NEKI OD PROPISA ISLAMSKOG BRAKA
Fikh
Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna
Allah, dž.š., je propisao vjenčani dar (mehr) kojeg je čovjek obavezan dati ženi s ciljem njenog obveseljavanja, ukazivanja počasti prema njoj i dokidanja nepravde, ponižavanja, potcjenjivanja i krađe imetka kojima je žena bila izložena u predislamskom razdoblju. Dokaz da je vjenčani dar obavezan, jesu riječi Allaha, dž.š., "I draga srca ženama njihove vjenčane darove podajte, a ako vam one od svoje volje nešto od toga poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte", i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Pokloni, pa makar to bio željezni prsten." (Mutefekun alejhi)
Najbitniji propisi vezani za mehr su slijedeći:
Mehr nema svoju gornju i donju granicu
Sve što može imati vrijednost može biti i vjenčani dar, bez obzira koliki on bio, mali ili velik. Međutim, lijepo bi bilo slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tome, tako da gornja granica neće prelaziti 400 dirhema (1120 rijala tj. oko 650 DM), što je bila visina mehra Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, kćeri. Rekao je šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje: "Ako je čovjek u stanju isplatiti veliki vjenčani dar, onda to nije pokuđeno, osim da to bude popraćeno oholjenjem (hvalisanjem pokuđenim natjecanjem). Pokuđeno je, ili čak zabranjeno, ako čovjek ne bude u stanju isplatiti vjenčani dar ili bude prisiljen prositi od drugih ili tražiti na bilo koji drugi zabranjen način." (El Mulehhasu-l-fikhijju 2/282). U hadisu kojeg bilježe Ahmed, Hakim i Bejheki od Aiše, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najviše bereketa ima u onim ženama koje najmanje zahtijevaju".
Vjenčani dar je isključivo ženino vlasništvo
Njenom staratelju ne pripada osim onoliko koliko mu ona dobrovoljno daruje, shodno riječima Uzvišenog: "I draga srca ženama njihove darove podajte" (Prijevod značenja - En-Nisa, 4.). Između staratelja se izdvaja otac kojem je jedino dozvoljeno da uzme iz vjenčanog dara određenu količinu pod uslovom da joj ne našteti ili ne bude imala potrebu za tim. Dokaz tome su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu"
Žena ima pravo na kompletan vjenčani dar u četiri situacije:
1) u slučaju muževljeve smrti,
2) nakon što se osami s njom pa makar ne imali odnos,
3) odnosom,
4) doticanjem tijela.
U slučaju da se dogodi bilo koja od četiri navedene stvari, ženi pripada potpuni mehr.
(Pogledaj: Fetava-l-džamiatu lil mer'eti-l-muslime 2/507)
Ako se desi razvod prije odnosa ili osamljivanja jednog s drugim,a bude određen vjenčani dar, onda ženi pripada njegova polovina, prema riječima Allaha, dž.š.: "Ako ih razvedete (pustite) prije nego ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili, osim ako se ne odreknu ili se odrekne onaj ko odlučuje o sklapanju braka..." (Prijevod značenja - El-Bekare, 237.)
Ajet nas upućuje na to da njima dvoma pripada po pola vjenčanog dara samim bračnim ugovorom i dozvoljeno je da se svako od njih odrekne svoje polovine. Štaviše Allah, dž.š., podstiče na odricanje od te polovine i kaže: "A ako se odreknete, to je bliže čestitosti" (Prijevod značenja - El-Bekare, 237.)
Dozvoljeno je odgoditi vjenčani dar
U tome nema nikakve smetnje shodno riječima Allaha, dž.š.: "O vjernici, ispunjavajte preuzete ugovore" (Prijevod značenja - El-Maide, 1.) Ispunjavanje bračnog ugovora obuhvata njegovo ispunjavanje i ispunjavanje onoga što je postavljeno kao uslov u njemu. Ako čovjek bude uvjetovao odgađanje vjenčanog dara ili jednog njegovog dijela, nema nikakve zapreke u tome, stim da ga mora isplatiti u određenom roku a ako nije određen rok, žena ima pravo na njeg razvodom braka ili smrću.
