjek. ''Pravi se da spavaš'' – reče dječak. Tako se čovjek napravi da spava, a žena uze britvu da obrije nešto njegove brade. Vidjevši je čovjek pomisli da hoće da ga ubije, pa uze od nje britvu i ubi je. Čuvši to, njeni bližnji ubiše čovjeka, zatim dođoše njegovi bližnji i tako među njima nastade krvoproliće. (''Tenbihul-gafilin'', Semerkandi el-Hanefi, str.82)
Prodavac je mušteriju upozorio na nešto opasno (na prenošenje tuđih riječi), međutim, mušterija neznajući opasnost prenošenja tuđih riječi i nemogavši to shvatiti iz razloga prodavanja dječaka (prodavan je zbog nemimeta) je doveo sebe do propasti.
Prodavac je mušteriju upozorio na nešto opasno (na prenošenje tuđih riječi), međutim, mušterija neznajući opasnost prenošenja tuđih riječi i nemogavši to shvatiti iz razloga prodavanja dječaka (prodavan je zbog nemimeta) je doveo sebe do propasti.
Definicija nemimeta
Nemimet je prenošenje tuđih riječi s ciljem sijanja nereda među ljudima. Čovjek čuje da neko o nekome nešto ružno govori i požuri da to prenese onome ko je bio predmet priče: ''Taj i taj o tebi priča to i to''. Nemimet nije samo to već se ogleda i u razotkrivanju nečega što govornik ili osoba kojoj je govor prenešen ili neko treći ne voli, svejedno bilo to riječima, pismom, davanjem znakova ili mimikom. («Šerhu sahihi muslim», 2/181.).
Kur'an o nemimetu
Allah, dželle šanuhu, u suri El-Kalem kaže: ''Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili i ne slušaj ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, škrca, nasilnika, velikog grješnika.'' (El-Kalem, 9 – 12)
''Oni bi jedva dočekali da ti popustiš.'', tj. mušrici; ''da ti popustiš'', tj. da se složiš sa nečim od onoga na čemu su oni, bilo govorom ili postupkom ili šutnjom; ''pa bi i oni popustili'', tj. ti što javnije Allahovu vjeru ispovjedaj i obznani ono što joj je suprotno; ''i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena'', tj. onoga koji se mnogo kune za nešto, a to nije osim laž; ''prezrena'', tj. škrca bez imalo mudrosti i ikakve brige za dobrom, nego mu je sva briga oko prohtjeva njegove škrte duše; ''klevetnika'' tj. onoga koji ljudima puno mahana nalazi i puno ih vrijeđa ogovaranjem, izigravanjem itd.; ''koji tuđe riječi prenosi'', tj. onaj koji prenosi riječi nekih ljudi drugim ljudima s ciljem sijanja fesada, izazivanja neprijateljstva i mržnje. («Tefsir sa'di», 962. – 963.). Kada bolje razmislimo o navedenim ajetima i njihovom komentaru, možemo uvidjeti neke od osobina onoga koji prenosi tuđe riječi. Jedna od tih osobina jeste da se mnogo kune kako bi uvjerio onoga kome prenosi u ono što prenosi. Zatim je prezren zbog toga što nema nimalo mudrosti pa ljudi razotkriju njegove namjere i preziru ga. Može se još prepoznati što ljudima puno mahana nalazi, i puno ih vrijeđa.
''Oni bi jedva dočekali da ti popustiš.'', tj. mušrici; ''da ti popustiš'', tj. da se složiš sa nečim od onoga na čemu su oni, bilo govorom ili postupkom ili šutnjom; ''pa bi i oni popustili'', tj. ti što javnije Allahovu vjeru ispovjedaj i obznani ono što joj je suprotno; ''i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena'', tj. onoga koji se mnogo kune za nešto, a to nije osim laž; ''prezrena'', tj. škrca bez imalo mudrosti i ikakve brige za dobrom, nego mu je sva briga oko prohtjeva njegove škrte duše; ''klevetnika'' tj. onoga koji ljudima puno mahana nalazi i puno ih vrijeđa ogovaranjem, izigravanjem itd.; ''koji tuđe riječi prenosi'', tj. onaj koji prenosi riječi nekih ljudi drugim ljudima s ciljem sijanja fesada, izazivanja neprijateljstva i mržnje. («Tefsir sa'di», 962. – 963.). Kada bolje razmislimo o navedenim ajetima i njihovom komentaru, možemo uvidjeti neke od osobina onoga koji prenosi tuđe riječi. Jedna od tih osobina jeste da se mnogo kune kako bi uvjerio onoga kome prenosi u ono što prenosi. Zatim je prezren zbog toga što nema nimalo mudrosti pa ljudi razotkriju njegove namjere i preziru ga. Može se još prepoznati što ljudima puno mahana nalazi, i puno ih vrijeđa.
Hadis o nemimetu
1.Poslanik sallallahu alejhi we sellem je rekao: ''U džennet neće ući onaj koji prenosi tuđe riječi.'' (Muttefekun alejhi). U jednoj verziji ovog hadisa spominje se ''nemmam'', a u drugoj ''kattat''. Obje riječi imaju isto značenje – prenošenje tuđih riječi. Međutim, neki učenjaci među njima prave razliku pa kažu da je «nemmam» onaj koji prisustvuje govoru pa ga prenese, a da je «kattat» onaj koji prisluškuje (načuje) pa prenese.'' («Fikhul-hanefi fi sevubihil-džedid», str.459.). Imam Nevevi kaže da se ovaj hadis odnosi na onoga koji je ohalalio nemimet, a znao je da je zabranjen, ili se odnosi na onoga koji neće ući u džennet kao što će ući uspješni.
