بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ
Braćo i sestre u islamu! Danas 12. rebiu-l-evela 1423.h. uz Allahovu dž.š. pomoć govorim na temu "Muhammed s.a.v.s. - milost svjetovima".
Allah dž.š. je odabrao Poslanika s.a.v.s. za plemenitu misiju poslanstva, koja je u isto vrijeme milost svjetovima, kao što je milost i on sam, kao prenosilac Istine. Slanje Poslanika nije samo milost za ljude, već za svjetove, koji osjećaju veličinu Istine, kao što stoji u 107. ajetu, Sure Enbija:
"وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَ" (سورة الأنبياء :107)
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.”
(Suretu-l-Enbija’: 107)
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.”
(Suretu-l-Enbija’: 107)
Kako je Poslanik s.a.v.s. milost svjetovima? Time što uspostavljajući Allahov zakon (šeriat) on uspostavlja red i mir na Zemlji i dovodi ljudski rod u jedan harmoničan hod koji poznaje cijeli kosmos, a to je slavljenje Onoga koji nema početka niti kraja i Kome niko nije ravan.
Muhammed s.a.v.s. je ljudima poslat i kao: svjedok, donosioc radosne vijesti, opominjač, onaj koji poziva Allahu dž.š. i svjetiljka koja sija, o čemu govore slijedeći ajeti Sure Ahzab:
Muhammed s.a.v.s. je ljudima poslat i kao: svjedok, donosioc radosne vijesti, opominjač, onaj koji poziva Allahu dž.š. i svjetiljka koja sija, o čemu govore slijedeći ajeti Sure Ahzab:
"يَاأَيُّهَا النَّبِيُّ إِنَّا أَرْسَلْنَاكَ شَاهِدًا وَمُبَشِّرًا وَنَذِيرًا"(45) "وَدَاعِيًا إِلَى اللَّهِ بِإِذْنِهِ وَسِرَاجًا مُنِيرًا"(46) "وَبَشِّرْ الْمُؤْمِنِينَ بِأَنَّ لَهُمْ مِنْ اللَّهِ فَضْلًا كَبِيرًا" (47) (سورة الأحزاب:45-47)
“O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje,” (45) “da - po Njegovu naređenju - pozivaš Allahu i kao svjetiljku koja sija.” (46) “I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.” (47)
(Suretu-l-Ahzab: 45-47)
“O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje,” (45) “da - po Njegovu naređenju - pozivaš Allahu i kao svjetiljku koja sija.” (46) “I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.” (47)
(Suretu-l-Ahzab: 45-47)
Za razliku od drugih poslanika, Muhammed s.a.v.s. je imao misiju koja nije ograničena na određeno vrijeme i jednu etničku skupinu, već se njegovim poslanstvom otvaraju novi vidici pred čovječanstvo i poslanička zadaća dobija posebnu dimenziju. Taj teški i odgovorni zadatak, Muhammed s.a.v.s. zajedno sa ashabima ispunjava i širi islam koji predstavlja nepresušan izvor za sve one koji se žele napojiti sa čistog izvora islama.
Oni koji hoće da ih zavoli njihov Gospodar i da im budu oprošteni grijesi, dužni su slijediti Poslanika s.a.v.s., kao što Allah dž.š. kaže u 31. i 32. ajetu Sure Ali Imran:
Oni koji hoće da ih zavoli njihov Gospodar i da im budu oprošteni grijesi, dužni su slijediti Poslanika s.a.v.s., kao što Allah dž.š. kaže u 31. i 32. ajetu Sure Ali Imran:
"قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمْ اللَّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ"(31) "قُلْ أَطِيعُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ فَإِنْ تَوَلَّوْا فَإِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ الْكَاافِرِينَ"(32) (سورة آل عمران:31-32)
"Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - a Allah prašta i samilostan je."(31) "Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku (s.a.v.s.)!" A ako oni glave okrenu - pa, Allah zaista ne voli nevjernike."(32)
(Suretu Ali Imran: 31-32)
"Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - a Allah prašta i samilostan je."(31) "Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku (s.a.v.s.)!" A ako oni glave okrenu - pa, Allah zaista ne voli nevjernike."(32)
(Suretu Ali Imran: 31-32)
Allah dž.š. naređuje muslimanima da prihvate sve što im njihov Poslanik dozvoljava, a da se okanu svega onoga što im je on zabranio, pa u 7. ajetu Sure Hašr, stoji:
"...وَمَا آتَاكُمْ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانْتَهُوا وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ"(سورة الحشر7)
