Kur'anska dozvola odbrane muslimana.
Trinaest godina Muhammed, sallallahu ‘alejhi wesellem, i njegovi sljedbenici su bili izloženi zlostavljanju od strane nevjernika Kurejšija. Za to vrijeme je silazila objava koja je pojašnjavala njegovu misiju i određivala put, poput riječi:
“Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali sputa Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.“(En-Nahl:125)
Nakon što se zlostavljanje povećalo i nakon zavjere da ga ubiju, Muhammed, sallallahu ‘alejhi wesellem, čini hidžru priključujući se muhadžirima koji su prije njega stigli u Jesrib.
Nakon hidžre Poslanika i njegovih ashaba u Jesrib, stanovnici Mekke su promijenili svoj stav prema preostalim muslimanima koji nisu bili u stanju da obave hidžru. Dok je Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, sa svojim ashabima bio u Mekki napadi na muslimane su bili pojedinačni i blaži.
Dušmanske ruke su postale odriješene i počinju masovni napadi na grupe muslimana. Zlostavljanju nije bilo kraja i muslimani gube strpljivost, a jedino što im je preostalo jeste da se obrate Allahu i da od Njega traže pomoć.
Tada je muslimanima dozvoljena borba, džihad, i naređeno je muslimanima, muhadžirima i ensarijama, da požure i pomognu svojoj braći muslimanima. To je bio odbrambeni rat, rat kao odgovor na zavjere i neprijateljstvo mušrika:
“I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali...”(El-Beqare: 190-191)
“A zašto se vi ne bi borili na Allahovu putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga koji će nam pomoći.“(En-Nisa’:75)
Ovi ajeti nam ukazuju na razlog koji je učinio borbu dozvoljenom, a to je bespravan progon muslimana iz njihovih kuća, uzvraćanje neprijateljstva i pomaganje slabih u Mekki.
Presijecanje puta trgovini Kurejšija
Običaj Kurejšija je bio da trguje sa Šamom, a jedini put je vodio preko Jesriba. Prvo što je Poslanik upotrijebio u suprotstavljanju protiv nevjernika je napad na puteve kojima se prevozila roba i oduzimanje iste. Time su kažnjeni neprijatelji i oslabljena je njihova moć koja je doprinjela njihovom slabljenju i na drugim mejdanima. Više je borbi odigrano između muslimana i nevjernika. Bitke u kojima je Poslanik, sallallahu ‘alejhi wesellem, učestvovao nazivaju se “gazva“ - bitka, a u kojima nije učestvovao nazivaju se “serijje“ - pohodi, izvidnice. Serijje nisu bile od nekog vojnog značaja i u njima je bilo nekoliko žrtava, ali su bili od političkog značaja.
Sve ove bitke ukazuju na borbu Poslanika i vjernika koji su se žrtvovali na putu vjere. To žrtvovanje potvrđuje jačinu vjere u Allaha, subhanehu ve te’ala, i iskrenu želju za širenjem vjere i ostvarenja Allahovog zadovoljstva. Allah, dželle šanuhu, opisuje takve vjernike i kaže:
“Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju, nisu ništa izmijenili.“ (El-Ahzab: 23)
________________________