(Durus ve fetava-l-haremi-l-mekkijji od šejha Ibn Usejmina 2/397)
U slučaju da čovjek i žena stupe u brak bez preciziranja vjenčanog dara
Brak je ispravan i ženi pripada "identičan vjenčani dar" (vrsta vjenčanog dara u visini vjenčanog dara njoj najbližih osoba poput majke, tetke, sestre i sl. U slučaju da nema nekog od bližih osoba, onda se on mjeri prema vjenčanim darovima žena iz njenog područja). Dokaz za to je hadis koji bilježi Imam Tirmizi a u kojem se navodi da je Abdullah ibn Mes'ud upitan za čovjeka koji se oženio, zatim umro prije nego li je određen vjenčani dar i prije nego je imao odnos s njom, te je odgovorio: "Njoj pripada vjenčani dar u visini dara ostalih žena iz njenog mjesta, ne smije se dodati ništa, a ni oduzeti od njega. Obavezan joj je iddet (priček) i ima pravo na nasljedstvo."
Sastavni dijelovi braka(ruknovi)
Prije nego spomenem sastavne dijelove braka i o svakom ponešto kažem, uputio bih čitatelje ne hudbu (govor) zvanu "hudba Abdullaha ibn Mes'uda, koju uči onaj ko sklapa bračni ugovor, ili neko drugi prilikom bračnog ugovora, a ona glasi: "Inne-l-hamde lillahi nahmeduhu ve nesteinuhu ve nestagfiruhu ve netubu ilejhi ve neuzu billahi min šururi enfusina ve sejjiati eamalina men jehdihillahu fela mudille lehu ve men judlil fela hadije lehu ve ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu." (Hadis bilježe petorica a Imam Tirmizi ga je ocijenio hasenom - dobrim). Poslije toga će proučiti sljedeća tri ajeta (Ali-Imran, 102., En-Nisa, 1., El-Ahzab, 70-71. ) Brak ima svoja tri sastavna dijela (rukna) a oni su:
1) Muškarac i žena koji žele stupiti u brak.
S tim da budu sačuvani od svega onoga što može uticati na neispravnost braka, kao npr.: da žena bude od osoba s kojima je zabranjeno stupiti u brak, bilo zbog krvnog srodstva, bilo zbog srodstva po mlijeku, bilo zbog tazbinstva, bilo zbog iddeta (pričeka), i sl. Ili da čovjek bude nevjernik (kršćanin, židov i drugi) a žena muslimanka i druge stvari. Bitno je spomenuti da prepreka braku može biti i nepridržavanje čovjeka ili žene za Islam, tj. neizvršavanje onoga što je Allah, dž.š., naredio, odnosno činjenje onoga što je zabranio. Kaže Allah, dž.š.: "Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene, čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci za čestite žene." (Prijevod značenja - En-Nur, 26.)
Nažalost kod nas se u većini slučajeva ne gleda u vjeru kao glavno mjerilo za sklapanje brakova, nego su tu druge dunjalučke vage (ljepota, novac, nivo obrazovanja, posjedovanje auta i sl.). Negativne posljedice takvog ponašanja nalazimo još na dunjaluku među kojima možemo istaći: neslogu bračnih drugova, neodgojenost djece, rastav braka i rasturenost porodice.
2) Ponuda (Izgovaranje riječi ponude kao npr. Udajem svoju kćer ili tu i tu ženu za tebe od strane staratelja ili onog ko ga mijenja.
3) Prihvatanje (Izgovor riječi prihvatanja kao npr. "Prihvatam tu i tu ženu za suprugu", ili "Prihvatam ovaj brak") od strane prosca.
Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje i njegov učenik Ibnu-l-Kajjim su stava da brak može biti sklopljen bilo kojim izrazom koji upućuje na brak i ne ograničavaju se na izraze "Ženidba - udavanje" i "Brak", kao što je slučaj sa nekim učenjacima.
Uslovi ispravnosti braka
Obostrano zadovoljstvo i pristajanje na brak od strane žene i muškarca
Brak nije ispravan u slučaju da jedno od njih dvoje budu prisiljeni na njega, prema riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nije dozvoljeno udati udovicu bez njenog predhodnog savjetovanja, niti je dozvoljeno udati djevojku bez njene dozvole." (Mutefekun alejh)
Djevojčin (ženin) staratelj
Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koja god se žena uda bez dozvole staratelja njen brak je ništavan (neispravan). To je ponovio tri puta. (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže). Zbog toga vidimo da se Allah, dž.š., upravo obraća starateljima, savjetujući ih da udaju neudate i žene neoženjene kako bi im na taj način omogućili sretan život, učestvovali u izgradnji čestitog društva i ispoljavanje prirodnih nagona sa kojima ih je Allah, dž.š., stvorio. Starateljstvo ide sljedećim redoslijedom: otac, očev otac, sin, unuk, brat po oba roditelja, brat po ocu, bratići, amidža, amidža po ocu, amidžić, zatim najbliži muški rođak poslije amidžića i na kraju vladar (kadija).