"...Ono što vam Poslanik (s.a.v.s.) da, to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite! I bojte se Allaha jer Allah zaista strahovito kažnjava!"(Suretu-l-Hašr:7)
"...Ono što vam Poslanik (s.a.v.s.) da, to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite! I bojte se Allaha jer Allah zaista strahovito kažnjava!"(Suretu-l-Hašr:7)
Pokornost Poslaniku s.a.v.s. se ogleda u slijeđenju njegova sunneta, a zlatna generacija ashaba nije postavljala pitanja i potpitanja na ono što je Muhammed s.a.v.s. tražio od njih. Oni nisu postavljali pitanje zašto je islamom nešto određeno ovako ili onako, jer su bili svjesni da ih je Muhammed s.a.v.s. upozorio, da su prije njih propali mnogi narodi koji su puno zapitkivali svoje poslanike, kao što stoji u hadisu:
عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "مَا نَهَيْتُكُمْ عَنْهُ فَاجْتَنِبُوهُ وَمَا أَمَرْتُكُمْ بِهِ فَافْعَلُوا مِنْهُ مَا اسْتَطَعْتُمْ فَإِنَّمَا أَهْلَكَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ كَثْرَةُ مَسَائِلِهِمْ وَاخْتِلَافُهُمْ عَلَى أَنْبِيَائِهِمْ." (مسلم)
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ono što sam vam zabranio, ostavite, a što sam vam naredio činite koliko možete, jer su one koji su bili prije vas uništila pretjerana pitanja i neslaganje sa njihovim poslanicima!» (Muslim)
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ono što sam vam zabranio, ostavite, a što sam vam naredio činite koliko možete, jer su one koji su bili prije vas uništila pretjerana pitanja i neslaganje sa njihovim poslanicima!» (Muslim)
Živimo u vremenu u kojem hoćemo objašnjenje za svaku stvar, ali vrlo često to objašnjenje nam je potrebno, da umirimo svoj unutarnji nemir i opravdamo grijeh.
Rebiu-l-evel je mjesec u kojem je prilika za preispitivanje stepena našeg slijeđenja suneta i stvarne ljubavi prema Muhammedu s.a.v.s.. On je period odluke da se život uskladi sa Kur'anom i sunnetom, radi postizanja dobra na ovom i budućem svijetu!
Muhammed s.a.v.s. se još u djetinjstvu, a pogotovo kada je stasao kao zrela ličnost, čudio kako njegov narod obožava kamenje, koje su oni isklesali i koje ne čuje i ne vidi i koje je beskorisno. Spoznavao je da iza svega stvorenog mora biti samo Jedan Gospodar, Koji upravlja svakom stvari, Koji nema početak niti kraj i Kome ništa nije ravno. Godinama se po jedan mjesec osamljivao u pećini Hira, radi osobađanja od ovosvjetskih briga i poslova, da bi 610. godine, kada je napunio četrdeset godina života, dok je boravio u pećini Hira, putem Džibrila dobio u Objavi prvih pet ajeta Sure 'Alek:
"Čitaj u ime Gospodara tvoga, Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna."
(Suretu-l-Alek:1-5)
(Suretu-l-Alek:1-5)
Objavljivanje ovih ajeta označava i početak časne poslaničke misije koja je trajala 23 godine i u kojoj je Muhammed s.a.v.s. bio izložen najbrutalnijim napadima mušrika. Ovi ajeti su bili poticaj za ummet da u nauci i svemu naprednom prednjače. To je bila praksa prvih dobrih generacija muslimana, koji su bili pretečama u nauci, kulturi i civilizaciji. Napuštanje principa sadržanih u prvim ajetima Objave, ummet je koštalo do te mjere da doživi takvu dekadencu od koje se još uvijek otriježnjujemo.
Neprosvijećene muslimanske mase širom svijeta i one koje se nalaze na ivici normalnog življenja, svjedoče bolnu istinu da je umet uveliko odstupio od prvih ajeta Objave, u kojima se naređuje učenje, izučavanje i primjenjivanje. Bolna je istina da su sposobni muslimani u ovom vremenu postali jeftina radna snaga širom svijeta, jer u vlastitim sredinama isti ne da ne mogu doći do izražaja, već nisu u stanju da dođu do najobičnijeg posla. Talenat hiljada Bošnjaka tek prepoznamo kada isti budu angažirani negdje na Zapadu, ali i nakon toga nismo spremni da ih prihvatimo kao svoje, bojeći se da ne ugroze naše "parazitske položaje", za koje smo mnogi od nas spremni i život dati. Da su se pojedini Bošnjaci borili u vrijeme agresije na način kako to danas čine za sjedeće i ležeće položaje, mnoge bi linije fronta ostale neprobojne i slobodna teritorija BiH bi bila znatno prostranija! Ali...!