2. Od ibn Abbasa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored dva kabura i rekao: ''Njih dvojica se sada kažnjavaju, a ne zbog nečeg velikog: jedan je prenosio tuđe riječi, a drugi se nije čuvao od mokraće. (Muttefekun alejhi).
3. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Hoćete li da vam kažem koji najgori među vama? «Hoćemo!» – odgovorili su. ''Oni koji tuđe riječi prenose, oni koji voljene rastavljaju i oni koji nedužne potvaraju'' – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (Ahmed). Kazna za nemimet nije određena samo za onaj svijet, nego dolazi i na ovom svijetu. Prenosi se da je Musa, alejhi selam, tri puta izlazio sa svojim narodom radi upućivanja molbe Allahu, dželle šenuhu, da spusti kišu – Benu-israil je bio zahvaćen sušom. Allah, dželle šanuhu, im nije udovoljio pa je Musa, alejhi selam, rekao: '' Bože moj, Tvoji robovi tri puta te mole, a Ti im ne udovoljavaš.'' Allah, dželle šanuhu, mu je objavio da im dova nije primljena zbog čovjeka koji je prenosio tuđe riječi, a bio je među njima. Musa, alejhi selam, je obavjestio narod o tome, ovaj čovjek se iskreno pokaja i Allah dželle šanuhu, spusti kišu. («Tenbihul-gafilin», 83.).
Onaj ko čuje prenošenje tuđih riječi dužan je:
1. Ne povjerovati onome ko ih prenosi, jer je dotični nepošten čovjek. Potvrda za to su riječi Uzvišenog Allaha: ''O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vjest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite.'' (El-Hudžurat, 6.).
2. Spriječiti onoga ko to čini, posavjetovati ga i ukazati mu na pogubnost toga što radi.
3. Prezirati ga u ime Allaha, jer je i kod Allaha prezren.
4. Ne sumnjičiti svoga odsutnog brata, jer je to grijeh, kao što stoji u riječima Uzvišenog: ''...klonite se mnogih sumnjičenja neka sumnjičenja su, doista, grijeh.'' (El-Hudžurat, 12.).
5. Ono što je čuo ne smije ga na uhođenje navesti, to je zabranjeno riječima Uzvišenog: ''... i ne uhodite jedni druge!'' (El-Hudžurat, 12.).
6. Ne osjećati nikakvo posebno zadovoljstvo, zatim ne pričati o tome nikome, kako na taj način i sam ne bi postao klevetnik i prenosilac tuđih riječi. Neka se zato, oni sa oštrim jezikom pripaze i neka govore samo ono što je za Allahova stvorenja dobro! Dovoljne su im Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo dobro ili neka šuti.'' (Muttefekun alejhi). («Šerhu sahihi muslim», 2/181.; «Tenbihu-l-gafilin», str. 82. – 83.).
2. Od ibn Abbasa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored dva kabura i rekao: ''Njih dvojica se sada kažnjavaju, a ne zbog nečeg velikog: jedan je prenosio tuđe riječi, a drugi se nije čuvao od mokraće. (Muttefekun alejhi).
3. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Hoćete li da vam kažem koji najgori među vama? «Hoćemo!» – odgovorili su. ''Oni koji tuđe riječi prenose, oni koji voljene rastavljaju i oni koji nedužne potvaraju'' – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (Ahmed). Kazna za nemimet nije određena samo za onaj svijet, nego dolazi i na ovom svijetu. Prenosi se da je Musa, alejhi selam, tri puta izlazio sa svojim narodom radi upućivanja molbe Allahu, dželle šenuhu, da spusti kišu – Benu-israil je bio zahvaćen sušom. Allah, dželle šanuhu, im nije udovoljio pa je Musa, alejhi selam, rekao: '' Bože moj, Tvoji robovi tri puta te mole, a Ti im ne udovoljavaš.'' Allah, dželle šanuhu, mu je objavio da im dova nije primljena zbog čovjeka koji je prenosio tuđe riječi, a bio je među njima. Musa, alejhi selam, je obavjestio narod o tome, ovaj čovjek se iskreno pokaja i Allah dželle šanuhu, spusti kišu. («Tenbihul-gafilin», 83.).
Onaj ko čuje prenošenje tuđih riječi dužan je:
1. Ne povjerovati onome ko ih prenosi, jer je dotični nepošten čovjek. Potvrda za to su riječi Uzvišenog Allaha: ''O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vjest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite.'' (El-Hudžurat, 6.).
2. Spriječiti onoga ko to čini, posavjetovati ga i ukazati mu na pogubnost toga što radi.
3. Prezirati ga u ime Allaha, jer je i kod Allaha prezren.
4. Ne sumnjičiti svoga odsutnog brata, jer je to grijeh, kao što stoji u riječima Uzvišenog: ''...klonite se mnogih sumnjičenja neka sumnjičenja su, doista, grijeh.'' (El-Hudžurat, 12.).
5. Ono što je čuo ne smije ga na uhođenje navesti, to je zabranjeno riječima Uzvišenog: ''... i ne uhodite jedni druge!'' (El-Hudžurat, 12.).
6. Ne osjećati nikakvo posebno zadovoljstvo, zatim ne pričati o tome nikome, kako na taj način i sam ne bi postao klevetnik i prenosilac tuđih riječi. Neka se zato, oni sa oštrim jezikom pripaze i neka govore samo ono što je za Allahova stvorenja dobro! Dovoljne su im Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo dobro ili neka šuti.'' (Muttefekun alejhi). («Šerhu sahihi muslim», 2/181.; «Tenbihu-l-gafilin», str. 82. – 83.).
Priredio: Imamović Esnaf