Bitno je spomenuti da ako su staratelji na istom stepenu (npr. mlađi i stariji brat) dozvoljeno je mlađem od njih dvojice sklopiti brak iako je stariji brat prisutan, s tim što se uslovljava da je mlađi brat punoljetan, razuman i pravedan. Normalno, ovo zadnje (punoljetnost, razumnost i pravednost) se uslovljava i kod ostalih staratelja. Kaže Ibn Rušd: "Svojstva koja mora ispuniti staratelj, prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, su: Islam, punoljetnost i muževnost."
Islamski učenjaci su se razišli oko toga da li staratelj može biti rob, griješnik i nerazborita (nesvjesna, nezrela) osoba. (Bidajetu-l-mudžtehid 3/954)
Šta uraditi u slučaju da otac odbije udati svoju kćer za osobu koja ispunjava šerijatske uslove i kojom je ona zadovoljna?
Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: "Kaže Allah, dž.š.: "O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte, i neka znate da su imeci vaši i djeca vaša samo iskušenje i da je samo u Allaha nagrada velika." (Prijevod značenja - El-Enfal, 27-28.)
Pogledajmo malo dva ajeta. Nakon što je Allah, dž.š., zabranio varanje Njega i Njegovog Poslanika napominje da su djeca i imetak samo dunjalučko iskušenje, kako bi ukazao na to da varanje nije dozvoljeno ni radi imetka ni radi djece. Rekao je Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem: "Kada vam dođe onaj čijom ste vjerom i ahlakom zadovoljni, udajte vašu kćerku za njega. Ako to ne uradite nastupit će veliki nered na Zemlji." (Tirmizi i Ibn Madže)
Svjedoci
Rekao je Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem: "Nema braka bez staratelja i dvojice pravednih svjedoka"(Bilježe ga petorica osim Nesaija). Rekao je Imam Tirmizi: "Ovo je bila praksa islamskih učenjaka među ashabima, tabiinima i onima poslije njih. Govorili su: "Nema braka bez svjedoka". Među njima nije bilo razilaženja, razilaženje je tek poslije došlo među poznim generacijama."
(El mulehhasu-l-fikhijju 2/266)
Mahane zbog kojih se može prekinuti bračni ugovor
Kaže šejh Salih Fevzan: "Postoje mahane koje kada se nađu kod jednog od bračnih drugova, drugom biva dozvoljen izbor između ostanka u braku ili razvoda, kao što su:
- Nemogućnost muža da ima odnos, bilo zbog impotentnosti (polna nemoć kod muškarca zbog psihičkih uzroka ili organskog oboljenja), bilo zbog gubitka polnog organa. Ako žena optuži muža da je impotentan, i on potvrdi tu njenu optužbu, daje mu se godina dana da pokuša imati odnos sa njom. Nakon što prođe godina dana i ne dogodi se odnos, žena ima pravo razvoda braka.
- Postojanje mahane kod žene koja sprečava odnos s njom kao što je sljubljenost rodnice (vulve). U slučaju da ta mahana bude trajna i ne mogne se otkloniti, čovjek ima pravo na razvod.
- Postojanje neke mahane koja je zajednička i jednom i drugom polu (tj. može se naći i kod muškarca i kod žene) kao što su: hemoroidi, neuračunljivost, gubavost, elefantijaza (izobličenje pojedinih dijelova, obično nogu, zbog jakog otoka), neugodan zadah iz usta, šugavost, krastavost. Sve nabrojane mahane mogu izazvati odbojnost čovjeka prema ženi i obrnuto, tako da se u ovoj situaciji daje prilika za izbor.
Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: "Svaka mahana koja može prouzrokovati odbojnost bračnih drugova jednog prema drugom i sprečava da se ostvari ono što je cilj braka, daje pravo izbora i jednom i drugom. Ako znamo da je dozvoljen izbor u kupoprodaji, onda je to u ovom slučaju još preče."
(El-mulehhasu-l-fikhijju 2/277)