Dolazak Poslanika s.a.v.s. označava spriječavanje nasilja i uklanjanje širka. Arapi su do njegova dolaska bili pocijepani u razna plemena, međusobno su ratovali i bili su na ivici ljudskog dostojanstva. Dolaskom islama oni ujedinjuju svoje redove, te kao nosioci islama poražavaju dvije velike imperije toga vremena: Perziju i Bizantiju i svjetlo islama šire na istok i zapad. Arapi obogaćeni islamom postaju predvodnicima: vjerskog, naučno-kulturnog, ekonomskog i svakog drugog napretka.
Naš Poslanik s.a.v.s. govoreći o svojoj misiji poslanstva, u odnosu na druge poslanike, kaže:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Primjer mene i poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji napravi kuću i uljepša je, osim što nije stavio jednu ciglu na ćošku te kuće. Ljudi prolazeći pored nje, zadivljeni njenom ljepotom, govore: "Zbog čega nije stavljena još ona jedna cigla?" Ja sam ta cigla i ja sam posljednji Poslanik!" (Muslim)
Na vrlo plastičan način Muhammed s.a.v.s. u pomenutom hadisu govori o svojoj poslaničkoj ulozi, koja označava završetak poslaničke misije koja traje od Adema a.s.. Njegovim dolaskom se zgrada poslanstva u potpunosti završila i nakon njega poslanika više nema.
Muhammed s.a.v.s. je za razliku od ostalih Allahovih poslanika počašćen sa pet stvari, o kojima govori hadis koji prenosi Džabir ibn Abdullah r.a.:
Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikome prije mene: Potpomognut sam strahom (neprijatelja od mene) na udaljenosti mjesec (hoda), Zemlja mi je data mjestom za sedždu i čistom, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja. Dozvoljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome (od poslanika) prije mene. Dat mi je šefaat (mogućnost zalaganja za vjernike), i svi poslanici su slati samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima!" (Buharija)
Ovih pet stvari je počast za Poslanika s.a.v.s., ali i za ummet. Neprijatelji islama su se njega bojali na udaljenosti mjesec hoda, jer je bio potpomognut sa ulijevanjem straha u njihova srca. I njegovi ashabi, kao i časni i dosljedni sljedbenici njegova sunneta su ulijevali strah u neprijateljska srca na velikim udaljenostima i to je trajalo sve dok muslimani nisu uzeli sebi za Gospodara nekoga drugog mimo Allaha, dok nisu počeli slijediti negoga drugog mimo Poslanika s.a.v.s., dok nisu uzeli sebi za kiblu nešto drugo mimo Ka'be i dok sebi za zaštitnike nisu uzeli svoje neprijatelje. Da li se nalazimo u vremenu u kojem nam se dušmani unose i smiju u lice i ne plaše se naših reakcija, što označava jedan od vidova naše nemoći, smetenosti i straha? Naravno, unošenje u lice mnogi Bošnjaci razumiju kao još jedan u nizu zagrljaja sa onima koji su ih i ranije toliko čvrsto grlili da ih gotovo od izljeva: "ljubavi", bratstva, jedinstva i ravnospravnosti ne zadaviše.
Allahovu Poslaniku s.a.v.s. i ummetu je učinjena Zemlja čistom za klanjanje, tako da mu'mini, bez obzira da li se našli na putu, u prirodi, prevoznom sredstvu, bolnici i slično, imaju obavezu klanjanja namaza. Prema tome, namaz označava stalnu vezu roba sa Gospodarom i ta se veza ne smije prekinuti, jer prekidanjem te veze musliman gubi orjentaciju i ruši svoju građevinu islama. Namaz je jedini propis koji je Muhammedu s.a.v.s. propisan na nebu, dok je bio na mi'radžu, što mu daje još veću snagu i obaveznost.
Jedna od počasti koja je data Muhammedu a.s. je i ta da kao jedan od dunjalučkih plodova džihada bude i ratni plijen, čiju podjelu je odredio Kur'an i oko čega se ne može raspravljati.
Šefaatom je odlikovan naš Poslanik s.a.v.s. i njegov ummet će biti počašćen time što će se on za njih zauzimati na Sudnjem danu, kao i što poslanička misija cijelom čovječanstvu takođe spada u jednu od odlika Muhammeda s.a.v.s. u odnosu na druge poslanike.
Svi poslanici od Adema a.s. pa sve do dolaska Muhammeda s.a.v.s. su slati samo određenim narodima da bi otklonili prisutne grijehe pokazujući Allahovom Moći i Voljom mu'džize, kao dokaz njihova poslanstva. Mu'džize su bile na polju u kojem se posebno isticao dotični narod.
Primicanje grijehu neminovno dovodi do njegova činjenja, isto kao što insekti koji kruže oko vatre, bivaju na kraju njenom žrtvom. Muhammed s.a.v.s. u tom smislu, brinući se za ummet, da ne zapadne u sličnu situaciju, kaže:
Prenosi Abdullah ibn Mes'ud da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Nema niti jedne stvari koju je Allah zabranio, a da nije znao da će to neko od ljudi promatrati, a ja se bojim za vas da ne upadnete u vatru, kao što to biva sa leptirom ili insektom." (Ahmed)
I zaista mnogi od nas se danas primičemo raznim grijesima, na način kako to čini leptir koji se približava vatri i na kraju strada.
U Poslaniku s.a.v.s., mu'mini (vjernici) imaju najljepši uzor, a njegova djela i riječi nikada nisu dolazila u kontradikciju. Allaha dž.š. u 21. ajetu Sure Ahzab kaže:
"Vi u Allahovu Poslaniku imate najljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje." (Suretu-l-Ahzab: 21)
Prema tome, oni koji žude za susretom sa svojim Gospodarem i koji se raduju Sudnjem danu i koji mnogo spominju Allaha dž.š., slijede sunnet Allahova Poslanika s.a.v.s. i to je jedan od načina postizanja Allahovog zadovoljstva, što bi trebao da bude smisao našeg života! Da li i mi slijedimo sunnet Muhammeda s.a.v.s. i da li se nadamo Allahovoj dž.š. milosti i nagradi? Kako smo uredili naše živote i da li je islam naš put ili smo sebi uzeli druge puteve ili bolje reći stramputice za smisao života na dunjaluku? Zašto se oni koji slijede sunnet u vremenu u kojem živimo, osporavaju i žele prikazati kao, zaostali tradicionalisti ili tvrdokorni fundamentalisti ?
Oni koji su pokorni Muhammedu s.a.v.s., oni su ujedno pokorni i Allahu dž.š., kao što stoji u 80. ajetu Sure Nisa:
"Onaj ko se pokorava Poslaniku (s.a.v.s.), pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće - pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" (Suretun-Nisa':80)
Ljubav ashaba prema Muhammedu s.a.v.s. je bila većom od ljubavi prema samima sebi, što je bio dokaz jačine njihova imana. To potvrđuje i događaj koji bilježe Buharija i Muslim, a koji je vezan za Hubejba ibn Adijja r.a., kojeg je Allahov Poslanik s.a.v.s., poslao u društvu sa još devetoricom ashaba da pozivaju u Allahovu vjeru, a Asima ibn Sabita je odredio emirom te skupine. Mušrici im napraviše zasjedu, te neke od njih pobiše, a druge zarobiše. Među zarobljenima je bio i Hubejb ibn Adijj. Mušrici Meke ga otkupiše, želeći da time osvete svoje poginule na Bedru, te ga izvedoše van Harema da bi ga ubili. Pred sami čin ubistva tražio je Hubejb da mu dopuste klanjati dva rekata, te ih klanja ne oduživši ih. Kada je završio sa namazom, reče im: "Tako mi Allaha, da sam znao da nećete reći da klanjam kako bih odložio vrijeme svoga pogubljenja, oduljio bih namaz!" Kada ga podigoše na vješala, upitaše ga: "O Hubejb, da li bi te radovalo da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti miran uz svoju porodicu i imetak?" Reče: "Tako mi Allaha, više volim da budem ubijen, nego da Allahov Poslanik s.a.v.s. bude uboden trnom u nogu." Tada je podigao svoju glavu prema nebu i rekao: "Allahu moj, ne znam po kome da poselamim Poslanika s.a.v.s., pa mu Ti prenesi selam od mene!" U to vrijeme Allahov Poslanik s.a.v.s. je sjedio sa ashabima u Medini, pa reče: "Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu," i dodade: "Sada je ubijen Hubejb".
Gdje smo mi i gdje je naša ljubav prema Muhammedu s.a.v.s.? Da li smo se spremni pridržavati njegova sunneta ?
Ako muslimani ne budu slijedili sunnet Allahova Poslanika s.a.v.s., biće od onih koji odbijaju ulazak u džennet, kao što stoji u slijedećem hadisu:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: " Sav moj ummet će ući u džennet, osim ko odbije." Rekoše: "Ko je taj ko odbija?" Reče: "Ko mi bude pokoran ući će u džennet, a ko se ogriješi prema meni, on odbija (džennet)!" (Buharija)
Zar i naše udaljavanje od sunneta ne označava odbijanje ulaska u džennet? Zar naše srljanje u zabludi i slijeđenje puteva mimo islama ne označava naše odbijanje sunneta? Zar i naša šutnja nad počinjenim nasiljem nije odstupanje od prakse Allahova Poslanika s.a.v.s.? Zar nam nije dovoljno opomena ili smo i dalje spremni na griješenje, koje će nas neminovno odvesti u vatru? Zar se nakon toliko nevinih žrtava u BiH, smijemo ponašati na način kako to činimo danas? Zar se narod koji još uvijek nije uspio ni pobrojati vlastite žrtve smije baviti: homoseksualizmom, bludom, opijanjem, drogiranjem, međusobnim ubijanjem i svakom drugom vrstom grijeha ?
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, sačuvaj nas spletki neprijatelja, oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na Sudnjem danu !
Neprosvijećene muslimanske mase širom svijeta i one koje se nalaze na ivici normalnog življenja, svjedoče bolnu istinu da je umet uveliko odstupio od prvih ajeta Objave, u kojima se naređuje učenje, izučavanje i primjenjivanje. Bolna je istina da su sposobni muslimani u ovom vremenu postali jeftina radna snaga širom svijeta, jer u vlastitim sredinama isti ne da ne mogu doći do izražaja, već nisu u stanju da dođu do najobičnijeg posla. Talenat hiljada Bošnjaka tek prepoznamo kada isti budu angažirani negdje na Zapadu, ali i nakon toga nismo spremni da ih prihvatimo kao svoje, bojeći se da ne ugroze naše "parazitske položaje", za koje smo mnogi od nas spremni i život dati. Da su se pojedini Bošnjaci borili u vrijeme agresije na način kako to danas čine za sjedeće i ležeće položaje, mnoge bi linije fronta ostale neprobojne i slobodna teritorija BiH bi bila znatno prostranija! Ali...!
Dolazak Poslanika s.a.v.s. označava spriječavanje nasilja i uklanjanje širka. Arapi su do njegova dolaska bili pocijepani u razna plemena, međusobno su ratovali i bili su na ivici ljudskog dostojanstva. Dolaskom islama oni ujedinjuju svoje redove, te kao nosioci islama poražavaju dvije velike imperije toga vremena: Perziju i Bizantiju i svjetlo islama šire na istok i zapad. Arapi obogaćeni islamom postaju predvodnicima: vjerskog, naučno-kulturnog, ekonomskog i svakog drugog napretka.
Naš Poslanik s.a.v.s. govoreći o svojoj misiji poslanstva, u odnosu na druge poslanike, kaže:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Primjer mene i poslanika prije mene je kao primjer čovjeka koji napravi kuću i uljepša je, osim što nije stavio jednu ciglu na ćošku te kuće. Ljudi prolazeći pored nje, zadivljeni njenom ljepotom, govore: "Zbog čega nije stavljena još ona jedna cigla?" Ja sam ta cigla i ja sam posljednji Poslanik!" (Muslim)
Na vrlo plastičan način Muhammed s.a.v.s. u pomenutom hadisu govori o svojoj poslaničkoj ulozi, koja označava završetak poslaničke misije koja traje od Adema a.s.. Njegovim dolaskom se zgrada poslanstva u potpunosti završila i nakon njega poslanika više nema.
Muhammed s.a.v.s. je za razliku od ostalih Allahovih poslanika počašćen sa pet stvari, o kojima govori hadis koji prenosi Džabir ibn Abdullah r.a.:
Prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Dato mi je pet stvari, koje nisu date nikome prije mene: Potpomognut sam strahom (neprijatelja od mene) na udaljenosti mjesec (hoda), Zemlja mi je data mjestom za sedždu i čistom, pa gdje god nekog čovjeka od moga ummeta zadesi namaz neka klanja. Dozvoljen mi je ratni plijen koji nije bio dozvoljen nikome (od poslanika) prije mene. Dat mi je šefaat (mogućnost zalaganja za vjernike), i svi poslanici su slati samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima!" (Buharija)
Ovih pet stvari je počast za Poslanika s.a.v.s., ali i za ummet. Neprijatelji islama su se njega bojali na udaljenosti mjesec hoda, jer je bio potpomognut sa ulijevanjem straha u njihova srca. I njegovi ashabi, kao i časni i dosljedni sljedbenici njegova sunneta su ulijevali strah u neprijateljska srca na velikim udaljenostima i to je trajalo sve dok muslimani nisu uzeli sebi za Gospodara nekoga drugog mimo Allaha, dok nisu počeli slijediti negoga drugog mimo Poslanika s.a.v.s., dok nisu uzeli sebi za kiblu nešto drugo mimo Ka'be i dok sebi za zaštitnike nisu uzeli svoje neprijatelje. Da li se nalazimo u vremenu u kojem nam se dušmani unose i smiju u lice i ne plaše se naših reakcija, što označava jedan od vidova naše nemoći, smetenosti i straha? Naravno, unošenje u lice mnogi Bošnjaci razumiju kao još jedan u nizu zagrljaja sa onima koji su ih i ranije toliko čvrsto grlili da ih gotovo od izljeva: "ljubavi", bratstva, jedinstva i ravnospravnosti ne zadaviše.
Allahovu Poslaniku s.a.v.s. i ummetu je učinjena Zemlja čistom za klanjanje, tako da mu'mini, bez obzira da li se našli na putu, u prirodi, prevoznom sredstvu, bolnici i slično, imaju obavezu klanjanja namaza. Prema tome, namaz označava stalnu vezu roba sa Gospodarom i ta se veza ne smije prekinuti, jer prekidanjem te veze musliman gubi orjentaciju i ruši svoju građevinu islama. Namaz je jedini propis koji je Muhammedu s.a.v.s. propisan na nebu, dok je bio na mi'radžu, što mu daje još veću snagu i obaveznost.
Jedna od počasti koja je data Muhammedu a.s. je i ta da kao jedan od dunjalučkih plodova džihada bude i ratni plijen, čiju podjelu je odredio Kur'an i oko čega se ne može raspravljati.
Šefaatom je odlikovan naš Poslanik s.a.v.s. i njegov ummet će biti počašćen time što će se on za njih zauzimati na Sudnjem danu, kao i što poslanička misija cijelom čovječanstvu takođe spada u jednu od odlika Muhammeda s.a.v.s. u odnosu na druge poslanike.
Svi poslanici od Adema a.s. pa sve do dolaska Muhammeda s.a.v.s. su slati samo određenim narodima da bi otklonili prisutne grijehe pokazujući Allahovom Moći i Voljom mu'džize, kao dokaz njihova poslanstva. Mu'džize su bile na polju u kojem se posebno isticao dotični narod.
Primicanje grijehu neminovno dovodi do njegova činjenja, isto kao što insekti koji kruže oko vatre, bivaju na kraju njenom žrtvom. Muhammed s.a.v.s. u tom smislu, brinući se za ummet, da ne zapadne u sličnu situaciju, kaže:
Prenosi Abdullah ibn Mes'ud da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Nema niti jedne stvari koju je Allah zabranio, a da nije znao da će to neko od ljudi promatrati, a ja se bojim za vas da ne upadnete u vatru, kao što to biva sa leptirom ili insektom." (Ahmed)
I zaista mnogi od nas se danas primičemo raznim grijesima, na način kako to čini leptir koji se približava vatri i na kraju strada.
U Poslaniku s.a.v.s., mu'mini (vjernici) imaju najljepši uzor, a njegova djela i riječi nikada nisu dolazila u kontradikciju. Allaha dž.š. u 21. ajetu Sure Ahzab kaže:
"Vi u Allahovu Poslaniku imate najljepši uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje." (Suretu-l-Ahzab: 21)
Prema tome, oni koji žude za susretom sa svojim Gospodarem i koji se raduju Sudnjem danu i koji mnogo spominju Allaha dž.š., slijede sunnet Allahova Poslanika s.a.v.s. i to je jedan od načina postizanja Allahovog zadovoljstva, što bi trebao da bude smisao našeg života! Da li i mi slijedimo sunnet Muhammeda s.a.v.s. i da li se nadamo Allahovoj dž.š. milosti i nagradi? Kako smo uredili naše živote i da li je islam naš put ili smo sebi uzeli druge puteve ili bolje reći stramputice za smisao života na dunjaluku? Zašto se oni koji slijede sunnet u vremenu u kojem živimo, osporavaju i žele prikazati kao, zaostali tradicionalisti ili tvrdokorni fundamentalisti ?
Oni koji su pokorni Muhammedu s.a.v.s., oni su ujedno pokorni i Allahu dž.š., kao što stoji u 80. ajetu Sure Nisa:
"Onaj ko se pokorava Poslaniku (s.a.v.s.), pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće - pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" (Suretun-Nisa':80)
Ljubav ashaba prema Muhammedu s.a.v.s. je bila većom od ljubavi prema samima sebi, što je bio dokaz jačine njihova imana. To potvrđuje i događaj koji bilježe Buharija i Muslim, a koji je vezan za Hubejba ibn Adijja r.a., kojeg je Allahov Poslanik s.a.v.s., poslao u društvu sa još devetoricom ashaba da pozivaju u Allahovu vjeru, a Asima ibn Sabita je odredio emirom te skupine. Mušrici im napraviše zasjedu, te neke od njih pobiše, a druge zarobiše. Među zarobljenima je bio i Hubejb ibn Adijj. Mušrici Meke ga otkupiše, želeći da time osvete svoje poginule na Bedru, te ga izvedoše van Harema da bi ga ubili. Pred sami čin ubistva tražio je Hubejb da mu dopuste klanjati dva rekata, te ih klanja ne oduživši ih. Kada je završio sa namazom, reče im: "Tako mi Allaha, da sam znao da nećete reći da klanjam kako bih odložio vrijeme svoga pogubljenja, oduljio bih namaz!" Kada ga podigoše na vješala, upitaše ga: "O Hubejb, da li bi te radovalo da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti miran uz svoju porodicu i imetak?" Reče: "Tako mi Allaha, više volim da budem ubijen, nego da Allahov Poslanik s.a.v.s. bude uboden trnom u nogu." Tada je podigao svoju glavu prema nebu i rekao: "Allahu moj, ne znam po kome da poselamim Poslanika s.a.v.s., pa mu Ti prenesi selam od mene!" U to vrijeme Allahov Poslanik s.a.v.s. je sjedio sa ashabima u Medini, pa reče: "Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu," i dodade: "Sada je ubijen Hubejb".
Gdje smo mi i gdje je naša ljubav prema Muhammedu s.a.v.s.? Da li smo se spremni pridržavati njegova sunneta ?
Ako muslimani ne budu slijedili sunnet Allahova Poslanika s.a.v.s., biće od onih koji odbijaju ulazak u džennet, kao što stoji u slijedećem hadisu:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: " Sav moj ummet će ući u džennet, osim ko odbije." Rekoše: "Ko je taj ko odbija?" Reče: "Ko mi bude pokoran ući će u džennet, a ko se ogriješi prema meni, on odbija (džennet)!" (Buharija)
Zar i naše udaljavanje od sunneta ne označava odbijanje ulaska u džennet? Zar naše srljanje u zabludi i slijeđenje puteva mimo islama ne označava naše odbijanje sunneta? Zar i naša šutnja nad počinjenim nasiljem nije odstupanje od prakse Allahova Poslanika s.a.v.s.? Zar nam nije dovoljno opomena ili smo i dalje spremni na griješenje, koje će nas neminovno odvesti u vatru? Zar se nakon toliko nevinih žrtava u BiH, smijemo ponašati na način kako to činimo danas? Zar se narod koji još uvijek nije uspio ni pobrojati vlastite žrtve smije baviti: homoseksualizmom, bludom, opijanjem, drogiranjem, međusobnim ubijanjem i svakom drugom vrstom grijeha ?
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, sačuvaj nas spletki neprijatelja, oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na Sudnjem danu !
We-s-selamu 'alejkum we rahmetullah!
Sarajevo: 19. rebiu-l-evel 1423. h / 31. maj 2002. g.
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
